Postroll

Preroll

<para>
 Zna pokazati skoro sve predmete kad ih imenujem, čak se ponekad iznenadim da zna i neke stvari koje se i ne koriste tako često. Samo me vodi za ruku i pokaže što hoće, naravno uz neko brbljanje, ali ništa konkretno. Aktivan je dječak, trči, igra se, ali kad izađemo van ne želi hodati, samo traži da ga se nosi, dok u kući ne miruje. Trebam li se brinuti? Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>postoji nekoliko točaka na koje je potrebno obratiti pozornost kod procjene jezično - govornog statusa djeteta.</para>
<para>Komunikacija - kako i u koju svrhu dijete komunicira (koristi li geste ili govor, komunicira li samo da bi nešto dobilo ili pokazalo/podijelilo, je li prisutan kontakt pogledom, odaziva li se na ime).</para>
<para>Razumijevanje (receptivni jezik) - što, koliko i u kojem kontekstu dijete razumije (izvršava li naloge, razumije li zabranu, uputu i sl.)</para>
<para>Govor (ekspresivni jezik) - u kojoj od razvojnih faza govora je dijete (gukanje, brbljanje, žargon, jednosložni/višesložni iskazi)</para>
<para>Vaše dijete, prema navedenom, pokazuje kašnjenje u ekspresivnom jeziku, obzirom da u toj dobi djeca u prosjeku govore 50 riječi i više od toga razumiju. Uzmemo li u obzir individualne razlike u jezično - govornom razvoju, moguć je napredak u govoru bez asistencije logopeda, no svakako preporučam poticanje razvoja govora kod kuće (kroz imitativne igre, vokalizacije, onomatopeju i pjesmice) te logopedsku procjenu radi utvrđivanja kompletne slike jezično - govornog statusa.</para>
<para>Lijep pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Veljača, mag. logoped.
 </emphasis>
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Govor i njegov razvoj kod 1,5 godišnjaka Poštovani, dječak je star 18 mjeseci. Ne priča puno, osim "mama, tata, baba, deda daj', ostalo i ne pokušava. 
    Zna pokazati skoro sve predmete kad ih imenujem, čak se ponekad iznenadim da zna i neke stvari koje se i ne koriste tako često. Samo me vodi za ruku i pokaže što hoće, naravno uz neko brbljanje, ali ništa konkretno. Aktivan je dječak, trči, igra se, ali kad izađemo van ne želi hodati, samo traži da ga se nosi, dok u kući ne miruje. Trebam li se brinuti? Hvala unaprijed.

Poštovana,
postoji nekoliko točaka na koje je potrebno obratiti pozornost kod procjene jezično - govornog statusa djeteta.
Komunikacija - kako i u koju svrhu dijete komunicira (koristi li geste ili govor, komunicira li samo da bi nešto dobilo ili pokazalo/podijelilo, je li prisutan kontakt pogledom, odaziva li se na ime).
Razumijevanje (receptivni jezik) - što, koliko i u kojem kontekstu dijete razumije (izvršava li naloge, razumije li zabranu, uputu i sl.)
Govor (ekspresivni jezik) - u kojoj od razvojnih faza govora je dijete (gukanje, brbljanje, žargon, jednosložni/višesložni iskazi)
Vaše dijete, prema navedenom, pokazuje kašnjenje u ekspresivnom jeziku, obzirom da u toj dobi djeca u prosjeku govore 50 riječi i više od toga razumiju. Uzmemo li u obzir individualne razlike u jezično - govornom razvoju, moguć je napredak u govoru bez asistencije logopeda, no svakako preporučam poticanje razvoja govora kod kuće (kroz imitativne igre, vokalizacije, onomatopeju i pjesmice) te logopedsku procjenu radi  utvrđivanja kompletne slike jezično - govornog statusa.
Lijep pozdrav,

   
      Jelena Veljača, mag. logoped.
   


   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

JELENA VELJAČA

Bolja ja

Govor i njegov razvoj kod 1,5 godišnjaka

<para>
 Pokušavali smo i razgovorom i kaznama, ali nažalost njeno ponašanje je sve gore. Popustila je u školi, loše se ponaša prema drugima u školi, ali i kod kuće. Ne živi s majkom, ali je viđa svaki drugi vikend. Za njezino ponašanje nemamo više razumijevanja, a ni ne znamo više kako i na koji način ga popraviti. Molim vas savjet. Hvala!
</para>
<para>Draga Ana,</para>
<para>prije svega žao mi je čuti što imate problema – sigurna sam da je Vaša uloga majke i pomajke vrlo zahtjevna i da nije jednostavno nositi se sa svim situacijama na koje svakodnevno nailazite.</para>
<para>Iz Vašeg pisma nisam dobila puno detalja o Vašoj pokćerki: ne znam kakav je njezin odnos s majkom, tatom, s Vama; kako je reagirala na rastavu braka roditelja; je li rastava bila nedavno; kako se ponaša kod majke; s kim je htjela živjeti, kada se počela ponašati problematično... To su sve vrlo bitne činjenice koje bi mogle rastumačiti uzrok njezina neadekvatnog ponašanja. Bez uvida o uzroku ne mogu Vam dati ni konkretan savjet kako postupiti u ovoj situaciji.</para>
<para>Ono što sigurno mogu reći jest da se ona trenutno nalazi u vrlo osjetljivom periodu u životu i da bi – neovisno o rastavi braka roditelja i drugim stresorima u njezinom životu – njezino ponašanje sigurno jednim djelom u periodu adolescencije krenulo u bunt. Osjetljivost, promjene raspoloženja, pretjerane reakcije, bunt protiv roditeljskih vrijednosti... Sve su to simptomi adolescencije. No, to što je dijete u razdoblju adolescencije ne znači nužno i da neprimjerena ponašanja trebamo tolerirati, već samo razumjeti zbog čega se uopće dijete ponaša tako kako se ponaša.</para>
<para>S obzirom na sve što ste naveli u pismu, moj savjet bi bio da se obratite stručnjaku za savjetovanje kako bi konkretizirali sve probleme te po potrebi uključili i Vašu pokćerku u tretman.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Kći (13) mojeg supruga ponaša se nepoželjno i buntovno Dobar dan. Majka sam dvoje djece. Brinem se o još troje od sadašnjeg supruga iz prvog braka. Najstarijoj je 13 godina i s njom imamo velike probleme. 
    Pokušavali smo i razgovorom i kaznama, ali nažalost njeno ponašanje je sve gore. Popustila je u školi, loše se ponaša prema drugima u školi, ali i kod kuće. Ne živi s majkom, ali je viđa svaki drugi vikend. Za njezino ponašanje nemamo više razumijevanja, a ni ne znamo više kako i na koji način ga popraviti. Molim vas savjet. Hvala!

Draga Ana,
prije svega žao mi je čuti što imate problema – sigurna sam da je Vaša uloga majke i pomajke vrlo zahtjevna i da nije jednostavno nositi se sa svim situacijama na koje svakodnevno nailazite.
Iz Vašeg pisma nisam dobila puno detalja o Vašoj pokćerki: ne znam kakav je njezin odnos s majkom, tatom, s Vama; kako je reagirala na rastavu braka roditelja; je li rastava bila nedavno; kako se ponaša kod majke; s kim je htjela živjeti, kada se počela ponašati problematično... To su sve vrlo bitne činjenice koje bi mogle rastumačiti uzrok njezina neadekvatnog ponašanja. Bez uvida o uzroku ne mogu Vam dati ni konkretan savjet kako postupiti u ovoj situaciji.
Ono što sigurno mogu reći jest da se ona trenutno nalazi u vrlo osjetljivom periodu u životu i da bi – neovisno o rastavi braka roditelja i drugim stresorima u njezinom životu – njezino ponašanje sigurno jednim djelom u periodu adolescencije krenulo u bunt. Osjetljivost, promjene raspoloženja, pretjerane reakcije, bunt protiv roditeljskih vrijednosti... Sve su to simptomi adolescencije.  No, to što je dijete u razdoblju adolescencije ne znači nužno i da neprimjerena ponašanja trebamo tolerirati, već samo razumjeti zbog čega se uopće dijete ponaša tako kako se ponaša.
S obzirom na sve što ste naveli u pismu, moj savjet bi bio da se obratite stručnjaku za savjetovanje kako bi konkretizirali sve probleme te po potrebi uključili i Vašu pokćerku u tretman.
Sretno!

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   

  Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Kći (13) mojeg supruga ponaša se nepoželjno i buntovno

<para>
 Hvala unaprijed
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>samozadovoljavanje je prirodna potreba te se javlja kod većine djece ali i kod odraslih osoba. Budući da Vaš sin to radi kada je sam u svojoj sobi a ne pred Vama ili drugim ljudima/djecom, rekla bih da ne postoji razlog za zabrinutost. Ukoliko procjenjujete da je preglasan ili da bi ga netko mogao vidjeti dok se samozadovoljava, možete razgovarati s njim na način da mu prenesete poruku da je samozadovoljanje normalno, ali i da se to čini diskretno i kada smo sami kako bi se izbjeglo potencijalno ismijavanje od strane druge djece ili odraslih.</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Samozadovoljavanje kod 15-godišnjaka. Da li je normalno i hoće li proći? Dobar dan, mama sam petnaestogodišnjaka i često ga po noći čujem kako se samozadovoljava. Zanima me je li to normalno i hoće li proći? 
    Hvala unaprijed

Draga mama,
samozadovoljavanje je prirodna potreba te se javlja kod većine djece ali i kod odraslih osoba. Budući da Vaš sin to radi kada je sam u svojoj sobi a ne pred Vama ili drugim ljudima/djecom, rekla bih da ne postoji razlog za zabrinutost. Ukoliko procjenjujete da je preglasan ili da bi ga netko mogao vidjeti dok se samozadovoljava, možete razgovarati s njim na način da mu prenesete poruku da je samozadovoljanje normalno, ali i da se to čini diskretno i kada smo sami kako bi se izbjeglo potencijalno ismijavanje od strane druge djece ili odraslih.
Srdačan pozdrav,

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   

  Klinfo.hr 

Samozadovoljavanje kod 15-godišnjaka. Da li je normalno i hoće li proći?

<para>
 Ali zbog loše organizacije stana (zbog čega sam i stalno umorna) i njihovog distanciranja od mene, želim se iseliti. Strah me im to reći, jer znam da će se naljutiti i više se nećemo družiti, a na fakultetu do sada svi su već u nekim grupama koje baš i nisu previše prijateljski raspoložene družiti se sa mnom. Ne znam što raditi, jer se baš loše osjećam zbog toga i to narušava moje svakodnevne aktivnosti. Ana
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>žao mi je što te strah i što te taj strah koči da učiniš ono što želiš. Odgovor na pitanje o tome što bi trebala učiniti ti ne mogu dati ja niti bilo koji stručnjak – ti si ta koja ga zna. Prije nego nastavim dalje, molila bi te da razmisliš koji ti odgovor prvi padne na pamet kada razmišljaš o tome iseliti se ili ne.</para>
<para>Ako se odlučiš iseliti, uvijek svojim cimericama tu vijest možeš priopćiti na ok i diplomatski način. Možda ćete po prestanku dijeljenja zajedničkog prostora početi funkcionirati bolje (jer onda nećete biti opterećene organizacijskim stvarima). Možda i nećete – ali to opet znači da se niste uselile u isti stan vjerojatno nikada ne bi ni bile prijateljice, što puno govori o vašem odnosu.</para>
<para>S druge strane ako odlučiš ostati – i to je ok ukoliko si ti mirna s tom odlukom.</para>
<para>Znam da nije lako kada strepimo od toga hoćemo li pronaći društvo ili ne na mjestu na kojemu provodimo puno vremena. Čak i ako pronađemo društvo, to nije garancija da ćemo ga zadržati. Iz tog razloga savjetovala bi ti da se usmjeravaš prema aktivnostima koje se tebi sviđaju: primjerice upiši izborni kolegij koji ti je zanimljiv, pohađaj jezike, kreni na odbojku... Ovisno o tome koje aktivnosti preferiraš. Postoji velika vjerojatnost da na tim mjestima pronađeš ljude slične tebi i povežeš se s njima.</para>
<para>Kada kažeš da su na fakultetu svi u grupama koje nisu prijateljski raspoložene, moje pitanje tebi jest jesu li baš svi u grupama? Zar baš nitko nije prijateljski raspoložen? Kako znaš da nisu prijateljski raspoloženi?</para>
<para>Ova pitanja ti postavljam iz razloga jer ponekada imamo potpuno kriva uvjerenja o drugim ljudima. Ne kažem da je tvoja hipoteza kriva – možda si u pravu – ali dok god to ne provjeriš, do tada ne možeš znati. Uvijek imaš opciju pozvati nekoga na kavu. Što je najgore što se može dogoditi? Možda će te netko odbiti; možda će ti reći da se ne želi družiti s tobom; a možda će i pristati. Čak i ako te netko odbije i kaže da se ne želi družiti s tobom, to je dobra povratna informacija da svoje vrijeme ne tratiš na krive ljude. Zar ne?</para>
<para>Ne možemo se svidjeti svima. Niti se nama sviđaju baš svi ljudi. Tvoj cilj nije svidjeti se svima već pronaći ljude slične tebi, ljude koji će te prihvatiti takvu kakva jesi. Uvjerena sam da takvi ljudi postoji – samo ih treba potražiti.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Strah me da na fakultetu neću pronaći prijatelje Zdravo. Strah me da se neću imati s kime družiti dok sam na fakultetu. Do sada sam se družila s dvije djevojke s kojima inače živim. 
    Ali zbog loše organizacije stana (zbog čega sam i stalno umorna) i njihovog distanciranja od mene, želim se iseliti. Strah me im to reći, jer znam da će se naljutiti i više se nećemo družiti, a na fakultetu do sada svi su već u nekim grupama koje baš i nisu previše prijateljski raspoložene družiti se sa mnom. Ne znam što raditi, jer se baš loše osjećam zbog toga i to narušava moje svakodnevne aktivnosti. Ana

Draga čitateljice,
žao mi je što te strah i što te taj strah koči da učiniš ono što želiš. Odgovor na pitanje o tome što bi trebala učiniti ti ne mogu dati ja niti bilo koji stručnjak – ti si ta koja ga zna. Prije nego nastavim dalje, molila bi te da razmisliš koji ti odgovor prvi padne na pamet kada razmišljaš o tome iseliti se ili ne.
Ako se odlučiš iseliti, uvijek svojim cimericama tu vijest možeš priopćiti na ok i diplomatski način. Možda ćete po prestanku dijeljenja zajedničkog prostora početi funkcionirati bolje (jer onda nećete biti opterećene organizacijskim stvarima). Možda i nećete – ali to opet znači da se niste uselile u isti stan vjerojatno nikada ne bi ni bile prijateljice, što puno govori o vašem odnosu.
S druge strane ako odlučiš ostati – i to je ok ukoliko si ti mirna s tom odlukom.
Znam da nije lako kada strepimo od toga hoćemo li pronaći društvo ili ne na mjestu na kojemu provodimo puno vremena. Čak i ako pronađemo društvo, to nije garancija da ćemo ga zadržati. Iz tog razloga savjetovala bi ti da se usmjeravaš prema aktivnostima koje se tebi sviđaju: primjerice upiši izborni kolegij koji ti je zanimljiv, pohađaj jezike, kreni na odbojku... Ovisno o tome koje aktivnosti preferiraš. Postoji velika vjerojatnost da na tim mjestima pronađeš ljude slične tebi i povežeš se s njima.
Kada kažeš da su na fakultetu svi u grupama koje nisu prijateljski raspoložene, moje pitanje tebi jest jesu li baš svi u grupama? Zar baš nitko nije prijateljski raspoložen? Kako znaš da nisu prijateljski raspoloženi?
Ova pitanja ti postavljam iz razloga jer ponekada imamo potpuno kriva uvjerenja o drugim ljudima. Ne kažem da je tvoja hipoteza kriva – možda si u pravu – ali dok god to ne provjeriš, do tada ne možeš znati. Uvijek imaš opciju pozvati nekoga na kavu. Što je najgore što se može dogoditi? Možda će te netko odbiti; možda će ti reći da se ne želi družiti s tobom; a možda će i pristati. Čak i ako te netko odbije i kaže da se ne želi družiti s tobom, to je dobra povratna informacija da svoje vrijeme ne tratiš na krive ljude. Zar ne?
Ne možemo se svidjeti svima. Niti se nama sviđaju baš svi ljudi. Tvoj cilj nije svidjeti se svima već pronaći ljude slične tebi, ljude koji će te prihvatiti takvu kakva jesi. Uvjerena sam da takvi ljudi postoji – samo ih treba potražiti.
Sretno!

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   

  Klinfo.hr 

Strah me da na fakultetu neću pronaći prijatelje

<para>
 Sin je umro na Božić, dijagnoza: Smrt u kolijevci. Svi smo preživjeli veliki šok i neopisivu tragediju. Tog jutra kad sam ga našla u krevetiću cijeli svijet se srušio i ovih dvoje starijih su to sve vidjeli. Naše vrištanje, paniku. Od tada je prošlo točno 11 mjeseci i ne znam kako pomoći starijoj djeci da se nose s ovom boli. Blizanka je još mala i ne shvaća ništa, dok najstariji ima problema s mokrenjem u hlače, a u krevet doslovno svaku večer (često mu se događalo i prije ovog događaja), no sad je počeo i problem s obavljanjem velike nužde u hlače, jučer čak dva puta. Ima dana kad pričamo, ima dana kad stvarno ne mogu više i puknem. Kad se to dogodi on samo pobjegne i makne se od svih. Uglavnom skriva što je napravio, ali odmah shvatim o čemu se radi. U hlače mokri nekontrolirano, nije puno količinski, ali "pusti". Urinokultura je urađena i sve je u redu. Molim Vas pomoć. Hvala.


</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>jako mi je žao što ste doživjeli takvu tragediju. Ne mogu ni zamisliti koliko boli je smrt vašeg sina donijela Vama i vašoj obitelji. Osjećaj bespomoćnosti i praznine, velika bol, usamljenost, ljutnja, tjeskoba, zabrinutost samo su neki od osjećaja koji se inače javljaju tijekom tugovanja, a vjerojatno ste ih i sami prepoznali. Tugovanje je proces koji zahtjeva vrijeme, vrijeme da se prilagodimo na gubitak. Kod tugovanja ne postoje pravila. Iako su osjećaji poput ljutnje, tuge, straha i beznađa vjerojatno prisutni kod većine članova Vaše obitelji svatko tuguje na svoj, jedinstveni način.</para>
<para>Djeca doživljavaju smrt drugačije nego odrasli. Gubitak važne osobe kod djece je često povezan s intenzivnim osjećajima nesigurnosti i bespomoćnosti. Zbog iznenadnog gubitka Vaš sin je vjerojatno stvorio sliku da je svijet jedno nepredvidivo i potencijalno opasno mjesto. Osjećaj nesigurnosti Vašem sinu može prouzročiti veliki strah da se i njemu može nešto slično dogoditi ili da će izgubiti još osoba koje voli. Upravo zbog osjećaja straha djeci se javlja potreba za ''dodatnom'' brigom i osjećajem zaštićenosti te nije rijetkost da tada iskazuju regresivna ponašanja poput ponovnog sisanja palca ili mokrenja u krevet. Kao što ste natuknuli, Vaš je sin vjerojatno svjestan da obavljanje nužde u gaćice nije primjereno no u ovom trenutku on to vjerojatno ne može kontrolirati. Osjećaj nepovjerenja u svijet koji ga okružuje njegovom malom umu može biti pretežak za nošenje. Važno je razumjeti da je problem s obavljanjem nužde u gaćice njegov način kako da se nosi s težinom emocija koje drži u sebi. Naveli ste da mu se to i prije znalo događati. Ljudi se među sobom razlikuju po tome koliko su osjetljiivi na promijene u okolini, razne podražaje, nove situacije i sl. Moguće je da je Vaš sin jedan senzibilan dječak što dodatno otežava cijeli proces. Kod ovakvih teških događaja svim članovima obitelji treba vremena da se priviknu na novu obiteljsku dinamiku, a dodatno vrijeme i podrška je potrebna onima koji su po prirodi senzibilniji.</para>
<para>Kažete da ima dana kada razgovarate s najstarijim sinom no ponekad ''puknete'' jer ne možete više. Iskazivanje ljutnje ili kažnjavanje djeteta zbog obavljanja nužde u gaćice u njegovom tijelu stvara dodatnu napetost i može stvoriti kontraefekt. Ukoliko se problem ponovi mirno i bez komentara potaknite dijete da se presvuče. Vjerujem da Vam zaista nije nimalo lako nositi se s vlastitom tugom, a istovremeno biti podrška ostatku obitelji. Kako bi mogli biti adekvatna podrška djetetu vrlo je važno da i Vi imate podršku u svom tugovanju.</para>
<para>Kod procesa tugovanja vrlo je važno propustiti tugu da prođe kroz tijelo i izađe van. Ona može biti u raznim oblicima – kroz plač, razgovor ili neke druge aktivnosti. Pitam se na koje sve načine Vaš sin izražava svoje osjećaje? Ukoliko je po prirodi zatvoreniji možete ga potaknuti da svoje osjećaje nacrta, napiše priču, pjesmu ili ih izrazi kroz radove od papira, plastelina ili drugih materijala. Ako je aktivan predložite mu igre gdje će se opustiti kroz fizičku aktivnost. Naravno, pri svakoj aktivnosti mu se Vi i Vaš suprug možete pridružiti. Pomoć pri proradi emocija možete mu pružiti na način da se ne ustručavate pokazati osjećaje tuge pred njime. Kroz rečenice poput „Danas sam jako tužna, no uskoro ću biti bolje“ pokazujete da je u redu biti tužan, a ujedno otvarate prostor za zajedničko tugovanje. Važno je i reflektirati djetetove emocije kad primjetimo da su žalosni – „Vidim da si jako žalostan.“, „Baš te ___ražalostilo.“, „U redu je da plačeš.“. Također, kako je kod Vašeg sina prisutan i jak osjećaj straha važno je verbalizirati i ostale njegove osjećaje koji se kroz dan pojavljuju – „Čini mi se da si zabrinut“, „Izgledaš mi jako veselo!“, „Vidim da si ljut!“. Prepoznavanje osjećaja, kod sebe i kod drugih on tek treba naučiti te mu u tome možete pomoći na način da mu osvijestite i izgovorite njegove osjećaje. Osjećaj sigurnosti i povjerenja može mu se ojačati održavanjem predvidljivog dnevnog ritma -buđenje-doručak-vrtić-druženje s ukućanima te spavanje. Možete uvesti i male dnevne rituale (npr. prije spavanja pranje zubi i čitanje priče) koji će mu dati osjećaj kontrole.</para>
<para>Vjerujem da je ovaj period blagdana za Vas vrlo težak i moguće je da ćete ovih dana biti posebno tužni. Vaša djeca osjete vašu tugu i zbog toga mogu biti dodatno uznemirena. Nemojte izbjegavati razgovor o onome što se dogodilo. Možete i uvesti neki ritual kojim ćete zajednički obilježavati smrt Vašeg sina, npr. zapalite zajedno svijećicu i kažete da prošla točno jedna godina otkada je umro sin i brat kojeg su svi jako voljeli.</para>
<para>S obzirom na težinu situacije kroz koju Vaša obitelj prolazi i naglašenu senzibilnost Vašeg sina, ukoliko problemi s obavljanjem nužde u gaćice ne jenjavaju savjetujem da potražite dodatnu pomoć i podršku.</para>
<para>Želim Vam mnogo snage i hrabrosti.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Kako da pomognem starijoj djeci da se snose sa smrću malog brata? Poštovani, majka sam troje djece, najstarije 5 godina i 7 mjeseci, srednje 4 godine, te beba od 1 godinu i 2 mjeseca. Blizance sam rodila prije godinu i 2 mjeseca, muško i žensko. 
    Sin je umro na Božić, dijagnoza: Smrt u kolijevci. Svi smo preživjeli veliki šok i neopisivu tragediju. Tog jutra kad sam ga našla u krevetiću cijeli svijet se srušio i ovih dvoje starijih su to sve vidjeli. Naše vrištanje, paniku. Od tada je prošlo točno 11 mjeseci i ne znam kako pomoći starijoj djeci da se nose s ovom boli. Blizanka je još mala i ne shvaća ništa, dok najstariji ima problema s mokrenjem u hlače, a u krevet doslovno svaku večer (često mu se događalo i prije ovog događaja), no sad je počeo i problem s obavljanjem velike nužde u hlače, jučer čak dva puta. Ima dana kad pričamo, ima dana kad stvarno ne mogu više i puknem. Kad se to dogodi on samo pobjegne i makne se od svih. Uglavnom skriva što je napravio, ali odmah shvatim o čemu se radi. U hlače mokri nekontrolirano, nije puno količinski, ali "pusti". Urinokultura je urađena i sve je u redu. Molim Vas pomoć. Hvala.



Draga mama,
jako mi je žao što ste doživjeli takvu tragediju. Ne mogu ni zamisliti koliko boli je smrt vašeg sina donijela Vama i vašoj obitelji. Osjećaj bespomoćnosti i praznine, velika bol, usamljenost, ljutnja, tjeskoba, zabrinutost samo su neki od osjećaja koji se inače javljaju tijekom tugovanja, a vjerojatno ste ih i sami prepoznali. Tugovanje je proces koji zahtjeva vrijeme, vrijeme da se prilagodimo na gubitak. Kod tugovanja ne postoje pravila. Iako su osjećaji poput ljutnje, tuge, straha i beznađa vjerojatno prisutni kod većine članova Vaše obitelji svatko tuguje na svoj, jedinstveni način.
Djeca doživljavaju smrt drugačije nego odrasli. Gubitak važne osobe kod djece je često povezan s intenzivnim osjećajima nesigurnosti i bespomoćnosti. Zbog iznenadnog gubitka Vaš sin je vjerojatno stvorio sliku da je svijet jedno nepredvidivo i potencijalno opasno mjesto. Osjećaj nesigurnosti Vašem sinu može prouzročiti veliki strah da se i njemu može nešto slično dogoditi ili da će izgubiti još osoba koje voli. Upravo zbog osjećaja straha djeci se javlja potreba za ''dodatnom'' brigom i osjećajem zaštićenosti te nije rijetkost da tada iskazuju regresivna ponašanja poput ponovnog sisanja palca ili mokrenja u krevet. Kao što ste natuknuli, Vaš je sin vjerojatno svjestan da obavljanje nužde u gaćice nije primjereno no u ovom trenutku on to vjerojatno ne može kontrolirati. Osjećaj nepovjerenja u svijet koji ga okružuje njegovom malom umu može biti pretežak za nošenje. Važno je razumjeti da je problem s obavljanjem nužde u gaćice njegov način kako da se nosi s težinom emocija koje drži u sebi. Naveli ste da mu se to i prije znalo događati. Ljudi se među sobom razlikuju po tome koliko su osjetljiivi na promijene u okolini, razne podražaje, nove situacije i sl. Moguće je da je Vaš sin jedan senzibilan dječak što dodatno otežava cijeli proces. Kod ovakvih teških događaja svim članovima obitelji treba vremena da se priviknu na novu obiteljsku dinamiku, a dodatno vrijeme i podrška je potrebna onima koji su po prirodi senzibilniji.
Kažete da ima dana kada razgovarate s najstarijim sinom no ponekad ''puknete'' jer ne možete više. Iskazivanje ljutnje ili kažnjavanje djeteta zbog obavljanja nužde u gaćice u njegovom tijelu stvara dodatnu napetost i može stvoriti kontraefekt. Ukoliko se problem ponovi mirno i bez komentara potaknite dijete da se presvuče. Vjerujem da Vam zaista nije nimalo lako nositi se s vlastitom tugom, a istovremeno biti podrška ostatku obitelji. Kako bi mogli biti adekvatna podrška djetetu vrlo je važno da i Vi imate podršku u svom tugovanju.
Kod procesa tugovanja vrlo je važno propustiti tugu da prođe kroz tijelo i izađe van. Ona može biti u raznim oblicima – kroz plač, razgovor ili neke druge aktivnosti. Pitam se na koje sve načine Vaš sin izražava svoje osjećaje? Ukoliko je po prirodi zatvoreniji možete ga potaknuti da svoje osjećaje nacrta, napiše priču, pjesmu ili ih izrazi kroz radove od papira, plastelina ili drugih materijala. Ako je aktivan predložite mu igre gdje će se opustiti kroz fizičku aktivnost. Naravno, pri svakoj aktivnosti mu se Vi i Vaš suprug možete pridružiti. Pomoć pri proradi emocija možete mu pružiti na način da se ne ustručavate pokazati osjećaje tuge pred njime. Kroz rečenice poput „Danas sam jako tužna, no uskoro ću biti bolje“ pokazujete da je u redu biti tužan, a ujedno otvarate prostor za zajedničko tugovanje. Važno je i reflektirati djetetove emocije kad primjetimo da su žalosni – „Vidim da si jako žalostan.“, „Baš te ___ražalostilo.“, „U redu je da plačeš.“. Također, kako je kod Vašeg sina prisutan i jak osjećaj straha važno je verbalizirati i ostale njegove osjećaje koji se kroz dan pojavljuju – „Čini mi se da si zabrinut“, „Izgledaš mi jako veselo!“, „Vidim da si ljut!“. Prepoznavanje osjećaja, kod sebe i kod drugih on tek treba naučiti te mu u tome možete pomoći na način da mu osvijestite i izgovorite njegove osjećaje. Osjećaj sigurnosti i povjerenja može mu se ojačati održavanjem predvidljivog dnevnog ritma -buđenje-doručak-vrtić-druženje s ukućanima te spavanje. Možete uvesti i male dnevne rituale (npr. prije spavanja pranje zubi i čitanje priče) koji će mu dati osjećaj kontrole.
Vjerujem da je ovaj period blagdana za Vas vrlo težak i moguće je da ćete ovih dana biti posebno tužni. Vaša djeca osjete vašu tugu i zbog toga mogu biti dodatno uznemirena. Nemojte izbjegavati razgovor o onome što se dogodilo. Možete i uvesti neki ritual kojim ćete zajednički obilježavati smrt Vašeg sina, npr. zapalite zajedno svijećicu i kažete da prošla točno jedna godina otkada je umro sin i brat kojeg su svi jako voljeli.
S obzirom na težinu situacije kroz koju Vaša obitelj prolazi i naglašenu senzibilnost Vašeg sina, ukoliko problemi s obavljanjem nužde u gaćice ne jenjavaju savjetujem da potražite dodatnu pomoć i podršku.
Želim Vam mnogo snage i hrabrosti.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

JELENA BORIĆ

Kako da pomognem starijoj djeci da se snose sa smrću malog brata?

<para>
 Eh sada, zanima me da li se trebam zabrinuti i da li je to normalno? Molim Vas savjet jer sve smo pokušali, međutim to se i dalje nastavlja, i ne bi htjela da mu se druga djeca počnu rugati. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Zabrinuta mama.
</para>
<para>Draga zabrinuta mama,</para>
<para>pitam se kako točno to izgleda kada se Vaš dječak udara po spolovilu. Čini li to tako da namjerno želi da i drugi to uoče ili to pokušava sakriti? Udara li se samo po spolovilu ili nekada i po nekom drugom dijelu tijela? Što se događa neposredno prije nego što se udari? Je li prije toga možda uzrujan ili napet? Drugim riječima, što on dobiva takvim ponašanjem? Je li posljedica takvog udarca za njega određena ugoda ili bol?</para>
<para>S obzirom da nemam odgovore na ova pitanja teško je reći zašto to dječak radi no to je svakako nešto na što treba postaviti granicu i zaustavljati ga u tome. Naime, kada dijete samo sebe udara ipak treba dobiti od odraslog jasnu poruku kako je on vrijedno biće i kako ga nitko drugi, a niti on sam, ne smije udarati. Prije toga bilo bi dobro empatički reflektirati njegovo stanje (emociju) u kojem se tada nalazi. Npr.vidim da si sada ljut, ali ne možeš se udarati.</para>
<para>Djeca se ponakad udaraju kada osjete povišenu unutarnju napetost. Ukoliko procijenite da bi to mogao biti razlog i kod Vašeg dječaka bilo bi dobro razmisliti o različitim načinima kako bi mu se moglo pomoći da se opusti ili da na drugi način izrazi neugodne emocije koje drži u sebi.</para>
<para>Uz sve navedeno, kroz atmosferu bliskosti i povjerenja pružite svom dječaku priliku za razgovor o spolnosti s obzirom da u ovoj dobi djeca prirodno pokazuju interes za tim. S obzirom da udarce usmjerava na svoje spolovilo bilo bi dobro istražiti dječakovo viđenje toga.</para>
<para>Ukoliko se ovo ponašanje ne promijeni slobodno se ponovo javite nama ili nekom drugom stručnjaku.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak ima naviku udarati se po spolovilu Poštovani, dijete (dječak) ima 7.5 god, ide u prvi razred. Primijetila sam da u zadnje vrijeme, a to mi je i učiteljica rekla, udara se po spolovilu. 
    Eh sada, zanima me da li se trebam zabrinuti i da li je to normalno? Molim Vas savjet jer sve smo pokušali, međutim to se i dalje nastavlja, i ne bi htjela da mu se druga djeca počnu rugati. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Zabrinuta mama.

Draga zabrinuta mama,
pitam se kako točno to izgleda kada se Vaš dječak udara po spolovilu. Čini li to tako da namjerno želi da i drugi to uoče ili to pokušava sakriti? Udara li se samo po spolovilu ili nekada i po nekom drugom dijelu tijela? Što se događa neposredno prije nego što se udari? Je li prije toga možda uzrujan ili napet? Drugim riječima, što on dobiva takvim ponašanjem? Je li posljedica takvog udarca za njega određena ugoda ili bol?
S obzirom da nemam odgovore na ova pitanja teško je reći zašto to dječak radi no to je svakako nešto na što treba postaviti granicu i zaustavljati ga u tome. Naime, kada dijete samo sebe udara ipak treba dobiti od odraslog jasnu poruku kako je on vrijedno biće i kako ga nitko drugi, a niti on sam, ne smije udarati. Prije toga bilo bi dobro empatički reflektirati njegovo stanje (emociju) u kojem se tada nalazi. Npr.vidim da si sada ljut, ali ne možeš se udarati.
Djeca se ponakad udaraju kada osjete povišenu unutarnju napetost. Ukoliko procijenite da bi to mogao biti razlog i kod Vašeg dječaka bilo bi dobro razmisliti o različitim načinima kako bi mu se moglo pomoći da se opusti ili da na drugi način izrazi neugodne emocije koje drži u sebi.
Uz sve navedeno, kroz atmosferu bliskosti i povjerenja pružite svom dječaku priliku za razgovor o spolnosti s obzirom da u ovoj dobi djeca prirodno pokazuju interes za tim. S obzirom da udarce usmjerava na svoje spolovilo bilo bi dobro istražiti dječakovo viđenje toga.
Ukoliko se ovo ponašanje ne promijeni slobodno se ponovo javite nama ili nekom drugom stručnjaku.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Dječak ima naviku udarati se po spolovilu

<para>
 <emphasis>
 . Strah me je da to ne bi u vrtiću radila i da ne počnu ruganja zbog kopanja nosa. Unaprijed hvala!
 </emphasis>
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vas smeta navika Vaše djevojčice. Mnoga djeca kopaju nos i odraslima to redovito smeta. Objašnjavanja da se nešto ne smije raditi ponekad jednostavno nisu dovoljna. Bilo bi dobro pratiti u kojim trenutcima to Vaša djevojčica kopa nos. Radi li to iz čiste dosade ili prethodno kao da joj nešto smeta u nosiću?</para>
<para>U svakom slučaju, djeca su kroz različite osjete različito osjetljiva tako da joj je ovo sada možda zanimljivo jer ju stimulira na neobičan način. Ipak, ako to potraje i nakon pete godine tada je vjerojatnije da se radi o navici više nego o potrebi za senzornom stimulacijom. Ono što Vi možete učiniti kada uočite da kopa nos je da joj smirenim glasom kažete da se to ne radi i da treba koristiti maramicu kada osjeti da ju nešto žulja ili smeta u nosu. Također, tada joj recite da treba oprati ruke. Ukoliko ovako postupite svaki puta kada uočite djevojčicu da kopa nos vrlo vjerojatno će se češće suzdržati da to napravi.</para>
<para>Dodatno, ako to radi u situacijama kada npr.gleda tv ili odmara, to može biti znak da naprosto ima potrebu “zaposliti” svoje prstiće odnosno koristiti finu motoriku pa je kopanje nosa jedan od jednostavnijih načina za to. Stoga joj u tim trenutcima treba dati nešto drugo što će imati u ruci, a što će moći stiskati, premetati, frkati ili na neki drugi način igrati se prstima s time dok je u aktivnostima kada najčešće kopa nos.</para>
<para>Samo strpljivo i ova navika bi s vremenom trebala nestati.</para>

Kako da odviknem svoju kćerku od kopanja nosića? Pozdrav! Majka sam djevojčice od 4,5 godina. Naime, moja kći kopa nos već duže vrijeme. Ja sam joj objašnjavala da je to fuj i odvratno i jedno vrijeme je prestala, ali je opet počela kopati nos 
   
      . Strah me je da to ne bi u vrtiću radila i da ne počnu ruganja zbog kopanja nosa. Unaprijed hvala!
   

Draga mama,
vjerujem da Vas smeta navika Vaše djevojčice. Mnoga djeca kopaju nos i odraslima to redovito smeta. Objašnjavanja da se nešto ne smije raditi ponekad jednostavno nisu dovoljna. Bilo bi dobro pratiti u kojim trenutcima to Vaša djevojčica kopa nos. Radi li to iz čiste dosade ili prethodno kao da joj nešto smeta u nosiću?
U svakom slučaju, djeca su kroz različite osjete različito osjetljiva tako da joj je ovo sada možda zanimljivo jer ju stimulira na neobičan način. Ipak, ako to potraje i nakon pete godine tada je vjerojatnije da se radi o navici više nego o potrebi za senzornom stimulacijom. Ono što Vi možete učiniti kada uočite da kopa nos je da joj smirenim glasom kažete da se to ne radi i da treba koristiti maramicu kada osjeti da ju nešto žulja ili smeta u nosu. Također, tada joj recite da treba oprati ruke. Ukoliko ovako postupite svaki puta kada uočite djevojčicu da kopa nos vrlo vjerojatno će se češće suzdržati da to napravi.
Dodatno, ako to radi u situacijama kada npr.gleda tv ili odmara, to može biti znak da naprosto ima potrebu “zaposliti” svoje prstiće odnosno koristiti finu motoriku pa je kopanje nosa jedan od jednostavnijih načina za to. Stoga joj u tim trenutcima treba dati nešto drugo što će imati u ruci, a što će moći stiskati, premetati, frkati ili na neki drugi način igrati se prstima s time dok je u aktivnostima kada najčešće kopa nos.
Samo strpljivo i ova navika bi s vremenom trebala nestati. Klinfo.hr 

Kako da odviknem svoju kćerku od kopanja nosića?

<para>
 Krvne pretrage su uvijek pokazale da je sve u redu, uzv abdomena također, ali postepeno je gubila apetit. Noću se jako znoji, po glavi i trupu. Nelagodu u trbuhu poput grčeva pokazuje i kad ne jede i nakon obroka. Upućeni smo gastroenterologu nakon nalaza gdje je IgE 3150, a nalaz na pšenično brašno, kravlje mlijeko, bjelanjak, kikiriki i soju negativan. Molim Vaše mišljenje i preporuku, jer termin kod gastroenterologa je tek za mjesec dana. Hvala.
</para>
<para>Svakako je potrebno učiniti kompletno alergološko testiranje, kao i druge dodatne pretrage. Zaista je teško reći što je razlog, no defitivno je potrebna dopunska obrada. Također i parazitološko testiranje. Bez pregleda je nemoguće dalje se orijentirati.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Žestoki bolovi u trbušnoj šupljini uz noćno znojenje kod 8-godišnje djevojčice Poštovani, djevojčica je 8 godina. Unazad 4 godine se žali na bolove u trbuhu, točnije na predjelu cijele trbušne šupljine. 
    Krvne pretrage su uvijek pokazale da je sve u redu, uzv abdomena također, ali postepeno je gubila apetit. Noću se jako znoji, po glavi i trupu. Nelagodu u trbuhu poput grčeva pokazuje i kad ne jede i nakon obroka. Upućeni smo gastroenterologu nakon nalaza gdje je IgE 3150, a nalaz na pšenično brašno, kravlje mlijeko, bjelanjak, kikiriki i soju negativan. Molim Vaše mišljenje i preporuku, jer termin kod gastroenterologa je tek za mjesec dana. Hvala.

Svakako je potrebno učiniti kompletno alergološko testiranje, kao i druge dodatne pretrage. Zaista je teško reći što je razlog, no defitivno je potrebna dopunska obrada. Također i parazitološko testiranje. Bez pregleda je nemoguće dalje se orijentirati.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Žestoki bolovi u trbušnoj šupljini uz noćno znojenje kod 8-godišnje djevojčice

<para>
 Temperatura je do navečer pala bez lijekova, samo smo špricali grlo Tantum sperejem i nos sa Sterimarom. Slijedeće jutro smo primijetili na lijevom stopalu male crvene plikove ispunjene vodom smještene uglavnom na palcu. Temperature više nije bilo. Dalje se žalio na grlo i trbuh i odbijao hranu. Slijedeći dan se osip proširio i pojavio se i na drugom stopalu i na dlanovima i prstima. Imao je jednu stolicu koja je bila blijede boje i nakon nje se javilo jako crvenilo anusa i pečenje. Temperatura je do 37.5, slabo jede. Bris nosa i grla su uredni. Krvna slika je u granicama, jedino su jetrene probe malo iznad granice. Zanima me što bi to bilo? Bili smo kod pedijatrice, ona kaže da je to šesta bolest, ali ja nisam baš sigurna u to. Molim Vas Vaše mišljenje. Hvala na odgovoru. Dijana
</para>
<para>Vjerojatno se po opisu radi o takozvanoj „bolesti šaka, stopala i ustiju“ koja je virusnog porijekla i takvog tijeka kako Vi opisujete, a karakterizira ju osip po stopalima , šakama i u ustima. Bolest sama prolazi, a promjene na koži se relativno sporo povlače, nekada ako su zahvaćeni nokti, još dugo ostaju. Crvenilo anusa je vjerojano jer je stolica nadražila kožu i sluznicu. Možete namazati nekom kremom na bazi cinka - Cink pasta ili Sudokrem, ili Cicaplast balzam, da umirite i zaštite kožu.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Crveni vodeni plikovi na stopalu Poštovani, imam sina od 6 godina kojem su prije pet dana krenule tegobe. Dobio je temperaturu 38,5 uz bolove u trbuhu, grlobolju i gusti žuti sekret iz nosa. 
    Temperatura je do navečer pala bez lijekova, samo smo špricali grlo Tantum sperejem i nos sa Sterimarom. Slijedeće jutro smo primijetili na lijevom stopalu male crvene plikove ispunjene vodom smještene uglavnom na palcu. Temperature više nije bilo. Dalje se žalio na grlo i trbuh i odbijao hranu. Slijedeći dan se osip proširio i pojavio se i na drugom stopalu i na dlanovima i prstima. Imao je jednu stolicu koja je bila blijede boje i nakon nje se javilo jako crvenilo anusa i pečenje. Temperatura je do 37.5, slabo jede. Bris nosa i grla su uredni. Krvna slika je u granicama, jedino su jetrene probe malo iznad granice. Zanima me što bi to bilo? Bili smo kod pedijatrice, ona kaže da je to šesta bolest, ali ja nisam baš sigurna u to. Molim Vas Vaše mišljenje. Hvala na odgovoru. Dijana

Vjerojatno se po opisu radi o takozvanoj „bolesti šaka, stopala i ustiju“ koja je virusnog porijekla i takvog tijeka kako Vi opisujete, a karakterizira ju osip po stopalima , šakama i u ustima. Bolest sama prolazi, a promjene na koži se relativno sporo povlače, nekada ako su zahvaćeni nokti, još dugo ostaju. Crvenilo anusa je vjerojano jer je stolica nadražila kožu i sluznicu. Možete namazati nekom kremom na bazi cinka - Cink pasta ili Sudokrem, ili Cicaplast balzam, da umirite i zaštite kožu.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Crveni vodeni plikovi na stopalu

<para>
 Pijemo i Portalac sirup za stolicu jer ima malo tvrđu, ali ni to ne pomaže, on se budi svakih pola sata, popije malo vode i opet zaspe. Bili smo i na testiranju za kravlje mlijeko i nalaz je također uredan. Smatram da ga muče vjetrovi, jer ih ima dosta i ne može zaspati dok ne izađu. Preko dana ništa ga ne smeta, nije cendrav i normalno jede i igra se. Spava samo jednom po danu od 11 do 13.30. Što možemo još pokušati kako bi dijete noću normalno spavalo?
</para>
<para>Poštovani, vjerojatno se radi samo o navici kod vašeg djeteta . Stolica i vjetrovi zaista mogu biti problem te pokušajte dignuti dozu Portalaka tako da stolica bude redovna i mekana. Također nastojte da večernji obrok bude dobro kaloričan, ne samo mlijeko, jer onda ima puno pretakanja i lagan je san.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak od 16 mjeseci budi se noću svakih pola sata Imam sina od 16 mjeseci i od rođenja loše spava noću. Prije se budio radi jela i grčeva, a sada ne znam zašto se budi, napravili smo sve pretrage i nalazi su uredni. 
    Pijemo i Portalac sirup za stolicu jer ima malo tvrđu, ali ni to ne pomaže, on se budi svakih pola sata, popije malo vode i opet zaspe. Bili smo i na testiranju za kravlje mlijeko i nalaz je također uredan. Smatram da ga muče vjetrovi, jer ih ima dosta i ne može zaspati dok ne izađu. Preko dana ništa ga ne smeta, nije cendrav i normalno jede i igra se. Spava samo jednom po danu od 11 do 13.30. Što možemo još pokušati kako bi dijete noću normalno spavalo?

Poštovani, vjerojatno se radi samo o navici kod vašeg djeteta . Stolica i vjetrovi zaista mogu biti problem te pokušajte dignuti dozu Portalaka tako da stolica bude redovna i mekana. Također nastojte da večernji obrok bude dobro kaloričan, ne samo mlijeko, jer onda ima puno pretakanja i lagan je san.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak od 16 mjeseci budi se noću svakih pola sata

<para>
 No unazad 2 godine kako sam krenula u srednju školu jedva da išta progovorim u društvu (jedino dok sam s najboljim prijateljima, tad ne mogu stati s pričom). Samo razmišljam o tome ako progovorim da ću se osramotiti. Ne mogu osobu s kojom razgovaram gledati u oči, srce mi odmah kuca jače, mucam, a najgore je što se crvenim. Uz to imam i strahove od ulaska u prostor gdje ima dosta ljudi. Danima razmišljam o nečemu što sam krivo izgovorila ili događaju koji će se tek dogoditi. Posjećujem psihijatricu radi problema iz prošlosti, ali me sram o tome progovoriti. Jako me to smeta u svakodnevnom životu i stvara mi neugodu.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>Prije svega željela bi ti reći da većina ljudi u komunikaciji s drugima želi ostaviti dobar dojam. To je naročito izraženo prilikom primjerice predstavljanja novom društvu, upoznavanja osoba suprotnog spola i slično. Dok nelagoda u takvim situacijama ne prelazi granice, odnosno dok god osoba ne osjeća sram ili ogromnu strepnju da bi se mogla osramotiti, problema nema. No, kada nelagoda postane toliko izražena da osoba strepi da bi se mogla osramotiti, kada ju je stid i kada su njezina očekivanja previsoka u smislu da se mora svidjeti uvijek i svima (i pati kada to nije tako) a kvaliteta života je uslijed svega toga narušena, tada bi vjerojatno bilo dobro da potraži pomoć stručnjaka.</para>
<para>Kako si rekla da već posjećuješ psihijatricu, bilo bi dobro da s njom porazgovaraš i o ovim problemima zbog kojih mi pišeš. Naime, problemi zbog koje odlaziš psihijatrici i koji te smetaju u svakodnevnom životu i stvaraju ti neugodu, sigurno igraju veliku ulogu i u tvom strahu od govora u društvu. Iako možda djeluje nepovezano, u pozadini je sigurno jedan manjak samopouzdanja čiji bi uzrok mogao ležati u onome što si proživjela. Vjerujem da će te psihijatrica znati usmjeriti.</para>
<para>Nadalje, o čemu god da se radi voljela bi da znaš da ima zaista puno ljudi koji sa sobom nose prtljagu iz prošlosti. To su sve problemi kojih nas ne treba biti sram, problemi na koje možda nismo imali utjecaja i s kojima smo se tada nosili kako smo najbolje znali. Sve što smo proživjeli je zapravo jedno veliko iskustvo koje nas danas čini takvima kakvi jesmo. Dobro je što uvijek možemo raditi na sebi i mijenjati one stvari kojima nismo zadovoljni. Kako si vrlo mlada, vremena imaš na pretek da promijeniš sve ono što te čini nesretnom.</para>
<para>Za početak bi ti savjetovala da napišeš listu stvari zbog kojih si sama sebi super. Uzmi list papira i napiši: Kod mene je super što …. I tako redom. Ne zaustavljaj se dok ne ispišeš barem jednu stranicu.</para>
<para>Također u situacijama kada osjećaš veliku tremu od govora u društvu, zamisli sve te ljude u smiješnim odjevnim kombinacijama. Ili kao male likove iz crtanih filmova. Da bi ovo bilo efikasno, zamišljanje prvo vježbaj kod kuće kada si sama. To će ti pomoći da se u stvarnoj situaciji pred njima prisjetiš njihovih karikatura i automatski prebaciš u jedno opuštenije stanje.</para>
<para>Šaljem ti podršku i želim puno sreće!</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Strah me govoriti u društvu da se ne bi osramotila Zdravo. Ranije sam bila društvena osoba, voljela pričati i družiti se. 
    No unazad 2 godine kako sam krenula u srednju školu jedva da išta progovorim u društvu (jedino dok sam s najboljim prijateljima, tad ne mogu stati s pričom). Samo razmišljam o tome ako progovorim da ću se osramotiti. Ne mogu osobu s kojom razgovaram gledati u oči, srce mi odmah kuca jače, mucam, a najgore je što se crvenim. Uz to imam i strahove od ulaska u prostor gdje ima dosta ljudi. Danima razmišljam o nečemu što sam krivo izgovorila ili događaju koji će se tek dogoditi. Posjećujem psihijatricu radi problema iz prošlosti, ali me sram o tome progovoriti. Jako me to smeta u svakodnevnom životu i stvara mi neugodu.

Draga čitateljice,
Prije svega željela bi ti reći da većina ljudi u komunikaciji s drugima želi ostaviti dobar dojam. To je naročito izraženo prilikom primjerice predstavljanja novom društvu, upoznavanja osoba suprotnog spola i slično. Dok nelagoda u takvim situacijama ne prelazi granice, odnosno dok god osoba ne osjeća sram ili ogromnu strepnju da bi se mogla osramotiti, problema nema. No, kada nelagoda postane toliko izražena da osoba strepi da bi se mogla osramotiti, kada ju je stid i kada su njezina očekivanja previsoka u smislu da se mora svidjeti uvijek i svima (i pati kada to nije tako) a kvaliteta života je uslijed svega toga narušena, tada bi vjerojatno bilo dobro da potraži pomoć stručnjaka.
Kako si rekla da već posjećuješ psihijatricu, bilo bi dobro da s njom porazgovaraš i o ovim problemima zbog kojih mi pišeš. Naime, problemi zbog koje odlaziš psihijatrici i koji te smetaju u svakodnevnom životu i stvaraju ti neugodu, sigurno igraju veliku ulogu i u tvom strahu od govora u društvu. Iako možda djeluje nepovezano, u pozadini je sigurno jedan manjak samopouzdanja čiji bi uzrok mogao ležati u onome što si proživjela. Vjerujem da će te psihijatrica znati usmjeriti.
Nadalje, o čemu god da se radi voljela bi da znaš da ima zaista puno ljudi koji sa sobom nose prtljagu iz prošlosti. To su sve problemi kojih nas ne treba biti sram, problemi na koje možda nismo imali utjecaja i s kojima smo se tada nosili kako smo najbolje znali. Sve što smo proživjeli je zapravo jedno veliko iskustvo koje nas danas čini takvima kakvi jesmo. Dobro je što uvijek možemo raditi na sebi i mijenjati one stvari kojima nismo zadovoljni. Kako si vrlo mlada, vremena imaš na pretek da promijeniš sve ono što te čini nesretnom.
Za početak bi ti savjetovala da napišeš listu stvari zbog kojih si sama sebi super. Uzmi list papira i napiši: Kod mene je super što …. I tako redom. Ne zaustavljaj se dok ne ispišeš barem jednu stranicu.
Također u situacijama kada osjećaš veliku tremu od govora u društvu, zamisli sve te ljude u smiješnim odjevnim kombinacijama. Ili kao male likove iz crtanih filmova. Da bi ovo bilo efikasno, zamišljanje prvo vježbaj kod kuće kada si sama. To će ti pomoći da se u stvarnoj situaciji pred njima prisjetiš njihovih karikatura i automatski prebaciš u jedno opuštenije stanje.
Šaljem ti podršku i želim puno sreće!

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

Strah me govoriti u društvu da se ne bi osramotila

<para>
 Imam ljude oko mene koji otvoreno i lijepo pokazuju svoje emocije, ja čak i tada ne uspijem uzvratiti emocije i ne znam što da radim, kako to ispraviti? Nesvjesno povrjeđujem ljude oko sebe, a ne želim to. Znam da je pogrešno i vodim se time da sam takva. Kad god su prijatelji pokušali da pričaju sa mnom o tome, ja sam izbjegavala. Pozdrav. 
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>Žao mi je što imaš probleme u iskazivanju emocija. Iz tvog pisma nisam puno saznala o tebi i zapravo mi nije potpuno jasno što bi ti željela: želiš li naučiti kako se iskazuju emocije samo zato da ne povrijediš ljude do kojih ti je stalo ili želiš početi iskazivati emocije radi sebe ili želiš savjet kako „ispraviti“ sve one situacije kada nisi iskazala emocije i pri tome povrijedila svoje bližnje ili nešto sasvim treće?</para>
<para>Emocije – ma kako neugodno bile – zapravo su dobre i poželjne jer nam daju informaciju o svijetu i nama samima. Ako smo ljuti, znači je netko ili nešto povrijedio našu vrijednost; ako smo ustrašeni, znači da smo ugroženi; ako smo tužni, znači da smo izgubili nekoga ili nešto. Ugodne emocije daju nam pak povratne informacije da se zbiva nešto što nam je drago, lijepo. Iako su emocije svojstvene svim ljudskim bićima, postoji razlika u tome kako ih iskazujemo. Primjerice, netko kada je tužan može plakati i tražiti prisustvo drugih ljudi. Netko drugi se može skroz povući u sebe i izbjegavati društvo. Netko se može praviti kao da se ništa nije dogodilo. Iako nema pravila kako bi bilo dobro reagirati u pojedinoj situaciji, generalno nije dobro ukoliko emocije potiskujemo, odnosno uopće ih ne izražavamo. Rekla bih da nijedna krajnost nije dobra i da nam može znatno otežati svakodnevno funkcioniranje. Upravo iz tog razloga smatram da je najbolje uključiti se u psihoterapijski rad i saznati što se zapravo zbiva s nama: zašto potiskujemo emocije, što se događa kada one ostanu zatomljene...</para>
<para>Psihoterapiju preporučam jer je na temelju pisma nemoguće dokučiti razlog zbog kojega imaš problem u iskazivanju emocija, a da bi se taj problem riješio potrebno je znati uzrok. Nekada je lakše o svemu što nas muči razgovarati sa stručnom osobom, s osobom koja nas neće prosuđivati ni osuđivati, koja će znati prepoznati što nas muči. U našem Centru nudimo usluge psihoterapije i savjetovanja te nam se slobodno obrati za pomoć. Šaljem ti podršku za prvi korak.</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Problemi s iskazivanjem emocija Poštovani. Imam problem sa sobom. Nikada i nikome ne pokazujem svoje emocije. Jednostavno se ne snalazim u tome. 
    Imam ljude oko mene koji otvoreno i lijepo pokazuju svoje emocije, ja čak i tada ne uspijem uzvratiti emocije i ne znam što da radim, kako to ispraviti? Nesvjesno povrjeđujem ljude oko sebe, a ne želim to. Znam da je pogrešno i vodim se time da sam takva. Kad god su prijatelji pokušali da pričaju sa mnom o tome, ja sam izbjegavala. Pozdrav. 

Draga čitateljice,
Žao mi je što imaš probleme u iskazivanju emocija. Iz tvog pisma nisam puno saznala o tebi i zapravo mi nije potpuno jasno što bi ti željela: želiš li naučiti kako se iskazuju emocije samo zato da ne povrijediš ljude do kojih ti je stalo ili želiš početi iskazivati emocije radi sebe ili želiš savjet kako „ispraviti“ sve one situacije kada nisi iskazala emocije i pri tome povrijedila svoje bližnje ili nešto sasvim treće?
Emocije – ma kako neugodno bile – zapravo su dobre i poželjne jer nam daju informaciju o svijetu i nama samima. Ako smo ljuti, znači je netko ili nešto povrijedio našu vrijednost; ako smo ustrašeni, znači da smo ugroženi; ako smo tužni, znači da smo izgubili nekoga ili nešto. Ugodne emocije daju nam pak povratne informacije da se zbiva nešto što nam je drago, lijepo. Iako su emocije svojstvene svim ljudskim bićima, postoji razlika u tome kako ih iskazujemo. Primjerice, netko kada je tužan može plakati i tražiti prisustvo drugih ljudi. Netko drugi se može skroz povući u sebe i izbjegavati društvo. Netko se može praviti kao da se ništa nije dogodilo. Iako nema pravila kako bi bilo dobro reagirati u pojedinoj situaciji, generalno nije dobro ukoliko emocije potiskujemo, odnosno uopće ih ne izražavamo. Rekla bih da nijedna krajnost nije dobra i da nam može znatno otežati svakodnevno funkcioniranje. Upravo iz tog razloga smatram da je najbolje uključiti se u psihoterapijski rad i saznati što se zapravo zbiva s nama: zašto potiskujemo emocije, što se događa kada one ostanu zatomljene...
Psihoterapiju preporučam jer je na temelju pisma nemoguće dokučiti razlog zbog kojega imaš problem u iskazivanju emocija, a da bi se taj problem riješio potrebno je znati uzrok. Nekada je lakše o svemu što nas muči razgovarati sa stručnom osobom, s osobom koja nas neće prosuđivati ni osuđivati, koja će znati prepoznati što nas muči. U našem Centru nudimo usluge psihoterapije i savjetovanja te nam se slobodno obrati za pomoć. Šaljem ti podršku za prvi korak.

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

Problemi s iskazivanjem emocija

<para>
 (Na pregledu s 2 mjeseca beba je imala 5300 g i 58 cm, sljedeći pregled je za mjesec dana). Beba od nedavno ima 5 obroka dnevno, uz prsa, popije još između 120 ili 150 ml adaptiranog mlijeka po obroku. Uglavnom 120 ml ako je prihvatila prsa. Također je prije 2 dana počela spavati do pola 6 ujutro. Prije se budila oko 4. Navečer zaspi između 18:30 i 19:30 sati (dakle, ponekad spava i 11 sati). Beba nije razdražljiva i čini se zadovoljnom tijekom dana. Trebam li bebu buditi da pojede još jedan obrok do jutra? I da li beba dobiva dovoljno mlijeka tijekom dana? Hvala Vam unaprijed na odgovoru.


</para>
<para>Poštovana, u slučaju kada dijete dobro napreduje i kada je zadovoljno, veselo i zdravo, o količinama hrane koju dojenče jede ne treba voditi previše računa, naime dijete će uzeti koliko mu treba. Budući da se radi o relativno malom djetetu, noćni obrok bi bilo dobro ponuditi, jer nije realno da dijete od tri mjeseca uspijeva prospavati cijelu noć, osobito ako se ujutro teško budi (može biti pokazatelj da dolazi do pada šećera u krvi i da se dijete zbog toga teško budi) stoga savjetujem da probate probuditi dijete jednom, nema potrebe više puta, tijekom noći i pokušate ga podojiti.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Trebam li bebu buditi tijekom noći da bi dobila još jedan obrok? Bebica ima navršenih 3 mjeseca. Od početka zbog nedovoljno mlijeka kombiniramo prvo prsa pa adaptirano mlijeko. Zato nikad ne znamo koliko je mililitara beba točno dobila. 
    (Na pregledu s 2 mjeseca beba je imala 5300 g i 58 cm, sljedeći pregled je za mjesec dana). Beba od nedavno ima 5 obroka dnevno, uz prsa, popije još između 120 ili 150 ml adaptiranog mlijeka po obroku. Uglavnom 120 ml ako je prihvatila prsa. Također je prije 2 dana počela spavati do pola 6 ujutro. Prije se budila oko 4. Navečer zaspi između 18:30 i 19:30 sati (dakle, ponekad spava i 11 sati). Beba nije razdražljiva i čini se zadovoljnom tijekom dana. Trebam li bebu buditi da pojede još jedan obrok do jutra? I da li beba dobiva dovoljno mlijeka tijekom dana? Hvala Vam unaprijed na odgovoru.



Poštovana, u slučaju kada dijete dobro napreduje i kada je zadovoljno, veselo i zdravo, o količinama hrane koju dojenče jede ne treba voditi previše računa, naime dijete će uzeti koliko mu treba. Budući da se radi o relativno malom djetetu, noćni obrok bi bilo dobro ponuditi, jer nije realno da dijete od tri mjeseca uspijeva prospavati cijelu noć, osobito ako se ujutro teško budi (može biti pokazatelj da dolazi do pada šećera u krvi i da se dijete zbog toga teško budi) stoga savjetujem da probate probuditi dijete jednom, nema potrebe više puta, tijekom noći i pokušate ga podojiti.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   
 Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Trebam li bebu buditi tijekom noći da bi dobila još jedan obrok?

<para>
 Završila sam u bolnici na detaljnoj obradi, no ništa mi nisu dijagnosticirali. Moram imati 6 obroka na dan, zadnji obrok oko 23 sata kako mi do jutra šećer ne bi pao ispod 3.
</para>
<para>
 U godinu dana udebljala sam se 10 kg, no dotad nikad nisam imala više od 2-3 kg viška i ovo mi je stvarno deprimirajuće. Na dijetu ne smijem, bez večere ne smijem, moram pazit na razinu šećera u krvi. Je li moguće nekako smršaviti, a da ne upadnem u hipoglikemiju i ugrozim svoje zdravlje? Hvala.


</para>
<para>Poštovana, hipoglikemija se tretira upravo na način koji ste naveli s više manjih i čestih obroka tijekom dana. To ne znači da obroci moraju biti visoke energetske gustoće, već se može raditi o obrocima koji imaju manju kalorijsku vrijednost, ali ih češće konzumirate. Kod vas se najvjerojatnije dogodilo to da ste uzimali obroke koji nisu niske kalorijske vrijednosti te da ste tijekom dana unijeli više no što ste u konačnici potrošili zbog čega je došlo do pojave viška kilograma. Stoga, imajte na umu da jedete kvalitetno i uravnoteženo, da obroci budu manji količinski, ali isto tako da ne budu iznimno bogati energijom (čokolada, keksi i sl.). Radije uzmite manji komad kruha sa svježim kravljim sirom, manji komad voća, orašaste plodove, integralni keks, manju količinu kuhanog obroka, i to češće nego jednako često velike količine hrane ili hrane izrazito bogate energijom. Idealno bi bilo da s obzirom na vaš antropometrijski status nutricionist s vama zajedno izradi plan prehrane koji će pasati vašem ritmu života i u konačnici imati rezultat koji želite.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako spriječiti debljanje kod hipoglikemične prehrane? Već godinu dana imam simptome hipoglikemije, ali tek smo posumnjali na to prije 2 tjedna kad sam napravila krvnu sliku, šećer je bio 2.3. 
    Završila sam u bolnici na detaljnoj obradi, no ništa mi nisu dijagnosticirali. Moram imati 6 obroka na dan, zadnji obrok oko 23 sata kako mi do jutra šećer ne bi pao ispod 3.


   U godinu dana udebljala sam se 10 kg, no dotad nikad nisam imala više od 2-3 kg viška i ovo mi je stvarno deprimirajuće. Na dijetu ne smijem, bez večere ne smijem, moram pazit na razinu šećera u krvi. Je li moguće nekako smršaviti,  a da ne upadnem u hipoglikemiju i ugrozim svoje zdravlje? Hvala.



Poštovana, hipoglikemija se tretira upravo na način koji ste naveli s više manjih i čestih obroka tijekom dana. To ne znači da obroci moraju biti visoke energetske gustoće, već se može raditi o obrocima koji imaju manju kalorijsku vrijednost, ali ih češće konzumirate. Kod vas se najvjerojatnije dogodilo to da ste uzimali obroke koji nisu niske kalorijske vrijednosti te da ste tijekom dana unijeli više no što ste u konačnici potrošili zbog čega je došlo do pojave viška kilograma. Stoga, imajte na umu da jedete kvalitetno i uravnoteženo, da obroci budu manji količinski, ali isto tako da ne budu iznimno bogati energijom (čokolada, keksi i sl.). Radije uzmite manji komad kruha sa svježim kravljim sirom, manji komad voća, orašaste plodove, integralni keks, manju količinu kuhanog obroka, i to češće nego jednako često velike količine hrane ili hrane izrazito bogate energijom. Idealno bi bilo da s obzirom na vaš antropometrijski status nutricionist s vama zajedno izradi plan prehrane koji će pasati vašem ritmu života i u konačnici imati rezultat koji želite.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   
 Klinfo.hr 

Kako spriječiti debljanje kod hipoglikemične prehrane?

<para>
 Ne želi pojesti više od 750 ml dnevno. Pije Novalac. Imala je jake grčeve koji su prošli. Sada nastaje problem jer ona jede sve manje i manje, a kad vidi mene da jedem i ona poželi jesti. Već drži glavicu i uporno se sama pokušava ustati. Pedijatrica nam je savjetovala da krenem s laganom dohranom, kao npr. s rižinim pahuljicama. Pokušala sam joj ih dati u miksu s adaptiranim mlijekom na bočicu, ali pojede 60 ml i ne želi više te gura dudu van. Probala sam i na žličicu, te je pojela sve. Što mi je činiti?
</para>
<para> 
Poštovana, uvođenje dohrane se ne savjetuje prije 17.tog tjedna djetetova života, stoga bih vam predložila da još malo pričekate. Osim toga, jako je važno prehranu djeteta staviti u pravilan ritam, to znači uspostaviti red u hranjenju stoga probajte napraviti pravilan raspored hranjenja, u vašem slučaju svakih 3 sata tako da se dijete nauči na vrijeme obroka, te da počne imati jasan osjećaj gladi i sitosti. Ovaj proces „umirivanja“ djeteta je nešto što traje više od par dana, tjedan, dva pa čak i više kod neke djece. Kad dijete uđe u realan okvir kad bi mu mogli uvesti dohranu (između 17. i 26. tjedna života) slobodno počnite s kašicama i zagušćenim obrocima.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba ima tri mjeseca i jede sve manje mlijeka. Trebamo li uvoditi dohranu? Poštovani, beba ima točno 3 mjeseca. Unazad 3 dana izbila su joj dva zubića i treći će uskoro. Inače je rođena s 4580 g i sad ima 6100. Inače slabije jede. 
    Ne želi pojesti više od 750 ml dnevno. Pije Novalac. Imala je jake grčeve koji su prošli. Sada nastaje problem jer ona jede sve manje i manje, a kad vidi mene da jedem i ona poželi jesti. Već drži glavicu i uporno se sama pokušava ustati. Pedijatrica nam je savjetovala da krenem s laganom dohranom, kao npr. s rižinim pahuljicama. Pokušala sam joj ih dati u miksu s adaptiranim mlijekom na bočicu, ali pojede 60 ml i ne želi više te gura dudu van. Probala sam i na žličicu, te je pojela sve. Što mi je činiti?

 
Poštovana, uvođenje dohrane se ne savjetuje prije 17.tog tjedna djetetova života, stoga bih vam predložila da još malo pričekate. Osim toga, jako je važno prehranu djeteta staviti u pravilan ritam, to znači uspostaviti red u hranjenju stoga probajte napraviti pravilan raspored hranjenja, u vašem slučaju svakih 3 sata tako da se dijete nauči na vrijeme obroka, te da počne imati jasan osjećaj gladi i sitosti. Ovaj proces „umirivanja“ djeteta je nešto što traje više od par dana, tjedan, dva pa čak i više kod neke djece. Kad dijete uđe u realan okvir kad bi mu mogli uvesti dohranu (između 17. i 26. tjedna života) slobodno počnite s kašicama i zagušćenim obrocima.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   
 Klinfo.hr 

Beba ima tri mjeseca i jede sve manje mlijeka. Trebamo li uvoditi dohranu?

<para>
 Dnevno popije oko 600 ml, a po obroku oko 80 ml. Probala sam joj dati Nan pro 1 i čini mi se da joj se više sviđa. Jedan dan ga je pila i popila je 710 ml. Zanima me je li uredu da prijeđemo sad na Nan pro, nakon sensitiva? Stolica joj je sada boje senfa, a sa sensitiveom je bila gusta, tamno zelena. Da li to sada uredu boja? Bojim se da će joj biti teško probaviti Nan pro nakon sensitiva.


</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Ako je dijete zdravo, a čini mi se da je, nema nikakve potrebe da bude na specijalnim formulama, stoga ju možete najnormalnije prebaciti na NanPro, osobito ako pri tom bolje jede. Klasične dojenačke formule broj 1 imaju najsličniji sastav majčinom mlijeku stoga će ju zdravo dijete bez problema probaviti (u slučaju Nan Sensitivea govori se o hidroliziranim proteinima i smanjenom udjelu laktoze za što kod vašeg djeteta nema potrebe).</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Prelazak na drugu nakon Sensitive formule Poštovani, moja beba je rođena s 3440 g. S tri mjeseca imala je 5100 g. Do 13.tjedna pila je izdojeno mlijeko i Nan sensitive. Nakon 13. tjedna, samo Nan sensitive. 
    Dnevno popije oko 600 ml, a po obroku oko 80 ml. Probala sam joj dati Nan pro 1 i čini mi se da joj se više sviđa. Jedan dan ga je pila i popila je 710 ml. Zanima me je li uredu da prijeđemo sad na Nan pro, nakon sensitiva? Stolica joj je sada boje senfa, a sa sensitiveom je bila gusta, tamno zelena. Da li to sada uredu boja? Bojim se da će joj biti teško probaviti Nan pro nakon sensitiva.



Poštovana,
Ako je dijete zdravo, a čini mi se da je, nema nikakve potrebe da bude na specijalnim formulama, stoga ju možete najnormalnije prebaciti na NanPro, osobito ako pri tom bolje jede. Klasične dojenačke formule broj 1 imaju najsličniji sastav majčinom mlijeku stoga će ju zdravo dijete bez problema probaviti (u slučaju Nan Sensitivea govori se o hidroliziranim proteinima i smanjenom udjelu laktoze za što kod vašeg djeteta nema potrebe).

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   
 Klinfo.hr 

Prelazak na drugu nakon Sensitive formule

<para/>
<para>
 Naime kćer je primila: bcg i engerix u rodilištu, zatim s 2 mj (diteper i engerix), s 4 mj (diteper), sa 6 mj(diteper i engerix), s 12 mj (mmr vax pro) s 18 mj revakcinacija mmr vax pro. Sljedeće cijepljenje zakazano je sa 5 godina (diteper). Tim redoslijedom po knjižici imunizacije. Kolegica je upisala specijalizaciju pedijatrije i čudi se kakav je to raspored cijepljenja. Hvala.
</para>
<para>Poštovani, mislim da se radi o administrativnoj greški i da ste sa 18 mj cijepljeni kao prva revakcinacija (Di,TE,PerPolio,Hib), a da je zabunom upisano da ste revakcinirani sa mmr vax pro. Molim Vas lijepo da se konzultirate prvo sa svojim pedijatrom jer se za cijepljenja vodi trostruka evidencija.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Je li naš raspored cijepljenja doista mimo kalendara? Poštovani, imam pitanje u vezi kalendara cijepljenja, jer sam u razgovoru s drugim roditeljima zaključila da moje dijete nije cijepljeno po istom rasporedu kao i druga djeca u istoj državi. 

   Naime kćer je primila: bcg i engerix u rodilištu, zatim s 2 mj (diteper i engerix), s 4 mj (diteper), sa 6 mj(diteper i engerix), s 12 mj (mmr vax pro) s 18 mj revakcinacija mmr vax pro. Sljedeće cijepljenje zakazano je sa 5 godina (diteper). Tim redoslijedom po knjižici imunizacije. Kolegica je upisala specijalizaciju pedijatrije i čudi se kakav je to raspored cijepljenja. Hvala.

Poštovani, mislim da se radi o administrativnoj greški i da ste sa 18 mj cijepljeni kao prva revakcinacija (Di,TE,PerPolio,Hib), a da je zabunom upisano da ste revakcinirani sa mmr vax pro. Molim Vas lijepo da se konzultirate prvo sa svojim pedijatrom jer se za cijepljenja vodi trostruka evidencija.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Je li naš raspored cijepljenja doista mimo kalendara?

<para>
 Samo je najednom iz čista mira uhvati jaka bol u trbuhu. Ona pritom plače i grči noge. Bili smo u Klaićevoj na hitnoj i krvni nalazi su slijedeći: povišeni eritrociti i limfociti, a sniženi mcv i neutrofilni granulociti. Bol se javila i preko noći. Molim za savjet; što bi to moglo biti, i trebam li s njom opet na hitnu? Kako joj pomoći?
</para>
<para>Bolovi oko pupka koji se jave kod zdravog djeteta mogu biti uvod u virozu, ili znak neredovite stolice, ali i nekih drugih stvari. Također, uvijek je važno isključiti akutno kirurško zbivanje, što ste Vi i učinili pregledom u Klaićevoj. Najčešće takvi problemi spontano prođu, stoga pričekajte još koji dan ili ako se pojave neki drugi simptomi pa razjasne situaciju. Obratite pažnju na stolicu. Međutim, u slučaju da se bolovi nastavljaju, jači su i dužeg trajanja ili dijete izgleda loše, ponovo se treba javiti u hitnu službu.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Iznenadna jaka bol u trbuhu bez drugih simptoma Imam dijete od 5 godina, djevojčica je. Već 4 dana žali se na bol u trbuhu, na području oko pupka i malo niže. Temperature nema, povraćala nije, stolica i apetit uredni. 
    Samo je najednom iz čista mira uhvati jaka bol u trbuhu. Ona pritom plače i grči noge. Bili smo u Klaićevoj na hitnoj i krvni nalazi su slijedeći: povišeni eritrociti i limfociti, a sniženi mcv i neutrofilni granulociti. Bol se javila i preko noći. Molim za savjet; što bi to moglo biti, i trebam li s njom opet na hitnu? Kako joj pomoći?

Bolovi oko pupka koji se jave kod zdravog djeteta mogu biti uvod u virozu, ili znak neredovite stolice, ali i nekih drugih stvari. Također, uvijek je važno isključiti akutno kirurško zbivanje, što ste Vi i učinili pregledom u Klaićevoj. Najčešće takvi problemi spontano prođu, stoga pričekajte još koji dan ili ako se pojave neki drugi simptomi pa razjasne situaciju. Obratite pažnju na stolicu. Međutim, u slučaju da se bolovi nastavljaju, jači su i dužeg trajanja ili dijete izgleda loše, ponovo se treba javiti u hitnu službu.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Iznenadna jaka bol u trbuhu bez drugih simptoma

<para>
 Da li to normalno ili treba radite neke dodatne pretrage. Hvala.
</para>
<para>Svijetle i nježne dlačice nisu patologija i normalno se mogu vidjeti. Zabrinuti se treba jedino ako postaju guste, čvrste ili pigmentirane, u tom slučaju poželjna je konzultacije endokrinologa.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Svijetle dlačice na spolovilu kod 4-mjesečne bebe Pozdrav! Imam bebu od 4 mjeseca. Primijetila sam da oko spolovila i na testisima ima male svijetle dlačice. Nisu baš uočljive, jedino kada se gleda izbliza. 
    Da li to normalno ili treba radite neke dodatne pretrage. Hvala.

Svijetle i nježne dlačice nisu patologija i normalno se mogu vidjeti. Zabrinuti se treba jedino ako postaju guste, čvrste ili pigmentirane, u tom slučaju poželjna je konzultacije endokrinologa.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Svijetle dlačice na spolovilu kod 4-mjesečne bebe

<para>
 Mokraća je normalnog mirisa i boje, bistra. Ne znam da li da čekam da je prođe ili da je vodim na pretrage.
</para>
<para>Poštovana, ako je Vaša kćer godinama uredno kontrolirala mokrenje noću i stanje traje, preporučam da se javite prvo svom pedijatru. On će učiniti urin i urinokulturu. Ako su ti nalazi uredni, a dijete i dalje mokri u krevet preporučam da je javite nefrologu na pregled.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčica (6) je počela ponovno noću piškiti u krevet Imam djevojčicu koja će za 2 mjeseca napuniti 6 godina. Počela je noću piškiti u krevet. Kaže da ne osjeti potrebu. Ništa je ne boli prilikom mokrenja. Nema temperaturu. 
    Mokraća je normalnog mirisa i boje, bistra. Ne znam da li da čekam da je prođe ili da je vodim na pretrage.

Poštovana, ako je Vaša kćer godinama uredno kontrolirala mokrenje noću i stanje traje, preporučam da se javite prvo svom pedijatru. On će učiniti urin i urinokulturu. Ako su ti nalazi uredni, a dijete i dalje mokri u krevet preporučam da je javite nefrologu na pregled.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (6) je počela ponovno noću piškiti u krevet

<para/>
<para>Poštovana, to uopće ne treba značiti patološko stanje, osobito ako je sve drugo uredno: beba uredno s obranama sjedi, okreće se i ima uredan socijalni kontakt. Potrebne su vježbe postavljanja u četveronožni položaj, te učenje iz toga položaja u klečeći pa iskorak. Najbolje da Vam vježbe pokaže iskusan fizioterapeut koji radi vježbe po Bobatu i ako on vidi značajnija odstupanja uputi fizijatru na pregled. Smatram da je Vaš pedijatar mislio da nešto nije u redu, već bi Vas uputio.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba od 11 mjeseci ne diže se na nožice. Postoje li neke vježbe? Lijep pozdrav. Beba je stara 11 mjeseci i još ne želi stati na nogice, a niti ne puže. Koje vježbice bi trebala raditi da bi se počela dizati na nogice? 
Poštovana, to uopće ne treba značiti patološko stanje, osobito ako je sve drugo uredno: beba uredno s obranama sjedi, okreće se i ima uredan socijalni kontakt. Potrebne su vježbe postavljanja u četveronožni položaj, te učenje iz toga položaja u klečeći pa iskorak. Najbolje da Vam vježbe pokaže iskusan fizioterapeut koji radi vježbe po Bobatu i ako on vidi značajnija odstupanja uputi fizijatru na pregled. Smatram da je Vaš pedijatar mislio da nešto nije u redu, već bi Vas uputio.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba od 11 mjeseci ne diže se na nožice. Postoje li neke vježbe?

<para>
 <emphasis>
 Kad je fokusirana i zainteresirana, sve obaveze odrađuje bez poteškoća, no ima vrlo bujnu maštu i često odluta mislima i teško ju je "vratiti u stvarnost", kako kod kuće tako i u školi, na aktivnostima. Hvala! 
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pažnja je mogućnost usmjeravanja na ciljanu aktivnost. To je ujedno i sposobnost blokiranja vanjskih podražaja, vlastitih misli i potreba. Teškoće pažnje vezane uz psihomotorni nemir lakše se primjećuju, pa roditelji i učitelji češće reagiraju i potraže pomoć.</para>
<para>Međutim, poremećaj pažnje može biti i bez psihomotornog nemira u vidu "zanesenosti", česte "odsutnosti" ili prevelike usredotočenosti na ciljanu aktivnost (kada dijete ne primjećuje svijet oko sebe dok se bavi nečim što je njemu zanimljivo). Vrijeme koje dijete može provesti usredotočeno na neku aktivnost produžuje se s kronološkom dobi tako da možemo reći da pažnja "raste" zajedno sa djetetom.</para>
<para>Ukoliko su poteškoće pažnje ometajući faktor učenju potrebno ju je dodatno poticati i razvijati. Postoji čitav niz ciljanih vježbi, ali ono što vi možete raditi zajedno sa svojim djetetom, zabavnog je karaktera, a produžuje pažnju su: razni labirinti, uočavanje sličnosti i razlika, bojanja po zadanom predlošku i sl. Ovisno o potrebi djeteta može se uvježbavati slušna pažnja (ponavljanje niza riječi, pamćenje koliko smo puta pokucali po stolu, slušanje priča i sl.).</para>
<para>Ukoliko vaše dijete ima teškoće kod pisanja zadaća budite pored nje i pratite što radi. Kada primijetite odsutnost skrenite joj pozornost na zadatak kojim se bavi. Uvijek sve zadatke privedite kraju prije nego pređete na neki drugi. Budite strpljivi i uporni.</para>

Kako sa 7-godišnjakinjom vježbati pažnju i koncentraciju? Kako pomoći 7-godišnjakinji u vježbanju koncentracije i pažnje? 
   
       Kad je fokusirana i zainteresirana, sve obaveze odrađuje bez poteškoća, no ima vrlo bujnu maštu i često odluta mislima i teško ju je "vratiti u stvarnost", kako kod kuće tako i u školi, na aktivnostima. Hvala! 
   

Poštovana,
pažnja je mogućnost usmjeravanja na ciljanu aktivnost. To je ujedno i sposobnost blokiranja vanjskih podražaja, vlastitih misli i potreba. Teškoće pažnje vezane uz psihomotorni nemir lakše se primjećuju, pa roditelji i učitelji češće reagiraju i potraže pomoć.
Međutim, poremećaj pažnje može biti i bez psihomotornog nemira u vidu "zanesenosti", česte "odsutnosti" ili prevelike usredotočenosti na ciljanu aktivnost (kada dijete ne primjećuje svijet oko sebe dok se bavi nečim što je njemu zanimljivo). Vrijeme koje dijete može provesti usredotočeno na neku aktivnost produžuje se s kronološkom dobi tako da možemo reći da pažnja "raste" zajedno sa djetetom.
Ukoliko su poteškoće pažnje ometajući faktor učenju potrebno ju je dodatno poticati i razvijati. Postoji čitav niz ciljanih vježbi, ali ono što vi možete raditi zajedno sa svojim djetetom, zabavnog je karaktera, a produžuje pažnju su: razni labirinti, uočavanje sličnosti i razlika, bojanja po zadanom predlošku i sl. Ovisno o potrebi djeteta može se uvježbavati slušna pažnja (ponavljanje niza riječi, pamćenje koliko smo puta pokucali po stolu, slušanje priča i sl.).
Ukoliko vaše dijete ima teškoće kod pisanja zadaća budite pored nje i pratite što radi. Kada primijetite odsutnost skrenite joj pozornost na zadatak kojim se bavi. Uvijek sve zadatke privedite kraju prije nego pređete na neki drugi. Budite strpljivi i uporni. Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Kako sa 7-godišnjakinjom vježbati pažnju i koncentraciju?

<para>
 Zbog toga je teška u sklapanju prijateljstva i uvijek je kod svojih vršnjaka zadnja opcija. Kako da joj pomognem da se nauči uključiti u društvo i da ima više samopouzdanja? Didi
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>veseli me čuti što je vaša djevojčica pozitivno, veselo i zaigrano dijete. Spomenuli ste da je ''teška'' u sklapanju prijateljstva, pa se pitam što ste točno time htjeli reći. Ulazi li često u sukobe? Ne želi pristupiti drugoj djeci? Nameće li često svoja pravila igre ili se drži po strani? Samoinicijativno se isključuje iz grupne igre ili se igra sama - bez pokušaja uključivanja u igru s vršnjacima? U nastavku ću Vam pružiti neke informacije i ideje koje bi Vam mogle olakšati razumijevanje Vaše djevojčice.</para>
<para>Ljudi se, između ostalog, razlikuju i po svojem temperamentu. Upornost i senzibilnost su karakteristike temperamenta koje su biološki uvjetovane. Iz ovog što ste naveli pretpostavljam da je vaša kćerkica jedna uporna djevojčica. Upornost nam u mnogim situacijama može dobro doći, npr. prilikom ostvarivanja postavljanih ciljeva ili završavanja zadataka (što je u životu jako bitno), no u situacijama kada se od nas zahtjeva fleksibilnost i odstupanje od zamišljene ideje to ponekad može predstavljati poteškoću. U kombinaciji s povećanom osjetljivošću vjerujem da joj nije lako održavati dobre odnose s vršnjacima. Ono što možete je, u zajedničkoj igri, svojim primjerom pomoći kako da se postavi u različitim situacijama (npr. odigravajte situacije koje joj predstavljaju najveće poteškoće ili igrajte igre s pravilima gdje se zahtjeva suradnja i tolerancija). Pri tom je važno pokazati razumijevanje i empatiju na način da verbalizirate njezine osjećaje. Ukoliko se tijekom igre naljuti Vi možete reći: „Vidim da si ljuta“ ili „Baš te __ naljutilo!“. Nakon toga pokažite joj konkretne načine kako u toj situaciji može reagirati, što reći, kako se ponašati. Tako ćete joj pomoći da osvijesti osjećaje koji se kriju iza njenog ponašanja te pomoći da se adekvatno postavi u situaciji u kojoj se osjeća nesigurno ili neshvaćeno.</para>
<para>Naravno, ako s vremenom primijetite da se problem socijalizacije ne samjuje, možete se dodatno konzultirati sa stručnjakom.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moja curica jako teško sklapa nova prijateljstva Poštovani, imam curicu predškolske dobi, jako je pozitivna, vedra, zaigrana... Ali uz sve to jako je osjećajna i tvrdoglava. 
    Zbog toga je teška u sklapanju prijateljstva i uvijek je kod svojih vršnjaka zadnja opcija. Kako da joj pomognem da se nauči uključiti u društvo i da ima više samopouzdanja? Didi

Draga mama,
veseli me čuti što je vaša djevojčica pozitivno, veselo i zaigrano dijete. Spomenuli ste da je ''teška'' u sklapanju prijateljstva, pa se pitam što ste točno time htjeli reći. Ulazi li često u sukobe? Ne želi pristupiti drugoj djeci? Nameće li često svoja pravila igre ili se drži po strani? Samoinicijativno se isključuje iz grupne igre ili se igra sama - bez pokušaja uključivanja u igru s vršnjacima? U nastavku ću Vam pružiti neke informacije i ideje koje bi Vam mogle olakšati razumijevanje Vaše djevojčice.
Ljudi se, između ostalog, razlikuju i po svojem temperamentu. Upornost i senzibilnost su karakteristike temperamenta koje su biološki uvjetovane. Iz ovog što ste naveli pretpostavljam da je vaša kćerkica jedna uporna djevojčica. Upornost nam u mnogim situacijama može dobro doći, npr. prilikom ostvarivanja postavljanih ciljeva ili završavanja zadataka (što je u životu jako bitno), no u situacijama kada se od nas zahtjeva fleksibilnost i odstupanje od zamišljene ideje to ponekad može predstavljati poteškoću. U kombinaciji s povećanom osjetljivošću vjerujem da joj nije lako održavati dobre odnose s vršnjacima. Ono što možete je, u zajedničkoj igri, svojim primjerom pomoći kako da se postavi u različitim situacijama (npr. odigravajte situacije koje joj predstavljaju najveće poteškoće ili igrajte igre s pravilima gdje se zahtjeva suradnja i tolerancija). Pri tom je važno pokazati razumijevanje i empatiju na način da verbalizirate njezine osjećaje. Ukoliko se tijekom igre naljuti Vi možete reći: „Vidim da si ljuta“ ili „Baš te __ naljutilo!“. Nakon toga pokažite joj konkretne načine kako u toj situaciji može reagirati, što reći, kako se ponašati. Tako ćete joj pomoći da osvijesti osjećaje koji se kriju iza njenog ponašanja te pomoći da se adekvatno postavi u situaciji u kojoj se osjeća nesigurno ili neshvaćeno.
Naravno, ako s vremenom primijetite da se problem socijalizacije ne samjuje, možete se dodatno konzultirati sa stručnjakom.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Moja curica jako teško sklapa nova prijateljstva

<para>
 Nema tvrdu stolicu, s medicinske strane cijele priče dijete je zdravo, čak je nekoliko puta i kakalo u Wc. Kad ju pitam zašto odbija ići na Wc, ona meni odgovara da ju je strah. Kad joj stavim pelenu ona se uredno pokaka. 
 Zanima me kako joj trebam pristupiti, jer sam stvarno na sve moguće načine probala - i s vraćanjem pelene, i sa skidanjem pelene (da ju ne može dobiti) i s nagradama. Bojim se da će doći do toga da će ju druga djeca u vrtiću zezati i da će tek onda doći do problema. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Lana
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da vas doista muči to što vaša kćerkica ne obavlja veliku nuždu u wc-u i vidim da ste zaista dali sve od sebe kako biste joj pomogli.</para>
<para>Spomenuli ste da je već nekoliko puta obavljala veliku nuždu u wc-u stoga je važno razmisliti je li se ova poteškoća javila naglo, nakon uspostavljene regulacije stolice ili ona nikada još sasvim nije prihvatila wc kao mjesto obavljanja velike nužde. Ono što bi Vam dodatno moglo pomoći da razumijete ponašanje svoje djevojčice je da se prisjetite je li prije nego što je počela odbijati wc kao mjesto obavljanja velike nužde imala neko neugodno iskustvo, stresan događaj ili je došlo do određenih promjena u njenom životu?</para>
<para>Tvrda stolica, bučno puštanje vode, subjektivan doživljaj široke rupe, mirisi koji izlaze iz wc-a, mogu osjetljivijoj djeci biti uzrok napetost te se prilikom pražnjenja u wc-u ne mogu sasvim opustiti. Razlozi mogu biti brojni, no rezultat je da vaša kćerkica, kako i sama kaže, osjeća strah prilikom pražnjenja u wc školjku.</para>
<para>Odraslima ponekad dječji strahovi mogu izgledati pomalo neutemeljeno i bezazleno, no oni su u njihovim malim glavicama sasvim stvarni. Vjerujem da Vam ova situacija stvara dosta frustracije i brige te da biste ju htjeli što prije riješiti. Ipak važno je da djevojčicu ne požurujete jer bi se time mogla stvoriti dodatna napetost. Probajte maknuti fokus s obavljanja nužde i fokusirati pažnju na njene osjećaje i emocionalne potrebe. Iza osjećaja straha vjerojatno leži potreba za sigurnošću.</para>
<para>Razmislite, kako joj tijekom dana možete dodatno pružiti podršku i pomoći da se opusti? Koje aktivnosti voli (crtanje, igranje s igračkama), a u koje se i Vi možete uključiti? Možete predložiti da nacrta svoj strah ili da ga izradi od plastelina. Također, možete osmisliti priču (u kojoj npr. medo ide na wc) te u toj priči objasniti, rječnikom prilagođenim djetetu, cijeli proces odlaska na wc, što se događa u tijelu, kako wc izgleda, što se tamo radi, što se događa nakon što pustimo vodu. Djeca u ovoj dobi nemaju kapacitet za verbalno izražavanje osjećaja te moramo biti kreativni kako bi drugim putevima prepoznali što se događa u njihovim malim tijelima i olakšali njihove brige.</para>
<para>Puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica malu nuždu obavlja u wc, a veliku u gaćice jer ju je strah Poštovani, molim za pomoć. Imam curicu, sad će uskoro 4 godine. Naime, imamo problem s kakanjem. Radi se o tome što dijete uredno ide piškiti u WC, ali kakanje vrši u gaće. 
    Nema tvrdu stolicu, s medicinske strane cijele priče dijete je zdravo, čak je nekoliko puta i kakalo u Wc. Kad ju pitam zašto odbija ići na Wc, ona meni odgovara da ju je strah. Kad joj stavim pelenu ona se uredno pokaka. 
   Zanima me kako joj trebam pristupiti, jer sam stvarno na sve moguće načine probala - i s vraćanjem pelene, i sa skidanjem pelene (da ju ne može dobiti) i s nagradama. Bojim se da će doći do toga da će ju druga djeca u vrtiću zezati i da će tek onda doći do problema. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Lana

Draga mama,
vjerujem da vas doista muči to što vaša kćerkica ne obavlja veliku nuždu u wc-u i vidim da ste zaista dali sve od sebe kako biste joj pomogli.
Spomenuli ste da je već nekoliko puta obavljala veliku nuždu u wc-u stoga je važno razmisliti je li se ova poteškoća javila naglo, nakon uspostavljene regulacije stolice ili ona nikada još sasvim nije prihvatila wc kao mjesto obavljanja velike nužde. Ono što bi Vam dodatno moglo pomoći da razumijete ponašanje svoje djevojčice je da se prisjetite je li prije nego što je počela odbijati wc kao mjesto obavljanja velike nužde imala neko neugodno iskustvo, stresan događaj ili je došlo do određenih promjena u njenom životu?
Tvrda stolica, bučno puštanje vode, subjektivan doživljaj široke rupe, mirisi koji izlaze iz wc-a, mogu osjetljivijoj djeci biti uzrok napetost te se prilikom pražnjenja u wc-u ne mogu sasvim opustiti. Razlozi mogu biti brojni, no rezultat je da vaša kćerkica, kako i sama kaže, osjeća strah prilikom pražnjenja u wc školjku.
Odraslima ponekad dječji strahovi mogu izgledati pomalo neutemeljeno i bezazleno, no oni su u njihovim malim glavicama sasvim stvarni. Vjerujem da Vam ova situacija stvara dosta frustracije i brige te da biste ju htjeli što prije riješiti. Ipak važno je da djevojčicu ne požurujete jer bi se time mogla stvoriti dodatna napetost. Probajte maknuti fokus s obavljanja nužde i fokusirati pažnju na njene osjećaje i emocionalne potrebe. Iza osjećaja straha vjerojatno leži potreba za sigurnošću.
Razmislite, kako joj tijekom dana možete dodatno pružiti podršku i pomoći da se opusti? Koje aktivnosti voli (crtanje, igranje s igračkama), a u koje se i Vi možete uključiti? Možete predložiti da nacrta svoj strah ili da ga izradi od plastelina. Također, možete osmisliti priču (u kojoj npr. medo ide na wc) te u toj priči objasniti, rječnikom prilagođenim djetetu, cijeli proces odlaska na wc, što se događa u tijelu, kako wc izgleda, što se tamo radi, što se događa nakon što pustimo vodu. Djeca u ovoj dobi nemaju kapacitet za verbalno izražavanje osjećaja te moramo biti kreativni kako bi drugim putevima prepoznali što se događa u njihovim malim tijelima i olakšali njihove brige.
Puno sreće!

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica malu nuždu obavlja u wc, a veliku u gaćice jer ju je strah

<para>
 Danas me je teta odgojiteljica strogo upozorila da ju moram naglo pustiti i reći da odlazim bez silnog tješenja i uvjeravanja da će mama doći i što ćemo sve raditi poslije vrtića. U vrtiću je sve u redu, ali ona kaže da ne želi ostati jer joj ja falim. 
</para>
<para>
 Inače dosta vremena provodimo zajedno, idemo u parkove, igramo se, i zaista mislim da joj ne nedostaje moja pažnja. Molim Vas za prijedlog kako postupiti ujutro pri puštanju djeteta u vrtiću? Pustiti ju da plače, predati ju teti i otići?
 Unaprijed zahvaljujem, lp, Diana
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>kažete da su problemi oko odlaska u vrtić dogodili nakon 3 godine urednog odlaženja u vrtić. Je li se u međuvremenu dogodilo nešto značajno u vašoj okolini što bi moglo potaknuti takvo ponašanje? Ako vam ne pada ništa na pamet, možete provjerit s odgojiteljicom je li se dogodilo nešto u vrtiću? Koji god da je razlog uznemirenosti Vaše djevojčice, njoj prvo treba pomoći da se smiri.</para>
<para>Pokušajte se tada fokusirati na emocionalno stanje Vaše djevojčice. Važno je da ne ignorirate djetetovu uznemirenost, koju lako možete prepoznati po stisnutom, napetom tijelu, izrazu lica. Tada se Vaša djevojčica bori s doista neugodnim stanjem tijela i misli i emocija i treba vašu pomoć. Prvo joj pokažite da je razumijete, pokažite joj to svojim glasom i tijelom. Možete joj reći da vidite da je baš tužna što mora ostati u vrtiću i da se ne bi htjela odvojit od vas. Iako Vam se na prvu može činiti da tako potencirate to emocionalno stanje, nije tako. Ono što time zapravo radite jest da šaljete poruku djetetu da ga razumijete i da ste tu. Kada dijete shvati da ga razumijete, počet će se malo po malo smirivati jer nema više potrebe tražit nove načine da Vam pokaže koliko mu je teško (primjerice još glasnije plakati). Vidjet će da ste tu, na njezinoj strani.</para>
<para>Kada se djevojčica malo smiri važno je mirno i staloženo joj reći da sada ostaje u vrtiću. Bez puno dodatnih objašnjenja. Poruka treba biti što jednostavnija. I na kraju je dobro djetetu vratit osjećaj kontrole, pružajući joj neki izbor. Tako ju možete pitati želi li otići malo do tete da je još utješi ili želi otići igrati se s drugom djecom.</para>
<para>Rekli ste kako s njom pričate o tome što ćete raditi kasnije i to može biti korisna metoda u smirivanju. Možete osmislit i neki vaš ritual kojim ćete se pozdravit. To će biti vaša stvar koja će joj pružiti sigurnost, a ujedno će najaviti odlazak na manje stresan način.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Nakon tri godine urednog pohađanja, djevojčica (5) odbija ići u vrtić Poštovani, moja curica (5,5 g.) nakon 3 godine urednog pohađanja vrtića zadnja 2 tjedna jako negoduje oko odlaska u vrtić. Kad ju ujutro dovedem plače i ne pušta me da idem. 
    Danas me je teta odgojiteljica strogo upozorila da ju moram naglo pustiti i reći da odlazim bez silnog tješenja i uvjeravanja da će mama doći i što ćemo sve raditi poslije vrtića. U vrtiću je sve u redu, ali ona kaže da ne želi ostati jer joj ja falim. 


   Inače dosta vremena provodimo zajedno, idemo u parkove, igramo se, i zaista mislim da joj ne nedostaje moja pažnja. Molim Vas za prijedlog kako postupiti ujutro pri puštanju djeteta u vrtiću? Pustiti ju da plače, predati ju teti i otići?
   Unaprijed zahvaljujem, lp, Diana

Draga mama,
kažete da su problemi oko odlaska u vrtić dogodili nakon 3 godine urednog odlaženja u vrtić. Je li se u međuvremenu dogodilo nešto značajno u vašoj okolini što bi moglo potaknuti takvo ponašanje? Ako vam ne pada ništa na pamet, možete provjerit s odgojiteljicom je li se dogodilo nešto u vrtiću? Koji god da je razlog uznemirenosti Vaše djevojčice, njoj prvo treba pomoći da se smiri.
Pokušajte se tada fokusirati na emocionalno stanje Vaše djevojčice. Važno je da ne ignorirate djetetovu uznemirenost, koju lako možete prepoznati po stisnutom, napetom tijelu, izrazu lica. Tada se Vaša djevojčica bori s doista neugodnim stanjem tijela i misli i emocija i treba vašu pomoć. Prvo joj pokažite da je razumijete, pokažite joj to svojim glasom i tijelom. Možete joj reći da vidite da je baš tužna što mora ostati u vrtiću i da se ne bi htjela odvojit od vas. Iako Vam se na prvu može činiti da tako potencirate to emocionalno stanje, nije tako. Ono što time zapravo radite jest da šaljete poruku djetetu da ga razumijete i da ste tu. Kada dijete shvati da ga razumijete, počet će se malo po malo smirivati jer nema više potrebe tražit nove načine da Vam pokaže koliko mu je teško (primjerice još glasnije plakati). Vidjet će da ste tu, na njezinoj strani.
Kada se djevojčica malo smiri važno je mirno i staloženo joj reći da sada ostaje u vrtiću. Bez puno dodatnih objašnjenja. Poruka treba biti što jednostavnija. I na kraju je dobro djetetu vratit osjećaj kontrole, pružajući joj neki izbor. Tako ju možete pitati želi li otići malo do tete da je još utješi ili želi otići igrati se s drugom djecom.
Rekli ste kako s njom pričate o tome što ćete raditi kasnije i to može biti korisna metoda u smirivanju. Možete osmislit i neki vaš ritual kojim ćete se pozdravit. To će biti vaša stvar koja će joj pružiti sigurnost, a ujedno će najaviti odlazak na manje stresan način.
Sretno!

   
      Dajana Blažević, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

DAJANA BLAŽEVIĆ

Nakon tri godine urednog pohađanja, djevojčica (5) odbija ići u vrtić

<para>
 Prije tačno 3 mjeseca je krenuo u vrtić (mali privatni vrtić sa sedmoro djece, u kojem je on najmlađe dijete) i do sada nije bilo problema. Točnije, od kako je krenuo u vrtić, od kako ujutro ustane, pa dok ne dođe tamo, konstantno je plakao i pitao zašto mora ići. Ali kada bi došao, nije bilo problema, igrao se s djecom i uklopio se u grupu. Nama uvijek govori da mu je u vrtiću lijepo, da voli djecu i tetu (inače već od 16 mjeseci govori i već dugo s njime možemo normalno razgovarati, jer je vrlo komunikativan). U posljednje vrijeme, možda neke dvije sedmice unazad, kod kuće pokazuje veliku nervozu, jako je plačljiv čim mu želimo nešto predložiti ili ga upozoriti da ne radi nešto, a posljednja 3 dana je takav i u vrtiću. Jutros mi je odgojiteljica rekla da on plače i kada mu netko kaže nešto dobro ili kada ga nešto upita. U našem domu u posljednje vrijeme sam ja malo više odsutna i zabrinuta, jer je moja mama prošla težak operativni zahvat, ali i to je sada prošlo i ja sam se vratila u normalan raspored. Kada se radi o kontaktu s drugom djecom, jako je druželjubiv, uvijek se želi igrati s drugom djecom i poziva ih sam na igru kada se nađe u društvu i tu zaista nemamo nikakvih teškoća, osim što su nam ti susreti s drugom djecom, izvan vrtića, zbog obaveza, ograničeni na vikende. 
 Još samo da napomenem da su sina prije polaska u vrtić čuvali moja majka i mužev otac po jedan dio dana i da su oni jako, jako popustljivi, pa je s njima navikao da sve bude prilagođeno njegovim potrebama i zahtjevima. I prije polaska u vrtić, on je kod kuće baš slabo jeo i to samo 4-5 vrsta hrane, a od polaska u vrtić jede baš sve, ali opet samo tamo. Da li je moguće da je on toliko uplašen i pod pritiskom u vrtiću da teti ne smije pružati otpor? Ili je jednostavno dijete koje mnogo traži, jer već sada čita, voli da mu se čita, razgovara s njim, objašnjavaju stvari, posebno o vozilima i svemiru i vrlo je bistro i elokventno dijete. Inače ova teta je zaista kvalificirana, obrazovana, jako iskusna i tražena u našem gradu, čuvala je generacije i generacije djece, tako da iskreno ne sumnjam u njene sposobnosti.
 Nadam se da sam dovoljno jasno postavila pitanje i da ćete mi moći dati savjet kako da radimo na ovoj plačljivosti, osjetljivosti, razdražljivosti... Majka MP
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>kako vidim u posljednja tri mjeseca kod Vas su se dogodile dvije značajnije promjene: polazak djeteta u vrtić i bolest majke. One su i od Vas, kao odrasle osobe, zahtijevale određenu razinu prilagodbe. I sami kažete da ste zbog brige oko majke bili pomalo odsutni i trebalo Vam je vremena da se vratite u uobičajeni raspored, što je posve normalno i očekivano s obzirom na cjelokupnu situaciju.</para>
<para>No, djeca su mala bića koja tek uče kako se nositi s promjenama u okolini i vlastitim emocijama. I nama odraslima nekad bude teško, a imali smo puno više vremena za naučiti kako se samoregulirati.</para>
<para>Spomenuli ste kako su Vašeg dječaka prije polaska u vrtić čuvali Vaša majka i mužev otac. Vrtić je sada za njega nova situacija. Ne samo da mora biti odvojen od Vas i drugih poznatih i za njega sigurnih ljudi, već se nalazi u novom prostoru, s puno novih pravila i zahtjeva za njega. Neka djeca se brže prilagode, neka sporije, također neka djeca negoduju odmah po polasku u vrtić, neka negoduju s vremenskim odmakom. Odnosno u početku se čini da sve teče bez problema, a reakcija se pojavi tek kasnije kada dijete shvati da sada u vrtić ide svaki dan i da ima obvezu tamo boraviti. On je u početku pokazivao određen otpor tako što je plakao i pitao zašto mora ići tamo, no kada bi došao nije pokazivao da mu je teško. Ipak postoji razlika između iskazanih ponašanja i emotivnih stanja. Neka situacija istovremeno može biti i ugodna (naveli ste da je društven, pa se brzo počeo igrat s drugom djecom i uklopio u grupu), ali kao što sam već navela, ona je za njega i nova i nepoznata što ipak zahtjeva prilagodbu. Sada imamo novu situaciju koja od njega zahtjeva prilagodbu, a promjene su se dogodile i doma, u dobro poznatoj, inače sigurnoj situaciji što je vjerojatno samo usporilo proces prilagodbe.</para>
<para>Kako mi se čini sada ste zabrinuti jer plače i kada mu netko kaže nešto lijepo ili ga nešto upita. Ponekad, kada nam se čini da dijete plače bez veze, trebamo razmisliti ima li taj plač zaista ima veze sa situacijom koja se dogodila neposredno prije ili je odraz neke nakupljene djetetove frustracije koju onda i neke manje značajne situacije samo potaknu? Djetetu sada treba pomoći da se nauči nositi s neugodnim emocijama. Također potrebno ga je usmjeriti da na drugi način iskazuje ono što ga muči, a u svemu tome mu treba pomoć i podrška odraslih.</para>
<para>Važno je samo da mu dopustite da bude tužan. Ponekad roditelji u najboljoj namjeri pokušavaju skrenuti djetetovu pažnju na nešto lijepo te ga na taj način utješiti, no to nije potrebno. Tada mu trebate pomoći da se opusti bez dodatnih objašnjavanja. Svaka emocija je tu s razlogom i treba se proraditi. Stoga, svaki puta kada se rasplače treba mu dati do znanja da razumijete da mu je jako teško i da vidite da ga nešto muči. Pokušajte ne tražiti razloge u situacijama koje su ga rasplakale, nego se bavite njegovim stanjem, pružite mu utjehu i pomozite mu da se smiri. Pomozite mu u tom procesu prilagodbe i s vremenom bi se trebao bolje nositi s frustracijom pa će samim time biti opušteniji i u vrtiću i doma i u odnosu s odgojiteljicom.</para>
<para>Želim vam svu sreću.</para>
<para>
 <emphasis>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Od kad je krenuo u vrtić, moj sin (3) je postao plačljiv i osjetljiv Poštovana, obraćam Vam se jer u posljednje vrijeme zaista imamo teškoće sa sinom koji sutra puni 3 godine. 
    Prije tačno 3 mjeseca je krenuo u vrtić (mali privatni vrtić sa sedmoro djece, u kojem je on najmlađe dijete) i do sada nije bilo problema. Točnije, od kako je krenuo u vrtić, od kako ujutro ustane, pa dok ne dođe tamo, konstantno je plakao i pitao zašto mora ići. Ali kada bi došao, nije bilo problema, igrao se s djecom i uklopio se u grupu. Nama uvijek govori da mu je u vrtiću lijepo, da voli djecu i tetu (inače već od 16 mjeseci govori i već dugo s njime možemo normalno razgovarati, jer je vrlo komunikativan). U posljednje vrijeme, možda neke dvije sedmice unazad, kod kuće pokazuje veliku nervozu, jako je plačljiv čim mu želimo nešto predložiti ili ga upozoriti da ne radi nešto, a posljednja 3 dana je takav i u vrtiću. Jutros mi je odgojiteljica rekla da on plače i kada mu netko kaže nešto dobro ili kada ga nešto upita. U našem domu u posljednje vrijeme sam ja malo više odsutna i zabrinuta, jer je moja mama prošla težak operativni zahvat, ali i to je sada prošlo i ja sam se vratila u normalan raspored. Kada se radi o kontaktu s drugom djecom, jako je druželjubiv, uvijek se želi igrati s drugom djecom i poziva ih sam na igru kada se nađe u društvu i tu zaista nemamo nikakvih teškoća, osim što su nam ti susreti s drugom djecom, izvan vrtića, zbog obaveza, ograničeni na vikende. 
   Još samo da napomenem da su sina prije polaska u vrtić čuvali moja majka i mužev otac po jedan dio dana i da su oni jako, jako popustljivi, pa je s njima navikao da sve bude prilagođeno njegovim potrebama i zahtjevima. I prije polaska u vrtić, on je kod kuće baš slabo jeo i to samo 4-5 vrsta hrane, a od polaska u vrtić jede baš sve, ali opet samo tamo. Da li je moguće da je on toliko uplašen i pod pritiskom u vrtiću da teti ne smije pružati otpor? Ili je jednostavno dijete koje mnogo traži, jer već sada čita, voli da mu se čita, razgovara s njim, objašnjavaju stvari, posebno o vozilima i svemiru i vrlo je bistro i elokventno dijete. Inače ova teta je zaista kvalificirana, obrazovana, jako iskusna i tražena u našem gradu, čuvala je generacije i generacije djece, tako da iskreno ne sumnjam u njene sposobnosti.
   Nadam se da sam dovoljno jasno postavila pitanje i da ćete mi moći dati savjet kako da radimo na ovoj plačljivosti, osjetljivosti, razdražljivosti... Majka MP

Draga mama,
kako vidim u posljednja tri mjeseca kod Vas su se dogodile dvije značajnije promjene: polazak djeteta u vrtić i bolest majke. One su i od Vas, kao odrasle osobe, zahtijevale određenu razinu prilagodbe. I sami kažete da ste zbog brige oko majke bili pomalo odsutni i trebalo Vam je vremena da se vratite u uobičajeni raspored, što je posve normalno i očekivano s obzirom na cjelokupnu situaciju.
No, djeca su mala bića koja tek uče kako se nositi s promjenama u okolini i vlastitim emocijama. I nama odraslima nekad bude teško, a imali smo puno više vremena za naučiti kako se samoregulirati.
Spomenuli ste kako su Vašeg dječaka prije polaska u vrtić čuvali Vaša majka i mužev otac. Vrtić je sada za njega nova situacija. Ne samo da mora biti odvojen od Vas i drugih poznatih i za njega sigurnih ljudi, već se nalazi u novom prostoru, s puno novih pravila i zahtjeva za njega. Neka djeca se brže prilagode, neka sporije, također neka djeca negoduju odmah po polasku u vrtić, neka negoduju s vremenskim odmakom. Odnosno u početku se čini da sve teče bez problema, a reakcija se pojavi tek kasnije kada dijete shvati da sada u vrtić ide svaki dan i da ima obvezu tamo boraviti. On je u početku pokazivao određen otpor tako što je plakao i pitao zašto mora ići tamo, no kada bi došao nije pokazivao da mu je teško. Ipak postoji razlika između iskazanih ponašanja i emotivnih stanja. Neka situacija istovremeno može biti i ugodna (naveli ste da je društven, pa se brzo počeo igrat s drugom djecom i uklopio u grupu), ali kao što sam već navela, ona je za njega i nova i nepoznata što ipak zahtjeva prilagodbu. Sada imamo novu situaciju koja od njega zahtjeva prilagodbu, a promjene su se dogodile i doma, u dobro poznatoj, inače sigurnoj situaciji što je vjerojatno samo usporilo proces prilagodbe.
Kako mi se čini sada ste zabrinuti jer plače i kada mu netko kaže nešto lijepo ili ga nešto upita. Ponekad, kada nam se čini da dijete plače bez veze, trebamo razmisliti ima li taj plač zaista ima veze sa situacijom koja se dogodila neposredno prije ili je odraz neke nakupljene djetetove frustracije koju onda i neke manje značajne situacije samo potaknu? Djetetu sada treba pomoći da se nauči nositi s neugodnim emocijama. Također potrebno ga je usmjeriti da na drugi način iskazuje ono što ga muči, a u svemu tome mu treba pomoć i podrška odraslih.
Važno je samo da mu dopustite da bude tužan. Ponekad roditelji u najboljoj namjeri pokušavaju skrenuti djetetovu pažnju na nešto lijepo te ga na taj način utješiti, no to nije potrebno. Tada mu trebate pomoći da se opusti bez dodatnih objašnjavanja. Svaka emocija je tu s razlogom i treba se proraditi. Stoga, svaki puta kada se rasplače treba mu dati do znanja da razumijete da mu je jako teško i da vidite da ga nešto muči. Pokušajte ne tražiti razloge u situacijama koje su ga rasplakale, nego se bavite njegovim stanjem, pružite mu utjehu i pomozite mu da se smiri. Pomozite mu u tom procesu prilagodbe i s vremenom bi se trebao bolje nositi s frustracijom pa će samim time biti opušteniji i u vrtiću i doma i u odnosu s odgojiteljicom.
Želim vam svu sreću.

   
      Dajana Blažević, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Od kad je krenuo u vrtić, moj sin (3) je postao plačljiv i osjetljiv

<para>
 Počelo je prije dva i pol mjeseca sa crijevnom virozom i od tada nam je stolica kašasta. Dijete izvrsno napreduje. Ima 14 kg. Velika je beba. Jede normalno čak i više. Bolje rečeno, ima dobar apetit. Zanima me da li je moguće da je stolica takva zbog zubića? Ili je moguće da je ta crijevna viroza uništila crijevnu floru? Ili nešto drugo - bolest crijeva? 
</para>
<para>
 Hvala vam na odgovoru, Zabrinuta mama.
</para>
<para>Moguće je da se zbog viroze narušila crijevna flora, ali i stanje crijevnih resica koje bi očekivali da se kroz ovaj period ipak oporave. Ako dijete dobro napreduje, ništa se neće desiti ,samo ipak treba vidjeti koji je razlog. Možete mu kroz oko 2 tj. eliminirati mliječni šećer (laktozu) da se oporave crijevne resice, a ako se se sve popravi nakon toga ponovo postupno vratiti. Ako u obitelji ima celijakije, svakako treba na to testirati, kao i ako dijete ne napreduje kroz ova 2 mj. za koje se ta situacija događa.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kašasta stolica tri mjeseca nakon crijevne viroze Imam dijete od godinu i pol, već 2 i pol mjeseca se borimo sa stolicom. Svi nalazi krvi, urina i stolice su u uredni. 
    Počelo je prije dva i pol mjeseca sa crijevnom virozom i od tada nam je stolica kašasta. Dijete izvrsno napreduje. Ima 14 kg. Velika je beba. Jede normalno čak i više. Bolje rečeno, ima dobar apetit. Zanima me da li je moguće da je stolica takva zbog zubića? Ili je moguće da je ta crijevna viroza uništila crijevnu floru? Ili nešto drugo - bolest crijeva? 


   Hvala vam na odgovoru, Zabrinuta mama.

Moguće je da se zbog viroze narušila crijevna flora, ali i stanje crijevnih resica koje bi očekivali da se kroz ovaj period ipak oporave. Ako dijete dobro napreduje, ništa se neće desiti ,samo ipak treba vidjeti koji je razlog. Možete mu kroz oko 2 tj. eliminirati mliječni šećer (laktozu) da se oporave crijevne resice, a ako se se sve popravi nakon toga ponovo postupno vratiti. Ako u obitelji ima celijakije, svakako treba na to testirati, kao i ako dijete ne napreduje kroz ova 2 mj. za koje se ta situacija događa.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Kašasta stolica tri mjeseca nakon crijevne viroze

<para>
 Zadnji put se mučio 2 sata i imao je slabu stolicu koja i nije bila toliko tvrda. Kako da mu pomognem i olakšam i da li je potrebno da ga zbog toga odvedem pedijatru?
</para>
<para>
 Unaprijed zahvaljujem! Lp, Tatjana
</para>
<para>Dijete sa tvrdom stolicom u dobi 3 godine, obično treba nešto za omekšanje stolice, tipa laktuloze s kojom će postići zadoboljavajuću mekoću stolice, i neće se više s njom boriti. Naime najveći problem je da dijete kada iskusi tvrdu stolicu (dovoljno je jednom), to mu se zamjeri i počne raditi manevar zadržavanja. To znači kada mu je nužda stišće i vraća stolicu, a ne istiskuje. Roditelji često to krivo protumače i misle da dijete ne može istisnuti stolicu, no naprotiv može, ali ne želi. Tada obično upiru nogama, ne žele sjesti ili sjede u posebnom položaju s ukrućenim nogama. Svakako se javite pedijatru, a ako se to ne riješi i pedijatrijskog gastroenterologu, jer što se duže čeka teže se rješava.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (3) se bori i po nekoliko sati istisnuti stolicu Poštovani, imam sina od 3 godine i u zadnje vrijeme (nekih mjesec dana) se bori sa stolicom. Jako mu je tvrda i zna se mučiti i po par sati kako bi je istisnuo. 
    Zadnji put se mučio 2 sata i imao je slabu stolicu koja i nije bila toliko tvrda. Kako da mu pomognem i olakšam i da li je potrebno da ga zbog toga odvedem pedijatru?


   Unaprijed zahvaljujem! Lp, Tatjana

Dijete sa tvrdom stolicom u dobi 3 godine, obično treba nešto za omekšanje stolice, tipa laktuloze s kojom će postići zadoboljavajuću mekoću stolice, i neće se više s njom boriti. Naime najveći problem je da dijete kada iskusi tvrdu stolicu (dovoljno je jednom), to mu se zamjeri i počne raditi manevar zadržavanja. To znači kada mu je nužda stišće i vraća stolicu, a ne istiskuje. Roditelji često to krivo protumače i misle da dijete ne može istisnuti stolicu, no naprotiv može, ali ne želi. Tada obično upiru nogama, ne žele sjesti ili sjede u posebnom položaju s ukrućenim nogama. Svakako se javite pedijatru, a ako se to ne riješi i pedijatrijskog gastroenterologu, jer što se duže čeka teže se rješava.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Dječak (3) se bori i po nekoliko sati istisnuti stolicu

<para>
 Do prije par dana je jela između 100 i 120 ml dohrane, međutim primjećujem da joj ta količina postaje nedovoljna, pa joj napravim dodatnih 40-50 ml, popije sve i mirna je 3,4 sata. Slušam razne priče okoline kako joj ne treba povećavati količinu, jer ću joj time proširiti želudac, a beba jednostavno traži još. Može li stvarno doći do proširenja želudca, ili dati bebi onoliko koliko traži? Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>neće se bebi proširit želudac. Dajte joj jesti koliko želi. Ne treba se držati šablona, već potreba djeteta. U pravilu dijete koje ima 5kg, obično treba oko 700-800ml mlijeka tijekom dana. No neki jedu i malo više ili malo manje. Najvažnije je zadovoljstvo djetata i napredak na tjelesnoj masi.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Može li se bebi "proširiti želudac"? Moja beba ima 2 mjeseca i 15 dana. Rođena je s 3370 g, iz bolnice izašla s 3320 g. Sada ima 5200 g. Dojim je, ali i dohranjujem Humanom 1. 
    Do prije par dana je jela između 100 i 120 ml dohrane, međutim primjećujem da joj ta količina postaje nedovoljna, pa joj napravim dodatnih 40-50 ml, popije sve i mirna je 3,4 sata. Slušam razne priče okoline kako joj ne treba povećavati količinu, jer ću joj time proširiti želudac, a beba jednostavno traži još. Može li stvarno doći do proširenja želudca, ili dati bebi onoliko koliko traži? Hvala unaprijed.

Poštovana,
neće se bebi proširit želudac. Dajte joj jesti koliko želi. Ne treba se držati šablona, već potreba djeteta. U pravilu dijete koje ima 5kg, obično treba oko 700-800ml mlijeka tijekom dana. No neki jedu i malo više ili malo manje. Najvažnije je zadovoljstvo djetata i napredak na tjelesnoj masi.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Može li se bebi "proširiti želudac"?

<para>
 S nedjelje na ponedjeljak vrućica je skočila na 40.3, s tim da u ta dva dana nijednom joj čepić nije pomogao kao inače. Radili smo krvnu sliku, crp i analizu urina.
</para>
<para>
 Leukociti su 17.1
</para>
<para>
 Neuro.granulociti 10.40
</para>
<para>
 Pokazuje i malu anemiju.
</para>
<para>
 Crp je povišen na 72.3
</para>
<para>
 Urin je uredu, ne pokazuje bakteriju ni upalu samo malo povišene leukocite (9).
</para>
<para>
 Pedijatrica je pretpostavila da se radi o Trodnevnoj groznici, ali vrućica je trebala pasti jučer, pa ni ona vise nije sigurna. Jutros je nije imala i od tada ispod 39 ne pada. Da napomenem da mi je curica non stop plačljiva, malaksala, pospana. Smatrate li da je potrebno napravite još neke pretrage? Hvala Vam unaprijed.
</para>
<para>Poštovana, kod trodnevne vrućice CRP je uredan. Po onome što govorite i kakvi su nalazi smatram da Vaše dijete ima bakterijsku infekciju. Ako je 9 broj leukocita u sedimentu onda Vaša djevojčica ima pijelonefritis. Treba se hitno javiti liječniku.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Koje pretrage napraviti nakon Trodnevne groznice (koja nije prošla)? Imam curicu od 18 mjeseci koja je u subotu odjednom dobila vrućicu 39.4. U bolnici je rečeno da je s grlom i usima sve uredu i da je vjerojatno riječ o virozi. 
    S nedjelje na ponedjeljak vrućica je skočila na 40.3, s tim da u ta dva dana nijednom joj čepić nije pomogao kao inače. Radili smo krvnu sliku, crp i analizu urina.


   Leukociti su 17.1


   Neuro.granulociti 10.40


   Pokazuje i malu anemiju.


   Crp je povišen na 72.3


   Urin je uredu, ne pokazuje bakteriju ni upalu samo malo povišene leukocite (9).


   Pedijatrica je pretpostavila da se radi o Trodnevnoj groznici, ali vrućica je trebala pasti jučer, pa ni ona vise nije sigurna. Jutros je nije imala i od tada ispod 39 ne pada. Da napomenem da mi je curica non stop plačljiva, malaksala, pospana. Smatrate li da je potrebno napravite još neke pretrage? Hvala Vam unaprijed.

Poštovana,  kod trodnevne vrućice CRP je uredan. Po onome što govorite i kakvi su nalazi smatram da Vaše dijete ima bakterijsku infekciju. Ako je 9 broj leukocita u sedimentu onda Vaša djevojčica ima pijelonefritis. Treba se hitno javiti liječniku.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Koje pretrage napraviti nakon Trodnevne groznice (koja nije prošla)?

<para>
 Poštovani, 
</para>
<para>
 imam dvije kćeri, jedna 9, a druga 4 godine To se nastavlja i dalje, ali sve češće. Stalno su na antibiotiku. Pokušavala sam sa čajevima i sokovima od brusnice i medom, ali nisam primijetila da nešto ide na bolje. Ne znam više koje nalaze napraviti, gdje bi se vidjelo zbog čega je to tako često i što još pokušati prirodnim putem jer piju stvarno puno antibiotika. Još da napomenem da smo radili i MCUG kada su imale oko 7 mjeseci. Hvala Vam od srca unaprijed.
</para>
<para>Poštovani, postoji puno razloga zašto se uroinfekcije ponavljaju u dječjoj dobi. Preporučam Vam da se javite na pregled nefrologu koji će kod Vaših djevojčica utvrditi razlog ponavljanja uroinfekcija koji se onda može otkloniti. Liječenje istih ne rješava razlog njihovog ponavljanja.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Učestale uroinfekcije i antibiotici Poštovani,

imam dvije kćeri, jedna 9, a druga 4 godine. Još kao bebe imale su česte uroinfekcije, te bakterije kao što su echerichia, enterococus i sl. 
   Poštovani, 


   imam dvije kćeri, jedna 9, a druga 4 godine To se nastavlja i dalje, ali sve češće. Stalno su na antibiotiku. Pokušavala sam sa čajevima i sokovima od brusnice i medom, ali nisam primijetila da nešto ide na bolje. Ne znam više koje nalaze napraviti, gdje bi se vidjelo zbog čega je to tako često i što još pokušati prirodnim putem jer piju stvarno puno antibiotika. Još da napomenem da smo radili i MCUG kada su imale oko 7 mjeseci. Hvala Vam od srca unaprijed.

Poštovani, postoji puno razloga zašto se uroinfekcije ponavljaju u dječjoj dobi. Preporučam Vam da se javite na pregled nefrologu koji će kod Vaših djevojčica utvrditi razlog ponavljanja uroinfekcija koji se onda može otkloniti. Liječenje istih ne rješava razlog njihovog ponavljanja.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Učestale uroinfekcije i antibiotici

<para/>
<para>
 Prije 17-20 dana počela je kašljati suhi kašalj, bez sekreta Nakon što se nakon 3-4 dana kašalj nije smirivao otišli smo dok doktora opće prakse. Doktorica ju je uputila na vađenje krvi, slikanje pluća i bris grla i nosa.
</para>
<para>
 Nalaz krvi je uredan te su svi parametri u granicama normale.
</para>
<para>
 Nalaz brisa grla i nosa pokazao je da se u nosu nalazi bakterija "MORAXELLA CATARRHALIS" dok je bris grla uredan. Popila je antibiotik za tu bakteriju. Važno je napomenuti da se u međuvremenu kašalj smanjio. No najveći problem je RTG snimka pluća koja je pokazala "Naglašen peribronhalni crteć sa nešto sitnog nodularnog intersticija hiloapikalno lijevo te u gornjem plućnom polju lijevo." Zanima me što je to na plućma?. Doktorica ju je uputila na ponovno slikanje pluća.
</para>
<para>
 S poštovanjem, Damir Kuljanac
</para>
<para>Poštovani, ovakav nalaz na Rtg pluća se zna vidjeti kod sinobronhalnog sindroma, akutnih i kroničnih bronhitisa. Preporučila bih da se prije nego odete na kontrolni Rtg pluća posavjetujete sa subspecijalistom pulmologom jer osobno mislim da isti nije potreban.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Objašnjenje dijagnoze snimke pluća Poštovani, postavljam Vam pitanje u vezi moje mlađe sestre koja ima 14 godina.

Prije 17-20 dana počela je kašljati suhi kašalj, bez sekreta. Ona osjeća simptome škakljanja u grlu. 

   Prije 17-20 dana počela je kašljati suhi kašalj, bez sekreta Nakon što se nakon 3-4 dana kašalj nije smirivao otišli smo dok doktora opće prakse. Doktorica ju je uputila na vađenje krvi, slikanje pluća i bris grla i nosa.


   Nalaz krvi je uredan te su svi parametri u granicama normale.


   Nalaz brisa grla i nosa pokazao je da se u nosu nalazi bakterija "MORAXELLA CATARRHALIS" dok je bris grla uredan. Popila je antibiotik za tu bakteriju. Važno je napomenuti da se u međuvremenu kašalj smanjio. No najveći problem je RTG snimka pluća koja je pokazala "Naglašen peribronhalni crteć sa nešto sitnog nodularnog intersticija hiloapikalno lijevo te u gornjem plućnom polju lijevo." Zanima me što je to na plućma?. Doktorica ju je uputila na ponovno slikanje pluća.


   S poštovanjem, Damir Kuljanac

Poštovani, ovakav nalaz na Rtg pluća se zna vidjeti kod sinobronhalnog sindroma, akutnih i kroničnih bronhitisa. Preporučila bih da se prije nego odete na kontrolni Rtg pluća posavjetujete sa subspecijalistom pulmologom jer osobno mislim da isti nije potreban.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Objašnjenje dijagnoze snimke pluća

<para>
 Osvajao me je i nadala sam se da će raskinuti i bio je divan prema meni. Međutim prije godinu dana, nakon što je završio tu dugogodišnju vezu, počeo se viđati s nekom drugom djevojkom. Ja sam to saznala i tu smo završili. Tada sam shvatila koliko ga volim. Sreli smo se poslije nekog vremena i ja u njegovom ponašanju vidim da mu je ipak stalo do mene i tada se ponovo počinjemo čuti i viđamo jer je tada ostavio i tu novu. I kasnije se opet počinje viđati s njom i sa mnom i to traje do danas. Ne viđamo se često ali funkcioniramo, to traje i dalje, osjećam njegovu pažnju i ljubav, ali ništa nije definirano. Kao da nam malo fali i to stalno izmiče, ali ne mogu nikako završiti s njim, jer ga puno volim. Što da radim? Odustati ili boriti se? 
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>iako ti ne mogu direktno odgovoriti na pitanje i ponuditi rješenje, nadam se da će ti pitanja koja ću ti u tekstu postaviti pomoći da sama dođeš do odgovora.</para>
<para>Čini li ti se da taj dečko pokazuje određeni obrazac u vezama? Je li ti dovoljno to što dobivaš od njega – pažnja i ljubav, ali bez definiranja odnosa? Da se ne radi o njemu, bi li nekome drugome tolerirala ono što toleriraš njemu? Da se radi o tvojoj prijateljici a ne o tebi, što bi joj savjetovala?</para>
<para>Veze i ljubavni odnosi ponekada nisu jednostavni. Mogu biti pune kompromisa, prilagođavanja. No, ukoliko smo u vezi sretni, ukoliko s osobom koju volimo dijelimo zajedničke vrijednosti, ukoliko imamo povjerenje u nju, ukoliko se osjećamo sigurno, tada su sitne razmirice i kompromisi rješivi. I naravno da nije isto ako mi se kod kod partnera ne sviđa njegov sustav vrijednosti koji je znatno drugačiji od mog ili ako me smeta primjerice njegovo ostavljanje čarapa na podu. Kada su u pitanju vrijednosti, podrška, sigurnost i povjerenje – veza će teško opstati ako u tom smislu nismo kompatibilni s partnerom. No ako su u pitanju samo prljave čarape – situacija je ipak malo drugačija.</para>
<para>Nadam se da će ti ova pitanja pomoći da doneseš odluku. U konačnici, uvijek se možeš obratiti stručnjaku za savjetovanje kako bi ti pomogao da doneseš odluku.</para>
<para>Želim ti puno sreće!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Zaljubljena sam u dečka koji ne želi definirati naš odnos Imam 23 godine i već 2 godine se viđam s jednim dečkom koji ima 25. On je bio par godina u vezi i mi smo se počeli viđati iako sam se ja odupirala tome. 
    Osvajao me je i nadala sam se da će raskinuti i bio je divan prema meni. Međutim prije godinu dana, nakon što je završio tu dugogodišnju vezu, počeo se viđati s nekom drugom djevojkom. Ja sam to saznala i tu smo završili. Tada sam shvatila koliko ga volim. Sreli smo se poslije nekog vremena i ja u njegovom ponašanju vidim da mu je ipak stalo do mene i tada se ponovo počinjemo čuti i viđamo jer je tada ostavio i tu novu. I kasnije se opet počinje viđati s njom i sa mnom i to traje do danas. Ne viđamo se često ali funkcioniramo, to traje i dalje, osjećam njegovu pažnju i ljubav, ali ništa nije definirano. Kao da nam malo fali i to stalno izmiče, ali ne mogu nikako završiti s njim, jer ga puno volim. Što da radim? Odustati ili boriti se? 

Draga čitateljice,
iako ti ne mogu direktno odgovoriti na pitanje i ponuditi rješenje, nadam se da će ti pitanja koja ću ti u tekstu postaviti pomoći da sama dođeš do odgovora.
Čini li ti se da taj dečko pokazuje određeni obrazac u vezama? Je li ti dovoljno to što dobivaš od njega – pažnja i ljubav, ali bez definiranja odnosa? Da se ne radi o njemu, bi li nekome drugome tolerirala ono što toleriraš njemu? Da se radi o tvojoj prijateljici a ne o tebi, što bi joj savjetovala?
Veze i ljubavni odnosi ponekada nisu jednostavni. Mogu biti pune kompromisa, prilagođavanja. No, ukoliko smo u vezi sretni, ukoliko s osobom koju volimo dijelimo zajedničke vrijednosti, ukoliko imamo povjerenje u nju, ukoliko se osjećamo sigurno, tada su sitne razmirice i kompromisi rješivi. I naravno da nije isto ako mi se kod kod partnera ne sviđa njegov sustav vrijednosti koji je znatno drugačiji od mog ili ako me smeta primjerice njegovo ostavljanje čarapa na podu. Kada su u pitanju vrijednosti, podrška, sigurnost i povjerenje – veza će teško opstati ako u tom smislu nismo kompatibilni s partnerom. No ako su u pitanju samo prljave čarape – situacija je ipak malo drugačija.
Nadam se da će ti ova pitanja pomoći da doneseš odluku. U konačnici, uvijek se možeš obratiti stručnjaku za savjetovanje kako bi ti pomogao da doneseš odluku.
Želim ti puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      
         Centar Budi svoj
      
   

  Klinfo.hr 

Zaljubljena sam u dečka koji ne želi definirati naš odnos

<para>
 Naime, imam strah od gutanja, pretežno hrane. Sve je počelo kada sam jedne noći večerao i zalogaj mi je na kratko zastao na početku gutanja, i prestrašio sam se, koncentrirao i na kraju progutao. Ali od tada mi skoro svaki zalogaj predstavlja problem, imam osjećaj kao da ne znam kako da gurnem zalogaj u grlo i da ga normalno progutam. Nije mi se nijednom dogodilo da sam zaista imao problem s gutanjem, niti osjećam ikakvu bol dok gutam. Apsolutno ništa. Ali strah je tu i jučer sam se rasplakao jer nisam u stanju jesti kao prije, i kao ostali ljudi. Nikome se nisam požalio, izbjegavam jesti u prisustvu drugih ljudi, da ne bi primijetili problem. Na internetu sam malo istraživao i siguran sam da je ovaj problem povezan s anksioznošću. Zanima me da li mi možete dati neke savjete kako da ovo prebrodim i da se oslobodim straha, zaista je depresivno po čitav dan razmišljati o tome i bojati se sljedećeg obroka. Pozdrav.
</para>
<para>Dragi čitatelju,</para>
<para>prije svega zaista mi je žao što se suočavate sa svakodnevnim strahovima od svakog novog obroka. Vjerujem da nije lako boriti se s vlastitim mislima i da to zaista zahtjeva veliki napor. Ono što je dobro u cijeloj situaciji jest da su misli ipak samo misli i da na njih možemo utjecati – nekada sami a nekada uz pomoć stručne osobe. Kako vjerujem da uvijek postoji rješenje, tako vjerujem i da Vaša situacija nije bezizlazna.</para>
<para>Ukoliko Vaš problem s gutanjem nije medicinske prirode (u smislu da postoje razlozi za otežano gutanje), tada treba djelovati na misli. Ono što može pomoći jest da misli tijekom obroka preusmjerite na nešto drugo, a ne na hranu. Ukoliko konstantno razmišljate o tome što će biti, kako ćete gutati hranu, hoće li se pritom nešto dogoditi – nije neobično da osjećate sve veću i veću paniku. No, ukoliko misli zaokupite nečim drugim tada će i taj strah donekle splasnuti. Što će Vam zaokupiti misli – hoćete li voditi zanimljiv razgovor s drugom osobom (s nekim u koga imate povjerenja, s kime se osjećate ugodno), čitati knjigu ili novine ili činiti nešto sasvim treće, potpuno je svejedno dok Vam god to uspijeva. S vremenom će i strah nestati.</para>
<para>Ukoliko imate dojam da se i dalje ne možete opustiti i da Vam je teško skrenuti misli, bilo bi dobro da se obratite stručnjaku za savjetovanje.</para>
<para>Šaljem Vam podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Imam panični strah od gutanja koji utječe na druga polja života Dobar dan, mučim se s jednim problemom već 10-15 dana i prvo sam očekivao da će proći sam od sebe, a sada se već bojim što se može izroditi iz ovog. 
    Naime, imam strah od gutanja, pretežno hrane. Sve je počelo kada sam jedne noći večerao i zalogaj mi je na kratko zastao na početku gutanja, i prestrašio sam se, koncentrirao i na kraju progutao. Ali od tada mi skoro svaki zalogaj predstavlja problem, imam osjećaj kao da ne znam kako da gurnem zalogaj u grlo i da ga normalno progutam. Nije mi se nijednom dogodilo da sam zaista imao problem s gutanjem, niti osjećam ikakvu bol dok gutam. Apsolutno ništa. Ali strah je tu i jučer sam se rasplakao jer nisam u stanju jesti kao prije, i kao ostali ljudi. Nikome se nisam požalio, izbjegavam jesti u prisustvu drugih ljudi, da ne bi primijetili problem. Na internetu sam malo istraživao i siguran sam da je ovaj problem povezan s anksioznošću. Zanima me da li mi možete dati neke savjete kako da ovo prebrodim i da se oslobodim straha, zaista je depresivno po čitav dan razmišljati o tome i bojati se sljedećeg obroka. Pozdrav.

Dragi čitatelju,
prije svega zaista mi je žao što se suočavate sa svakodnevnim strahovima od svakog novog obroka. Vjerujem da nije lako boriti se s vlastitim mislima i da to zaista zahtjeva veliki napor. Ono što je dobro u cijeloj situaciji jest da su misli ipak samo misli i da na njih možemo utjecati – nekada sami a nekada uz pomoć stručne osobe. Kako vjerujem da uvijek postoji rješenje, tako vjerujem i da Vaša situacija nije bezizlazna.
Ukoliko Vaš problem s gutanjem nije medicinske prirode (u smislu da postoje razlozi za otežano gutanje), tada treba djelovati na misli. Ono što može pomoći jest da misli tijekom obroka preusmjerite na nešto drugo, a ne na hranu. Ukoliko konstantno razmišljate o tome što će biti, kako ćete gutati hranu, hoće li se pritom nešto dogoditi – nije neobično da osjećate sve veću i veću paniku. No, ukoliko misli zaokupite nečim drugim tada će i taj strah donekle splasnuti. Što će Vam zaokupiti misli – hoćete li voditi zanimljiv razgovor s drugom osobom (s nekim u koga imate povjerenja, s kime se osjećate ugodno), čitati knjigu ili novine ili činiti nešto sasvim treće, potpuno je svejedno dok Vam god to uspijeva. S vremenom će i strah nestati.
Ukoliko imate dojam da se i dalje ne možete opustiti i da Vam je teško skrenuti misli, bilo bi dobro da se obratite stručnjaku za savjetovanje.
Šaljem Vam podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      
         Centar Budi svoj
      
   

  Klinfo.hr 

Imam panični strah od gutanja koji utječe na druga polja života

<para/>
<para>Poštovani,</para>
<para>na žalost kako nisam medicinske struke zapravo mi preostaje jedino što i Vama – potražiti informacije na internetu. Ono što sam pronašla jest da je slaba afektivna modulacija vezana uz stanje ravnodušnosti. Kako niste moj klijent, daljnja Vam tumačenja ne mogu davati te bi bilo najbolje da pitate svog psihijatra s kojim već imate uspostavljen odnos da Vam protumači na što je točno mislio.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Što znači pojam "slabija afektivna modulacija"? Poštovani, već dulje vrijeme posjećujem psihijatra radi depresije i u nalazima nalazim termin "slabije afektivne modulacije", pa me zanima ako mi možete objasniti što to znači? Hvala. 
Poštovani,
na žalost kako nisam medicinske struke zapravo mi preostaje jedino što i Vama – potražiti informacije na internetu. Ono što sam pronašla jest da je slaba afektivna modulacija vezana uz stanje ravnodušnosti. Kako niste moj klijent, daljnja Vam tumačenja ne mogu davati te bi bilo najbolje da pitate svog psihijatra s kojim već imate uspostavljen odnos da Vam protumači na što je točno mislio.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      
         Centar Budi svoj
      
   

  Klinfo.hr 

Što znači pojam "slabija afektivna modulacija"?

<para>
 Normalan je dječak koji se igra sa svojim vršnjacima, vrlo dobar učenik, sve super, samo spavanje je problem. Pokušali smo nekoliko puta razgovarati i problem je što se on boji da ćemo se suprug i ja ljubiti, imati odnose i da će on dobiti brata ili seku, a on to ne želi. Jedinac je. Kako da pristupim ovom problemu? Kako da s djetetom od 10 godina pričam o spolnosti i da mu ukažem da to nije ništa strašno? Kad bi smo to nekako riješili, mislim da bi riješili i problem spavanja? Inače i tijekom dana ne dozvoljava da ja i suprug imamo fizički kontakt. Ukoliko me suprug zagrli, on se odmah ubacuje između nas. Hvala.
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>čitajući Vaše pismo uočila sam nekoliko pitanja, pa ću Vam kroz iduće odlomke pokušati odgovoriti na sve.</para>
<para>Iz Vašeg pisma nisam uspjela iščitati spava li Vaš sin kontinuirano od rođenja pa sve do sada u Vašem krevetu ili ne? Iako je spavanje djeteta u krevetu s roditeljima uglavnom navika koju je moguće iskorijeniti kao i svaku drugu naviku dosljednošću, kao glavni uzrok spavanja Vašeg sina u krevetu s Vama vidim u činjenici da on ne želi dijeliti pažnju s bratom ili sestrom i prije svega smatram da se trebate fokusirati upravo na to.</para>
<para>Kako Vi gledate na drugo dijete – imate li u planu imati još jedno dijete ili ne? Ukoliko ne planirate više djece, tada svom sinu možete objasniti da nemate namjeru imati više djece već samo njega i da nema potrebe brinuti o tome (u tom slučaju nema ni razloga sprečavati fizički kontakt između Vas i supruga). S druge strane, ukoliko planirate još djece tada mu i to trebate reći – tu je važno da zna da bez obzira na brata ili sestru ništa neće promijeniti Vaše osjećaje prema njemu. Iako ćete možda u početku puno pažnje posvećivati bebi, također ćete i više biti doma te će Vam i on kao veliki brat moći pomagati i biti dio svega. Ukoliko ste odlučili imati još djece, tada je ponovno važno da Vaš sin zna da opet nema smisla da sprečava fizički kontakt između Vas i supruga jer je Vaša odluka čvrsta – i njegovo spavanje u krevetu s Vama Vas neće spriječiti u tome.</para>
<para>Što se tiče Vašeg razgovora sa sinom o spolnosti – smatram da nikada nije prerano da se s djetetom razgovara o tome. Iako možda nije najugodnija tema roditeljima, djeca koja razgovaraju sa svojim roditeljima o spolnosti imaju brojne benefite od toga. Na internetu možete pronaći niz članaka na temu kako s djetetom razgovarati o spolnosti, a jedan on njih se nalazi i na slijedećem linku: <ulink url="http://www.roditelji.hr/skola/razgovor-s-adolescentom-o-seksualnosti/">http://www.roditelji.hr/skola/razgovor-s-adolescentom-o-seksualnosti/</ulink>
</para>
<para>Nadam se da su Vam odgovori pomogli. Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Kako odviknuti 10-godišnjaka da s nama spava u krevetu? Poštovani! Imam sina od 10 godina koji još uvijek spava s nama u krevetu. Kad samo spomenem da ide u svoju sobu, on počne plakati. 
    Normalan je dječak koji se igra sa svojim vršnjacima, vrlo dobar učenik, sve super, samo spavanje je problem. Pokušali smo nekoliko puta razgovarati i problem je što se on boji da ćemo se suprug i ja ljubiti, imati odnose i da će on dobiti brata ili seku, a on to ne želi. Jedinac je. Kako da pristupim ovom problemu? Kako da s djetetom od 10 godina pričam o spolnosti i da mu ukažem da to nije ništa strašno? Kad bi smo to nekako riješili, mislim da bi riješili i problem spavanja? Inače i tijekom dana ne dozvoljava da ja i suprug imamo fizički kontakt. Ukoliko me suprug zagrli, on se odmah ubacuje između nas. Hvala.

Poštovana mama,
čitajući Vaše pismo uočila sam nekoliko pitanja, pa ću Vam kroz iduće odlomke pokušati odgovoriti na sve.
Iz Vašeg pisma nisam uspjela iščitati spava li Vaš sin kontinuirano od rođenja pa sve do sada u Vašem krevetu ili ne? Iako je spavanje djeteta u krevetu s roditeljima uglavnom navika koju je moguće iskorijeniti kao i svaku drugu naviku dosljednošću, kao glavni uzrok spavanja Vašeg sina u krevetu s Vama vidim u činjenici da on ne želi dijeliti pažnju s bratom ili sestrom i prije svega smatram da se trebate fokusirati upravo na to.
Kako Vi gledate na drugo dijete – imate li u planu imati još jedno dijete ili ne? Ukoliko ne planirate više djece, tada svom sinu možete objasniti da nemate namjeru imati više djece već samo njega i da nema potrebe brinuti o tome (u tom slučaju nema ni razloga sprečavati fizički kontakt između Vas i supruga). S druge strane, ukoliko planirate još djece tada mu i to trebate reći – tu je važno da zna da bez obzira na brata ili sestru ništa neće promijeniti Vaše osjećaje prema njemu. Iako ćete možda u početku puno pažnje posvećivati bebi, također ćete i više biti doma te će Vam i on kao veliki brat moći pomagati i biti dio svega. Ukoliko ste odlučili imati još djece, tada je ponovno važno da Vaš sin zna da opet nema smisla da sprečava fizički kontakt između Vas i supruga jer je Vaša odluka čvrsta – i njegovo spavanje u krevetu s Vama Vas neće spriječiti u tome.
Što se tiče Vašeg razgovora sa sinom o spolnosti – smatram da nikada nije prerano da se s djetetom razgovara o tome. Iako možda nije najugodnija tema roditeljima, djeca koja razgovaraju sa svojim roditeljima o spolnosti imaju brojne benefite od toga. Na internetu možete pronaći niz članaka na temu kako s djetetom razgovarati o spolnosti, a jedan on njih se nalazi i na slijedećem linku: http://www.roditelji.hr/skola/razgovor-s-adolescentom-o-seksualnosti/

Nadam se da su Vam odgovori pomogli. Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      
         Centar Budi svoj
      
   

  Klinfo.hr 

Kako odviknuti 10-godišnjaka da s nama spava u krevetu?

<para>
 Od početka smo se prema njemu postavili ravnopravno, uz naravno jasno postavljene granice što se smije, a što ne. Uz ogromne količine razgovora i argumentiranog objašnjavanja zašto nešto ne smije. U stanju je imati punu zdjelicu slatkiša i ako mu ja kažem da smije pojesti samo 2, on pita zašto ne smije uzeti više, objasnim mu da ne smije prije ručka ili da to nije dobro za zubiće, on negoduje, ali ne uzima druge slatkiše. Niti mi, niti bake, niti bilo tko drugi nema s njime nikakvih problema. Vrlo je komunikativan sa strancima. Često nas iznenađuje načinom na koji povezuje stvari, ponekad komunicira kao da je stariji nego što jest. Vrlo je skoncentriran na slušanje priča ili kada zajedno čitamo knjigice (čak i one s puno teksta, a malo slika), a jednako tako voli i trčati i skakati.
</para>
<para>
 Kako ne ide u vrtić, čuvaju ga bake, jedan tjedan jedna, drugi tjedan druga, s drugom djecom se susreće na igralištima, igraonicama i rođendanima. Mislili smo da bi bilo dobro da ima barem nekakvu grupicu djece s kojom se redovito susreće, pa smo ga upisali na gimnastiku. Međutim, to se pokazalo kao potpuni promašaj. Vidim da želi ići, ali tamo trenere uopće ne sluša. Promatrala sam ga nekoliko puta što se događa prije nego počne trčati, glupirati se i raditi po svome, uglavnom je to kod zadataka gdje se treba čekati u redu, imam osjećaj da mu postane dosadno i ne želi čekati da druga djeca završe. I to me najviše zbunjuje jer doma ima puno koncentracije. Zadatke na treningu odrađuje selektivno. Više mu se sviđaju oni zadaci gdje je u pozadini neka priča, a ne npr. kad trener samo izda naredbu. To je na kraju rezultiralo time da je trener rekao da bolje da ne dolazi i da mu nije jasno zašto se tako ponaša, jer druga djeca slušaju, i da to njegovo ponašanje trebamo liječiti. Naravno da se s njime ne slažem jer poznajem svoje dijete i znam kakvo je izvan grupe. Razgovarala sam s djetetom o njegovom ponašanju, on mi kaže da će biti dobar, ali svaki put isto. Posljednji put sam mu rekla da ćemo ići još jednom i ako ne bude slušao trenera i čekao da druga djeca završe, da idemo doma. Opet se ponašao isto. Više ne idemo na treninge. Drugi trener nam kaže da ga ipak dovedemo jer se mora naučiti kako se ponaša u grupi. Žao mi je da nema aktivnosti s drugom djecom, a na žalost u našem gradu nema baš puno izbora, a s druge strane prihvaćam i mogućnost da mu taj način druženja i ne odgovara (iako je rado išao na trening). Nisam sigurna što da radim. Možda je problem u tome što se prema njemu nikada nismo postavljali autoritativno nego ravnopravno i uvijek uz puno razgovora. Naravno da treneri nemaju vremena za takav pristup djetetu, ali pitam se kako će biti kasnije kada krene u školu. Čvrsto sam bila uvjerena da je pristup kakav smo mi imali prema djetetu ispravan i nikada nismo htjeli graditi autoritet na temelju strogih naredbi, kažnjavanja ili batina, ali vidim da određeni problem s autoritetima ima i više nisam sigurna. Little mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prije svega želim naglasiti kako se vidi da imate dobar pristup odgoju svoga dječaka. Super je što ste prepoznali da je važno uvažavati dijete i pri tome postavljati granice te voditi računa o načinu komunikacije s djetetom. Prema vašim riječima problemi nastaju tek na treningu. Ta situacija je naravno različita od one u vašoj kući, a trener ima drugačiji pristup od Vas na koji Vaše dijete nije naviklo. Drago mi je što ste prepoznali da Vaše dijete prema temperamentu ima potrebu za više motoričkih aktivnosti te da ste ga zbog toga upisali na sport gdje dodatno ima priliku i učiti kako se ponašati u grupi. Ipak, upravo zbog toga što je tako aktivan za očekivati je da će mu biti teško čekati u redu, stoga ne čudi da umjesto toga krene trčati i kako Vi kažete - glupirati se kao i to što zadatke odrađuje selektivno birajući one koji mu više pašu.</para>
<para>Moram primijetiti da se trener vrlo grubo izrazio kada je rekao da vašem djetetu treba liječenje, to je bilo vrlo neprofesionalno i vjerujem da vama kao majci to nije bilo lako čuti. Vaše je dijete u dobi kada djeca uče samoregulaciju, nekoj djeci je to lakše nekoj teže. Prema navedenim situacijama kod kuće Vaše dijete ima dobru samoregulaciju za svoju dob no ipak trening je za njega nova okolina te se od njega zahtijevaju drugačije stvari od onih koje Vi zahtijevate kod kuće. Samim time normalno je da se on ne snalazi najbolje odnosno da tek treba naučiti kako regulirati svoje ponašanje u takvoj novoj sredini. Dobra vijest je da mu Vi možete pomoći u tome. Predlažem da kod kuće igrate neke igre u kojima će on ponekad biti u ulozi da sluša neku direktnu naredbu ili da vježba strpljenje (npr. igra kreni-stani). Na taj će način dijete u ugodnoj atmosferi uvježbavati ono što mu je teško na treningu pa će s vremenom i na treningu lakše regulirati svoje ponašanje i bolje prihvaćati naredbe.</para>
<para>Također, razumijem Vašu zabrinutost oko škole i drugih okruženja s direktnijim pristupom, ali vještine koje su u ovom trenu problematične Vašem dječaku djeca njegove dobi tek uče i uvježbavaju tako da vjerujem da će ih i Vaš mališan uspješno razviti kroz naredno vrijeme.</para>
<para>Što se vaših odgojnih postupaka tiče samo naprijed, a za sve drugo dajte djetetu vremena. Sretno!</para>
<para>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/hr/">Centar Proventus</ulink>
 
</para>
<para> </para>

Do sad smo sa sinom mogli razumno razgovarati, ali je odjednom postao neposlušan Poštovani, imamo sina od 3 godine. Vrlo je energičan (ne može na miru sjediti niti dok jede), znatiželjan, veseo i mogu reći i poslušan. 
    Od početka smo se prema njemu postavili ravnopravno, uz naravno jasno postavljene granice što se smije, a što ne. Uz ogromne količine razgovora i argumentiranog objašnjavanja zašto nešto ne smije. U stanju je imati punu zdjelicu slatkiša i ako mu ja kažem da smije pojesti samo 2, on pita zašto ne smije uzeti više, objasnim mu da ne smije prije ručka ili da to nije dobro za zubiće, on negoduje, ali ne uzima druge slatkiše. Niti mi, niti bake, niti bilo tko drugi nema s njime nikakvih problema. Vrlo je komunikativan sa strancima. Često nas iznenađuje načinom na koji povezuje stvari, ponekad komunicira kao da je stariji nego što jest. Vrlo je skoncentriran na slušanje priča ili kada zajedno čitamo knjigice (čak i one s puno  teksta, a malo slika), a jednako tako voli i trčati i skakati.


   Kako ne ide u vrtić, čuvaju ga bake, jedan tjedan jedna, drugi tjedan druga, s drugom djecom se susreće na igralištima, igraonicama i rođendanima. Mislili smo da bi bilo dobro da ima barem nekakvu grupicu djece s kojom se redovito susreće, pa smo ga upisali na gimnastiku. Međutim, to se pokazalo kao potpuni promašaj. Vidim da želi ići, ali tamo trenere uopće ne sluša. Promatrala sam ga nekoliko puta što se događa prije nego počne trčati, glupirati se i raditi po svome, uglavnom je to kod zadataka gdje se treba čekati u redu, imam osjećaj da mu postane dosadno i ne želi čekati da druga djeca završe. I to me najviše zbunjuje jer doma ima puno koncentracije. Zadatke na treningu odrađuje selektivno. Više mu se sviđaju oni zadaci gdje je u pozadini neka priča, a ne npr. kad trener samo izda naredbu. To je na kraju rezultiralo time da je trener rekao da bolje da ne dolazi i da mu nije jasno zašto se tako ponaša, jer druga djeca slušaju, i da to njegovo ponašanje trebamo liječiti. Naravno da se s njime ne slažem jer poznajem svoje dijete i znam kakvo je izvan grupe. Razgovarala sam s djetetom o njegovom ponašanju, on mi kaže da će biti dobar, ali svaki put isto. Posljednji put sam mu rekla da ćemo ići još jednom i ako ne bude slušao trenera i čekao da druga djeca završe, da idemo doma. Opet se ponašao isto.  Više ne idemo na treninge. Drugi trener nam kaže da ga ipak dovedemo jer se mora naučiti kako se ponaša u grupi. Žao mi je da nema aktivnosti s drugom djecom, a na žalost u našem gradu nema baš puno izbora, a s druge strane prihvaćam i mogućnost da mu taj način druženja i ne odgovara (iako je rado išao na trening). Nisam sigurna što da radim. Možda je problem u tome što se prema njemu nikada nismo postavljali autoritativno nego ravnopravno i uvijek uz puno razgovora. Naravno da treneri nemaju vremena za takav pristup djetetu, ali pitam se kako će biti kasnije kada krene u školu. Čvrsto sam bila uvjerena da je pristup kakav smo mi imali prema djetetu ispravan i nikada nismo htjeli graditi autoritet na temelju strogih naredbi, kažnjavanja ili batina, ali vidim da određeni problem s autoritetima ima i više nisam sigurna. Little mama

Draga mama,
prije svega želim naglasiti kako se vidi da imate dobar pristup odgoju svoga dječaka. Super je što ste prepoznali da je važno uvažavati dijete i pri tome postavljati granice te voditi računa o načinu komunikacije s djetetom. Prema vašim riječima problemi nastaju tek na treningu. Ta situacija je naravno različita od one u vašoj kući, a trener ima drugačiji pristup od Vas na koji Vaše dijete nije naviklo. Drago mi je što ste prepoznali da Vaše dijete prema temperamentu ima potrebu za više motoričkih aktivnosti te da ste ga zbog toga upisali na sport gdje dodatno ima priliku i učiti kako se ponašati u grupi. Ipak, upravo zbog toga što je tako aktivan za očekivati je da će mu biti teško čekati u redu, stoga ne čudi da umjesto toga krene trčati i kako Vi kažete - glupirati se kao i to što zadatke odrađuje selektivno birajući one koji mu više pašu.
Moram primijetiti da se trener vrlo grubo izrazio kada je rekao da vašem djetetu treba liječenje, to je bilo vrlo neprofesionalno i vjerujem da vama kao majci to nije bilo lako čuti. Vaše je dijete u dobi kada djeca uče samoregulaciju, nekoj djeci je to lakše nekoj teže. Prema navedenim situacijama kod kuće Vaše dijete ima dobru samoregulaciju za svoju dob no ipak trening je za njega nova okolina te se od njega zahtijevaju drugačije stvari od onih koje Vi zahtijevate kod kuće. Samim time normalno je da se on ne snalazi najbolje odnosno da tek treba naučiti kako regulirati svoje ponašanje u takvoj novoj sredini. Dobra vijest je da mu Vi možete pomoći u tome. Predlažem da kod kuće igrate neke igre u kojima će on ponekad biti u ulozi da sluša neku direktnu naredbu ili da vježba strpljenje (npr. igra kreni-stani). Na taj će način dijete u ugodnoj atmosferi uvježbavati ono što mu je teško na treningu pa će s vremenom i na treningu lakše regulirati svoje ponašanje i bolje prihvaćati naredbe.
Također, razumijem Vašu zabrinutost oko škole i drugih okruženja s direktnijim pristupom, ali vještine koje su u ovom trenu problematične Vašem dječaku djeca njegove dobi tek uče i uvježbavaju tako da vjerujem da će ih i Vaš mališan uspješno razviti kroz naredno vrijeme.
Što se vaših odgojnih postupaka tiče samo naprijed, a za sve drugo dajte djetetu vremena. Sretno!

   Dajana Blažević, magistra psihologije


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Do sad smo sa sinom mogli razumno razgovarati, ali je odjednom postao neposlušan

<para>
 Zaštopao je wc 2 puta u jednom danu, nikako se ne može prilagoditi, on je sad predškolac. Ne želi pisati, pljuje djeci u hranu. Teta kaže da samo pričam s njim, da će mu razgovor pomoći, ali ja ne vidim pomak. Idemo na vježbu za pisanje i kod logopeda. Stvarno ne mogu više ovako. Imam i dvije curice koje su uvijek bile odlične. Što da napravim a da svom djetetu pomognem da svlada sve prepreke? Molim vas pomozite mi! Nika
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>iz pročitanog vidim kako Vam je teško u ovoj situaciji u kojoj ste se našli. Prvo se morate nositi s gubitkom partnera, a onda su još pred vama brojni izazovi u odgoju sina. Kako je prošlo četiri godine ne možemo govoriti o neposrednom nošenju s gubitkom voljene osobe no svakako je moguće da je i ponašanje Vašeg dječaka reakcija na taj događaj odnosno posljedica frustracije koja je i dalje unutar njega. Iako djeca, a pogotovo mala, gubitak roditelja proživljavaju drugačije od odraslih, svejedno su svjesni da se nešto događa u okolini, osjete gubitak, vide reakcije drugih te je vrlo važno kako im mi kao odrasli pomažemo da se nose s takvim gubitkom kako bi prihvatili novonastalu situaciju u životu. Takvi događaji su traumatični i ostavljaju posljedice pogotovo ako se ne prorade kako treba. Kako bi bolje razumjeli svog dječaka razmislite a koliko se izravno s njim pričalo o tatinoj smrti, koliko često je spominjao tatu, kakve uspomene ima i spominje li ih uopće, muče li ga pitanja o tome kako druga djeca imaju tatu pa gdje je njegov tata... Ova pitanja su važna jer ukoliko tuga nije prorađena može se manifestirati kroz pojačanu frustraciju djeteta, a onda i kroz nepoželjna ponašanja.</para>
<para>Ono što vi sada možete je zaista razgovarati s njim, ali na način da prepoznajete i uvažavate njegove emocije, ako je tužan/ljut kažete „vidim da si tužan/ljut zbog ...“ i navedete situaciju koja je u njemu izazvala te osjećaje. Tako mu pomažete u regulaciji emocija, pomažete mu da shvati zašto se osjeća na neki način. Važno je i postaviti jasnu granicu na njegovo ponašanje i dati mu ideju kako se drugačije može ponašati kada je npr. ljut ili frustriran. Razgovarajte i oko toga zašto vam je bitno da nešto čini ili zašto nije u redu da nešto radi, razjasnite mu posljedice njegova ponašanja uz maksimalno uvažavanje njega kao osobe. Također poželjno je da ga ne uspoređujete s kćerima, svi smo mi različiti i različito se nosimo s životnim situacijama. Možda mu naprosto treba više vremena da stekne osjećaj sigurnosti u vrtiću i opusti se u toj okolini. Osim toga, možete probati razgovarati sa stručnim timom u vrtiću kako biste zajedno našli načine kako mu se mogu pružiti prilike da izbaci frustraciju, ali da to ne čini kroz nepoželjna ponašanja.</para>
<para>Ako želite pročitati malo više o tuzi možete na sljedećem linku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-tuga/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-tuga/</ulink>
</para>
<para>Dodatno, ako vas zanimaju konkretni odgojni savjeti oko discipliniranja djece možete pročitati neke članke vezane za postavljanje granica na stranici centra Proventus: <ulink url="http://www.centarproventus.hr/hr/%C4%8Dlanci/30-postavljanje-granica.html">http://www.centarproventus.hr/hr/%C4%8Dlanci/30-postavljanje-granica.html</ulink>
</para>
<para>Nekada se jednostavno teško nositi sa svim situacijama koje nam život donese, ali niste sami u tome, slobodno potražite pomoć i podršku psihologa kako za Vašeg sina tako i za Vas same.</para>
<para>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/hr/">Centar Proventus</ulink>
 
</para>
<para> </para>

Moj sinčić jako je zločest u vrtiću Imam problem s malim u vrtiću. Tek je krenuo u 9. mjesecu i stalno problemi (oca je izgubio prije 4 godine). 
    Zaštopao je wc 2 puta u jednom danu, nikako se ne može prilagoditi, on je sad predškolac. Ne želi pisati, pljuje djeci u hranu. Teta kaže da samo pričam s njim, da će mu razgovor pomoći, ali ja ne vidim pomak. Idemo na vježbu za pisanje i kod logopeda. Stvarno ne mogu više ovako. Imam i dvije curice koje su uvijek bile odlične. Što da napravim a da svom djetetu pomognem da svlada sve prepreke? Molim vas pomozite mi! Nika

Draga mama,
iz pročitanog vidim kako Vam je teško u ovoj situaciji u kojoj ste se našli. Prvo se morate nositi s gubitkom partnera, a onda su još pred vama brojni izazovi u odgoju sina. Kako je prošlo četiri godine ne možemo govoriti o neposrednom nošenju s gubitkom voljene osobe no svakako je moguće da je i ponašanje Vašeg dječaka reakcija na taj događaj odnosno posljedica frustracije koja je i dalje unutar njega.  Iako djeca, a pogotovo mala, gubitak roditelja proživljavaju drugačije od odraslih, svejedno su svjesni da se nešto događa u okolini, osjete gubitak, vide reakcije drugih te je vrlo važno kako im mi kao odrasli pomažemo da se nose s takvim gubitkom kako bi prihvatili novonastalu situaciju u životu. Takvi događaji su traumatični i ostavljaju posljedice pogotovo ako se ne prorade kako treba. Kako bi bolje razumjeli svog dječaka razmislite a koliko se izravno s njim pričalo o tatinoj smrti, koliko često je spominjao tatu, kakve uspomene ima i spominje li ih uopće, muče li ga pitanja o tome kako druga djeca imaju tatu pa gdje je njegov tata...  Ova pitanja su važna jer ukoliko tuga nije prorađena  može se manifestirati kroz pojačanu frustraciju djeteta, a onda i kroz nepoželjna ponašanja.
Ono što vi sada možete je zaista razgovarati s njim, ali na način da prepoznajete i uvažavate njegove emocije, ako je tužan/ljut kažete „vidim da si tužan/ljut zbog ...“ i navedete situaciju koja je u njemu izazvala te osjećaje. Tako mu pomažete u regulaciji emocija, pomažete mu da shvati zašto se osjeća na neki način. Važno je i postaviti jasnu granicu na njegovo ponašanje i dati mu ideju kako se drugačije može ponašati kada je npr. ljut ili frustriran.  Razgovarajte i oko toga zašto vam je bitno da nešto čini ili zašto nije u redu da nešto radi, razjasnite mu posljedice njegova ponašanja uz maksimalno uvažavanje njega kao osobe. Također poželjno je da ga ne uspoređujete s kćerima, svi smo mi različiti i različito se nosimo s životnim situacijama. Možda mu naprosto treba više vremena da stekne osjećaj sigurnosti u vrtiću i opusti se u toj okolini. Osim toga, možete probati razgovarati sa stručnim timom u vrtiću kako biste zajedno našli načine kako mu se mogu pružiti prilike da izbaci frustraciju, ali da to ne čini kroz nepoželjna ponašanja.
Ako želite pročitati malo više o tuzi možete na sljedećem linku:  https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-tuga/

Dodatno, ako vas zanimaju konkretni odgojni savjeti oko discipliniranja djece možete pročitati neke članke vezane za postavljanje granica na stranici centra Proventus: http://www.centarproventus.hr/hr/%C4%8Dlanci/30-postavljanje-granica.html

Nekada se jednostavno teško nositi sa svim situacijama koje nam život donese, ali niste sami u tome, slobodno potražite pomoć i podršku psihologa kako za Vašeg sina tako i za Vas same.

   Dajana Blažević, magistra psihologije


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj sinčić jako je zločest u vrtiću

<para>
 Kad mu zaprijetim da ću mu oduzeti omiljene igračke ista reakcija. Onda u vrtiću dirigira kako on hoće. Hoće sam sjediti za stolom za vrijeme ručka, tete mu dopuste, onda im kaže da bi ipak s prijateljima, iskušava dokle može provocirat, a ne znam zašto. Isto ima zadaću u vrtiću koju pišu svaki dan, a on bi se igrao, njemu se neda. Kad napravi zadatke bude ok, lijepo napravi ali samo kad on hoće, ne kad teta kaže i kad svi pišu. Pa ako može neki savjet. Više ne znam kako da nauči, da ga preusmjerimo dobrom ponašanju i da nauči slušati. On se ispriča, ali opet ponavlja svaki dan isto. LP
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>ponekad situacije koje ste naveli mogu biti frustrirajuće za roditelja te izazvati osjećaj nemoći. Čini mi se kako Vaš dječak ima veliku potrebu za osjećajem moći kao i kontroliranjem situacije te da ponekad odbija poslušati autoritet – bilo da se radi o Vama ili tetama u vrtiću. U takvoj situaciji važno je ostati smiren i dosljedan, ali istovremeno imati sluha za potrebe i emocionalna djeteta.</para>
<para>Stoga je potrebno komunicirati s djetetom tako da se ono osjeti voljenim i bitnim no pri tome treba jasno naglasiti granicu na njegovo ponašanje. Pri postavljanju granica korisno je prvo prepoznati što dijete želi i kako se osjeća u nekoj situaciji i to mu reći (na primjer: vidim da si sada ljut i da ti se ne da pisati zadaća), nakon toga postaviti granice (sada je vrijeme za pisanje zadaće i važno mi je da je napišeš) te je na kraju poželjno djetetu pružiti izbor (želiš li sada napisati zadaću i onda kasnije otići u šetnju ili se želiš sada poigrati pola sata pa onda pisati zadaću). Dijete kojem je dan izbor, dana mu je određena kontrola nad situacijom što povećava njegovu voljnost da učini ono što od njega tražimo jer davanje izbora djetetu smanjuje borbu moći između roditelja i djeteta i ono bitnije tako se čuva odnos između roditelja i djeteta.</para>
<para>Također spomenuli ste da ponekad koristite prijetnje da ćete mu oduzeti najdražu igračku. Kod kažnjavanja je bitno da ga koristite kada ste zaista sve druge opcije iscrpili i druga bitna stvar je da trebate biti dosljedni inače kazna neće imati efekta. Ako mu kažete da ćete mu oduzeti najdražu igračku i to nekada napravite nekada ne, tada vaša prijetnja nema dovoljnu snagu. No prije same kazne, prvo djetetu treba dati informaciju da to što radi nije u redu. Ako zbog toga ne promijeni svoje ponašanje tada mu treba uputiti kritiku ponašanja. Pri tome bi bilo dobro da ne kritizirate dijete nego isključivo njegovo ponašanje. Tek ako ni to ne urodi plodom slijedi prijetnja kaznom koja bi trebala biti realna i izvediva. Na kraju ako ni prijetnja nije bila učinkovita, dijete možete probati kazniti u skladu s izrečenom prijetnjom, a tu je najvažnija dosljednost, drugim riječima pregovaranje oko kazne nije poželjno.</para>
<para>Nadam se da će vam neki od savjeta biti od koristi. Važno je imati na umu da djeca u ovoj dobi tek uče samoregulaciju i svakako im je važna pomoć odraslih u tome. Stoga Vam želi puno strpljenja i dosljednosti. Sretno!</para>
<para>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/hr/">Centar Proventus</ulink>
 
</para>
<para> </para>

Moj sin (6) odbija slušati autoritete i inati se svima Imam dijete od 6 godina. Sljedeće godine će u školu. Problem je što se inati ili se pravi da ne čuje, a sad u zadnje vrijeme kad ga pošaljem u kaznu, on mi se samo nasmije u lice. 
    Kad mu zaprijetim da ću mu oduzeti omiljene igračke ista reakcija. Onda u vrtiću dirigira kako on hoće. Hoće sam sjediti za stolom za vrijeme ručka, tete mu dopuste, onda im kaže da bi ipak s prijateljima, iskušava dokle može provocirat, a ne znam zašto. Isto ima zadaću u vrtiću koju pišu svaki dan, a on bi se igrao, njemu se neda. Kad napravi zadatke bude ok, lijepo napravi ali samo kad on hoće, ne kad teta kaže i kad svi pišu. Pa ako može neki savjet. Više ne znam kako da nauči, da ga preusmjerimo dobrom ponašanju i da nauči slušati. On se ispriča, ali opet ponavlja svaki dan isto. LP

Draga mama,
ponekad situacije koje ste naveli mogu biti frustrirajuće za roditelja te izazvati osjećaj nemoći. Čini mi se kako Vaš dječak ima veliku potrebu za osjećajem moći kao i kontroliranjem situacije te da ponekad odbija poslušati autoritet – bilo da se radi o Vama ili tetama u vrtiću. U takvoj situaciji važno je ostati smiren i dosljedan, ali istovremeno imati sluha za potrebe i emocionalna djeteta.
Stoga je potrebno komunicirati s djetetom tako da se ono osjeti voljenim i bitnim no pri tome treba jasno naglasiti granicu na njegovo ponašanje. Pri postavljanju granica korisno je prvo prepoznati što dijete želi i kako se osjeća u nekoj situaciji i to mu reći (na primjer: vidim da si sada ljut i da ti se ne da pisati zadaća), nakon toga postaviti granice (sada je vrijeme za pisanje zadaće i važno mi je da je napišeš) te je na kraju poželjno djetetu pružiti izbor (želiš li sada napisati zadaću i onda kasnije otići u šetnju ili se želiš sada poigrati pola sata pa onda pisati zadaću). Dijete kojem je dan izbor, dana mu je određena kontrola nad situacijom što povećava njegovu voljnost da učini ono što od njega tražimo jer davanje izbora djetetu smanjuje borbu moći između roditelja i djeteta i ono bitnije tako se čuva odnos između roditelja i djeteta.
Također spomenuli ste da ponekad koristite prijetnje da ćete mu oduzeti najdražu igračku. Kod kažnjavanja je bitno da ga koristite kada ste zaista sve druge opcije iscrpili i druga bitna stvar je da trebate biti dosljedni inače kazna neće imati efekta. Ako mu kažete da ćete mu oduzeti najdražu igračku i to nekada napravite nekada ne, tada vaša prijetnja nema dovoljnu snagu. No prije same kazne, prvo djetetu treba dati informaciju da to što radi nije u redu. Ako zbog toga ne promijeni svoje ponašanje tada mu treba uputiti kritiku ponašanja. Pri tome bi bilo dobro da ne kritizirate dijete nego isključivo njegovo ponašanje. Tek ako ni to ne urodi plodom slijedi prijetnja kaznom koja bi trebala biti realna i izvediva. Na kraju ako ni prijetnja nije bila učinkovita, dijete možete probati kazniti u skladu s izrečenom prijetnjom, a tu je najvažnija dosljednost, drugim riječima pregovaranje oko kazne nije poželjno.
Nadam se da će vam neki od savjeta biti od koristi. Važno je imati na umu da djeca u ovoj dobi tek uče samoregulaciju i svakako im je važna pomoć odraslih u tome. Stoga Vam želi puno strpljenja i dosljednosti. Sretno!

   Dajana Blažević, magistra psihologije


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj sin (6) odbija slušati autoritete i inati se svima

<para/>
<para>
 Možete mi pomoći u izgradnji nekog plana i programa
</para>
<para>
 I problem je kod mene što se ne mogu pridržavati dijete.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>samokontrola i regulirani unos hrane je ključan u regulaciji tjelesne mase. Brzim dijetama i rješenjima nikada nećete postići dugoročni cilj.</para>
<para>Budući da se u ovom trenutku radi o izrazito visokoj tjelesnoj masi potrebno je da vas prati tim – nutricionist, psiholog, trener i liječnik koji će vas motivirati, kontrolirati gubitak na tjelesnoj masi i dati vam vježbe koje su adekvatne trenutnom prehrambenom statusu i mogućnostima. Kao što ste i sami napisali, vaš osnovni problem je u količini hrane koju konzumirate. Iskreno vam savjetujem da za početak sve ono što krenete jesti, smanjite za 1/3 količine, jednostavno što god pojedete ostavite 1/3 obroka.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Imam veliki problem s hranom i ne mogu prestati jesti Imam veliki problem s hranom, ne mogu stati jesti. Inače sam punija, ali sad sam pretjerala, imam 114 kg, visoka sam 174 cm i imam 16 godina.

Možete mi pomoći u izgradnji nekog plana i programa? 

   Možete mi pomoći u izgradnji nekog plana i programa


   I problem je kod mene što se ne mogu pridržavati dijete.

Poštovana,
samokontrola i regulirani unos hrane je ključan u regulaciji tjelesne mase. Brzim dijetama i rješenjima nikada nećete postići dugoročni cilj.
Budući da se u ovom trenutku radi o izrazito visokoj tjelesnoj masi potrebno je da vas prati tim – nutricionist, psiholog, trener i liječnik koji će vas motivirati, kontrolirati gubitak na tjelesnoj masi i dati vam vježbe koje su adekvatne trenutnom prehrambenom statusu i mogućnostima. Kao što ste i sami napisali, vaš osnovni problem je u količini hrane koju konzumirate. Iskreno vam savjetujem da za početak sve ono što krenete jesti, smanjite za 1/3 količine, jednostavno što god pojedete ostavite 1/3 obroka.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   
 Klinfo.hr 

Imam veliki problem s hranom i ne mogu prestati jesti

<para>
 On je imao na porođaju 1950 g. Sada ima 8450 g i nutricionista kojeg posjećujem smatra da slabo napreduje. On solidno jede, a u obroke mu stavljamo fantomalt i ulje, međutim nema poboljšanja. On se lijepo ponaša, psihički brzo sazrijeva, aktivan je i živahan, ali po kilaži zaostaje dosta za svojim vršnjacima.
</para>
<para>
 Ima li nam pomoći? Hvala, Tamara
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>naravno na ima pomoći. Budući da posjećujete nutricionista neka vam sugerira raspored obroka, idealno s 3,5 do 4 sata razmaka. Neka dijete ne pije ništa osim vode jer sve drugo smanjuje apetit te u dogovoru s pedijatrom neka vam eventualno uvede hiperkalorijske dodatke prehrani adekvatne dobi djeteta. Savjetovala bih i multivitaminsku suplementaciju i nastavak uzimanja vitamina D3, no najbolje je da Vam vaš nutricionist sve lijepo isplanira i prati napredak uz pedijatra. U suprotnom, slobodno se javite u Kliniku za dječje bolesti Zagreb gdje postoji tim za poremećaje hranjenja u ranoj dječjoj dobi.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Jedan od mojih blizanaca slabo napreduje od rođenja Poštovani, imam blizance od 16 mjeseci. Dječak od početka slabo napreduje, uvijek je bio na donjoj granici, a sada jedva dobiva 120 g mjesečno. Rođeni su prijevremeno u 34. tjednu trudnoće. 
    On je imao na porođaju 1950 g. Sada ima 8450 g i nutricionista kojeg posjećujem smatra da slabo napreduje. On solidno jede, a u obroke mu stavljamo fantomalt i ulje, međutim nema poboljšanja. On se lijepo ponaša, psihički brzo sazrijeva, aktivan je i živahan, ali po kilaži zaostaje dosta za svojim vršnjacima.


   Ima li nam pomoći? Hvala, Tamara

Poštovana,
naravno na ima pomoći. Budući da posjećujete nutricionista neka vam sugerira raspored obroka, idealno s 3,5 do 4 sata razmaka. Neka dijete ne pije ništa osim vode jer sve drugo smanjuje apetit te u dogovoru s pedijatrom neka vam eventualno uvede hiperkalorijske dodatke prehrani adekvatne dobi djeteta. Savjetovala bih i multivitaminsku suplementaciju i nastavak uzimanja vitamina D3, no najbolje je da Vam vaš nutricionist sve lijepo isplanira i prati napredak uz pedijatra. U suprotnom, slobodno se javite u Kliniku za dječje bolesti Zagreb gdje postoji tim za poremećaje hranjenja u ranoj dječjoj dobi.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

Jedan od mojih blizanaca slabo napreduje od rođenja

<para>
 Ana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>probajte dojenje ponuditi djetetu netom poslije obroka i prije spavanja, ne između obroka, tako da dijete dobije naviku da doji u određeno vrijeme a ne kroz cijeli dan. Kad je dijete najedeno konkretnog obroka, s vremenom će manje dojiti. Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje dojenje do u treću godinu života tako da ako imate mlijeka savjetujem da nastavite, no regulirajte dojenje i vrijeme kad se dijete doji.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Kako da prekinem s dojenjem nakon 1 godine i 9 mjeseci? Imam dijete od 1 godinu i 9 mjeseci i dojim još uvijek ali me to jako iscrpljuje i stalno sam gladna. Želim prekinuti dojiti ali ne znam kako, nakon tako dugo vremena i navike. 
    Ana

Poštovana,
probajte dojenje ponuditi djetetu netom poslije obroka i prije spavanja, ne između obroka, tako da dijete dobije naviku da doji u određeno vrijeme a ne kroz cijeli dan. Kad je dijete najedeno konkretnog obroka, s vremenom će manje dojiti. Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje dojenje do u treću godinu života tako da ako imate mlijeka savjetujem da nastavite, no regulirajte dojenje i vrijeme kad se dijete doji.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

Kako da prekinem s dojenjem nakon 1 godine i 9 mjeseci?

<para/>
<para>
 Naš raspored sada otprilike izgleda ovako:
</para>
<para>
 7:30 - mlijeko 240 ml
</para>
<para>
 10-10:30 - voće ili voćna kašica sa žitaricama, svježim sirom
</para>
<para>
 13:30 - povrće i meso/žumanjak
</para>
<para>
 17:00 - voćni jogurt
</para>
<para>
 19-19:30 - mliječno-žitno-voćna kašica.
</para>
<para>
 Volumen obroka se kreće uglavnom 190-200 g.
</para>
<para>
 Da li je ovakav raspored adekvatan za bebu od 11 mjeseci? Da li bi trebalo nešto promijeniti? Hvala, srdačan pozdrav! Valentina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ovakav raspored obroka je relativno dobar, no budući da vam je dijete blizu godine dana bilo bi dobro da ima i konkretniji doručak, npr. mliječno žitnu kašicu. Vremenski razmak između obroka bi trebao biti oko 3,5 do 4 sata, što znači da djetetu večeru možete ponuditi nešto kasnije te će biti sitije tijekom noći. Što se tiče kvalitete prehrane sve je u redu, samo savjetujem da voćni jogurt modificirate u jogurt s voćem iz kućne radinosti.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Koliko obroka i u kojem razmaku je idealno za bebu od 11 mjeseci? Poštovani, koliko obroka bi trebala imati beba od 11 mjeseci? Koji je idealan razmak između obroka? Kada bi trebao biti zadnji obrok navečer? 

   Naš raspored sada otprilike izgleda ovako:


   7:30 - mlijeko 240 ml


   10-10:30 - voće ili voćna kašica sa žitaricama, svježim sirom


   13:30 - povrće i meso/žumanjak


   17:00 - voćni jogurt


   19-19:30 - mliječno-žitno-voćna kašica.


   Volumen obroka se kreće uglavnom 190-200 g.


   Da li je ovakav raspored adekvatan za bebu od 11 mjeseci? Da li bi trebalo nešto promijeniti? Hvala, srdačan pozdrav! Valentina

Poštovana,
ovakav raspored obroka je relativno dobar, no budući da vam je dijete blizu godine dana bilo bi dobro da ima i konkretniji doručak, npr. mliječno žitnu kašicu. Vremenski razmak između obroka bi trebao biti oko 3,5 do 4 sata, što znači da djetetu večeru možete ponuditi nešto kasnije te će biti sitije tijekom noći. Što se tiče kvalitete prehrane sve je u redu, samo savjetujem da voćni jogurt modificirate u jogurt s voćem iz kućne radinosti.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   
 Klinfo.hr 

Koliko obroka i u kojem razmaku je idealno za bebu od 11 mjeseci?

<para>
 Nemam klasične alergijske reakcije niti alergije u obitelji, ali primjećujem kada jedem malo više glutena (kruh, tjestenina, peciva) ili rafiniranog šećera (slatkiša) da mi se nakuplja sluz u tijelu i imam problema sa sinusima i infekcijama ili mi se pak pojavi crvenilo
 na rubovima vlasišta i obrvama, slično gljivičnim infekcijama. Kad izbjegavam te namirnice, simptomi se povlače, ne osjećam više umor, stolica je urednija. Jesu li to simptomi intolerancije na neke namirnice? Ili gluten i šećeri kao nezdrava hrana općenito tako nepovoljno djeluju na svaki organizam da postane sklon infekcijama i umara se? Koliko je test intolerancije pouzdan i gdje ga je najbolje obaviti? 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>testovi intolerancije na hranu temelje se na IgG protutijelima što nije egzaktna i mjerodavna metoda, svi ljudi na svijetu imaju povišenje IgG protutijela kad jedu pojedine namirnice. Najbolja metoda detekcije „intolerancije“ pojedinih namirnica je metoda pokušaja, kada sami možete primijetiti poboljšanje zdravstvenog stanja eliminacijom pojedinih namirnica.</para>
<para>Ukoliko se kod vas radi o glutenu i šećeru, eliminacijom istog nećete puno našteti nutritivnoj vrijednosti svoje prehrane, stoga ako nalazite da vam je bolje kad isto ne konzumirate nema potrebe ići na nemjerodavne testove, već samo možete detektirati kad se osjećate bolje s obzirom na prehranu. Izbacivanjem glutena iz prehrane vaša prehrana neminovno postaje bogatija voćem i povrćem jer nema izleta u pekarne, nema grickalica poput flipseva, slanih štapića i sl. već se okrećete alternativi koja je najčešće bolji izbor, kao što su voće i povrće. Isto vrijedi i za slatko.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Test intolerancije na hranu. Koliko je pouzdan? Poštovana, zanima me da li je moguće da imam intoleranciju na neku grupu hrane? 
    Nemam klasične alergijske reakcije niti alergije u obitelji, ali primjećujem kada jedem malo više glutena (kruh, tjestenina, peciva) ili rafiniranog šećera (slatkiša) da mi se nakuplja sluz u tijelu i imam problema sa sinusima i infekcijama ili mi se pak pojavi crvenilo
    na rubovima vlasišta i obrvama, slično gljivičnim infekcijama. Kad izbjegavam te namirnice, simptomi se povlače, ne osjećam više umor, stolica je urednija. Jesu li to simptomi intolerancije na neke namirnice? Ili gluten i šećeri kao nezdrava hrana općenito tako nepovoljno djeluju na svaki organizam da postane sklon infekcijama i umara se? Koliko je test intolerancije pouzdan i gdje ga je najbolje obaviti? 

Poštovana,
testovi intolerancije na hranu temelje se na IgG protutijelima što nije egzaktna i mjerodavna metoda, svi ljudi na svijetu imaju povišenje IgG protutijela kad jedu pojedine namirnice. Najbolja metoda detekcije „intolerancije“ pojedinih namirnica je metoda pokušaja, kada sami možete primijetiti poboljšanje zdravstvenog stanja eliminacijom pojedinih namirnica.
Ukoliko se kod vas radi o glutenu i šećeru, eliminacijom istog nećete puno našteti nutritivnoj vrijednosti svoje prehrane, stoga ako nalazite da vam je bolje kad isto ne konzumirate nema potrebe ići na nemjerodavne testove, već samo možete detektirati kad se osjećate bolje s obzirom na prehranu. Izbacivanjem glutena iz prehrane vaša prehrana neminovno postaje bogatija voćem i povrćem jer nema izleta u pekarne, nema grickalica poput flipseva, slanih štapića i sl. već se okrećete alternativi koja je najčešće bolji izbor, kao što su voće i povrće. Isto vrijedi i za slatko.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

Test intolerancije na hranu. Koliko je pouzdan?

<para>
 . I dalje bih mu davala ad mlijeko kao noćni obrok, ali bih mu željela kuhati žitarice na kravljem mlijeku. Da li je to mlijeko potrebno rijediti vodom i u kojem omjeru? Da li bih mu mogla kuhati na biljnom mlijeku kao npr. rižino ili zobeno? Smije li jesti voćni namaz napravljen od organskog voća i zaslađen sokom agave? Hvala unaprijed na odgovoru! Ana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>budući da vaše dijete dobiva Bebimil formulu, preko nje dobiva i protein kravljeg mlijeka, tako da se ne trebate bojati alergije (ukoliko se ona nije pojavila do sada). Kravlje mlijeko nikako ne treba razrijeđivati, a budući da dijete ima 11,5 mjeseci slobodno mu možete dati obrok kuhan na punomasnom kravljem mlijeku. Biljni napitci, odnosno „mlijeka“ nisu adekvatna za prehranu male djece, stoga se ista ne savjetuje davati kao zamjenu kravljem mlijeku. Što se tiče obroka od voća koji zaslađujete agavinim sirupom, to može, no pitanje je je li potrebno. Voće je samo po sebi slatko i zapravo nema potrebe isto dodatno zaslađivati.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Kada smijem početi davati bebi kravlje mlijeko? Poštovana, sin mi je star 11,5 mjeseci i nismo još probali kravlje mlijeko, a zanima me kada bih mu ga smjela dati te koje masnoće? Sisao je do 6. mjeseca starosti i od onda pije ad mlijeko Bebimil 
   . I dalje bih mu davala ad mlijeko kao noćni obrok, ali bih mu željela kuhati žitarice na kravljem mlijeku. Da li je to mlijeko potrebno rijediti vodom i u kojem omjeru? Da li bih mu mogla kuhati na biljnom mlijeku kao npr. rižino ili zobeno? Smije li jesti voćni namaz napravljen od organskog voća i zaslađen sokom agave? Hvala unaprijed na odgovoru! Ana

Poštovana,
budući da vaše dijete dobiva Bebimil formulu, preko nje dobiva i protein kravljeg mlijeka, tako da se ne trebate bojati alergije (ukoliko se ona nije pojavila do sada). Kravlje mlijeko nikako ne treba razrijeđivati, a budući da dijete ima 11,5 mjeseci slobodno mu možete dati obrok kuhan na punomasnom kravljem mlijeku. Biljni napitci, odnosno „mlijeka“ nisu adekvatna za prehranu male djece, stoga se ista ne savjetuje davati kao zamjenu kravljem mlijeku. Što se tiče obroka od voća koji zaslađujete agavinim sirupom, to može, no pitanje je je li potrebno. Voće je samo po sebi slatko i zapravo nema potrebe isto dodatno zaslađivati.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

Kada smijem početi davati bebi kravlje mlijeko?

<para>
 Nastavila bih s dojenjem, ali obzirom da se noću budi svaka 2 sata, a jede svaka 3 sata i da sam kronično neispavana i premorena, razmišljam da uvedem noću 1 obrok s adaptiranim mlijekom. Koje mlijeko preporučujete (da odmah počnem s onim za bebe od 5 mjeseci ili početnim mlijekom za novorođene bebe koje je kao najsličnije maminom)? I kolike su opasnosti da mi prestane dojiti ako uvedem obrok s AD mlijekom? Sonja
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>čini se da je vašoj bebi nije više dovoljno samo vaše mlijeko, ja bih vam radije preporučila da počnete polako uvoditi dohranu u smislu uvođenja žitnih pahuljica, pojedinog voća i povrća. Od jednog obroka na bočicu ne bi se trebalo dogoditi da dijete odbaci dojenje, tako da ako se odlučite dati djetetu bočicu formule, možete joj dati onu koja je namijenjena dobi vašeg djeteta.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Uz dojenje htjela bih bebi uvesti i obrok s adaptiranim mlijekom. Koje je najbolje? Dobar dan, beba mi ima 5 mjeseci i dosad sam ju samo dojila. 
    Nastavila bih s dojenjem, ali obzirom da se noću budi svaka 2 sata, a jede svaka 3 sata i da sam kronično neispavana i premorena, razmišljam da uvedem noću 1 obrok s adaptiranim mlijekom. Koje mlijeko preporučujete (da odmah počnem s onim za bebe od 5 mjeseci ili početnim mlijekom za novorođene bebe koje je kao najsličnije maminom)? I kolike su opasnosti da mi prestane dojiti ako uvedem obrok s AD mlijekom? Sonja

Poštovana,
čini se da je vašoj bebi nije više dovoljno samo vaše mlijeko, ja bih vam radije preporučila da počnete polako uvoditi dohranu u smislu uvođenja žitnih pahuljica, pojedinog voća i povrća. Od jednog obroka na bočicu ne bi se trebalo dogoditi da dijete odbaci dojenje, tako da ako se odlučite dati djetetu bočicu formule, možete joj dati onu koja je namijenjena dobi vašeg djeteta.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

Uz dojenje htjela bih bebi uvesti i obrok s adaptiranim mlijekom. Koje je najbolje?

<para>
 Urađen je UZV mozga, fontanela je mala ali ono što se moglo vidjet je u redu (isključen je hidrocefalus). Rađen joj je i UZV mozga kada je imala mjesec dana i bio je u redu. Nalaz hormona štitne žlijezde je u redu, nalaz bilirubina u redu, očni pregled u redu, skrining sluha u redu. Također je rađen i TORCH nalaz, svi virusi su negativni osim CMV, rezultati su sljedeći CMV Igg 1:10700 CMV Igm 0,105 zona retestiranja. Bila bih vama zahvalna kada bi mi pojasnili ovaj nalaz, je li virus aktivan itd. Da napomenem da beba normalno napreduje, dobiva na kilaži, smije se, guguće, prati pogledom, reagira na zvuk, hvata igračkice, okreće se s leđa na trbuh.
</para>
<para>
 Unaprijed hvala! Azemina
</para>
<para>Poštovani, ovaj nalaz Vam govori da je potrebno retestiranje da se vidi što se dešava sa IgM-om, da li raste ili pada. Najbolje bi bilo da se javite s nalazima neuropedijatru na kontrolu, jer će se vjerojatno s obzirom na ovakav nalaz TORCH-a raditi preciznija metoda određivanja citomegalovirusa PCR koji se radi iz urina.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Objašnjenje TORCH nalaza Poštovani! Moja beba ima 4 mjeseca. Na pregledu s tri mjeseca upućene smo neuropedijatru zbog sumnje na "pogled zalazećeg sunca". 
    Urađen je UZV mozga, fontanela je mala ali ono što se moglo vidjet je u redu (isključen je hidrocefalus). Rađen joj je i UZV mozga kada je imala mjesec dana i bio je u redu. Nalaz hormona štitne žlijezde je u redu, nalaz bilirubina u redu, očni pregled u redu, skrining sluha u redu. Također je rađen i TORCH nalaz, svi virusi su negativni osim CMV, rezultati su sljedeći CMV Igg 1:10700 CMV Igm 0,105 zona retestiranja. Bila bih vama zahvalna kada bi mi pojasnili ovaj nalaz, je li virus aktivan itd. Da napomenem da beba normalno napreduje, dobiva na kilaži, smije se, guguće, prati pogledom, reagira na zvuk, hvata igračkice, okreće se s leđa na trbuh.


   Unaprijed hvala! Azemina

Poštovani, ovaj nalaz Vam govori da je potrebno retestiranje da se vidi što se dešava sa IgM-om, da li raste ili pada. Najbolje bi bilo da se javite s nalazima neuropedijatru na kontrolu, jer će se vjerojatno s obzirom na ovakav nalaz TORCH-a raditi preciznija metoda određivanja citomegalovirusa PCR koji se radi iz urina.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Objašnjenje TORCH nalaza

<para>
 Ona ima svoju terapiju, sirup Alvotadin prije spavanja, a kada nos curi Allergodil sprej. Sklona mi je i čestom krvarenju iz nosa. Radili smo i pretrage tj. krvnu sliku kompletnu i sve je u redu. Moje pitanje glasi, da li je u redu to što je cijelo vrijeme pod sirupom? Može li taj sirup ujedno raditi dugoročnu štetu? Jer kad joj isključim sirup simptomi vrlo brzo nastupe i opet kihanje i nosić curi? A drugo pitanje, smije li sirup Imunoglukan koji joj dajem ujutro za imunitet, ići zajedno sa Floradix tonikom za željezo? Unaprijed zahvalna mama Nataša
</para>
<para>Poštovani, Alvotadin ili desloratadin je peroralni antihistaminik. S obzirom na svoje djelovanje jasno je da je djevojčici koja ima simptome alergijskog rinitisa uz njega bolje. Kao i kod svakog lijeka postoje neželjeni učinci što je opisano u nuspojavama. Bitno je da je liječnik koji je indicirao taj lijek prati i eventualnu pojavu neželjenih učinaka i poduzme ako je potrebno odgovarajuće mjere ako do njih dođe.</para>
<para>Lijek Imunoglukan možete davati zajedno sa Floradixom.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Alergije i štetnost uzimanja sirupa tijekom cijele godine Poštovani, imam kćerkicu od tri godine. Alergična je na ambroziju i kućne grinje. Simptomi su izraženi tijekom cijele godine, kihanje i curenje iz nosa vodenasto. 
    Ona ima svoju terapiju, sirup Alvotadin prije spavanja, a kada nos curi Allergodil sprej. Sklona mi je i čestom krvarenju iz nosa. Radili smo i pretrage tj. krvnu sliku kompletnu i sve je u redu. Moje pitanje glasi, da li je u redu to što je cijelo vrijeme pod sirupom? Može li taj sirup ujedno raditi dugoročnu štetu? Jer kad joj isključim sirup simptomi vrlo brzo nastupe i opet kihanje i nosić curi? A drugo pitanje, smije li sirup Imunoglukan koji joj dajem ujutro za imunitet, ići zajedno sa Floradix tonikom za željezo? Unaprijed zahvalna mama Nataša

Poštovani, Alvotadin ili desloratadin je peroralni antihistaminik. S obzirom na svoje djelovanje jasno je da je djevojčici koja ima simptome alergijskog rinitisa uz njega bolje. Kao i kod svakog lijeka postoje neželjeni učinci što je opisano u nuspojavama. Bitno je da je liječnik koji je indicirao taj lijek prati i eventualnu pojavu neželjenih učinaka i poduzme ako je potrebno odgovarajuće mjere ako do njih dođe.
Lijek Imunoglukan možete davati zajedno sa Floradixom.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Alergije i štetnost uzimanja sirupa tijekom cijele godine

<para/>
<para>
 Imam curicu od 3 mjeseca i 6 dana, nakon mjesec dana starosti pedijatrica joj je pripisala kapi koje sam joj davala 10-ak dana dok nisam primijetila da beba zapravo od njih ima jake grčeve, nema stolice, savija se. Kako živimo na moru, točnije u Šibeniku, sunca je bilo u izobilju, stalno smo bili u šetnji i na suncu, te sam joj odlučila prestati davati kapi. Nakon toga je sve bilo u redu, uredna stolica, bez bolnog plača, grčenja.. Sad kad je napunila 3 mjeseca, uveli smo ih ponovno. I opet ista priča - grčenje, plač, nema stolice.
</para>
<para>
 Mene zanima jesu li one zbilja toliko neophodne, ako jesu, da li treba možda smanjiti dozu od 4 kapi ili što da radimo? Ako doza ovisi o težini, inače beba ima 7200 g i 62 cm, vidno fino napreduje, dobro je raspoložena i nema drugih tegoba. Isključivo je dojim. Ne uzimamo nikakve druge preparate. Hvala na odgovoru i srdačan pozdrav! A.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>beba bi trebala uzimati D3 kapi u prvoj godini života. Prema novim smjernicama dovoljno je 400 IJ na dan što su 2 kapi Plivit D3. Ako se ovo što navodite ponovilo, probajte možda s nekim drugim preparatom. Sugerirala bih Biogaia Protectis kapi koje uz probiotik sadrže D3 vitamin. Dnevna količina od 5 kapi sadrži 400 IJ D vitamina.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Kapi vitamina D i grčevi uz tvrdu stolicu - postoji li veza? Poštovani, imam pitanje u vezi s uzimanjem kapi vitamina D. 

   Imam curicu od 3 mjeseca i 6 dana, nakon mjesec dana starosti pedijatrica joj je pripisala kapi koje sam joj davala 10-ak dana dok nisam primijetila da beba zapravo od njih ima jake grčeve, nema stolice, savija se. Kako živimo na moru, točnije u Šibeniku, sunca je bilo u izobilju, stalno smo bili u šetnji i na suncu, te sam joj odlučila prestati davati kapi. Nakon toga je sve bilo u redu, uredna stolica, bez bolnog plača, grčenja.. Sad kad je napunila 3 mjeseca, uveli smo ih ponovno. I opet ista priča - grčenje, plač, nema stolice.


   Mene zanima jesu li one zbilja toliko neophodne, ako jesu, da li treba možda smanjiti dozu od 4 kapi ili što da radimo? Ako doza ovisi o težini, inače beba ima 7200 g i 62 cm, vidno fino napreduje, dobro je raspoložena i nema drugih tegoba. Isključivo je dojim. Ne uzimamo nikakve druge preparate. Hvala na odgovoru i srdačan pozdrav! A.

Poštovani,
beba bi trebala uzimati D3 kapi u prvoj godini života. Prema novim smjernicama dovoljno je 400 IJ na dan što su 2 kapi Plivit D3. Ako se ovo što navodite ponovilo, probajte možda s nekim drugim preparatom. Sugerirala bih Biogaia Protectis kapi koje uz probiotik sadrže D3 vitamin. Dnevna količina od 5 kapi sadrži 400 IJ D vitamina.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Kapi vitamina D i grčevi uz tvrdu stolicu - postoji li veza?

<para>
 .
</para>
<para>
 Naš dan izgleda ovako:
</para>
<para>
 - između ponoći i 2 sata ujutro popiju po jednu bočicu hipp 2 (cca 200 ml) s tim da ovaj obrok nekad preskoče
</para>
<para>
 - oko 5-6 sati je druga bočica cca 200 ml
</para>
<para>
 - između 7 i 9 pojedu žitarice s voćem (jabuka, kruška, šljiva, marelice...)
</para>
<para>
 - do ručka pojedu još pola banane ili voćni jogurt
</para>
<para>
 - za ručak bude nekakva kombinacija pire od batata, tikve i brokule+žumanjak, ili riblja juha s grizom i komadićima ribe, ili mesna juha s povrćem ili palentom i komadićima mesa, ili blitva s krumpirom i mladim sirom ili nešto slično (pratili smo tablicu dohrane ali im još nismo sve namirnice uveli)
</para>
<para>
 - nakon ručka cca 1 sat znaju popiti mlijeko (150-200 ml)
</para>
<para>
 - oko 18 sati pojedu ili voće ili hippovu good night kašicu koja se priprema s vodom ili malo sira i kruha ovisno koliko i što su taj dan jeli
</para>
<para>
 - i prije spavanja oko 20:30 popiju još jednu bočicu (nekad cca 250 ml nekad samo 100 ml)
</para>
<para>
 Između obroka nekad pojedu koji rižin keksić ili keksić od žitarica s agavinim sirupom. Svu hranu im kuhamo kod kuće, kupovne voćne kašice su jeli svega par puta. Nikakve sokove ne piju. Vode piju ali mi se čina jako malo, cca 200 ml dnevno. To je dijelom i razlog zašto ima dajem ovu bočicu nakon ručka jer mi se čini da malo tekućine unesu u organizam tijekom dana.
</para>
<para>
 Zanima me Vaše mišljenje - je li gore navedena prehrana adekvatna za djecu njihove dobi, unose li previše mliječnih proizvoda te što mislite da bi se trebalo korigirati? Također me zanima koliko vode bi dijete u toj dobi trebalo piti?
</para>
<para>
 Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Bubi
</para>
<para>Obično u ovoj dobi djeca napuste noćni obrok, jer on nije više nužan, no ne treba to na silu raditi, to će doći spontano, ali je dobro da je večera što konkretnija kako bi dijete bilo sitno tijekom noći.</para>
<para>Prosječna količina mlijeka u toj dobi može biti od 400- 700 ml. Ono što je bitno je da imaju kašaste obroke, koji imau raznovrsne namirnice koje su kalorijski bogate što ste vi u jelovniku i napravili. Neka djeca u toj dobi, vrlo malo piju mlijeko, a više jedu mliječno u vidu griza, umiješano u kašicama, jogurtima, pudinzima i slično, druga još preferiraju tekuće mlijeko. Niti jedno niti drugo nije krivo.</para>
<para>Previše mlijeka nije korisno, može stvrdnjavati stolicu, te smanjivati druge kašaste obroke. Svakako je dobro da iza ručka, tj. obroka gdje je hrana bogata željezom ne piju mlijeko, jer to ruši apsorpciju željeza. Što se tiče vode, ne treba ju forsirati, jer djeca piju po osjećaju žeđi. Budući da Vaši piju dosta tekućine (mlijeko je isto tekućina) pretpostavljam da uglavnom nisu baš žedni.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Unose li moji blizanci previše mlijeka dnevno? Poštovanje, mama sam blizanaca od 12 mjeseci (teški oko 10,5 kg dugi 80 cm, nikad nisu samo dojeni nego su do drugog mjeseca bili dojeni + pre hipp, a nakon toga samo na pre hipp i na hipp 1) i na zadnjem pregledu nam je pedijatrica rekla da bi oni sad trebali biti na samo dvije bočice odnosno cca 500 ml mlijeka na dan, što kod nas nije slučaj 
   .


   Naš dan izgleda ovako:


   - između ponoći i 2 sata ujutro popiju po jednu bočicu hipp 2 (cca 200 ml) s tim da ovaj obrok nekad preskoče


   - oko 5-6 sati je druga bočica cca 200 ml


   - između 7 i 9 pojedu žitarice s voćem (jabuka, kruška, šljiva, marelice...)


   - do ručka pojedu još pola banane ili voćni jogurt


   - za ručak bude nekakva kombinacija pire od batata, tikve i brokule+žumanjak, ili riblja juha s grizom i komadićima ribe, ili mesna juha s povrćem ili palentom i komadićima mesa, ili blitva s krumpirom i mladim sirom ili nešto slično (pratili smo tablicu dohrane ali im još nismo sve namirnice uveli)


   - nakon ručka cca 1 sat znaju popiti mlijeko (150-200 ml)


   - oko 18 sati pojedu ili voće ili hippovu good night kašicu koja se priprema s vodom ili malo sira i kruha ovisno koliko i što su taj dan jeli


   - i prije spavanja oko 20:30 popiju još jednu bočicu (nekad cca 250 ml nekad samo 100 ml)


   Između obroka nekad pojedu koji rižin keksić ili keksić od žitarica s agavinim sirupom. Svu hranu im kuhamo kod kuće, kupovne voćne kašice su jeli svega par puta. Nikakve sokove ne piju. Vode piju ali mi se čina jako malo, cca 200 ml dnevno. To je dijelom i razlog zašto ima dajem ovu bočicu nakon ručka jer mi se čini da malo tekućine unesu u organizam tijekom dana.


   Zanima me Vaše mišljenje - je li gore navedena prehrana adekvatna za djecu njihove dobi, unose li previše mliječnih proizvoda te što mislite da bi se trebalo korigirati? Također me zanima koliko vode  bi dijete u toj dobi trebalo piti?


   Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Bubi

Obično u ovoj dobi djeca napuste noćni obrok, jer on nije više nužan, no ne treba to na silu raditi, to će doći spontano, ali je dobro da je večera što konkretnija kako bi dijete bilo sitno tijekom noći.
Prosječna količina mlijeka u toj dobi može biti od 400- 700 ml. Ono što je bitno je da imaju kašaste obroke, koji imau raznovrsne namirnice koje su kalorijski bogate što ste vi u jelovniku i napravili. Neka djeca u toj dobi, vrlo malo piju mlijeko, a više jedu mliječno u vidu griza, umiješano u  kašicama, jogurtima, pudinzima i slično, druga još preferiraju tekuće mlijeko. Niti jedno niti drugo nije krivo.
Previše mlijeka nije korisno, može stvrdnjavati stolicu, te smanjivati druge kašaste obroke. Svakako je dobro da iza ručka, tj. obroka gdje je hrana bogata željezom ne piju mlijeko, jer to ruši apsorpciju željeza.  Što se tiče vode, ne treba ju forsirati, jer djeca piju po osjećaju žeđi. Budući da Vaši piju dosta tekućine (mlijeko je isto tekućina) pretpostavljam da uglavnom nisu baš žedni.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 