Postroll

Preroll

<para>
 Nekad uspije zaustaviti, a nekad joj mokraća samo teče i teče dok ne prođe. Sad ona ima 13 godina i još uvijek joj se to događa, a to može biti tema zadirkivanja od strane vršnjaka, tako da ne znam što da radim. Brinem se. Milica
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>kod Vaše se kćeri radi o inkontinenciji smijanja, jednom od poremećaja mokrenja u dječjoj dobi. Preporučam Vam da se javite na pregled dječjem nefrologu koji se uže bavi poremećajima mokrenja kako bi se napravile potrebne pretrage i poduzelo odgovarajuće liječenje.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Kod jakog smijanja, djevojčica (13) ne može zadržati mokraću Moja kćerka se odvikla od pelena još kada je bila malena, ali od sedme godine počeo se javljati problem da kad god se zagrcne od smijeha, ona piški u gaćice. 
    Nekad uspije zaustaviti, a nekad joj mokraća samo teče i teče dok ne prođe. Sad ona ima 13 godina i još uvijek joj se to događa, a to može biti tema zadirkivanja od strane vršnjaka, tako da ne znam što da radim. Brinem se. Milica

Poštovani,
kod Vaše se kćeri radi o inkontinenciji smijanja, jednom od poremećaja mokrenja u dječjoj dobi. Preporučam Vam da se javite na pregled dječjem nefrologu koji se uže bavi poremećajima mokrenja kako bi se napravile potrebne pretrage i poduzelo odgovarajuće liječenje.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

IVA PALČIĆ

Bolja ja

Kod jakog smijanja, djevojčica (13) ne može zadržati mokraću

<para>
 Koliko to može biti opasno i što dalje da radim? Kako to liječiti, jer joj se na kratko povuče dan, dva i opet se pojavi. Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovani, teško je bez da se vidi jezik odgovoriti na to pitanje. Da li osim onog što Vi vidite, dijete ima ikakve smetnje, pečenje, bolove i slično u jeziku? Na jeziku se obično nalaze promjene koje su u obliku linija i krugova što nazivamo geografski jezik i normalna je varijanta. Uz to djete nema nikakve druge simptome. Drugo što se često nalazi su gljivice i tu je izbor terapije antigljivični gel. Svakako preporučam da se javite na pregled pedijatru u trenutku kada su promjene najizraženije. E.coli se obično u toj dobi ne nalazi u usnoj šupljini nego u probavnom traktu, a u patološkim stanjima se može izolirati u urotraktu.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

E. coli izolirana iz naslaga na jeziku. Trebamo li se brinuti? Poštovanje, imam dijete godinu i osam mjeseci staro. Odavno joj po jeziku izlaze kao neke linije, krugovi. Radili smo bris jezika i izolirana je Escherichia coli u malom broju. 
    Koliko to može biti opasno i što dalje da radim? Kako to liječiti, jer joj se na kratko povuče dan, dva i opet se pojavi. Hvala unaprijed.

Poštovani, teško je bez da se vidi jezik odgovoriti na to pitanje. Da li osim onog što Vi vidite, dijete ima ikakve smetnje, pečenje, bolove i slično u jeziku?  Na jeziku se obično nalaze promjene koje su u obliku linija i krugova što nazivamo geografski jezik i normalna je varijanta. Uz to djete nema nikakve druge simptome. Drugo što se često nalazi su gljivice i tu je izbor terapije antigljivični gel. Svakako preporučam da se javite na pregled pedijatru u trenutku kada su promjene najizraženije. E.coli se obično u toj dobi ne nalazi u usnoj šupljini nego u probavnom traktu, a u patološkim stanjima se može izolirati u urotraktu.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

E. coli izolirana iz naslaga na jeziku. Trebamo li se brinuti?

<para>
 Nakon toga 9 dana nije imala stolicu pa smo otišli kod svog pedijatra koji joj je stavio pola čepića. Tad je imala jednom stolicu, pa onda opet 4 dana ništa. Bila je malo nervozno papala, pa sam joj stavila manje od pola čepića i tad se tek sutradan pokakila. I sad opet 8 dana nema stolicu, napinje se i prducka preko dana. Beba je dojena. Tonka
</para>
<para>Isključivo dojena djece mogu biti bez stolice i 2 tjedna. To znači da praktički sve probave iz majčinog mlijeka i nemaju dovoljno ostataka da bi stolica bila češće. Međutim, ako se beba napinje i ne može evakuirati stolicu ili ima napuhnuti trbuh, ili prestaje jesti, treba vidjeti je li analni kanal normalno prohodan, te misliti i na neke druge mogućnosti.</para>
<para>Za to je potreban pregled gastroenterologa. Ponekad učinimo pretragu koja se zove anorektalna manometrija, a kojom plasiranjem balončića u rektum i njegovim napuhivanjem gledamo ima li dijete normalni refleks koji je preduvijet normalne defekacije.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Beba od tri mjeseca ne može obaviti nuždu bez čepića Poštovani, beba stara tri mjeseca ima problema sa stolicom već duže vrijeme. Prije mjesec i pol je kakila jedanput na dan i uvijek bi promočila pelena i to je trajalo 15 dana. 
    Nakon toga 9 dana nije imala stolicu pa smo otišli kod svog pedijatra koji joj je stavio pola čepića. Tad je imala jednom stolicu, pa onda opet 4 dana ništa. Bila je malo nervozno papala, pa sam joj stavila manje od pola čepića i tad se tek sutradan pokakila. I sad opet 8 dana nema stolicu, napinje se i prducka preko dana. Beba je dojena. Tonka

Isključivo dojena djece mogu biti bez stolice i 2 tjedna. To znači da praktički sve probave iz majčinog mlijeka i nemaju dovoljno ostataka da bi stolica bila češće. Međutim, ako se beba napinje i ne može evakuirati stolicu ili ima napuhnuti trbuh, ili prestaje jesti, treba vidjeti je li analni kanal normalno prohodan, te misliti i na neke druge mogućnosti.
Za to je potreban pregled gastroenterologa. Ponekad učinimo pretragu koja se zove anorektalna manometrija, a kojom plasiranjem balončića u rektum i njegovim napuhivanjem gledamo ima li dijete normalni refleks koji je preduvijet normalne defekacije.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Beba od tri mjeseca ne može obaviti nuždu bez čepića

<para>
 Objašnjavala sam joj da se mora ići u školu i da je obrazovanje važno, ali nije pomoglo. Kada treba raditi zadaću ona oklijeva i po pola sata. Ne želi učiti brojeve ni pisati u školi.
 Kada pišu ona ne želi pisati i učiteljica je opominje da počne pisati po 3-4 puta. Kada pišu test ona crta, igra se s gumicom, gleda okolo. Test počne pisati tek nakon što je učiteljica opomene. Na informacijama mi je učiteljica rekla da kada im nešto diktira, ona crta i vrti se okolo. Pokušala sam s kaznama (da nema crtića, igranja vani), ali bezuspješno.
 Inače je živahna i radoznala. Imam još jednu kći od 4,5 godina. Njih dvije se "bore'' da dobiju našu pažnju. Očajna sam i molim Vas za pomoć. Unaprijed hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeca su spontano vrlo znatiželjna i željna učenja i upijanja novih znanja. Problem se pojavi ukoliko dijete, iz nekog razloga, ne može savladati ono što se od njega traži. Tada se javlja otpor i odbijanje učenja novog. Djeca, kao i mi odrasli, ne žele raditi ono što im je teško i prezahtjevno jer žele biti uspješna, a to im ne polazi za rukom.</para>
<para>Iz svega što ste napisali mogu zaključiti kako Vaša djevojčica ima teškoće na području pažnje i koncentracije, ali vrlo vjerojatno i na nekim drugim područjima razvoja. Sve to otežava joj ovaj početak školovanja. Kako biste joj mogli pomoći i kako bi se probudio interes za školu i školske izazove svakako Vam savjetujem napraviti procjenu djetetovih znanja i sposobnosti (ukoliko ste iz Zagreba to možete učiniti i kod nas). Tek nakon učinjene procjene moći ćete dobiti konkretnije savjete za daljnji rad.</para>
<para>Borba za pažnju između vaše dvije djevojčice je normalna pojava i nije zabrinjavajuća ukoliko ne završava nekim ekstremnim ponašanjima ili pak promjenama u ponašanju. Razumijem da Vam je to vrlo zahtjevno. Starije dijete je krenulo u školu i to zahtjeva puno Vašeg angažmana a mlađe bi se igralo. Za početak je važno pomoći starijoj djevojčici da postane samostalnija u obavljanju školskih zadataka kako bi se Vama oslobodio prostor za mlađe dijete.</para>

Djevojčica (6,5) stalno ponavlja da ne želi u školu Majka sam djevojčice od 6,5  godina koja ide u 1. razred. Ova 3 mjeseca koliko traje školska godina ponavlja da joj je dosadna škola, da joj se ne da ići u školu, da jedva čeka ljetne praznike. 
    Objašnjavala sam joj da se mora ići u školu i da je obrazovanje važno, ali nije pomoglo. Kada treba raditi zadaću ona oklijeva i po pola sata. Ne želi učiti brojeve ni pisati u školi.
    Kada pišu ona ne želi pisati i učiteljica je opominje da počne pisati po 3-4 puta. Kada pišu test ona crta, igra se s gumicom, gleda okolo. Test počne pisati tek nakon što je učiteljica opomene. Na informacijama mi je učiteljica rekla da kada im nešto diktira, ona crta i vrti se okolo. Pokušala sam s kaznama (da nema crtića, igranja vani), ali bezuspješno.
    Inače je živahna i radoznala. Imam još jednu kći od 4,5 godina. Njih dvije se "bore'' da dobiju našu pažnju. Očajna sam i molim Vas za pomoć. Unaprijed hvala!

Poštovana,
djeca su spontano vrlo znatiželjna i željna učenja i upijanja novih znanja. Problem se pojavi ukoliko dijete, iz nekog razloga, ne može savladati ono što se od njega traži. Tada se javlja otpor i odbijanje učenja novog. Djeca, kao i mi odrasli, ne žele raditi ono što im je teško i prezahtjevno jer žele biti uspješna, a to im ne polazi za rukom.
Iz svega što ste napisali mogu zaključiti kako Vaša djevojčica ima teškoće na području pažnje i koncentracije, ali vrlo vjerojatno i na nekim drugim područjima razvoja. Sve to otežava joj ovaj početak školovanja. Kako biste joj mogli pomoći i kako bi se probudio interes za školu i školske izazove svakako Vam savjetujem napraviti procjenu djetetovih znanja i sposobnosti (ukoliko ste iz Zagreba to možete učiniti i kod nas). Tek nakon učinjene procjene moći ćete dobiti konkretnije savjete za daljnji rad.
Borba za pažnju između vaše dvije djevojčice je normalna pojava i nije zabrinjavajuća ukoliko ne završava nekim ekstremnim ponašanjima ili pak promjenama u ponašanju. Razumijem da Vam je to vrlo zahtjevno. Starije dijete je krenulo u školu i to zahtjeva puno Vašeg angažmana a mlađe bi se igralo. Za početak je važno pomoći starijoj djevojčici da postane samostalnija u obavljanju školskih zadataka kako bi se Vama oslobodio prostor za mlađe dijete. Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Djevojčica (6,5) stalno ponavlja da ne želi u školu

<para>
 Uglavnom izgovara samoglasnike. Star je 11 mjeseci, rođen carskim rezom iz uredne trudnoće. Hoda pridržavajući se uz namještaj ili ogradu krevetića, povremeno napravi par koraka bez pridržavanja, voli slikovnice, autiće i lopte. Ostvaruje kontakt očima, smije se poznatim osobama, voli igru skrivanja, te općenito ne voli biti sam. Spava po 10 sati noću, te danju jedanput ili dvaput. Sve jede, uživa u hrani. Jako je vesela beba. Napominjem da smo radili i eeg zbog tikova očima, koji su iščezli, nalaz uredan. Molim Vaše mišljenje. Unaprijed hvala. Zabrinuta mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prema okvirnoj liniji pojave prve riječi, faza gukanja (gugutanja) kod djece bi se trebala pojaviti između napunjenih 6 i 9 mjeseci u obliku nizanja istih slogova (na-na-na-na ili ba-ba-ba-ba). Međutim uvijek treba uzeti u obzir da je jezični razvoj proces koji je određen i individualnim obilježjima samog djeteta, što znači da kod sve djece ne teče jednakom brzinom i na isti način. Ohrabruje činjenica da je Vaše dijete već izgovorilo nizove slogova i time ušlo u fazu gukanja koja je vrlo bitna za daljnji djetetov govorno - jezični razvoj. Za sada nemate razloga za zabrinutost. Pričekajte pojavu prve riječi (najkasnije do 18 mjeseci).</para>
<para>Nekoliko savjeta za poticanje govora:</para>
<para>- pušite balončiće od sapunice</para>
<para>- opisujte stvari na koje je dijete usmjerilo pogled</para>
<para>- motivirajte dijete da pogledom traži poznate predmete po sobi ili na slikama npr. „Gdje je medo?“ "Pokaži medu.")</para>
<para>- pjevajte pjesmice i čitajte priče</para>
<para>
 Stella Rožman, prof. logoped
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Dječak od 11 mjeseci ne izgovara slogove. Trebam li se brinuti? Poštovani, molim Vaše mišljenje. Jako sam zabrinuta za svog dječaka jer još uvijek ne izgovara slogove. Svega par puta sam čula dadada ili vavava, kao da je i to izgovorio slučajno. 
    Uglavnom izgovara samoglasnike. Star je 11 mjeseci, rođen carskim rezom iz uredne trudnoće. Hoda pridržavajući se uz namještaj ili ogradu krevetića, povremeno napravi par koraka bez pridržavanja, voli slikovnice, autiće i lopte. Ostvaruje kontakt očima, smije se poznatim osobama, voli igru skrivanja, te općenito ne voli biti sam. Spava po 10 sati noću, te danju jedanput ili dvaput. Sve jede, uživa u hrani. Jako je vesela beba. Napominjem da smo radili i eeg zbog tikova očima, koji su iščezli, nalaz uredan. Molim Vaše mišljenje. Unaprijed hvala. Zabrinuta mama

Poštovana,
prema okvirnoj liniji pojave prve riječi, faza gukanja (gugutanja) kod djece bi se trebala pojaviti između napunjenih 6  i 9 mjeseci u obliku nizanja istih slogova (na-na-na-na ili ba-ba-ba-ba). Međutim uvijek treba uzeti u obzir da je jezični razvoj proces koji je određen i individualnim obilježjima samog djeteta, što znači da kod sve djece ne teče jednakom brzinom i na isti način. Ohrabruje činjenica da je Vaše dijete već izgovorilo nizove slogova i time ušlo u fazu gukanja koja je vrlo bitna za daljnji djetetov govorno - jezični razvoj. Za sada nemate razloga za zabrinutost. Pričekajte pojavu prve riječi (najkasnije do 18 mjeseci).
Nekoliko savjeta za poticanje govora:
- pušite balončiće od sapunice
- opisujte stvari na koje je dijete usmjerilo pogled
- motivirajte dijete da pogledom traži poznate predmete po sobi ili na slikama npr. „Gdje je medo?“ "Pokaži medu.")
- pjevajte pjesmice i čitajte priče

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      
         Kabinet Korneo
      
   

  Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Dječak od 11 mjeseci ne izgovara slogove. Trebam li se brinuti?

<para>
 Onda ispada da ne zna i ne uči. Što da radim i kako da razgovaram s njim. Sve sam pokušala. Ilija
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>predlažemo da kod kuće provjerite stvarno znanje svog djeteta. "Igrajte se škole" i ispitne situacije u kojoj vi ispitujete dijete. Na taj način ćete provjeriti njegovo stvarno znanje a i pružit mu priliku uvježbavanja "uloge" odgovaranja na nastavi. Ukoliko primijetite da vaše dijete teško uči i pamti, potrebno je učiniti inicijalnu obradu kako bi se utvrdio uzrok. Vodite računa o tome da uspjeh stvara sigurnost i motiviranost za novo učenje, a neuspjeh rezultira gubitkom interesa i ambicije te nesigurnošću.</para>
<para>
 Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
 
</para>
<para> </para>

Moj sin (13) srami se javljati na nastavi, pa ispada da ne uči Imam dijete od 13 godina koje se teško uklapa u školi. Što se tiče učenja on uči dosta, ali u školi to ne pokazuje. Često ga je sramota javiti se i kad nešto zna. 
    Onda ispada da ne zna i ne uči. Što da radim i kako da razgovaram s njim. Sve sam pokušala. Ilija

Poštovana,
predlažemo da kod kuće provjerite stvarno znanje svog djeteta. "Igrajte se škole" i ispitne situacije u kojoj vi ispitujete dijete. Na taj način ćete provjeriti njegovo stvarno znanje a i pružit mu priliku uvježbavanja "uloge" odgovaranja na nastavi. Ukoliko primijetite da vaše dijete teško uči i pamti, potrebno je učiniti inicijalnu obradu kako bi se utvrdio uzrok. Vodite računa o tome da uspjeh stvara sigurnost i motiviranost za novo učenje, a neuspjeh rezultira gubitkom interesa i ambicije te nesigurnošću.

   Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.


   
      
         Kabinet Korneo
      
   

  Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Moj sin (13) srami se javljati na nastavi, pa ispada da ne uči

<para>
 Radi se o tome da je bio odsutan 5 dana od kuće bez mame i tate i sada kad se vratio, njegovo ponašanje se totalno promijenilo. Mene kao tatu više ne doživljava, ne odaziva se na svoje ime kao što se odazivao prije. Ne želi u naše naručje, kao da nas je zaboravio i da nas ne poznaje više. Molimo vas savjet. Roditelji u brizi
</para>
<para>Dragi roditelji,</para>
<para>prema ovome što ste napisali izgleda kao da Vas je iznenadila reakcija Vašeg dječaka i da Vas brine promjena u njegovu ponašanju. S obzirom na dob Vašeg djeteta i na duljinu razdoblja kada je bio odvojen od vas, za očekivati je da će dječaku trebati neko vrijeme da ponovno stvori osjećaj sigurnosti i privrženosti uz vas.</para>
<para>Djeca u tako ranoj dobi ne mogu razumjeti razloge zašto ste bili odvojeni i stoga im može biti vrlo stresno takvo odvajanje. Moguće je da ćete u ponašanju primjetiti pojačanu razdražljivost ili na neki drugi način uočiti unutarnji nemir u djetetu. Sada je stoga jako važno da uz puno strpljenja i topline, malo po malo, opet gradite odnos u kojem će se on osjećati sigurno, prihvaćeno i voljeno.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Nakon kraće odsutnosti iz kuće, dječak odbija društvo i blizinu mame i tate Poštovani, imam 16-mjesečnog sina koji je vrlo aktivan, voli se maziti i druželjubiv je. 
    Radi se o tome da je bio odsutan 5 dana od kuće bez mame i tate i sada kad se vratio, njegovo ponašanje se totalno promijenilo. Mene kao tatu više ne doživljava, ne odaziva se na svoje ime kao što se odazivao prije. Ne želi u naše naručje, kao da nas je zaboravio i da nas ne poznaje više. Molimo vas savjet. Roditelji u brizi

Dragi roditelji,
prema ovome što ste napisali izgleda kao da Vas je iznenadila reakcija Vašeg dječaka i da Vas brine promjena u njegovu ponašanju. S obzirom na dob Vašeg djeteta i na duljinu razdoblja kada je bio odvojen od vas, za očekivati je da će dječaku trebati neko vrijeme da ponovno stvori osjećaj sigurnosti i privrženosti uz vas.
Djeca u tako ranoj dobi ne mogu razumjeti razloge zašto ste bili odvojeni i stoga im može biti vrlo stresno takvo odvajanje. Moguće je da ćete u ponašanju primjetiti pojačanu razdražljivost ili na neki drugi način uočiti unutarnji nemir u djetetu. Sada je stoga jako važno da uz puno strpljenja i topline, malo po malo, opet gradite odnos u kojem će se on osjećati sigurno, prihvaćeno i voljeno.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Nakon kraće odsutnosti iz kuće, dječak odbija društvo i blizinu mame i tate

<para>
 Ono što me najviše zabrinjava je njegova interakcija s drugom djecom koja se uvijek svede na to da on neko dijete počupa ili uštipne za obraz, a ako mu neko dijete posebno dosađuje, tada i ugrize. Ovako se ponaša od svoje prve godine, dakle već više od godinu dana. On je jedino dijete u široj familiji i više je naviknut na interakcije s odraslim ljudima. Sad već polako i izbjegavam situacije u kojima znam da će biti i djece jer ne stignem fizički spriječiti njegovu reakciju. Već sam mu objašnjavala da to djecu boli, da neka se on sjeti događaja kad je pao i kako ga je tada boljelo, zajedno smo tješili uplakano dijete, dijelio im je poslije puse, znao je biti i isključen iz igre itd. ali ništa ga nije spriječilo da prestane to raditi. Kao da odjednom želi vidjeti hoće li neko dijete zaplakati i onda ide uštipnuti. Što mislite da bi još trebalo napraviti? Upisati ga u vrtić?
 Srdačno. Mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vas brine ponašanje Vašeg mališana kada je u okruženju druge djece i kada vidite da se ne snalazi u tome da se na ok način poveže s njima, već se češće dogodi da nekoga počupa, uštipne ili ugrize. Takve situacije su svakako neugodne i važno je vidjeti na koji način se može pomoći Vašem dječaku da se nauči na drugi način povezivati s drugom djecom.</para>
<para>Spomenuli ste kako još uvijek ima vrlo slabo razvijen govor što svakako može imati veze s povećanom frustracijom što se ne može izraziti, pa stoga koristi ponašanja koja ste opisali. Također, naveli ste kako je više naviknut na interakcije s odraslima, no reakcije odraslih su uglavnom predvidljive, jasnije i benignije za dijete. Djetetu je ponekad teže biti u interakciji s drugim djetetom s obzirom na to da su djeca češće nepredvidiva, imaju promjenjivije emocionalne i ponašajne reakcije. Stoga je važno pomoći Vašem dječaku u komunikaciji i igri s drugom djecom.</para>
<para>Jedan od načina je da ga pohvalite kada na ok način ostvari interakciju s drugim djetetom, a u situaciji kada vidite da je krenuo nekoga uštipnuti ili napraviti nešto drugo neprimjereno, da mu se vrlo kratko, jasno i ozbiljno kaže "Ne, djeca se ne štipaju!" i zaustavi ga se u tome. Nakon toga može mu se reći npr."Znam da ti je taj dječak smetao i htio si da se makne, no djeca se ne štipaju." Tada bi bilo dobro reći mu neku opciju što drugo je mogao napraviti u tom trenutku. Češće smo u odgoju djece usmjereni na to da im kažemo što ne smiju raditi, no jednako je važno da ih se uči opcijama, da im se daju ideje što bi trebali raditi umjesto onoga što im zabranjujemo.</para>
<para>Kada su djeca još malena, duga objašnjenja im neće pomoći da nešto nauče, naime oni ipak još ne mogu saslušati dugo objašnjenje, povezati ga sa situacijom koja se dogodila, empatizirati s ozljeđenim djetetom, shvatiti da je to nešto loše za što će dobiti neku posljedicu i još se toga svega sjetiti u nekoj budućoj situaciji. Zato je bolje dati kraću, ali jasniju informaciju.</para>
<para>Odluka o upisu u vrtić ne mora biti vezana uz ovaj problem. Samim češćim izlaganjem potencijalno rizičnim situacijama za javljanje njegova agresivnog ponašanja spram druge djece, ne znači da će se problem brže ili lakše riješiti. S obzirom da ste problem uočili, puno je važnije da sada u situacijama kada je uz Vašeg dječaka neko drugo dijete, da ga tada imate na oku i spriječite njegovo ponašanje ili ga na vrijeme zaustavite i jasno mu postavite granicu te pokažete kako može na drugi način se ponašati.</para>
<para>Imajte puno strpljenja i sretno!</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Moj sinčić (2) štipka, a ponekad i ugrize drugu djecu Imam dečkića od 27 mjeseci. Ne ide u vrtić već ga čuvaju bake i djed, slabo razvija govor, ali sve razumije i u procesu je odvikavanja od pelena. 
    Ono što me najviše zabrinjava je njegova interakcija s drugom djecom koja se uvijek svede na to da on neko dijete počupa ili uštipne za obraz, a ako mu neko dijete posebno dosađuje, tada i ugrize. Ovako se ponaša od svoje prve godine, dakle već više od godinu dana. On je jedino dijete u široj familiji i više je naviknut na interakcije s odraslim ljudima. Sad već polako i izbjegavam situacije u kojima znam da će biti i djece jer ne stignem fizički spriječiti njegovu reakciju. Već sam mu objašnjavala da to djecu boli, da neka se on sjeti događaja kad je pao i kako ga je tada boljelo, zajedno smo tješili uplakano dijete, dijelio im je poslije puse, znao je biti i isključen iz igre itd. ali ništa ga nije spriječilo da prestane to raditi. Kao da odjednom želi vidjeti hoće li neko dijete zaplakati i onda ide uštipnuti. Što mislite da bi još trebalo napraviti? Upisati ga u vrtić?
   Srdačno. Mama

Draga mama,
vjerujem da Vas brine ponašanje Vašeg mališana kada je u okruženju druge djece i kada vidite da se ne snalazi u tome da se na ok način poveže s njima, već se češće dogodi da nekoga počupa, uštipne ili ugrize. Takve situacije su svakako neugodne i važno je vidjeti na koji način se može pomoći Vašem dječaku da se nauči na drugi način povezivati s drugom djecom.
Spomenuli ste kako još uvijek ima vrlo slabo razvijen govor što svakako može imati veze s povećanom frustracijom što se ne može izraziti, pa stoga koristi ponašanja koja ste opisali. Također, naveli ste kako je više naviknut na interakcije s odraslima, no reakcije odraslih su uglavnom predvidljive, jasnije i benignije za dijete. Djetetu je ponekad teže biti u interakciji s drugim djetetom s obzirom na to da su djeca češće nepredvidiva, imaju promjenjivije emocionalne i ponašajne reakcije. Stoga je važno pomoći Vašem dječaku u komunikaciji i igri s drugom djecom.
Jedan od načina je da ga pohvalite kada na ok način ostvari interakciju s drugim djetetom, a u situaciji kada vidite da je krenuo nekoga uštipnuti ili napraviti nešto drugo neprimjereno, da mu se vrlo kratko, jasno i ozbiljno kaže "Ne, djeca se ne štipaju!" i zaustavi ga se u tome. Nakon toga može mu se reći npr."Znam da ti je taj dječak smetao i htio si da se makne, no djeca se ne štipaju." Tada bi bilo dobro reći mu neku opciju što drugo je mogao napraviti u tom trenutku. Češće smo u odgoju djece usmjereni na to da im kažemo što ne smiju raditi, no jednako je važno da ih se uči opcijama, da im se daju ideje što bi trebali raditi umjesto onoga što im zabranjujemo.
Kada su djeca još malena, duga objašnjenja im neće pomoći da nešto nauče, naime oni ipak još ne mogu saslušati dugo objašnjenje, povezati ga sa situacijom koja se dogodila, empatizirati s ozljeđenim djetetom, shvatiti da je to nešto loše za što će dobiti neku posljedicu i još se toga svega sjetiti u nekoj budućoj situaciji. Zato je bolje dati kraću, ali jasniju informaciju.
Odluka o upisu u vrtić ne mora biti vezana uz ovaj problem. Samim češćim izlaganjem potencijalno rizičnim situacijama za javljanje njegova agresivnog ponašanja spram druge djece, ne znači da će se problem brže ili lakše riješiti. S obzirom da ste problem uočili, puno je važnije da sada u situacijama kada je uz Vašeg dječaka neko drugo dijete, da ga tada imate na oku i spriječite njegovo ponašanje ili ga na vrijeme zaustavite i jasno mu postavite granicu te pokažete kako može na drugi način se ponašati.
Imajte puno strpljenja i sretno!

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Moj sinčić (2) štipka, a ponekad i ugrize drugu djecu

<para>
 Da li je to problem i je li još uvijek u nekim granicama prihvatljivosti? Zdravo je dijete, nije ni jako boležljivo niti ništa. U obitelji smo svi prosječne visine, ja i suprug sitnije građe. Pepi
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>Vaše dijete je tjelesnom masom za dob još u granicama normale, malo je iznad 10 centile, no visinom je ispod 5 centile. Ne znam kakav je rast u visinu bio prije kako bi mogli zaključiti da li on oduvijek prati tu krivulju ili je došlo do zastoja u rastu. Svakako bih preporučila da se konzultirate sa svojim liječnikom koji će odlučiti da li trebate pregled endokrinologa zbog niskog rasta.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Zaostaje li naš sin u rastu? Poštovani, imam dijete od 16 mjeseci. Ima oko 10,2 kg i oko 74 cm je visok. Rođen je sa 3250 g i 50 cm. Odlično jede, lijepo spoznajno i tjelesno napreduje, osim te visine koja mene osobno muči. 
    Da li je to problem i je li još uvijek u nekim granicama prihvatljivosti? Zdravo je dijete, nije ni jako boležljivo niti ništa. U obitelji smo svi prosječne visine, ja i suprug sitnije građe. Pepi

Poštovani,
Vaše dijete je tjelesnom masom za dob još u granicama normale, malo je iznad 10 centile, no visinom je ispod 5 centile. Ne znam kakav je rast u visinu bio prije kako bi mogli zaključiti da li on oduvijek prati tu krivulju ili je došlo do zastoja u rastu. Svakako bih preporučila da se konzultirate sa svojim liječnikom koji će odlučiti da li trebate pregled endokrinologa zbog niskog rasta.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Zaostaje li naš sin u rastu?

<para>
 Posumnjali smo na upalu uha, pedijatrica ga je pregledala i rekla da je sve u redu, da je naučio neki pokret pa ga ponavlja jer mu se sviđa. Meni to trzanje ne izgleda kao voljni pokret, već više kao tik. To smo prvo primijetili kod hranjenja, a sad kao da je češće. Bojimo se da nije u pitanju neki neurološki problem. Molila bih Vaše mišljenje.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ovo što opisujete može biti tik, no sugerirala bih da pokušate snimiti dijete mobitelom kada to radi i pokazati to svom liječniku koji će procijeniti da li Vaše dijete treba pregled neuropedijatra i EEG.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Beba od godinu dana trza glavicom na jednu stranu Poštovani, imam sina od 11,5 mjeseci. Prije nekog vremena je počeo trzati glavicom na lijevu stranu. Zna i rukicom doći do uha pa otvara i zatvara šakicu, ali to rjeđe. 
    Posumnjali smo na upalu uha, pedijatrica ga je pregledala i rekla da je sve u redu, da je naučio neki pokret pa ga ponavlja jer mu se sviđa. Meni to trzanje ne izgleda kao voljni pokret, već više kao tik. To smo prvo primijetili kod hranjenja, a sad kao da je češće. Bojimo se da nije u pitanju neki neurološki problem. Molila bih Vaše mišljenje.

Poštovani,
ovo što opisujete može biti tik, no sugerirala bih da pokušate snimiti dijete mobitelom kada to radi i pokazati to svom liječniku koji će procijeniti da li Vaše dijete treba pregled neuropedijatra i EEG.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Beba od godinu dana trza glavicom na jednu stranu

<para>
 Ima dva, tri dana da odbija bocu, neće je odmah, a gladna je. Dajem joj svaka dva sata, ako je budna. Ako ne, onda prođe i tri sata između hranjenja. Čitala sam da postoji neki osip ili neka pojava na jeziku pa zbog toga neće bočicu. Ona ima nešto bijelo na jeziku, ali ne znam da li je to razlog zašto neće piti. Neće ni dude varalice. Samo stavlja ručice u usta. Je li moguće da se preko ručica s nečim zarazila pa da zato neće bočicu ili je neki drugi razlog? Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>bjelkaste naslage na jeziku mogu biti soor, tj. gljivice koje se tretiraju sa kapima ili gelom protiv gljivica namijenjenim za usnu šupljinu, poput Rojazol gela. Najbolje je da Vaš pedijatar pogleda jezik pa će Vam sa sigurnosti reći radi li se o tome. To može biti razlog odbijanja jela.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Bjelkaste naslage na jeziku i odbijanje bočice kod dojenčeta Imam bebu od 2,5 mjeseca i prestala sam je dojiti s dva mjeseca. Dajem joj Pre Hipp 120 ml, ali nekad kad ožedni napravim joj još 30ml u razmaku od jednog sata. 
    Ima dva, tri dana da odbija bocu, neće je odmah, a gladna je. Dajem joj svaka dva sata, ako je budna. Ako ne, onda prođe i tri sata između hranjenja. Čitala sam da postoji neki osip ili neka pojava na jeziku pa zbog toga neće bočicu. Ona ima nešto bijelo na jeziku, ali ne znam da li je to razlog zašto neće piti. Neće ni dude varalice. Samo stavlja ručice u usta. Je li moguće da se preko ručica  s nečim zarazila pa da zato neće bočicu ili je neki drugi razlog? Hvala

Poštovana,
bjelkaste naslage na jeziku mogu biti soor,  tj. gljivice koje se tretiraju sa kapima ili gelom protiv gljivica namijenjenim za usnu šupljinu, poput Rojazol gela. Najbolje je da Vaš pedijatar pogleda jezik pa će Vam sa sigurnosti reći radi li se o tome. To može biti razlog odbijanja jela.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Bjelkaste naslage na jeziku i odbijanje bočice kod dojenčeta

<para>
 Dobio je i Alfare pripravak koji odbija uzimati. Rečeno nam je da dijete ne smije konzumirati mlijeko niti mliječne proizvode bez da je urađen alergotest. Da li je njemu uistinu bitno izbaciti sve mliječne proizvode i kako da nadomjestimo vitamine i ostalo što dobiva iz mlijeka?
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>kod ovako značajne anemije svakako je bitno naći što je do nje dovelo. Ukoliko se radi o gubitku krvnih stanica iz crijeva, uvijek sumnjamo na alergiju, ali je potrebno isključiti i celijakiju. Smatram da treba učiniti testove i za alergiju i za celijakiju. Nekada se napamet odlučimo dati hipoalergenu prehranu, ali uvijek naknadno napravimo testove. Moguće je da liječnike nešto iz drugih nalaza ili kliničkog stanja usmjerava na alergiju i bez testova, pa su se zato na to odlučili. Ukoliko se zaista radi o alergiji potrebna je potpuna eliminacija sveg mliječnog (kravljeg mlijeka), te kao zamijenu koristiti neku od formula tipa Alfare, Althera, Allernova ili Aptamil ADC, jer to sprečava narušavanje integriteta crijeva.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Oštećenja crijeva i izbacivanje mliječnih proizvoda iz prehrane Dobar dan. Dijete starosti 13 mjeseci završilo je na hematologiji s razinom hemoglobina 69. Po urađenom uzv vidljiva su oštećenja crijeva. Po terapiji dobiva Verofen 1 tjedno intravenozno. 
    Dobio je i Alfare pripravak koji odbija uzimati. Rečeno nam je da dijete ne smije konzumirati mlijeko niti mliječne proizvode bez da je urađen alergotest. Da li je njemu uistinu bitno izbaciti sve mliječne proizvode i kako da nadomjestimo vitamine i ostalo što dobiva iz mlijeka?

Poštovani,
kod ovako značajne anemije svakako je bitno naći što je do nje dovelo. Ukoliko se radi o gubitku krvnih stanica iz crijeva, uvijek sumnjamo na alergiju, ali je potrebno isključiti i celijakiju. Smatram da treba učiniti testove i za alergiju i za celijakiju. Nekada se napamet odlučimo dati hipoalergenu prehranu, ali uvijek naknadno napravimo testove. Moguće je da liječnike nešto iz drugih nalaza ili kliničkog stanja usmjerava na alergiju i bez testova, pa su se zato na to odlučili. Ukoliko se zaista radi o alergiji potrebna je potpuna eliminacija sveg mliječnog (kravljeg mlijeka), te kao zamijenu koristiti neku od formula tipa Alfare, Althera, Allernova ili Aptamil ADC, jer to sprečava narušavanje integriteta crijeva.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Oštećenja crijeva i izbacivanje mliječnih proizvoda iz prehrane

<para>
 Primijetili smo promjene u njegovu ponašanju kao čudne, brze kretnje glavom, uz krikove i "neprirodno" smijanje. Jako smo zabrinuti i molimo vas savjet. J.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>može se raditi o tiku, ali s obzirom na dob djeteta, svakako je uputno da dijete pregleda neuropedijatar i da se snimi EEG.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Promjene u ponašanju kod 3-godišnjaka: Trzanje glavom uz urlikanje Naš sin ima tri godine. Inače je vrlo bistar i zdrav dječak koji se posljednjih dana ponaša drugačije. 
    Primijetili smo promjene u njegovu ponašanju kao čudne, brze kretnje glavom, uz krikove i "neprirodno" smijanje. Jako smo zabrinuti i molimo vas savjet. J.

Poštovani,
može se raditi o tiku, ali s obzirom na dob djeteta, svakako je uputno da dijete pregleda neuropedijatar i da se snimi  EEG.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Promjene u ponašanju kod 3-godišnjaka: Trzanje glavom uz urlikanje

<para>
 Nikada mi nije davala povoda za to. Obiteljski je tip i nije sklona nikakvim flertovima. Dakle po tom pitanju sam bio potpuno miran. No dogodila se ovakva situacija: 24. rujna ove godine ona se sretne sa čovjekom koji joj je bio prvi mladić, a sa kojim je raskinula još davne 1978. godine. On je pozove na kavu i svrate u kafić. Tu se zadrže oko sat vremena. Ja je pozovem, a ona, pošto me je i vidjela dok sam je zvao jer sam se kretao niz ulicu u kojoj je taj kafić, ona mi kaže da i ja svratim na kavu. Tu se ja i taj čovjek upoznamo na sljedeći način - Ona me predstavi: ovo je moj muž, pa malo zašuti, a ja kažem: a čovjek je? Ona malo zbunjena kaže: ja ne znam lagati, ovo je moja PRVA ljubav. Tu smo sjedili još 10-ak minuta, pa smo ona i ja otišli. Kasnije sam je, neiskreno sa željom da iz nje nešto izvučem ispitivao o odnosu s tim mladićem. To je bila mladenačka ljubav kada je ona imala 17 i 18 godina.U toku razgovora mi je rekla da su razgovarali o životu, o obiteljima, o djeci, ali da je on rekao da je samo nju ozbiljno volio. Ona ga je prekinula (po onome kako mi je rekla) s: Ne laži. Kasnije, ju je u novom razgovoru podsjetio na mjesta gdje su se ljubili, što je ona također prekinula. Nisu imali seksualne odnose jer je bila djevica kad sam je ja upoznao 1984. godine. Kasnije sam je još ispitivao o toj vezi pa mi je ona rekla da joj je žao što nije sačuvala divna pisma koja joj je slao iz vojske. Govorila mi je da je nestalan i da je stalno odlazio i vraćao se, a ona ga je čekala. Čini mi se da je s puno emocija o svemu tome govorila. On je postao uspješan čovjek u materijalnom pogledu. Ona i ja živimo prilično skromno, ali ne oskudijevamo. Imamo dva odrasla sina koji su završili fakultete i žive daleko od nas.
</para>
<para>
 Ovaj događaj je u meni izazvao jaku ljubomoru i strah da će me prestati voljeti. Stalno razmišljam o tome. Ta razmišljanja su mi potpuno poremetila san, pa vrlo loše spavam. Budim se i pomislim da će me ostaviti. Stalno se uspoređujem s tim čovjekom. Počeo sam i nju opterećivati. Pričali smo dosta otvoreno i ona tvrdi da je to davna prošlost, da je od tada prošlo 37 godina i da sam ja za nju sasvim dobar izbor, da voli mene i naše sinove. To joj vjerujem, ali me ipak muči ljubomora. Zbog toga gubim pomalo i povjerenje u nju (a imao sam neograničeno povjerenje). Te negativne misli koje me OPTEREĆUJU nikako da izbijem iz glave. Gubim i apetit pa malo jedem. Kako vrijeme protiče to se ne smanjuje. Molim vas što da radim? Kako da ovo prebrodim? Kako da očuvam brak i ne narušim odnose sa suprugom bez koje ne bih mogao živjeti. Da li mi je potrebno liječenje i kome da se javim? Meni se čini da sam to ne mogu prebroditi. Unaprijed zahvalan. M.
</para>
<para>Dragi M.,</para>
<para>čitajući Vaše pismo osjetila sam koliko volite svoju suprugu i koliko ste ustrašeni da bi Vas ona mogla prestati voljeti. Žao mi je što ste opterećeni, što gubite apetit, što ne spavate dobro. Misli nam ponekada zaista mogu otežavati život, no dobro je što su misli ipak samo misli – nešto nad čim imamo kontrolu i što, mijenjajući svoja uvjerenja možemo promijeniti i misli koje nas ograničavaju.</para>
<para>Kada Vam se dogodi da pomislite na negativne posljedice, pomislite na nešto lijepo što Vam se dogodilo u odnosu sa suprugom: možda trenutke kada ste bili jako zaljubljeni, kada su se rodili sinovi, bilo što. Također odnos je nešto što se svakodnevno gradi, kako na početku, tako i nakon 32 godine, stoga ne oklijevajte pozvati suprugu u kino ili kazalište u šetnju, ne oklijevajte ju iznenaditi nekom sitnicom.... Na taj način maknuti ćete misli s neutemeljenih sumnji i usmjeriti se na vašu sretnu budućnost. I uvijek imajte na umu da ste Vi njen izbor i da ste u braku 32 godine i da imate dva odrasla sina i...</para>
<para>Ukoliko se Vaši strahovi nastave bilo bi dobro da se javite stručnjaku za pomoć koji će uvidjeti odakle dolazi taj strah i na kojemu ćete moći poraditi u sigurnoj i podržavajućoj atmosferi.</para>
<para>Šaljem Vam podršku i želim puno sreće!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Bojim se da će me supruga prestati voljeti i da će me ostaviti U braku sam 32 godine sa ženom koju iskreno i mnogo volim. Siguran sam da voli i ona mene. Vrlo malo smo se svađali svih ovih godina. Nikada, zaista nikada nisam bio ljubomoran ni na što. 
    Nikada mi nije davala povoda za to. Obiteljski je tip i nije sklona nikakvim flertovima. Dakle po tom pitanju sam bio potpuno miran. No dogodila se ovakva situacija: 24. rujna ove godine ona se sretne sa čovjekom koji joj je bio prvi mladić, a sa kojim je raskinula još davne 1978. godine. On je pozove na kavu i svrate u kafić. Tu se zadrže oko sat vremena. Ja je pozovem, a ona, pošto me je i vidjela dok sam je zvao jer sam se kretao niz ulicu u kojoj je taj kafić, ona mi kaže da i ja svratim na kavu. Tu se ja i taj čovjek upoznamo na sljedeći način - Ona me predstavi: ovo je moj muž, pa malo zašuti, a ja kažem: a čovjek je? Ona malo zbunjena kaže: ja ne znam lagati, ovo je moja PRVA ljubav. Tu smo sjedili još 10-ak minuta, pa smo ona i ja otišli.  Kasnije sam je, neiskreno sa željom da iz nje nešto izvučem ispitivao o odnosu s tim mladićem. To je bila mladenačka ljubav kada je ona imala 17 i 18 godina.U toku razgovora mi je rekla da su razgovarali o životu, o obiteljima, o djeci, ali da je on rekao da je samo nju ozbiljno volio. Ona ga je prekinula (po onome kako mi je rekla) s: Ne laži. Kasnije, ju je u novom razgovoru podsjetio na mjesta gdje su se ljubili, što je ona također prekinula. Nisu imali seksualne odnose jer je bila djevica kad sam je ja upoznao 1984. godine. Kasnije sam je još ispitivao o toj vezi pa mi je ona rekla da joj je žao što nije sačuvala divna pisma koja joj je slao iz vojske. Govorila mi je da je nestalan i da je stalno odlazio i vraćao se, a ona ga je čekala. Čini mi se da je s puno emocija o svemu tome govorila. On je postao uspješan čovjek u materijalnom pogledu. Ona i ja živimo prilično skromno, ali ne oskudijevamo. Imamo dva odrasla sina koji su završili fakultete i žive daleko od nas.


   Ovaj događaj je u meni izazvao jaku ljubomoru i strah da će me prestati voljeti. Stalno razmišljam o tome. Ta razmišljanja su mi potpuno poremetila san, pa vrlo loše spavam. Budim se i pomislim da će me ostaviti. Stalno se uspoređujem s tim čovjekom. Počeo sam i nju opterećivati. Pričali smo dosta otvoreno i ona tvrdi da je to davna prošlost, da je od tada prošlo 37 godina i da sam ja za nju sasvim dobar izbor, da voli mene i naše sinove. To joj vjerujem, ali me ipak muči ljubomora. Zbog toga gubim pomalo i povjerenje u nju (a imao sam neograničeno povjerenje). Te negativne misli koje me OPTEREĆUJU nikako da izbijem iz glave. Gubim i apetit pa malo jedem. Kako vrijeme protiče to se ne smanjuje. Molim vas što da radim? Kako da ovo prebrodim? Kako da očuvam brak i ne narušim odnose sa suprugom bez koje ne bih mogao živjeti. Da li mi je potrebno liječenje i kome da se javim? Meni se čini da sam to ne mogu prebroditi. Unaprijed zahvalan. M.

Dragi M.,
čitajući Vaše pismo osjetila sam koliko volite svoju suprugu i koliko ste ustrašeni da bi Vas ona mogla prestati voljeti. Žao mi je što ste opterećeni, što gubite apetit, što ne spavate dobro. Misli nam ponekada zaista mogu otežavati život, no dobro je što su misli ipak samo misli – nešto nad čim imamo kontrolu i što, mijenjajući svoja uvjerenja možemo promijeniti i misli koje nas ograničavaju.
Kada Vam se dogodi da pomislite na negativne posljedice, pomislite na nešto lijepo što Vam se dogodilo u odnosu sa suprugom: možda trenutke kada ste bili jako zaljubljeni, kada su se rodili sinovi, bilo što.  Također odnos je nešto što se svakodnevno gradi, kako na početku, tako i nakon 32 godine, stoga ne oklijevajte pozvati suprugu u kino ili kazalište u šetnju, ne oklijevajte ju iznenaditi nekom sitnicom.... Na taj način maknuti ćete misli s neutemeljenih sumnji i usmjeriti se na vašu sretnu budućnost. I uvijek imajte na umu da ste Vi njen izbor i da ste u braku 32 godine i da imate dva odrasla sina i...
Ukoliko se Vaši strahovi nastave bilo bi dobro da se javite stručnjaku za pomoć koji će uvidjeti odakle dolazi taj strah i na kojemu ćete moći poraditi u sigurnoj i podržavajućoj atmosferi.
Šaljem Vam podršku i želim puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      
         Centar Budi svoj
      
   

  Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Bojim se da će me supruga prestati voljeti i da će me ostaviti

<para/>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>moja preporuka je da se što prije obratiš stručnjaku za pomoć – psihologu, psihijatru, psihoterapeutu – koji će ti pružiti podršku i pomoći da se naučiš nositi s prekidom. Za prvu ruku možeš se javiti na Plavi telefon (01/4833 – 888) ili u Centar za krizna stanja, Kišpatićeva 12, Zagreb (01/238-8888, kućni 466).</para>
<para>U svakom slučaju šaljem ti veliku podršku i poruku da je svaki problem rješiv – uz pomoć stručne osobe možemo se osnažiti i naučiti nositi s raznim izazovima koji nam se ponekada mogu činiti preteški. Zato je dobro teret koji nosimo podijeliti s nekime tko će nam biti pomoć u teškim situacijama.</para>
<para>Želim ti puno sreće uz napomenu da se čim prije javiš stručnjaku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Od prekida s dečkom, imam se potrebu samoozljeđivati Imam potrebu za samoozljeđivanjem. Za to je zaslužan moj bivši dečko kojeg još volim. Ali njega nije briga. Ne mogu se kontrolirati. Samo se želim rezati. Što da radim? 
Draga čitateljice,
moja preporuka je da se što prije obratiš stručnjaku za pomoć – psihologu, psihijatru, psihoterapeutu – koji će ti pružiti podršku i pomoći da se naučiš nositi s prekidom. Za prvu ruku možeš se javiti na Plavi telefon (01/4833 – 888) ili u Centar za krizna stanja, Kišpatićeva 12, Zagreb (01/238-8888, kućni 466).
U svakom slučaju šaljem ti veliku podršku i poruku da je svaki problem rješiv – uz pomoć stručne osobe možemo se osnažiti i naučiti nositi s raznim izazovima koji nam se ponekada mogu činiti preteški. Zato je dobro teret koji nosimo podijeliti s nekime tko će nam biti pomoć u teškim situacijama.
Želim ti puno sreće uz napomenu da se čim prije javiš stručnjaku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

Od prekida s dečkom, imam se potrebu samoozljeđivati

<para>
 Čini mi se da se zatvaram u sebe i da mi je sposobnost govora sve više otežana. Također mi je i koncentracija na nuli. Iz prošlosti se skoro uopće ne sjećam događaja. Što se tiče nedavnog pamćenja isto, događanja u toku dana također ne mogu zapamtiti. Molim vas recite mi zbog čega mi se to događa? Imam li razloga da se bojim Alzhaimera ili bilo koje druge demencije?
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>kako nisam medicinske struke teško mi je nagađati o čemu se točno radi, no zbog simptoma koji se manifastiraju a koje si opisala u pismu bilo bi dobro da se javiš liječniku opće medicine koji će te uputiti specijalistu.</para>
<para>Ukoliko specijalist otkloni organski uzrok tvojih simptoma, a oni se i dalje nastave, tada bih ti savjetovala da se javiš psihologu/psihoterapeutu za savjetovanje.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Imam problema s pamćenjem i "gubitkom" riječi Poštovani, imam 25 godina. Već duze vrijeme imam problema s pamćenjem i gubitkom riječi. Kada hoću nešto kazati ne mogu se sjetiti i imam problema s izražavanjem. 
    Čini mi se da se zatvaram u sebe i da mi je sposobnost govora sve više otežana. Također mi je i koncentracija na nuli. Iz prošlosti se skoro uopće ne sjećam događaja. Što se tiče nedavnog pamćenja isto, događanja u toku dana također ne mogu zapamtiti. Molim vas recite mi zbog čega mi se to događa? Imam li razloga da se bojim Alzhaimera ili bilo koje druge demencije?

Draga čitateljice,
kako nisam medicinske struke teško mi je nagađati o čemu se točno radi, no zbog simptoma koji se manifastiraju a koje si opisala u pismu bilo bi dobro da se javiš liječniku opće medicine koji će te uputiti specijalistu.
Ukoliko specijalist otkloni organski uzrok tvojih simptoma, a oni se i dalje nastave, tada bih ti savjetovala da se javiš psihologu/psihoterapeutu za savjetovanje.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      
         Centar Budi svoj
      
   

  Klinfo.hr 

Imam problema s pamćenjem i "gubitkom" riječi

<para>
 Sada sam sasvim zbunjena i ne znam šta da joj kažem. Može li samozadovoljavanje utjecati na njezino zdravlje i na njezinu plodnost? Unaprijed hvala! Baka B.
</para>
<para>Draga baka,</para>
<para>samozadovoljavanje je prirodna potreba te se javlja kod većine djece. Kod neke djece ranije, kod neke kasnije, no sve dok procjenjujete da učestalost ne prelazi neke granice, zapravo se radi o normalnom razvojnom procesu djeteta.</para>
<para>Kroz samozadovoljavanje dijete može izbacivati frustracije i napetost ili pak višak energije. Postoje i drugi načini kako regulirati višak energije (kroz razne aktivnosti koje dijete preferira kao što su loptanje, trčanje i slično) ili kako izbaciti frustraciju (razgovorom o spornim situacijama i načinima kako ih riješiti). Generalno, dok ste god tu za svoju unuku i pružate joj podršku nije zabrinjavajuće ako se unuka samozadovoljava.</para>
<para>Također, poruka koju joj trebate prenijeti jest da je samozadovoljanje normalno, ali i da se to čini kada smo sami (primjerice u svojoj sobi ) kako bi se izbjeglo potencijalno ismijavanje od strane druge djece ili odraslih. Što se tiče utjecaja samozadovoljavanja na njezino zdravlje i/ili plodnost, ono ni na koji način ne može utjecati na njezino zdravlje te u tom smislu mjesta za zabrinutost nema.</para>
<para>Nadam se da su odgovori pomogli. Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Unuka mi se povjerila da se samozadovoljava. Što da joj kažem? Baka sam djevojčice koja mi se povjerila jer osjeća da je napravila nešto krivo. Ima 9,5 godina i slučajno se samozadovoljavala. Pipkala se po onoj stvari i imala osjećaj "ugode". 
    Sada sam sasvim zbunjena i ne znam šta da joj kažem. Može li samozadovoljavanje utjecati na njezino zdravlje i na njezinu plodnost? Unaprijed hvala! Baka B.

Draga baka,
samozadovoljavanje je prirodna potreba te se javlja kod većine djece.  Kod neke djece ranije, kod neke kasnije, no sve dok procjenjujete da učestalost ne prelazi neke granice, zapravo se radi o normalnom razvojnom procesu djeteta.
Kroz samozadovoljavanje dijete može izbacivati frustracije i napetost ili pak višak energije. Postoje i drugi načini kako regulirati višak energije (kroz razne aktivnosti koje dijete preferira kao što su loptanje, trčanje i slično) ili kako izbaciti frustraciju (razgovorom o spornim situacijama i načinima kako ih riješiti). Generalno, dok ste god tu za svoju unuku i pružate joj podršku nije zabrinjavajuće ako se unuka samozadovoljava.
Također, poruka koju joj trebate prenijeti jest da je samozadovoljanje normalno, ali i da se to čini kada smo sami (primjerice u svojoj sobi ) kako bi se izbjeglo potencijalno ismijavanje od strane druge djece ili odraslih. Što se tiče utjecaja samozadovoljavanja na njezino zdravlje i/ili plodnost, ono ni na koji način ne može utjecati na njezino zdravlje te u tom smislu mjesta za zabrinutost nema.
Nadam se da su odgovori pomogli. Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

Unuka mi se povjerila da se samozadovoljava. Što da joj kažem?

<para>
 Suprug mi je velika podrška, roditelji su daleko, tako da se sami brinemo o našoj djeci, jer suprug trenutno ne radi.
</para>
<para>
 Ono što me muči je to što mi je dosadila uloga majke, domaćice, trudnice, rodilje, sve ono što sam u posljednje četiri godine. Suprug je obrazovan i čeka ga dobra karijera. Meni se čini da ja samo pratim moju obitelj u njihovim uspjesima, da sam tu uvijek za njih, a da premalo gledam sebe i da zbog toga dolazi do zasićenja svakodnevicom.
</para>
<para>
 Kako da to promijenim? Želim sa svojih trideset godina ne biti samo domaćica, već kompletna ličnost, čemu sam prije porođaja i braka težila. Srdačan pozdrav i unaprijed hvala! D
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prije svega željela bi Vam izraziti iskreno priznanje što ste u relativno kratkom periodu uz dvoje male djece postigli velike uspjehe i na privatnom i na poslovnom planu. Smatram da je zaista zahtjevno studirati i brinuti o obitelji, brinuti o svakodnevnici koja je jednom studentu bez obiteljskih obaveza sigurno puno jednostavnija.</para>
<para>Sasvim je normalno i razumljivo da nas ponekada zahtjevni ritam i određene uloge zasite: iz tog razloga važno je da svaki dan pronađemo jedan trenutak za sebe koji će nam omogućiti da se njegujemo, da se posvetimo sebi. Ukoliko si ne odamo priznanje i nagradimo se (pa makar jutarnjom šalicom kave tijekom koje ćemo odvojiti 15 minuta za sebe u miru, guštajući u finoj kavi) možemo „izgoriti“. I sami u pismu navodite da premalo gledate na sebe te da zbog toga dolazi do zasićenja svakodnevnicom. Jedini izlaz iz tog zasićenja je da odvojite vrijeme za sebe.</para>
<para>Kada kažem da odvojite vrijeme za sebe, to može izgledati kao nemoguća misija. No, ukoliko isplanirate tih 15 minuta dnevno za sebe, primjetit ćete da to i nije toliko nemoguće. Razmislite možete li pojedine obaveze preusmjeriti na supruga, te je li ponekada moguće neke obaveze odgoditi. Sigurna sam da je i najgušći raspored moguće preraspodijeliti tako da nam ipak ostane nešto vremena samo za nas i naše gušte. Hoćete li upisati fitness, krenuti na ples, odvojiti vrijeme za čitanje ili kavu s prijateljicom, potpuno je svejedno – najvažnije je da u tjednu imate to vrijeme kojim ćete se nagraditi.</para>
<para>Što se tiče Vaše želje da sa trideset godina ne budete samo domaćica, smatram da ste dovoljno mladi da se možete ostvariti i u karijeri. Biti domaćica ili zaposlena majka stvar je izbora i dogovora supružnika. Bilo bi dobro da razgovarate sa suprugom (ukoliko već niste) i da mu izložite svoje planove, zatražite podršku. Uvjerena sam da se možete ostvariti na oba polja i da obitelj nije prepreka da napredujemo i u karijeri. Sve je lakše uz podršku obitelji i jasan cilj.</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Zasitila sam se uloge mame i domaćice. Želim se razvijati i biti kompletna ličnost Poštovana, majka sam dvoje male djece i student kojem je ostalo do kraja fakulteta dva ispita. 
    Suprug mi je velika podrška, roditelji su daleko, tako da se sami brinemo o našoj djeci, jer suprug trenutno ne radi.


   Ono što me muči je to što mi je dosadila uloga majke, domaćice, trudnice, rodilje, sve ono što sam u posljednje četiri godine. Suprug je obrazovan i čeka ga dobra karijera. Meni se čini da ja samo pratim moju obitelj u njihovim uspjesima, da sam tu uvijek za njih, a da premalo gledam sebe i da zbog toga dolazi do zasićenja svakodnevicom.


   Kako da to promijenim? Želim sa svojih trideset godina ne biti samo domaćica, već kompletna ličnost, čemu sam prije porođaja i braka težila. Srdačan pozdrav i unaprijed hvala! D

Draga mama,
prije svega željela bi Vam izraziti iskreno priznanje što ste u relativno kratkom periodu uz dvoje male djece postigli velike uspjehe i na privatnom i na poslovnom planu. Smatram da je zaista zahtjevno studirati i brinuti o obitelji, brinuti o svakodnevnici koja je jednom studentu bez obiteljskih obaveza sigurno puno  jednostavnija.
Sasvim je normalno i razumljivo da nas ponekada zahtjevni ritam i određene uloge zasite: iz tog razloga važno je da svaki dan pronađemo jedan trenutak za sebe koji će nam omogućiti da se njegujemo, da se posvetimo sebi. Ukoliko si ne odamo priznanje i nagradimo se (pa makar jutarnjom šalicom kave tijekom koje ćemo odvojiti 15 minuta za sebe u miru, guštajući u finoj kavi) možemo „izgoriti“. I sami u pismu navodite da premalo gledate na sebe te da zbog toga dolazi do zasićenja svakodnevnicom. Jedini izlaz iz tog zasićenja je da odvojite vrijeme za sebe.
Kada kažem da odvojite vrijeme za sebe, to može izgledati kao nemoguća misija. No, ukoliko isplanirate tih 15 minuta dnevno za sebe, primjetit ćete da to i nije toliko nemoguće. Razmislite možete li pojedine obaveze preusmjeriti na supruga, te je li ponekada moguće neke obaveze odgoditi. Sigurna sam da je i najgušći raspored moguće preraspodijeliti tako da nam ipak ostane nešto vremena samo za nas i naše gušte. Hoćete li upisati fitness, krenuti na ples, odvojiti vrijeme za čitanje ili kavu s prijateljicom, potpuno je svejedno – najvažnije je da u tjednu imate to vrijeme kojim ćete se nagraditi.
Što se tiče Vaše želje da sa trideset godina ne budete samo domaćica, smatram da ste dovoljno mladi da se možete ostvariti i u karijeri. Biti domaćica ili zaposlena majka stvar je izbora i dogovora supružnika. Bilo bi dobro da razgovarate sa suprugom (ukoliko već niste) i da mu izložite svoje planove, zatražite podršku. Uvjerena sam da se možete ostvariti na oba polja i da obitelj nije prepreka da napredujemo i u karijeri. Sve je lakše uz podršku obitelji i jasan cilj.
Želim Vam puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

Zasitila sam se uloge mame i domaćice. Želim se razvijati i biti kompletna ličnost

<para>
 Školska pedagoginja i razrednica učestalo zovu da moramo doći u školu radi nedoličnog ponašanja i nesudjelovanju sina u školskim obavezama.
</para>
<para>
 Njegov razred pohađa 8 učenika. Navode kako svaki drugi dan sudjeluje u tučnjavi, naguravanju, izaziva ostalu djecu, pa naravno da mu i drugi vrate istom mjerom. Promatrala ga je pedagoginja na satu.
</para>
<para>
 Njezine riječi: nezainteresiran za bilo koji predmet, zabavlja se pod satom gumicom, žvače, baca, ne reagira na upozorenja. Kod pisanja ispita on crta ili gleda druge što rade, a ne piše svoj ispit.
</para>
<para>
 Ja znam kad doma pišemo zadaću da moram sjediti s njim i stalno ga upozoravati da piše, da ponovno pročita... Negoduje kad mora doma izvršavati svoje školske obaveze, ali uz moju upornost ide pisati, učiti. Kako pohađa logopeda 1,5 godinu (ostao nam je još 1 termin i gotovi smo s terapijom), logopedica je isto navela da mu bilo koja sitnica oduzme koncentraciju, te ga je teško usmjeriti na obavljanje zadataka. Kad to uspije, sve zadatke odradi sam i točno. U SUVAG smo krenuli jer je pisao i čitao zrcalno. Sad smo to ispravili, ali u školi su našli drugi problem. Ja više ne znam na koji način djetetu objasniti i usmjeriti ga da mora izvršavati svoje školske obaveze, kako kod kuće tako i u školi. Učitelji ga ostavljaju na sve dopunske nastave kako bi više radili s njim, ali nemaju uspjeha.
</para>
<para>
 Najstariji sin ima 13 godina, te dijagnozu: F81.0 Dyslexia signata
</para>
<para>
 Ministarstvo mu je odobrilo program po individualiziranom programu. To su sad uveli u 7. razredu, pa ćemo vidjeti. Ni kćer koja pohađa 5. razred nije čitala. Teško savladava gradiva. Stvarno ne znam više da li sam pogriješila u odgoju, da li sam ih trebala više forsirati da čitaju kao mali ili što. Vrtim se u krug. Svako malo zovu u školu i kako oni navode: „GOSPOĐO, NE POSVEĆUJETE DOVOLJO PAŽENJE ŠKOLSKIM OBAVEZAMA I DJECI!“
</para>
<para>
 Molim Vas za pomoć! Unaprijed zahvalna, Mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>sve što opisujete navodi nas na razmišljanje da se kod najmlađeg djeteta radi o teškoćama pažnje i koncentracije no sa sigurnošću to možemo utvrditi samo na temelju inicijalne procjene. Ukoliko Vaše dijete ima teškoće pažnje i koncentracije one će rezultirati smanjenim uspjehom na raznim poljima njegovog razvoja. Pretjerano učenje i uvježbavanje školskih znanja neće rezultirati adekvatnim uspjehom, jer se prvobitno treba raditi na produživanju koncentracije. Mogućnost koncentriranja sazrijeva s kronološkom dobi, no ukoliko se radi o teškoćama potrebno ju je dodatno razvijati adekvatnim vježbama, a to nisu klasični školski zadaci.</para>
<para>Disleksija je dijagnoza koja se odnosi na sustavne teškoće čitanja i razumijevanja pročitanog. Ukoliko se kod Vaše djece radi o disleksiji, tada im treba omogućiti školovanje prema individualiziranom pristupu. Individualizirani pristup neće smanjiti obim gradiva koji djeca svladavaju, već će omogućiti adekvatne prilagodbe u odnosu na danu dijagnozu (prilagođavanje teksta fontom, skraćivanje tekstualnih zadataka, preferiranje usmenog odgovaranja i sl). Preporučamo Vam stoga da učinite kompletnu obradu i Vaše djevojčice kako bi joj prema potrebi što prije pomogli uvođenjem primjerenog oblika obrazovanja.</para>
<para>
 Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
 
</para>
<para> </para>

Stalno moram kod razrednice jer moj sin ne obavlja školske obaveze Poštovana, imam troje djece, ali najveći problem stvara najmlađi. Uskoro će navršiti 8 godina (18.01.2016.) i pohađa 2. razred. 
    Školska pedagoginja i razrednica učestalo zovu da moramo doći u školu radi nedoličnog ponašanja i nesudjelovanju sina u školskim obavezama.


   Njegov razred pohađa 8 učenika. Navode kako svaki drugi dan sudjeluje u tučnjavi, naguravanju, izaziva ostalu djecu, pa naravno da mu i drugi vrate istom mjerom. Promatrala ga je pedagoginja na satu.


   Njezine riječi: nezainteresiran za bilo koji predmet, zabavlja se pod satom gumicom, žvače, baca, ne reagira na upozorenja. Kod pisanja ispita on crta ili gleda druge što rade, a ne piše svoj ispit.


   Ja znam kad doma pišemo zadaću da moram sjediti s njim i stalno ga upozoravati da piše, da ponovno pročita... Negoduje kad mora doma izvršavati svoje školske obaveze, ali uz moju upornost ide pisati, učiti. Kako pohađa logopeda 1,5 godinu (ostao nam je još 1 termin i gotovi smo s terapijom), logopedica je isto navela da mu bilo koja sitnica oduzme koncentraciju, te ga je teško usmjeriti na obavljanje zadataka. Kad to uspije, sve zadatke odradi sam i točno. U SUVAG smo krenuli jer je pisao i čitao zrcalno. Sad smo to ispravili, ali u školi su našli drugi problem. Ja više ne znam na koji način djetetu objasniti i usmjeriti ga da mora izvršavati svoje školske obaveze, kako kod kuće tako i u školi. Učitelji ga ostavljaju na sve dopunske nastave kako bi više radili s njim, ali nemaju uspjeha.


   Najstariji sin ima 13 godina, te dijagnozu: F81.0 Dyslexia signata


   Ministarstvo mu je odobrilo program po individualiziranom programu. To su sad uveli u 7. razredu, pa ćemo vidjeti. Ni kćer koja pohađa 5. razred nije čitala. Teško savladava gradiva. Stvarno ne znam više da li sam pogriješila u odgoju, da li sam ih trebala više forsirati da čitaju kao mali ili što. Vrtim se u krug. Svako malo zovu u školu i kako oni navode: „GOSPOĐO, NE POSVEĆUJETE DOVOLJO PAŽENJE ŠKOLSKIM OBAVEZAMA I DJECI!“


   Molim Vas za pomoć! Unaprijed zahvalna, Mama

Poštovana,
sve što opisujete navodi nas na razmišljanje da se kod najmlađeg djeteta radi o teškoćama pažnje i koncentracije no sa sigurnošću to možemo utvrditi samo na temelju inicijalne procjene. Ukoliko Vaše dijete ima teškoće pažnje i koncentracije one će rezultirati smanjenim uspjehom na raznim poljima njegovog razvoja. Pretjerano učenje i uvježbavanje školskih znanja neće rezultirati adekvatnim uspjehom, jer se prvobitno treba raditi na produživanju koncentracije. Mogućnost koncentriranja sazrijeva s kronološkom dobi, no ukoliko se radi o teškoćama potrebno ju je dodatno razvijati adekvatnim vježbama, a to nisu klasični školski zadaci.
Disleksija je dijagnoza koja se odnosi na sustavne teškoće čitanja i razumijevanja pročitanog. Ukoliko se kod Vaše djece radi o disleksiji, tada im treba omogućiti školovanje prema individualiziranom pristupu. Individualizirani pristup neće smanjiti obim gradiva koji djeca svladavaju, već će omogućiti adekvatne prilagodbe u odnosu na danu dijagnozu (prilagođavanje teksta fontom, skraćivanje tekstualnih zadataka, preferiranje usmenog odgovaranja i sl). Preporučamo Vam stoga da učinite kompletnu obradu i Vaše djevojčice kako bi joj prema potrebi što prije pomogli uvođenjem primjerenog oblika obrazovanja.

   Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.


   
      
         Kabinet Korneo
      
   

  Klinfo.hr 

Stalno moram kod razrednice jer moj sin ne obavlja školske obaveze

<para>
 Kada joj kažem: "D. napiši zadaću" ona odgovori" Neću!" Pokušala sam s kaznama da ne može ići vani na igru, ali ništa ne pomaže. Na informacijama mi je učiteljica rekla da ne piše zadaću redovno i da bi joj dala jedinicu da imaju ocjene zbog nepisanja zadaće. Očajna sam i molim vas pomoć! Unaprijed hvala! Mama K.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prvi razred je period kada se usvajaju radne navike pa je stoga izuzetno važno da postavite pravila kojih ćete se pridržavati. Dosljedno i sustavno praćenje rada Vašeg djeteta kao i sustav nagrada i kazni koje ćete dogovoriti zajedno sa svojim djetetom, dovest će do organiziranosti i odgovornosti djeteta. Objasnite svojoj djevojčici da je škola njena obaveza i da vjerujete u njene sposobnosti da obavi zadatke koji su stavljeni pred nju. Budite joj od pomoći ali ne preuzimajte njene obaveze na sebe.</para>
<para>Ukoliko unatoč svemu dijete odbija izvršavati svoje zadaće bilo bi potrebno provjeriti ne radi li se o nekoj prikrivenoj teškoći zbog čega je djevojčici gradivo preteško, pa je to uzrok otporu prema radu.</para>
<para>
 Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
 
</para>
<para> </para>

Djevojčica (6,5) ne želi raditi zadaću Majka sam dviju djevojčica. Mlađa ima 4 i starija ima 6,5 godina. Naš problem je starija djevojčica koja ide u 1. razred. Prošla su 3 mjeseca i ona još uvijek ne želi pisati zadaću. 
    Kada joj kažem: "D. napiši zadaću" ona odgovori" Neću!" Pokušala sam s kaznama da ne može ići vani na igru, ali ništa ne pomaže. Na informacijama mi je učiteljica rekla da ne piše zadaću redovno i da bi joj dala jedinicu da imaju ocjene zbog nepisanja zadaće. Očajna sam i molim vas pomoć! Unaprijed hvala! Mama K.

Poštovana,
prvi razred je period kada se usvajaju radne navike pa je stoga izuzetno važno da postavite pravila kojih ćete se pridržavati. Dosljedno i sustavno praćenje rada Vašeg djeteta kao i sustav nagrada i kazni koje ćete dogovoriti zajedno sa svojim djetetom, dovest će do organiziranosti i odgovornosti djeteta. Objasnite svojoj djevojčici da je škola njena obaveza i da vjerujete u njene sposobnosti da obavi zadatke koji su stavljeni pred nju. Budite joj od pomoći ali ne preuzimajte njene obaveze na sebe.
Ukoliko unatoč svemu dijete odbija izvršavati svoje zadaće bilo bi potrebno provjeriti ne radi li se o nekoj prikrivenoj teškoći zbog čega je djevojčici gradivo preteško, pa je to uzrok otporu prema radu.

   Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.


   
      
         Kabinet Korneo
      
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica (6,5) ne želi raditi zadaću

<para>
 Prvo je uzela bombone s njenog stola koje je donio učenik kojem je bio rođendan, zatim je uzela jabuku koju je učiteljica donijela sebi za veliki odmor i na kraju je uzela bilježnicu u koju zapisuje pitanja koja će pitati kada bude pitala prirodu. Rasparala ju je i bacila u smeće. Nakon paranja bilježnice bila je kažnjena od strane ravnatelja da ne može u kino s razredom. Kaznila sam ju da ne može na trening. Molim vas za pomoć. Očajna sam! Jesu li to znakovi problema u ponašanju? Unaprijed hvala! Mama T.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>savjetovali bi Vam razgovor s učiteljicom i školskom stručnom službom. Bliska suradnja sa školom put je ka uspjehu u rješavanju ovog problema. Potrebno je ustanoviti zašto to vaše dijete radi, kako bi se mogla prevenirati pojavnost takvog ponašanja u budućnosti. Neka Vaše dijete bude svjesno Vaše bliske suradnje sa školom po tom pitanju. Češće odlazite u školu, provjeriti njeno ponašanje i razgovarajte s njom.</para>
<para>Sva opisana ponašanja mogu podlogu imati u privlačenju pažnje učiteljice ili možda vas kao roditelja. No, uzroci mogu biti i druge prirode pa svakako obavite razgovore sa svima koji su uključeni u život Vaše djevojčice.</para>
<para>
 Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
 
</para>
<para> </para>

Moja kćerka (8) uzima stvari od učiteljice Pozdrav! Majka sam djevojčice od 8,5 godina koja u školi u zadnja 2-3 mjeseca niže problem za problemom. Nema problema s ocjenama, odličan je đak, ali je počela uzimati stvari od učiteljice. 
    Prvo je uzela bombone s njenog stola koje je donio učenik kojem je bio rođendan, zatim je uzela jabuku koju je učiteljica donijela sebi za veliki odmor i na kraju je uzela bilježnicu u koju zapisuje pitanja koja će pitati kada bude pitala prirodu. Rasparala ju je i bacila u smeće. Nakon paranja bilježnice bila je kažnjena od strane ravnatelja da ne može u kino s razredom. Kaznila sam ju da ne može na trening. Molim vas za pomoć. Očajna sam! Jesu li to znakovi problema u ponašanju? Unaprijed hvala! Mama T.

Poštovana,
savjetovali bi Vam razgovor s učiteljicom i školskom stručnom službom. Bliska suradnja sa školom put je ka uspjehu u rješavanju ovog problema. Potrebno je ustanoviti zašto to vaše dijete radi, kako bi se mogla prevenirati pojavnost takvog ponašanja u budućnosti. Neka Vaše dijete bude svjesno Vaše bliske suradnje sa školom po tom pitanju. Češće odlazite u školu, provjeriti njeno ponašanje i razgovarajte s njom.
Sva opisana ponašanja mogu podlogu imati u privlačenju pažnje učiteljice ili možda vas kao roditelja. No, uzroci mogu biti i druge prirode pa svakako obavite razgovore sa svima koji su uključeni u život Vaše djevojčice.

   Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.


   
      
         Kabinet Korneo
      
   

  Klinfo.hr 

Moja kćerka (8) uzima stvari od učiteljice

<para>
 Ispočetka je bilo povezano s prehladom, pa mu se povraćanje događalo zbog šlajma koji mu se cijedio niz grlo i radi toga mu se dizao želudac. Ali sada povraća i kada nije prehlađen. I to uvijek u isto vrijeme, u noći kada legne spavati između 11 i 1 u noći. Počne mu se dizati želudac i povrati, rijetko kada obilnije. Pazimo da ne jede 2 sata prije spavanja ali to se svejedno događa. Ponekad i 4 noći za redom, a ponekad je sve u redu i mjesec dana. Inače je zdrav i dobro jede, ima apetita, sa svoje 4 godine ima 115 cm i 19 kg.
</para>
<para>
 Najljepša hvala na odgovoru. vjerujem da ćete nam mnogo pomoći. Srdačan pozdrav, zabrinuta mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>povraćanje noću zahtijeva dijagnostičku obradu. Svakako se treba javiti Vašem liječniku koji će Vas uputiti na dalje pretrage, prije svega EEG i okulistički pregled s očnom pozadinom, a bilo bi dobro da ga pogleda i neuropedijatar. Što se prehrane i tekućine tiče, da isključimo i taj moment, nastojte da iza 18 h pije samo vodu, nemojte davati mlijeko, sokove, čajeve, kako se ne bi prepunjavao želudac tekućinom, a također neka jede s odmakom od odlaska na spavanje i spava na povišenom uzglavlju.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak noću povraća uvijek u isto vrijeme, bez drugih simptoma Poštovani, imamo jedan vrlo složen problem s djetetom. Sin nam je nedavno napunio 4 godine. Unatrag godinu dana ima problema s povraćanjem. 
    Ispočetka je bilo povezano s prehladom, pa mu se povraćanje događalo zbog šlajma koji mu se cijedio niz grlo i radi toga mu se dizao želudac. Ali sada povraća i kada nije prehlađen. I to uvijek u isto vrijeme, u noći kada legne spavati između 11 i 1 u noći. Počne mu se dizati želudac i povrati, rijetko kada obilnije. Pazimo da ne jede 2 sata prije spavanja ali to se svejedno događa. Ponekad i 4 noći za redom, a ponekad je sve u redu i mjesec dana. Inače je zdrav i dobro jede, ima apetita, sa svoje 4 godine ima 115 cm i 19 kg.


   Najljepša hvala na odgovoru. vjerujem da ćete nam mnogo pomoći. Srdačan pozdrav, zabrinuta mama

Poštovana,
povraćanje noću zahtijeva dijagnostičku obradu. Svakako se treba javiti Vašem liječniku koji će Vas uputiti na dalje pretrage, prije svega EEG i okulistički pregled s očnom pozadinom, a bilo bi dobro da ga pogleda i neuropedijatar. Što se prehrane i tekućine tiče, da isključimo i taj moment, nastojte da iza 18 h pije samo vodu, nemojte davati mlijeko, sokove, čajeve, kako se ne bi prepunjavao želudac tekućinom, a također neka jede s odmakom od odlaska na spavanje i spava na povišenom uzglavlju.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak noću povraća uvijek u isto vrijeme, bez drugih simptoma

<para>
 Nakon rođenja smo radili UZV bubrega 3 puta i dalje je prisutno proširenje 6 mm s tim da mu je uvedena uroprofilaksa cefaleksinom 1,5 ml navečer. Zanima me Vaše mišljenje o profilaksi antibiotikom i što nam dalje savjetujete? Danijela
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>primjenom prenatalnog ultrazvuka u svrhu dijagnosticiranja kongenitalnih anomalija, bubrežne se anomalije danas otkrivaju u 1-5% svih trudnoća. 50% njih su hidronefroze - proširenja kanalnog sustava bubrega. Najveći broj hidronefroza se s vremenom spontano povlači i rijetko zahtijevaju dodatnu invazivnu obradu i kiruršku intervenciju. U vašem slučaju radi se o blagoj hidronefrozi koja prema novim smjernicama zahtjeva samo ultrazvučno praćenje, a tek u slučaju značajnog pogoršanja (npr. povećanje dimenzija pijelona ili uroinfekcije), dodatnu invazivnu nefrološku obradu. Profilaksa je indicirana ako dijete ima VUR visokog stupnja ili ponavljajuće uroinfekcije.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Prošireni PK sistemi na bubrezima kod bebe Poštovani, imam bebu od četiri mjeseca. Tijekom trudnoće je ustanovljeno da ima proširene pk sisteme na oba bubrdga od 6mm. 
    Nakon rođenja smo radili UZV bubrega 3 puta i dalje je prisutno proširenje 6 mm s tim da mu je uvedena uroprofilaksa cefaleksinom 1,5 ml navečer. Zanima me Vaše mišljenje o profilaksi antibiotikom i što nam dalje savjetujete? Danijela

Poštovana,
primjenom prenatalnog ultrazvuka u svrhu dijagnosticiranja kongenitalnih anomalija, bubrežne se anomalije danas otkrivaju u 1-5% svih trudnoća. 50% njih su hidronefroze - proširenja kanalnog sustava bubrega.  Najveći broj hidronefroza se s vremenom spontano povlači i rijetko zahtijevaju dodatnu invazivnu obradu i kiruršku intervenciju. U vašem slučaju radi se o blagoj hidronefrozi koja prema novim smjernicama zahtjeva samo ultrazvučno praćenje, a tek u slučaju značajnog pogoršanja (npr. povećanje dimenzija pijelona ili uroinfekcije), dodatnu invazivnu nefrološku obradu. Profilaksa je indicirana ako dijete ima VUR visokog stupnja ili ponavljajuće uroinfekcije.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Prošireni PK sistemi na bubrezima kod bebe

<para>
 Taj limfni čvor je ostao sve do danas isti, ne boli, pomičan je, okrugao te je promjera najviše 1 cm. Od svoje 12., 13. godine sam imao jednom ili dvaput godišnje upale grla pa sam pio antibiotike te mi je doktor rekao da izvadim krajnike ali ja nisam. Pazim da ne pijem hladno i pazim se općenito. Sada me zanima po ovome opisanom da li je to nešto opasno.Jer kada sam vidio da postoji mogućnost od leukemije, raka limfnih čvorova, glave i vrata ostao sam izbezumljen. Imam 18 godina i nikad nisam imao problema sa zdravljem, nemam nikakvih drugih simptoma ni slično. Molio bih vas da mi kažete imam li razloga za brigu. Znam i sam da ne možete točnu dijagnozu dati bez pregleda, ali ipak bi vas molio vaše mišljenje? Hvala na pomoći, Petar
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ako je limfni čvor prisutan dvije godine, veličine do 1 centimetar, ne povećava se i ne mijenja, najvjerojatnije nije ništa opasno. Očigledno je ostao veći nakon reakcije uslijed neke od upala grla. Ako ste jako zabrinuti on se može pogledati ultrazvučno da se vidi da nije ništa opasno.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Limfni čvor na vratu koji se ne povlači već dvije godine Poštovane doktorice, prije oko 2 godine primijetio sam povećani limfni čvor na vratu (tada sam imao 16 godina). 
    Taj limfni čvor je ostao sve do danas isti, ne boli, pomičan je, okrugao te je promjera najviše 1 cm. Od svoje 12., 13. godine sam imao jednom ili dvaput godišnje upale grla pa sam pio antibiotike te mi je doktor rekao da izvadim krajnike ali ja nisam. Pazim da ne pijem hladno i pazim se općenito. Sada me zanima po ovome opisanom da li je to nešto opasno.Jer kada sam vidio da postoji mogućnost od leukemije, raka limfnih čvorova, glave i vrata ostao sam izbezumljen. Imam 18 godina i nikad nisam imao problema sa zdravljem, nemam nikakvih drugih simptoma ni slično. Molio bih vas da mi kažete imam li razloga za brigu. Znam i sam da ne možete točnu dijagnozu dati bez pregleda, ali ipak bi vas molio vaše mišljenje? Hvala na pomoći, Petar

Poštovani,
ako je limfni čvor prisutan dvije godine, veličine do 1 centimetar, ne povećava se i ne mijenja, najvjerojatnije nije ništa opasno. Očigledno je ostao veći nakon reakcije uslijed neke od upala grla. Ako ste jako zabrinuti on se može pogledati ultrazvučno da se vidi da nije ništa opasno.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Limfni čvor na vratu koji se ne povlači već dvije godine

<para>
 Curica ima 3 godine, upućena je od strane pedijatra gdje joj je alp nalaz bio 588 da bi za tri dana skočio na 876. Hvala vam. Adela
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kod Vaše djevojčice vjerojatno se radi o prolaznom povišenju alkalne fosfataze koja se viđa u sklopu nekog infekta. Karakteristika je da poraste nalaz ALPa te se zatim kroz par tjedana, pa i mjesec dana spotano snizuje. Obično su uz to kalcij i fosfor uredni. Znači potrebno je praćenje i kontrola nalaza. U slučaju da ne dođe do snižavanja, dalje se onda istražuje razlog povišenja.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Što znači dijagnoza Hyperphosphatasia? Molim samo opis dijagnoze Hyperphosphatasia. To stoji u nalazu od endokrinologa gdje kaže: "Najvjerojatnije se radi o hiperfosfataziji u sklopu infekta". 
    Curica ima 3 godine, upućena je od strane pedijatra gdje joj je alp nalaz bio 588 da bi za tri dana skočio na 876. Hvala vam. Adela

Poštovana,
kod Vaše djevojčice vjerojatno se radi o prolaznom povišenju alkalne fosfataze koja se viđa u sklopu nekog infekta. Karakteristika je da poraste nalaz ALPa te se zatim kroz par tjedana, pa i mjesec dana spotano snizuje. Obično su uz to kalcij i fosfor uredni. Znači potrebno je praćenje i kontrola nalaza. U slučaju da ne dođe do snižavanja, dalje se onda istražuje razlog povišenja.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Što znači dijagnoza Hyperphosphatasia?

<para>
 Jako je otvorena, voli djecu, nema problema s odvajanjem od roditelja, spavala je nekoliko puta kod najbolje prijateljice. Međutim, jako se boji luktkarskih predstava. Prije vrtića išle smo nekoliko puta uz sva moja objašnjenja da su to lutke, da je to lijepa priča, da se nema čega bojati. Išle su joj i prijateljice koje se nisu bojale ali ništa, plač i vodi me kući. za tjedan dana s vrtićem planiraju ići pogledati lutkarsku predstavu, ne znam kako da se postavim u tom slučaju, jer kada vidi lutke uhvati je neopisiv strah, sva se promjeni, plače. Kad sam joj rekla da će ići s tetama i drugom djecom gledati jednu lijepu, veselu predstavu, odmah je počela mama molim te ja ne bi išla, bojim se, jako se boji. Molim savjet šta da radim? Hvala. Antea
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vas brine strah Vaše djevojčice. S obzirom da ste prepoznali da u situacijama kada vidi lutke osjeti intenzivan strah, preporučam Vam da ju ne izlažete tome ukoliko nije uz Vas ili nekoga za koga znate pouzdano da će joj tada moći pružiti osjećaj sigurnosti i utjehu.</para>
<para>Taj strah može biti razvojnog tipa jer su slični strahovi karakteristični upravo za tu dob. Ako se radi o tome, onda on može nestati s vremenom. Ukoliko se to ipak neće događati, možete se obratiti za stručnu pomoć. U ovom trenutku smatram da nema potrebu na taj način izlagati djevojčicu nečemu što joj je tako jako neugodno. Više o strahovima kod djece možete pročitati u <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/">ovom članku</ulink>.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Moja kćerkica (3) jako se boji lutkarskih predstava Poštovani, imam kćer od 3 i pol godine. Krenula je u vrtić 1.9., adaptacija je prošla tako da je već drugi dan rekla mama idi kući, ja ću se ostati igrati, tako je i bilo. 
    Jako je otvorena, voli djecu, nema problema s odvajanjem od roditelja, spavala je nekoliko puta kod najbolje prijateljice. Međutim, jako se boji luktkarskih predstava. Prije vrtića išle smo nekoliko puta uz sva moja objašnjenja da su to lutke, da je to lijepa priča, da se nema čega bojati. Išle su joj i prijateljice koje se nisu bojale ali ništa, plač i vodi me kući. za tjedan dana s vrtićem planiraju ići pogledati lutkarsku predstavu, ne znam kako da se postavim u tom slučaju, jer kada vidi lutke uhvati je neopisiv strah, sva se promjeni, plače. Kad sam joj rekla da će ići s tetama i drugom djecom gledati jednu lijepu, veselu predstavu, odmah je počela mama molim te ja ne bi išla, bojim se, jako se boji. Molim savjet šta da radim? Hvala. Antea

Draga mama,
vjerujem da Vas brine strah Vaše djevojčice. S obzirom da ste prepoznali da u situacijama kada vidi lutke osjeti intenzivan strah, preporučam Vam da ju ne izlažete tome ukoliko nije uz Vas ili nekoga za koga znate pouzdano da će joj tada moći pružiti osjećaj sigurnosti i utjehu.
Taj strah može biti razvojnog tipa jer su slični strahovi karakteristični upravo za tu dob. Ako se radi o tome, onda on može nestati s vremenom. Ukoliko se to ipak neće događati, možete se obratiti za stručnu pomoć. U ovom trenutku smatram da nema potrebu na taj način izlagati djevojčicu nečemu što joj je tako jako neugodno. Više o strahovima kod djece možete pročitati u ovom članku.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Moja kćerkica (3) jako se boji lutkarskih predstava

<para/>
<para>Poštovana/i,</para>
<para>vjerujem kako bi Vam bilo važno da se Vaša djevojčica dobro naspava te da joj noćna buđenja i masturbiranja ne ometaju svakodnevno funkcioniranje.</para>
<para>Kroz masturbiranje djeca postižu osjećaj opuštanja, a način koji je ona pronašla za to je da se po noći probudi, da može sama sebi pomoći i opustiti se da ponovo zaspi. Kako biste smanjili vjerojatnost da će se dijete buditi po noći i osjećati unutarnju napetost važno je obratiti pažnju na rituale prije spavanja i njezina ponašanja do nekoliko sati prije odlaska u krevet.</para>
<para>Naime, tada ju već možete usmjeriti na razne opuštajuće aktivnosti (npr. lagana muzika, aktivnosti njegovanja, masažice…) umjesto da radi nešto što povećava napetost (npr. gledanje tv programa, visoka aktivnost…). Također, tijekom dana možete prokomentirati što drugo može učiniti ako se po noći probudi i ne može zaspati.</para>
<para>U svakom slučaju to nije nešto što je za dijete štetno, već nam samo govori o tome da je dijete to otkrilo kao način samoumirivanja i samoopuštanja pa da bi to zamijenilo nekom drugom aktivnošću, važno je da svrha bude slična tome. U svakom slučaju važno je voditi računa o tome da se dijete ne osjeti krivim za to što radi.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Kako da spriječim dijete (4) da se samozadovoljava? Zanima me postoji li način da spriječim svoje dijete od 4 godine da se budi po noći i mastrubira?! Redovito to radi, nekada i po 2 puta po noći, a ujutro bude neispavana. Hvala i pozdrav. 
Poštovana/i,
vjerujem kako bi Vam bilo važno da se Vaša djevojčica dobro naspava te da joj noćna buđenja i masturbiranja ne ometaju svakodnevno funkcioniranje.
Kroz masturbiranje djeca postižu osjećaj opuštanja, a način koji je ona pronašla za to je da se po noći probudi, da može sama sebi pomoći i opustiti se da ponovo zaspi. Kako biste smanjili vjerojatnost da će se dijete buditi po noći i osjećati unutarnju napetost važno je obratiti pažnju na rituale prije spavanja i njezina ponašanja do nekoliko sati prije odlaska u krevet.
Naime, tada ju već možete usmjeriti na razne opuštajuće aktivnosti (npr. lagana muzika, aktivnosti njegovanja, masažice…) umjesto da radi nešto što povećava napetost (npr. gledanje tv programa, visoka aktivnost…). Također, tijekom dana možete prokomentirati što drugo može učiniti ako se po noći probudi i ne može zaspati.
U svakom slučaju to nije nešto što je za dijete štetno, već nam samo govori o tome da je dijete to otkrilo kao način samoumirivanja i samoopuštanja pa da bi to zamijenilo nekom drugom aktivnošću, važno je da svrha bude slična tome. U svakom slučaju važno je voditi računa o tome da se dijete ne osjeti krivim za to što radi.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Kako da spriječim dijete (4) da se samozadovoljava?

<para>
 Inače je "življi dječak", no u vrtiću i školi uvijek je bio dobar, nije na njegovo ponašanje nikad bilo prigovora. Primjećujem da je dosta puta kao odsutan u svojim mislima, kao da se isključi i nikog ne čuje, navečer kad ide spavati uvijek ponavlja isto: Ide na wc nekoliko puta, traži vodu i radi upite po 10 x: Mama,tata jeste dolje? - on dovikuje iz kreveta, zatim pita: Je li da nema ništa u sobi da me uplaši? Primijetila sam da mu igre nikad nije dosta, ne voli ići spavati, a kad se bliži vrijeme počinka uvijek traži još nešto za jesti, makar to bila jabuka, samo da dobije na vremenu i nikad spremno ne prihvati odlazak na počinak. Nekad primijetim da svoju posteljinu posebno slaže i sve rubove poravna i pokrije se. Ima i manjak koncentracije, posebno odugovlači pisanje zadaće, kao da mu misli odlutaju. Kad mu u društvu kažem da ne ponavlja i ne kaže nešto što me smeta, on će baš to govoriti, i ne može se zaustaviti. Kod jela radi probleme, odugovlači, vrpolji se, smeta sestru dok jede, oblači se za školu i po 20-30 minuta, toliko i jede. Kad ga upozorimo da ne može činiti nešto, on se oglušuje na to i kao da jednostavno ne može prestati s takvim ponašanjem (glasnim zvukovima, bacanjima po podu i slično, stalnim ponavljanjem jednih te istih izmišljenih riječi i melodija po 30 puta recimo za doručkom i rađenju grimasa i "kreveljenja" za ogledalom ujutro, umjesto da se oblači za školu). Odličan je đak. Zna sam doći iz škole, iako mu škola nije jako blizu. Profesorica iz engleskog je rekla da je on stidljiv, da jedini nije podignuo ruke za neku zajedničku aktivnost u razredu, no moje dijete mi je reklo: "Mama nisam je čuo, nisam čuo što je tražila". Nekad ga zovem i 5 puta imenom, ali on se ne odazove, gdje sam prvotno mislila da on to čini namjerno, no shvatila sam da on u biti kao da ne čuje, kao da to sve ne može pohvatati. Kad sam otputovala na 3 dana, onda je on baku pitao stalno: Kad će doći, hoće li se vratiti (a inače uvijek je sa radošću ostajao kod bake), i postavljao upite koji bi mu koliko sam shvatila dali neku sigurnost (inače zadnje 3 godine nikad nije postavljao takve upite, kad bi otputovala, već bi uživao s bakom). Ili kad idemo negdje gdje ne bi možda išao tako rado on pita: Da li će mi mama ovdje biti lijepo? Hoće li mi biti lijepo? Kao da stalno želi čuti od nas da će biti siguran, da je tamo lijepo i sl. Nekad kad ide spavat plače, jer ima strahove od vampira, čudovišta o kojima pričaju njegovi vršnjaci u školi (doma ne gleda Tv-ograničili smo na 20 minuta dnevno, ili gledanje samo za vikend, sadržaje poput životinjskog svijeta, ili crtića u kojem nema takvih likova). Prvo smo mislili da je hiperaktivan, pa onda da želi možda više pažnje... ali kao roditelji ne znamo kako se postaviti. Dijete uzima i dosta lijekova dnevno jer ima težak oblik astme - gdje periodično dobiva jake terapije i stalno je na terapiji kortikosteroidima i antihistiminicima. Vidim da mu je dosta bolnica i uzimanja terapije i dodatnih pomagala da mu olakašaju bolest. Bude jako nervozan dok svako jutro prima terapiju, a užasno bude uplašen kad je u bolnici. Za svoju dob bi rekla da je i predjetinjast. I primijetili smo da je jako ljubomoran na mlađu sestru i stalno se tuku, natječu za sve. Nekad govori: Mama ne znam zašto se bojim noću, ali bojim se, kao da imam neke misli, ne znam što mi je i krene plakati (uglavnom se to odnosi na priče u razredu njegovih vršnjaka - koji nažalost gledaju filmove strave poput sumrak sage, vriska i druge horore i igrice strave i pričaju mu to). Sve se nekako to kod mog djeteta jače manifestiralo sa početkom škole - kao da je to jaki stres za njega, a opet nikad nije rekao da neće u školu, voli ići. Hvala od srca na vašem odgovoru.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>opisali ste više toga što Vas brine kod Vašeg dječaka. Neka ponašanja koja ste opisali (npr. smanjena koncentracija, usporenost, “isključivanje”) svakako je važno prokomentirati s dječakovim liječnikom kako bi dobili odgovor mogu li se neka ponašanja koja opisujete javiti kao nuspojava uzimanja lijekova. Uz to, bilo bi dobro da se provjeri sluh dječaka kako bi se otklonio potencijalni fizički uzrok smetnji sluha.</para>
<para>Ipak, neovisno o tome, čini se kako dječak iskazuje određena ponašanja koja Vas zabrinjavaju i oko kojih biste mu htjeli pomoći.</para>
<para>Većina toga što ste opisali – odugovlačenje prije nego što ide na spavanje, otežano odvajanje od Vas je, kao što ste i sami zaključili, vezano uz osjećaj sigurnosti. Naime djeca često odlazak na spavanje smatraju nekom vrstom odvajanja od roditelja pa se stoga toliko opiru i teško prepuste snu. S obzirom da ste naveli da dječak ima težak oblik astme i da je dosta izložen različitim terapijama te boravku u bolnici, to može objasniti smanjeni osjećaj sigurnosti i povećanu napetost. Naime, i uz najbolju podršku i ljubav iz okoline to je ipak veliki stres za dijete. Kako bi se dječaku olakšalo bilo bi važno osnaživati mu osjećaj kontrole jer mu to pruža osjećaj veće sigurnosti. To možete činiti tako da mu ponekad ponudite dva izbora i date njemu da odluči što će odabrati. Dakle, u što više situacije naglasite njegov uspijeh, njegov odabir, odluku… Također, važno ga je dodatno ohrabrivati kako bi on sam počeo više vjerovati u sebe i svoje sposobnosti. U sljedećem članku možete pročitati nešto više o tome kako to činiti: <ulink url="http://www.centarproventus.hr/images/Clanci/Samopostovanje/RazlikaIzmedjuOhrabrenjaIPohvale.pdf">http://www.centarproventus.hr/images/Clanci/Samopostovanje/RazlikaIzmedjuOhrabrenjaIPohvale.pdf</ulink>
</para>
<para>Također, preporučila bih Vam članak gdje je navedeno nešto više o anksioznosti kod djece: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/tjeskobna-anksiozna-djeca/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/tjeskobna-anksiozna-djeca/</ulink>
</para>
<para>Ukoliko procijenite da biste rado napravili psihološku procjenu djeteta ili imate potrebu za dodatnim savjetovanjem slobodno se javite.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Moj sin (8) često je odsutan, isključi se i nikoga ne čuje Poštovani,imam sina od osam godina i od kad je krenuo u školu vidim dosta promjena. 
    Inače je "življi dječak", no u vrtiću i školi uvijek je bio dobar, nije na njegovo ponašanje nikad bilo prigovora. Primjećujem da je dosta puta kao odsutan u svojim mislima, kao da se isključi i nikog ne čuje, navečer kad ide spavati uvijek ponavlja isto: Ide na wc nekoliko puta, traži vodu i radi upite po 10 x: Mama,tata jeste dolje? - on dovikuje iz kreveta, zatim pita: Je li da nema ništa u sobi da me uplaši? Primijetila sam da mu igre nikad nije dosta, ne voli ići spavati, a kad se bliži vrijeme počinka uvijek traži još nešto za jesti, makar to bila jabuka, samo da dobije na vremenu i nikad spremno ne prihvati odlazak na počinak. Nekad primijetim da svoju posteljinu posebno slaže i sve rubove poravna i pokrije se. Ima i manjak koncentracije, posebno odugovlači pisanje zadaće, kao da mu misli odlutaju. Kad mu u društvu kažem da ne ponavlja i ne kaže nešto što me smeta, on će baš to govoriti, i ne može se zaustaviti. Kod jela radi probleme, odugovlači, vrpolji se, smeta sestru dok jede, oblači se za školu i po 20-30 minuta, toliko i jede. Kad ga upozorimo da ne može činiti nešto, on se oglušuje na to i kao da jednostavno ne može prestati s takvim ponašanjem (glasnim zvukovima, bacanjima po podu i slično, stalnim ponavljanjem jednih te istih izmišljenih riječi i melodija po 30 puta recimo za doručkom i rađenju grimasa i "kreveljenja" za ogledalom ujutro, umjesto da se oblači za školu). Odličan je đak. Zna sam doći iz škole, iako mu škola nije jako blizu. Profesorica iz engleskog je rekla da je on stidljiv, da jedini nije podignuo ruke za neku zajedničku aktivnost u razredu, no moje dijete mi je reklo: "Mama nisam je čuo, nisam čuo što je tražila". Nekad ga zovem i 5 puta imenom, ali on se ne odazove, gdje sam prvotno mislila da on to čini namjerno, no shvatila sam da on u biti kao da ne čuje, kao da to sve ne može pohvatati. Kad sam otputovala na 3 dana, onda je on baku pitao stalno: Kad će doći, hoće li se vratiti (a inače uvijek je sa radošću ostajao kod bake), i postavljao upite koji bi mu koliko sam shvatila dali neku sigurnost (inače zadnje 3 godine nikad nije postavljao takve upite, kad bi otputovala, već bi uživao s bakom). Ili kad idemo negdje gdje ne bi možda išao tako rado on pita: Da li će mi mama ovdje biti lijepo? Hoće li mi biti lijepo? Kao da stalno želi čuti od nas da će biti siguran, da je tamo lijepo i sl. Nekad kad ide spavat plače, jer ima strahove od vampira, čudovišta o kojima pričaju njegovi vršnjaci u školi (doma ne gleda Tv-ograničili smo na 20 minuta dnevno, ili gledanje samo za vikend, sadržaje poput životinjskog svijeta, ili crtića u kojem nema takvih likova). Prvo smo mislili da je hiperaktivan, pa onda da želi možda više pažnje... ali kao roditelji ne znamo kako se postaviti. Dijete uzima i dosta lijekova dnevno jer ima težak oblik astme - gdje periodično dobiva jake terapije i stalno je na terapiji kortikosteroidima i antihistiminicima. Vidim da mu je dosta bolnica i uzimanja terapije i dodatnih pomagala da mu olakašaju bolest. Bude jako nervozan dok svako jutro prima terapiju, a užasno bude uplašen kad je u bolnici. Za svoju dob bi rekla da je i predjetinjast. I primijetili smo da je jako ljubomoran na mlađu sestru i stalno se tuku, natječu za sve. Nekad govori: Mama ne znam zašto se bojim noću, ali bojim se, kao da imam neke misli, ne znam što mi je i krene plakati (uglavnom se to odnosi na priče u razredu njegovih vršnjaka - koji nažalost gledaju filmove strave poput sumrak sage, vriska i druge horore i igrice strave i pričaju mu to). Sve se nekako to kod mog djeteta jače manifestiralo sa početkom škole - kao da je to jaki stres za njega, a opet nikad nije rekao da neće u školu, voli ići. Hvala od srca na vašem odgovoru.

Draga mama,
opisali ste više toga što Vas brine kod Vašeg dječaka. Neka ponašanja koja ste opisali (npr. smanjena koncentracija, usporenost, “isključivanje”) svakako je važno prokomentirati s dječakovim liječnikom kako bi dobili odgovor mogu li se neka ponašanja koja opisujete javiti kao nuspojava uzimanja lijekova. Uz to, bilo bi dobro da se provjeri sluh dječaka kako bi se otklonio potencijalni fizički uzrok smetnji sluha.
Ipak, neovisno o tome, čini se kako dječak iskazuje određena ponašanja koja Vas zabrinjavaju i oko kojih biste mu htjeli pomoći.
Većina toga što ste opisali – odugovlačenje prije nego što ide na spavanje, otežano odvajanje od Vas je, kao što ste i sami zaključili, vezano uz osjećaj sigurnosti. Naime djeca često odlazak na spavanje smatraju nekom vrstom odvajanja od roditelja pa se stoga toliko opiru i teško prepuste snu. S obzirom da ste naveli da dječak ima težak oblik astme i da je dosta izložen različitim terapijama te boravku u bolnici, to može objasniti smanjeni osjećaj sigurnosti i povećanu napetost. Naime, i uz najbolju podršku i ljubav iz okoline to je ipak veliki stres za dijete. Kako bi se dječaku olakšalo bilo bi važno osnaživati mu osjećaj kontrole jer mu to pruža osjećaj veće sigurnosti. To možete činiti tako da mu ponekad ponudite dva izbora i date njemu da odluči što će odabrati. Dakle, u što više situacije naglasite njegov uspijeh, njegov odabir, odluku… Također, važno ga je dodatno ohrabrivati kako bi on sam počeo više vjerovati u sebe i svoje sposobnosti. U sljedećem članku možete pročitati nešto više o tome kako to činiti: http://www.centarproventus.hr/images/Clanci/Samopostovanje/RazlikaIzmedjuOhrabrenjaIPohvale.pdf

Također, preporučila bih Vam članak gdje je navedeno nešto više o anksioznosti kod djece: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/tjeskobna-anksiozna-djeca/

Ukoliko procijenite da biste rado napravili psihološku procjenu djeteta ili imate potrebu za dodatnim savjetovanjem slobodno se javite.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Moj sin (8) često je odsutan, isključi se i nikoga ne čuje

<para>
 Tako da ne znam na koji način da joj pomognem prevladati taj strah! Većinom plače, skriva se i moram ju nosit na njenoj dekici. Inače je dosta razmažena ali i pametna. Pjeva pjesmice, brojeve, boje raspoznaje... i sve to radi kad smo same ili kad su u blizini poznate osobe. Čim netko dođe kod nas, ona se pretvara u pravu malu plašljivicu i plačljivka. I to do tolike mjere da su ljudi počeli sumnjati da s njom nije nešto u redu. Prestali smo čak ići u goste, jer jednostavno bi toliko plakala da ju ne bi mogla nikako umiriti. Voli gledati crtiće Peppa pig i doktoricu Pliško, čak se i poistovjećuje s njima. Ne želi se zvat svojim imenom nego po likovima iz crtića. Više ne znam da li je to samo faza ili što drugo, ali traje već 6-8 mjeseci. LP, Keti
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>primijetili ste da je vašoj djevojčici teško u novim situacijama kada se nađe u, za nju, novoj okolini. Razumijem stoga Vašu zabrinutost vezano uz polazak u vrtić. Naime, djeca koja su prema temperamentu sporija na dimenziji “prilagodljivost” trebaju više vremena da se u novoj okolini opuste i da im se smanji unutarnja napetost koja se tada javi. Više o razumijevanju djetetova temperamenta možete pročitati u <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">ovom članku</ulink>.</para>
<para>Spomenuli ste da smatrate kako je Vaša djevojčica i dosta razmažena. Pitam se na što točno mislite? Znači li to da ima snažne emocionalne reakcije kada joj postavite neku granicu? Ili da joj tešo postavite granicu zbog njezine upornosti koja je možda snažnija od Vaše? U svakom slučaju, kako bi se djevojčice osjećala sigurnije u sebe i svoju okolinu, jako je važno da joj se granice postavljaju dosljedno i jasno te da ona zna da ste Vi ti koji brinete za nju i njezinu sigurnost. Kada se djetetu dosta popušta time mu se šalje poruka da odrasli nije dovoljno odlučan što posljedično smanjuje djetetov osjećaj sigurnosti. Također, što više puta budemo ne dosljedni to će dijete imati veću potrebu testirati granice.</para>
<para>Djeci koja se teže prilagođavaju jako je važno da unaprijed znaju kako će nešto izgledati, što točno se tamo radi, koliko će to trajati. Zato je dobar način kako pripremiti dijete na polazak u vrtić da joj kroz priču (možete koristiti njezine omiljene igračke kao likove u priči) ukratko prepričate kako će izgledati boravak u vrtiću. Pri tome je jako važno da se stavi naglasak na Vaš dolazak po nju i na sreću i uživanju u zajedničkim trenutcima nakon vrtića.</para>
<para>Također, u situacijama kada je djevojčica uznemirena i plače zbog neke nove okoline, Vi se tada trebate fokusirati na njezin osjećaj i na to kako se tada može smiriti i opustiti. Tada nije trenutak da joj se puno objašnjava. Objašnjavati možete tek kada se dijete dovoljno smiri i opusti. U svakom slučaju želim Vam puno topline i snage s izazovom koji je pred Vama!</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Moja kćerkica (3) boji se nepoznatih prostora i ljudi, a trebala bi u vrtić Poštovana. Imam curicu koja će uskoro navršiti 3 godine. I trebala bi za koji tjedan krenuti u vrtić. Međutim, ona se boji nepoznatog prostora i ljudi! 
    Tako da ne znam na koji način da joj pomognem prevladati taj strah! Većinom plače, skriva se i moram ju nosit na njenoj dekici. Inače je dosta razmažena ali i pametna. Pjeva pjesmice, brojeve, boje raspoznaje... i sve to radi kad smo same ili kad su u blizini poznate osobe. Čim netko dođe kod nas, ona se pretvara u pravu malu plašljivicu i plačljivka. I to do tolike mjere da su ljudi počeli sumnjati da s njom nije nešto u redu. Prestali smo čak ići u goste, jer jednostavno bi toliko plakala da ju ne bi mogla nikako umiriti. Voli gledati crtiće Peppa pig i doktoricu Pliško, čak se i poistovjećuje s njima. Ne želi se zvat svojim imenom nego po likovima iz crtića. Više ne znam da li je to samo faza ili što drugo, ali traje već 6-8 mjeseci. LP, Keti

Draga mama,
primijetili ste da je vašoj djevojčici teško u novim situacijama kada se nađe u, za nju, novoj okolini. Razumijem stoga Vašu zabrinutost vezano uz polazak u vrtić. Naime, djeca koja su prema temperamentu sporija na dimenziji “prilagodljivost” trebaju više vremena da se u novoj okolini opuste i da im se smanji unutarnja napetost koja se tada javi. Više o razumijevanju djetetova temperamenta možete pročitati u ovom članku.
Spomenuli ste da smatrate kako je Vaša djevojčica i dosta razmažena. Pitam se na što točno mislite? Znači li to da ima snažne emocionalne reakcije kada joj postavite neku granicu? Ili da joj tešo postavite granicu zbog njezine upornosti koja je možda snažnija od Vaše? U svakom slučaju, kako bi se djevojčice osjećala sigurnije u sebe i svoju okolinu, jako je važno da joj se granice postavljaju dosljedno i jasno te da ona zna da ste Vi ti koji brinete za nju i njezinu sigurnost. Kada se djetetu dosta popušta time mu se šalje poruka da odrasli nije dovoljno odlučan što posljedično smanjuje djetetov osjećaj sigurnosti. Također, što više puta budemo ne dosljedni to će dijete imati veću potrebu testirati granice.
Djeci koja se teže prilagođavaju jako je važno da unaprijed znaju kako će nešto izgledati, što točno se tamo radi, koliko će to trajati. Zato je dobar način kako pripremiti dijete na polazak u vrtić da joj kroz priču (možete koristiti njezine omiljene igračke kao likove u priči) ukratko prepričate kako će izgledati boravak u vrtiću. Pri tome je jako važno da se stavi naglasak na Vaš dolazak po nju i na sreću i uživanju u zajedničkim trenutcima nakon vrtića.
Također, u situacijama kada je djevojčica uznemirena i plače zbog neke nove okoline, Vi se tada trebate fokusirati na njezin osjećaj i na to kako se tada može smiriti i opustiti. Tada nije trenutak da joj se puno objašnjava. Objašnjavati možete tek kada se dijete dovoljno smiri i opusti. U svakom slučaju želim Vam puno topline i snage s izazovom koji je pred Vama!

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Moja kćerkica (3) boji se nepoznatih prostora i ljudi, a trebala bi u vrtić

<para>
 Radi se o djetetu koje polazi drugi razred i često mi dođe kući tužna, a jednom prilikom i uplakana jer joj je učiteljica rekla kako postavlja glupa pitanja. Zadnji slučaj je bio kad je pitala za propuštenu lekciju, a umjesto odgovora uz galamu je dobila obrazloženje kako je to trebala pitati nekog iz razreda na što sam reagirala pismenim putem. Danas je opet došla kući s pričom kako je bila prozivana od strane druge učiteljice kojoj se u ovom slučaju požalila učiteljica kojoj sam pisala o ponašanju. Molim Vas odgovor - imaju li se pravo tako ponašati prema djetetu i kome da se obratim? S.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>smatram da nikako nije u redu da se preko djeteta “prepucavaju” odrasli. Za dobre odgojno-obrazovne rezultate potrebna je i dobra suradnja roditelja i škole. Ako postoje neki nesporazumi savjetujem Vam da odete u školu na razgovor. Pri tome poštujte školsku hijerarhiju. Razgovarajte prvo s učiteljicom. Ukoliko ne bi uspjeli riješiti problem tu je školski pedagog pa ravnatelj pa Agencija za odgoj i obrazovanje.</para>
<para>
 Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
 
</para>

Zbog drskosti učiteljice moja kćerka dolazi kući uplakana i tužna Imam pitanje, ukoliko mi možete pomoći. 
    Radi se o djetetu koje polazi drugi razred i često mi dođe kući tužna, a jednom prilikom i uplakana jer joj je učiteljica rekla kako postavlja glupa pitanja. Zadnji slučaj je bio kad je pitala za propuštenu lekciju, a umjesto odgovora uz galamu je dobila obrazloženje kako je to trebala pitati nekog iz razreda na što sam reagirala pismenim putem. Danas je opet došla kući s pričom kako je bila prozivana od strane druge učiteljice kojoj se u ovom slučaju požalila učiteljica kojoj sam pisala o ponašanju. Molim Vas odgovor - imaju li se pravo tako ponašati prema djetetu i kome da se obratim? S.

Poštovana,
smatram da nikako nije u redu da se preko djeteta “prepucavaju” odrasli. Za dobre odgojno-obrazovne rezultate potrebna je i dobra suradnja roditelja i škole. Ako postoje neki nesporazumi savjetujem Vam da odete u školu na razgovor. Pri tome poštujte školsku hijerarhiju. Razgovarajte prvo s učiteljicom. Ukoliko ne bi uspjeli riješiti problem tu je školski pedagog pa ravnatelj pa Agencija za odgoj i obrazovanje.

   Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.


   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Zbog drskosti učiteljice moja kćerka dolazi kući uplakana i tužna

<para>
 Nakon škole uporno odlazi kod prijateljice i tamo se igra. Dođe kod bake nakon pola sata. Pokušala sam s kaznama, ali ne pomaže. Ona obećava da će sljedeći dan nakon škole ravno k baki i sljedeći dan opet po starom. Očajna sam i molim vas pomoć! Unaprijed hvala! 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeca u dobi Vaše kćeri još uvijek nemaju razvijen osjećaj za vrijeme. Lako im se može dogoditi da se prevare u procjenama koliko vremena troše na razne aktivnosti. Sugeriram da prvo porazgovarate s djevojčicom i shvatite razlog zbog kojeg je njoj toliko važno da nakon škole, unatoč Vašem dogovoru s njom, provede neko vrijeme s prijateljicama.</para>
<para>Ukoliko procijenite da su njezini razlozi prihvatljivi, prilagodite dogovor tako da obje budete zadovoljne. Kada dogovorite raspored aktivnosti (vrijeme za zadaću i učenje, vrijeme za izvanškolske aktivnosti, vrijeme za igru) držite se rasporeda. Dogovorite zajedno s djetetom nagrade i kazne ukoliko se raspored poštuje/ne poštuje i budite dosljedni u njihovom provođenju.</para>

Djevojčica ne poštuje dogovor o obavezi pisanja zadaće nakon škole Pozdrav! Majka sam djevojčice od 9,5 godina koja ide u četvrti razred. Njena obaveza je da nakon škole ode kod bake, sve nauči i napiše zadaću i tek nakon toga se može ići igrati. 
    Nakon škole uporno odlazi kod prijateljice i tamo se igra. Dođe kod bake nakon pola sata. Pokušala sam s kaznama, ali ne pomaže. Ona obećava da će sljedeći dan nakon škole ravno k baki i sljedeći dan opet po starom. Očajna sam i molim vas pomoć! Unaprijed hvala! 

Poštovana,
djeca u dobi Vaše kćeri još uvijek nemaju razvijen osjećaj za vrijeme. Lako im se može dogoditi da se prevare u procjenama koliko vremena troše na razne aktivnosti. Sugeriram da prvo porazgovarate s djevojčicom i shvatite razlog zbog kojeg je njoj toliko važno da nakon škole, unatoč Vašem dogovoru s njom, provede neko vrijeme s prijateljicama.
Ukoliko procijenite da su njezini razlozi prihvatljivi, prilagodite dogovor tako da obje budete zadovoljne. Kada dogovorite raspored aktivnosti (vrijeme za zadaću i učenje, vrijeme za izvanškolske aktivnosti, vrijeme za igru) držite se rasporeda. Dogovorite zajedno s djetetom nagrade i kazne ukoliko se raspored poštuje/ne poštuje i budite dosljedni u njihovom provođenju. Klinfo.hr 

Djevojčica ne poštuje dogovor o obavezi pisanja zadaće nakon škole

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>kako bi ustanovili uzrok poteškoća čitanja i pisanja potrebna je logopedska dijagnostika. Ona se obavlja u državnim ustanovama, bolnicama (na uputnicu), školama (ukoliko škola ima logopeda) i privatnim kabinetima. Ukoliko dijete ima teškoće zbog kojih otežano prati nastavu tada bi škola trebala zatražiti obradu djeteta radi utvrđivanja potrebe za promjenom oblika obrazovanja uvođenjem individualiziranog pristupa.</para>
<para>Osim utvrđivanja teškoća vrlo je važna i adekvatna terapija kako bi se teškoće umanjile.</para>
<para>
 Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
 
</para>
<para> </para>

Kako se javiti logopedu? Kako se javiti logopedu? Ide li to na preporuku pedijatra ili možemo sami tražiti uputu? Moja djevojčica ima problema s čitanjem i pisanjem pa joj to otežava školu. 
Poštovana,
kako bi ustanovili uzrok poteškoća čitanja i pisanja potrebna je logopedska dijagnostika. Ona se obavlja u državnim ustanovama, bolnicama (na uputnicu), školama (ukoliko škola ima logopeda) i privatnim kabinetima. Ukoliko dijete ima teškoće zbog kojih otežano prati nastavu tada bi škola trebala zatražiti obradu djeteta radi utvrđivanja potrebe za promjenom oblika obrazovanja uvođenjem individualiziranog pristupa.
Osim utvrđivanja teškoća vrlo je važna i adekvatna terapija kako bi se teškoće umanjile.

   Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.


   
      
         Kabinet Korneo
      
   

  Klinfo.hr 

Kako se javiti logopedu?

<para>
 Istu stvar je napravio na kontroli za tri mjeseca. Nakon toga dijete više nije željelo nikog ni blizu. Ali ni to ne bi bio problem da ga svaku večer nismo dvoje morali držati, on bi urlikao, sav se zgrčio i stisnuo tako da ništa nismo mogli napraviti, niti malo. Žao nam je da dijete kontinuirano proživljava traumu, a ništa se ne uspije napraviti. S druge strane smo svjesni da to moramo. Molim Vas za savjet, smijemo li ga ostaviti još neko vrijeme da možda zaboravi traumu ili ipak nema vremena te moramo ponovno kod kirurga i opet sve ispočetka. I.S.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ako dijete nema uroinfekcije, ponavljane upale spolovila i ako ima uredan mlaz urina možete pričekati da zaboravi na traumu. Danas postoji i konzervativni pristup liječenja fimoze kortikosteroidnom kremom koja omogućava da se kožica prepucija stanji, postane elastična i uspije se prevući.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Problemi s prevlačenjem kožice zbog jake boli i traume kod djeteta Poštovani, imam sina u dobi od 4 godine. Prošle godine smo bili kod kirurga na pregledu zbog nespuštenih testisa prilikom kojeg je kirurg grubo prevukao prepucij i raskrvario. 
    Istu stvar je napravio na kontroli za tri mjeseca. Nakon toga dijete više nije željelo nikog ni blizu. Ali ni to ne bi bio problem da ga svaku večer nismo dvoje morali držati, on bi urlikao, sav se zgrčio i stisnuo tako da ništa nismo mogli napraviti, niti malo. Žao nam je da dijete kontinuirano proživljava traumu, a ništa se ne uspije napraviti. S druge strane smo svjesni da to moramo. Molim Vas za savjet, smijemo li ga ostaviti još neko vrijeme da možda zaboravi traumu ili ipak nema vremena te moramo ponovno kod kirurga i opet sve ispočetka. I.S.

Poštovani,
ako dijete nema uroinfekcije, ponavljane upale spolovila i ako ima uredan mlaz urina možete pričekati da zaboravi na traumu. Danas postoji i konzervativni pristup liječenja fimoze kortikosteroidnom kremom koja omogućava da se kožica prepucija stanji, postane elastična i uspije se prevući.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Problemi s prevlačenjem kožice zbog jake boli i traume kod djeteta

<para>
 . Radi čega se to radi? Ivana
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>LSV znači leukostrijalna vaskulopatija. To je promjena koja se na ultrazvuku mozga može vidjeti kao mala točkasta hiperehogenost, „cistica“ u području bazalnih ganglija i talamusa. Takva promjena može upućivati na konatalnu infekciju (prenesenu s majke na dijete preko posteljice).</para>
<para>TORCH je pretraga kojom će se utvrditi postoje li u djetetovoj krvi protutijela na Toxoplasmu, Rubelu, Citomegalo i Herpes virus, kojeg su tipa protutijela i da li to znači da dijete ima aktivnu infekciju i da li ga treba liječiti.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

UZV mozga i dijagnoza „moguća LSV“ Poštovanje, bebi od 4 mjeseca je po preporuci fizijatra rađen uzv mozga. Doktorica kaže da ima cistu koja nije opasna. Napisala je „moguća LSV“. Što je to? I poslala nas da radimo nalaz TORCH 
   . Radi čega se to radi? Ivana

Poštovani,
LSV znači leukostrijalna vaskulopatija. To je promjena koja se na ultrazvuku mozga može vidjeti kao mala točkasta hiperehogenost, „cistica“ u području bazalnih ganglija i talamusa. Takva promjena može upućivati na konatalnu infekciju (prenesenu s majke na dijete preko posteljice).
TORCH je pretraga kojom će se utvrditi postoje li u djetetovoj krvi protutijela na Toxoplasmu, Rubelu, Citomegalo i Herpes virus, kojeg su tipa protutijela i da li to znači da dijete ima aktivnu infekciju i da li  ga treba liječiti.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

UZV mozga i dijagnoza „moguća LSV“

<para>
 Molim da mi odgovorite što bih joj mogla dati za kašalj? 
</para>
<para>U toj dobi nisu predviđeni sirupi za kašalj. Najvažnija je dobra toaleta nosa, s kapima fiziološke otopine i morske vode, te usisavanje sekreta. Također je bitna dobra hidracija, znači češće ga nuditi s tekućinom - mlijekom, čajem, vodom. Ako se pogoršava, tj. teže diše ili dobije temperaturu ili ne može uzimati obroke morate se javiti liječniku.</para>

Što dati bebi od samo 2 mjeseca protiv kašlja? Beba ima 2 mjeseca, djevojčica je. Počela je kašljati i kihati. Zaspi, pa u snu počne kašljati i probudi se. Nos počinje curiti, ali temperature nema. Jede adaptirano mlijeko i ne odbija hranu. 
    Molim da mi odgovorite što bih joj mogla dati za kašalj? 

U toj dobi nisu predviđeni sirupi za kašalj.  Najvažnija je dobra toaleta nosa, s kapima fiziološke otopine i morske vode, te usisavanje sekreta. Također je bitna dobra hidracija, znači češće ga nuditi s tekućinom - mlijekom, čajem, vodom.  Ako se pogoršava, tj. teže diše ili dobije temperaturu ili ne može uzimati obroke morate se javiti liječniku. Klinfo.hr 

Što dati bebi od samo 2 mjeseca protiv kašlja?

<para>
 Pa me zanima da li je normalno da se tako okrene, malo s glavom, pa rukama i nogama. Hvala. Davor
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>vjerojatno je okretanje više zbog spontanog micanja, te potom refleksnog prevrtanja. To ne može škoditi. U prvoj godini života dijete ide 6 puta na sistematski pregled, počevši sa 1 mjesecom. stoga se svako značajno odstupanje može na vrijeme registrirati i potom raditi vježbice ako treba.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Je li normalno da se beba od tri tjedna okreće s trbuha na leđa? Beba od 3 tjedna se okreće s trbuha na leđa (bez širokih pelena). Imao je laganu žuticu, ali su ga pustili doma. Vježbe za kukove podnosi dobro, ruke i noge nisu zgrčene stalno. 
    Pa me zanima da li je normalno da se tako okrene, malo s glavom, pa rukama i nogama. Hvala. Davor

Poštovani,
vjerojatno je okretanje više zbog spontanog micanja, te potom refleksnog prevrtanja. To ne može škoditi. U prvoj godini života dijete ide 6 puta na sistematski pregled, počevši sa 1 mjesecom.  stoga se svako značajno odstupanje može na vrijeme registrirati i potom raditi vježbice ako treba.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Je li normalno da se beba od tri tjedna okreće s trbuha na leđa?

<para>
 Radi, obeća da će platiti svoje račune (mobitel, mirovinsko i zdravstveno kao pomorac), kada ja otkrijem da nije to platio svađamo se, tjeram ga van iz stana. Svjesna sam da ću jednom i to morati napraviti. Mene zanima da li je on svjestan tih računa ili iskušava moje strpljenje? Zahvaljujem, lijepi pozdrav.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prije svega žao mi je što imate probleme sa sinom. Vjerujem da Vam trenutno nije jednostavno s obzirom na sve nesuglasice sa sinom. Iskreno vjerujem da rješenje za problem uvijek postoji – samo nam se nekada ne sviđaju sve varijante tog rješenja. U tom slučaju uvijek se trebamo pitati koji nam je cilj i hoće li nas određena rješenja (pa možda i ona koja nam nisu najprimamljivija) dovesti do tog cilja.</para>
<para>Iz Vašeg pisma sam shvatila da strahujete od eventualne ovrhe zbog neplaćanja računa Vašeg sina koji ima isto prebivalište kao i Vi. Kako nisam pravnik po struci te kao ni Vi ne znam što možete očekivati, moj savjet je da se obratite pravnim službama institucija čije račune Vaš sin ne plaća i saznate koje su Vam opcije. Vjerujem da kada saznate odgovor da će i strah nestati te ćete se znati pripremiti na sve moguće situacije.</para>
<para>Nadalje, ono što nisam saznala iz Vašeg pisma jest da li Vaš sin na ikoji način pridonosi zajedničkom kućanstvu ili ga Vi kao roditelji i dalje, bez obzira na dob i njegove prihode, uzdržavate i brinete o njemu? Ako je Vaš odgovor na ovo pitanje potvrdan, tada se vjerojatno radi o muškarcu koji ne preuzima odgovornost za svoj život čisto iz razloga jer to može. Granice u odgoju djeteta je potrebno postaviti već u najranijoj dobi kako bi jednog dana taj odrastao mladi čovjek postao samostalan, zreo, sposoban brinuti o sebi i svojim potrebama. Bez obzira na to što sada Vaš sin ima 27 godina, on vjerojatno nema iskustva u kojima se ponaša odgovorno, plaća račune, obavlja kućanske poslove i slično. Iz tog razloga nije neobično što se i dalje ponaša neodgovorno – s obzirom da za svoje ponašanje ne snosi posljedice.</para>
<para>No, bez obzira na sve ja i dalje vjerujem da nije kasno da poduzmete određene korake kako bi olakšali život sebi ali u krajnju ruku i potaknuli njega da preuzme odgovornost za sebe i svoje postupke. Kako ćete to učiniti – odgovor znate samo Vi, no imajte na umu da i Vi trebate promijeniti obrazac dosadašnjeg ponašanja prema njemu s obzirom da on nije dao rezultate.</para>
<para>Želim Vam puno sreće i upornosti.</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Kako da odraslog sina naučim financijskoj odgovornosti? Poštovani, imam sina 27 godina. Problem je što ne plaća svoje račune i ja se bojim da mi ne dođe ovrha na moje stvari koje sam ja kupila, jer sin živi sa mnom. 
    Radi, obeća da će platiti svoje račune (mobitel, mirovinsko i zdravstveno kao pomorac), kada ja otkrijem da nije to platio svađamo se, tjeram ga van iz stana. Svjesna sam da ću jednom i to morati napraviti. Mene zanima da li je on svjestan tih računa ili iskušava moje strpljenje? Zahvaljujem, lijepi pozdrav.

Poštovana,
prije svega žao mi je što imate probleme sa sinom. Vjerujem da Vam trenutno nije jednostavno s obzirom na sve nesuglasice sa sinom. Iskreno vjerujem da rješenje za problem uvijek postoji – samo nam se nekada ne sviđaju sve varijante tog rješenja. U tom slučaju uvijek se trebamo pitati koji nam je cilj i hoće li nas određena rješenja (pa možda i ona koja nam nisu najprimamljivija) dovesti do tog cilja.
Iz Vašeg pisma sam shvatila da strahujete od eventualne ovrhe zbog neplaćanja računa Vašeg sina koji ima isto prebivalište kao i Vi. Kako nisam pravnik po struci te kao ni Vi ne znam što možete očekivati, moj savjet je da se obratite pravnim službama institucija čije račune Vaš sin ne plaća i saznate koje su Vam opcije. Vjerujem da kada saznate odgovor da će i strah nestati te ćete se znati pripremiti na sve moguće situacije.
Nadalje, ono što nisam saznala iz Vašeg pisma jest da li Vaš sin na ikoji način pridonosi zajedničkom kućanstvu ili ga Vi kao roditelji i dalje, bez obzira na dob i njegove prihode, uzdržavate i brinete o njemu? Ako je Vaš odgovor na ovo pitanje potvrdan, tada se vjerojatno radi o muškarcu koji ne preuzima odgovornost za svoj život čisto iz razloga jer to može. Granice u odgoju djeteta je potrebno postaviti već u najranijoj dobi kako bi jednog dana taj odrastao mladi čovjek postao samostalan, zreo, sposoban brinuti o sebi i svojim potrebama. Bez obzira na to što sada Vaš sin ima 27 godina, on vjerojatno nema iskustva u kojima se ponaša odgovorno, plaća račune, obavlja kućanske poslove i slično. Iz tog razloga nije neobično što se i dalje ponaša neodgovorno – s obzirom da za svoje ponašanje ne snosi posljedice.
No, bez obzira na sve ja i dalje vjerujem da nije kasno da poduzmete određene korake kako bi olakšali život sebi ali u krajnju ruku i potaknuli njega da preuzme odgovornost za sebe i svoje postupke. Kako ćete to učiniti – odgovor znate samo Vi, no imajte na umu da i Vi trebate promijeniti obrazac dosadašnjeg ponašanja prema njemu s obzirom da on nije dao rezultate.
Želim Vam puno sreće i upornosti.

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   

  Klinfo.hr 

Kako da odraslog sina naučim financijskoj odgovornosti?

<para>
 Prvo je počelo pipkanjem, a potom se pretvorilo u udaranje šakama s lijeve i desne strane po glavi. U isto vrijeme ne znam iz kojeg razlogato radim, što pokušavam i tako probudim svoje strahove. Ponekad se dogodi da vrh lubanje gnječim na više mjesta prstima, kao da ispipavam, ispitujem. Svakog dana obećavam sebi da to više neću raditi, a onda nekom bližnjem pokažem sve to i pitam da li mi se nešto može dogoditi. Moje pitanje je da li to može ostaviti posljedice ili nuspojave koje se mogu kasnije manifestirati? Da se to jednom dogodilo ne bi bila toliko zabrinuta, nego se ponavljalo više puta. Da li to ima veze ako je jednom ili par puta? Uplašena
</para>
<para>Draga uplašena,</para>
<para>zaista mi je žao što patiš od anksioznosti, što si zabrinuta i što se susrećeš s raznim strahovima. Vjerujem da svi simptomi koje imaš nisu ugodni, no isto tako sam sigurna i da su problemi rješivi kada se uhvatimo u koštac s njima. S obzirom da si nam se javila, to znači da si spremna na suočavanje s njima.</para>
<para>Većina nas ponekada u životu u većoj ili manjoj mjeri osjeća anksioznost i ovisno o simptomima koji mogu biti više ili manje izraženi potrebna nam je stručna pomoć. S obzirom na simptome koje si mi opisala u pismu, moj savjet je da se obratiš stručnjaku za pomoć: psihologu, psihijatru, psihoterapeutu. Može li samo udaranje šakama po glavi ostaviti posljedice ili ne – na temelju pismu to ne mogu znati, no vjerujem da je glavni cilj problem srezati u korijenu i riješiti se anksioznosti i misli koje ti se pojavljuju što će posljedično utjecati i na tvoju potrebu za udaranjem.</para>
<para>Ukoliko živiš na području Zagreba, slobodno se obrati u naš Centar za savjetovanje.</para>
<para>Šaljem ti podršku.</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Patim od anksioznosti i bojim se da će mi se nešto dogoditi s glavom Patim od anksioznosti. Moj najveći strah je da će mi se nešto dogoditi s glavom. To je postala opsesija. 
    Prvo je počelo pipkanjem, a potom se pretvorilo u udaranje šakama s lijeve i desne strane po glavi. U isto vrijeme ne znam iz kojeg razlogato radim, što pokušavam i tako probudim svoje strahove. Ponekad se dogodi da vrh lubanje gnječim na više mjesta prstima, kao da ispipavam, ispitujem. Svakog dana obećavam sebi da to više neću raditi, a onda nekom bližnjem pokažem sve to i pitam da li mi se nešto može dogoditi. Moje pitanje je da li to može ostaviti posljedice ili nuspojave koje se mogu kasnije manifestirati? Da se to jednom dogodilo ne bi bila toliko zabrinuta, nego se ponavljalo više puta. Da li to ima veze ako je jednom ili par puta? Uplašena

Draga uplašena,
zaista mi je žao što patiš od anksioznosti, što si zabrinuta i što se susrećeš s raznim strahovima. Vjerujem da svi simptomi koje imaš nisu ugodni, no isto tako sam sigurna i da su problemi rješivi kada se uhvatimo u koštac s njima. S obzirom da si nam se javila, to znači da si spremna na suočavanje s njima.
Većina nas ponekada u životu u većoj ili manjoj mjeri osjeća anksioznost i ovisno o simptomima koji mogu biti više ili manje izraženi potrebna nam je stručna pomoć. S obzirom na simptome koje si mi opisala u pismu, moj savjet je da se obratiš stručnjaku za pomoć: psihologu, psihijatru, psihoterapeutu. Može li samo udaranje šakama po glavi ostaviti posljedice ili ne – na temelju pismu to ne mogu znati, no vjerujem da je glavni cilj problem srezati u korijenu i riješiti se anksioznosti i misli koje ti se pojavljuju što će posljedično utjecati i na tvoju potrebu za udaranjem.
Ukoliko živiš na području Zagreba, slobodno se obrati u naš Centar za savjetovanje.
Šaljem ti podršku.

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

Patim od anksioznosti i bojim se da će mi se nešto dogoditi s glavom

<para>
 Moj 7,5 godišnji sin koji je ove godine krenuo u školu, na stres reagira povraćanjem. Oduvijek je tako, kod njega nikada nije bilo bacanja po podu, vikanja ili plakanja, već je u jednoj dobi počeo povraćati. Molim Vas savjet kome se obratiti i što napraviti. Školski dani prolaze a njegov stres je sve veći. Inače je dijete koje je vrlo odgovorno, sjajno u školi, ali je emotivac i "dobrica" pa se bojim kako će sve to djelovati na njega i odnose s ekipom u razredu. S njim se redovito razgovara, puno vremena provodi s roditeljima i sekom koju obožava, bavi se sportom i vrlo je društven, uglavnom jedan veseli skoro osmogodišnjak. Unaprijed zahvaljujem, zabrinuta mama. Martina
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>odlično je što ste primijetili da Vaš sin povraća u trenutcima kada je prisutan određeni stres i što shvaćate da se radi o psihosomatskoj reakciji. Drago mi je čuti da ste jako zadovoljni i ponosni na svoje mališane.</para>
<para>Problem koji opisujete kod svog sina može se ublažiti i riješiti na način da ga se potakne da emocije izražava adekvatno i otvoreno. Odnosno kada je ljut, da to jasno da do znanja drugoj osobi, kada ga nešto muči da to verbalizira i sl. Vi mu možete pomoći u tome tako da ga potičete na to kroz korištenje empatičkog reflektiranja. To bi značilo da na glas, empatički, izgovorite ono što mislite kako se dijete u nekom trenutku osjeća ili što misli. Npr. čini mi se da ti se baš i ne sviđa ova igraonica, Izgledaš zabrinuto, Baš se pitam što te naljutilo, Djeluješ mi tužno... Na taj način i on će sve više učiti osvješćivati svoje emocije i na takav način ih izražavati. Tako ćete ga potaknuti da emocije više iskazuje na van umjesto da ih zadržava unutar sebe. Možete ispričati neki svoj primjer kako Vi reagirate kada ste ljuti, tužni, uplašeni.</para>
<para>Ukoliko ste iz Zagreba ili blizine, možete nam se javiti na savjetovanje ili da se dijete uključi u tretman terapije igrom s obzirom da je to područje kojim se bavimo.
Lijepi pozdrav,</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Moj prvašić na stres reagira povraćanjem Poštovani, majka sam dvoje djece, 7, 5 i 6 godina, klinci su stvarno divni i nema nikakvih problema s njima osim jedne stvari. 
    Moj 7,5 godišnji sin koji je ove godine krenuo u školu, na stres reagira povraćanjem. Oduvijek je tako, kod njega nikada nije bilo bacanja po podu, vikanja ili plakanja, već je u jednoj dobi počeo povraćati. Molim Vas savjet kome se obratiti i što napraviti. Školski dani prolaze a njegov stres je sve veći. Inače je dijete koje je vrlo odgovorno, sjajno u školi, ali je emotivac i "dobrica" pa se bojim kako će sve to djelovati na njega i odnose s ekipom u razredu. S njim se redovito razgovara, puno vremena provodi s roditeljima i sekom koju obožava, bavi se sportom i vrlo je društven, uglavnom jedan veseli skoro osmogodišnjak. Unaprijed zahvaljujem, zabrinuta mama. Martina

Draga mama,
odlično je što ste primijetili da Vaš sin povraća u trenutcima kada je prisutan određeni stres i što shvaćate da se radi o psihosomatskoj reakciji. Drago mi je čuti da ste jako zadovoljni i ponosni na svoje mališane.
Problem koji opisujete kod svog sina može se ublažiti i riješiti na način da ga se potakne da emocije izražava adekvatno i otvoreno. Odnosno kada je ljut, da to jasno da do znanja drugoj osobi, kada ga nešto muči da to verbalizira i sl. Vi mu možete pomoći u tome tako da ga potičete na to kroz korištenje empatičkog reflektiranja. To bi značilo da na glas, empatički, izgovorite ono što mislite kako se dijete u nekom trenutku osjeća ili što misli. Npr. čini mi se da ti se baš i ne sviđa ova igraonica, Izgledaš zabrinuto, Baš se pitam što te naljutilo, Djeluješ mi tužno... Na taj način i on će sve više učiti osvješćivati svoje emocije i na takav način ih izražavati. Tako ćete ga potaknuti da emocije više iskazuje na van umjesto da ih zadržava unutar sebe. Možete ispričati neki svoj primjer kako Vi reagirate kada ste ljuti, tužni, uplašeni.
Ukoliko ste iz Zagreba ili blizine, možete nam se javiti na savjetovanje ili da se dijete uključi u tretman terapije igrom s obzirom da je to područje kojim se bavimo.
Lijepi pozdrav,

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Moj prvašić na stres reagira povraćanjem

<para>
 U zadnja tri tjedna počeo je provodit svoju volju, iz čista mira počne vrištati, izvijat se, bacat po podu i derati se. to se najčešće događa kad ja odlazim na posao, kad se treba preodjenuti, dosta često se događa kada želim da nešto napravi a on bi u tom trenu baš nešto drugo, npr. ja bi da izađe iz kade, a on to ne želi. U toj situaciji ga primim uza sebe i držim koliko mogu i pokušavam mu objasnit da to ne može sada raditi, da mora izaći van ili mu pokušavam odvratiti pažnju na nešto drugo. Inače nas je dosta u kući, a pošto mog muža i mene dosta nema jer radimo, čuvaju ga baka i deda, a oni mu dosta popuštaju i naviknuo se da od njih dobije ono što želi. Ne znam kako da pravilno reagiram u toj situaciji i kako da spriječim da se tako ponaša. Unaprijed hvala
</para>
<para>Draga mama P.,</para>
<para>ponašanja koja opisujete znaju se intenzivnije javiti u dobi u kojoj je sada Vaše dijete. Vjerojatno ste čuli za takozvanu faznu „terrible two“ kada dijete češće i intenzivnije testira granice i pruža otpor. Takve situacije mogu biti jako naporne i zahtjevne za roditelje.</para>
<para>Ono što je važno u ovom razdoblju jest da jasno razlikujete djetetovu ponašajnu želju (npr. sad bi baš htio dirati nešto što ne smije ili npr. ne želi obući jaknu) od njegove emocionalne potrebe. Na vama kao odrasloj osobi je da birate koje djetetove ponašajne želje možete ili želite ispuniti, a koje ne.</para>
<para>Normalno je da dijete ponekad bude frustrirano, ljuto, nezadovoljno Vašom odlukom. Tada je potrebno pomoći djetetu da izbaci frustraciju i da se onda umiri, opusti. Dakle, ostati ustrajan u svojoj odluci, ali pri tome pomagati djetetu da se emocionalno izregulira. Djeci treba pomoć u tome da se umire, da im se odvrati pažnja od nečega što ih frustrira.U trenutku kada je dijete već ljuto ili frustrirano tada nema smisla puno objašnjavati djetetu. Kada je emocionalno pobuđeno dijete ne može održati pažnju, ali niti kognitivno obraditi sve informacije koje dobije kroz objašnjavanje. Objašnjavati ima smisla tek kad se dijete umiri, iako je i tada važno biti kratak i jasan. Sve dulje od nekoliko rečenica će samo dodatno isfrustrirati dijete.</para>
<para>Puno strpljenja, upornosti i topline Vam želim!</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dvogodišnjak je počeo provoditi svoju volju, vrišti i baca se po podu Poštovani, imam dijete od 1 godine i 10 mjeseci koje je inače dosta živo i zahtijeva puno pažnje. 
    U zadnja tri tjedna počeo je provodit svoju volju, iz čista mira počne vrištati, izvijat se, bacat po podu i derati se. to se najčešće događa kad ja odlazim na posao, kad se treba preodjenuti, dosta često se događa kada želim da nešto napravi a on bi u tom trenu baš nešto drugo, npr. ja bi da izađe iz kade, a on to ne želi. U toj situaciji ga primim uza sebe i držim koliko mogu i pokušavam mu objasnit da to ne može sada raditi, da mora izaći van ili mu pokušavam odvratiti pažnju na nešto drugo. Inače nas je dosta u kući, a pošto mog muža i mene dosta nema jer radimo, čuvaju ga baka i deda, a oni mu dosta popuštaju i naviknuo se da od njih dobije ono što želi. Ne znam kako da pravilno reagiram u toj situaciji i kako da spriječim da se tako ponaša. Unaprijed hvala

Draga mama P.,
ponašanja koja opisujete znaju se intenzivnije javiti u dobi u kojoj je sada Vaše dijete. Vjerojatno ste čuli za takozvanu faznu „terrible two“ kada dijete češće i intenzivnije testira granice i pruža otpor. Takve situacije mogu biti jako naporne i zahtjevne za roditelje.
Ono što je važno u ovom razdoblju jest da jasno razlikujete djetetovu ponašajnu želju (npr. sad bi baš htio dirati nešto što ne smije ili npr. ne želi obući jaknu) od njegove emocionalne potrebe. Na vama kao odrasloj osobi je da birate koje djetetove ponašajne želje možete ili želite ispuniti, a koje ne.
Normalno je da dijete ponekad bude frustrirano, ljuto, nezadovoljno Vašom odlukom. Tada je potrebno pomoći djetetu da izbaci frustraciju i da se onda umiri, opusti. Dakle, ostati ustrajan u svojoj odluci, ali pri tome pomagati djetetu da se emocionalno izregulira. Djeci treba pomoć u tome da se umire, da im se odvrati pažnja od nečega što ih frustrira.U trenutku kada je dijete već ljuto ili frustrirano tada nema smisla puno objašnjavati djetetu. Kada je emocionalno pobuđeno dijete ne može održati pažnju, ali niti kognitivno obraditi sve informacije koje dobije kroz objašnjavanje. Objašnjavati ima smisla tek kad se dijete umiri, iako je i tada važno biti kratak i jasan. Sve dulje od nekoliko rečenica će samo dodatno isfrustrirati dijete.
Puno strpljenja, upornosti i topline Vam želim!

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dvogodišnjak je počeo provoditi svoju volju, vrišti i baca se po podu

<para>
 Ja smatram da je potrebno s obzirom na njegovu dob. U posljednjem nalazu stoji: R je neustavnim pravilan ili nedovoljno vibratan, ili supstitucija s L; LJ = J. Glasovi sigma skupine slabije izdeferencirani, također nesustavno supstituirani s T ili D, u omisiji ili distorziji, a može pravilno izgovoriti pri fokusiranu pokretu. Vokabular i rečenična formulacija odgovaraju očekivanom za dob. Poznaje slova i brojeve. Ja kao majka sam prilično zabrinuta s obzirom da je sad predškolac i s obzirom da je njega to počelo opterećivati i smatram da je potrebno da bude uključen u terapije kod logopeda. Molim Vas mišljenje i Vašu prognozu. Hvala. Lvky
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>u dobi od 5,5 godina djeca bi trebala pravilno izgovarati sve glasove. Vrlo je bitno da se svi glasovi pravilno izgovaraju do polaska u školu kako nepravilan izgovor (prvenstveno zamjene jednog glasa drugim) ne bi utjecao na pisanje i čitanje (postoji mogućnost da ako neki glas u govoru zamjenjuje drugim glasom zamjenjivat će ga i u pisanju). Ukoliko ne postoji organski uzrok nepravilnog izgovora uključivanjem predškolskog djeteta u logopedsku terapiju postoji velika mogućnost korekcije izgovora svih glasova.</para>
<para>
 Stella Rožman, prof. logoped
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
 
</para>

Predškolac ima problema s izgovorom nekih glasova. Trebamo li na logopedske terapije? Poštovani, imam dječaka koji za mjesec dana navršava 6 godina. Posjetili smo logopeda u dva navrata, prvi put pred dvije godine, ali dijete nije uključeno u terapije. 
    Ja smatram da je potrebno s obzirom na njegovu dob. U posljednjem nalazu stoji: R je neustavnim pravilan ili nedovoljno vibratan, ili supstitucija s L; LJ = J. Glasovi sigma skupine slabije izdeferencirani, također nesustavno supstituirani s T ili D, u omisiji ili distorziji, a može pravilno izgovoriti pri fokusiranu pokretu. Vokabular i rečenična formulacija odgovaraju očekivanom za dob. Poznaje slova i brojeve. Ja kao majka sam prilično zabrinuta s obzirom da je sad predškolac i s obzirom da je njega to počelo opterećivati i smatram da je potrebno da bude uključen u terapije kod logopeda. Molim Vas mišljenje i Vašu prognozu. Hvala. Lvky

Poštovana,
u dobi od 5,5 godina djeca bi trebala pravilno izgovarati sve glasove. Vrlo je bitno da se svi glasovi pravilno izgovaraju do polaska u školu kako nepravilan izgovor (prvenstveno zamjene jednog glasa drugim) ne bi utjecao na pisanje i čitanje (postoji mogućnost da ako neki glas u govoru zamjenjuje drugim glasom zamjenjivat će ga i u pisanju). Ukoliko ne postoji organski uzrok nepravilnog izgovora uključivanjem predškolskog djeteta u logopedsku terapiju postoji velika mogućnost korekcije izgovora svih glasova.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Predškolac ima problema s izgovorom nekih glasova. Trebamo li na logopedske terapije?

<para>
 Ono što bi željela znati, a kako bih mogla braniti svoje mišljenje, je kakve efekte ima školska uniforma na djecu? Da li ima neki poseban značaj? Vas kao stručnjaka pitam da mi objasnite sve razloge za i sve razloge protiv. Hvala unaprijed. Edna
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>osobno spadam u generaciju učenika koje su u osnovnoj školi nosili kute. Osim što se tog razdoblja sjećam sa sjetom, nemam nekih negativnih uspomena na plave kute.</para>
<para>U međuvremenu napravljene su mnoge studije o uniformama u školama i njihovom utjecaju na djecu i došlo se do gotovo podjednakog broja argumenata ZA i PROTIV.</para>
<para>Argumenti “za” školske uniforme:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Učenici i roditelji su pod manjim svakodnevnim pritiskom što odjenuti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Uniforme su jeftinija opcija za roditelje, ako se gleda period od cijele školske godine</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Učenici manje izostaju s nastave</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Uniforme pridonose tzv. atmosferi učenja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Učenici se više koncentriraju na učenje, a manje na osobne stvari</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Uniformiranost umanjuje zadirkivanje i zlostavljanje te nasilje među učenicima</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Društveni konflikti među učenicima se smanjuju jer se ukida procjenjivanje po odjeći koju dijete nosi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Uniforme se mogu predati novim generacijama i na taj način reciklirati</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Puno se lakše identificiraju uljezi koji ulaze u školu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Učitelji postaju objektivniji prema učenicima</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Do izražaja dolazi osobnost djeteta, a ne obiteljsko podrijetlo i status</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Manje je krađa osobnih stvari djece</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Argumenti “protiv” školskih uniformi
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Uniforme umanjuju dječju individualnost</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Učenici će uvijek pronaći načina da izraze svoju osobnost, pa će češće pribjegavati manje poželjnim oblicima ukrašavanja tijela (tetovaže i piercing)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Škole bi trebale biti mjesta u kojima se različitost slavi i hvali</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Politika uniformi obvezuje roditelje da ih plate (kao dodatni trošak), što može biti opterećenje kada je u obitelji više školaraca</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dijete u uniformi može svejedno biti žrtva zlostavljanja djece iz drugih škola ili okruženja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djeca se u uniformi ne osjećaju ugodno što utječe na njihov osjećaj opuštenosti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Model uniformiranja teško je provesti u praksi (teško je dobiti suglasnost svih roditelja i djece te natjerati djecu da ih poštuju)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nametanje uniformi protivi se demokratskim načelima po kojima svatko ima pravo izraziti svoju osobnost na način na koji želi, ukoliko ne ugrožava druge</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Neka istraživanja pokazala su da uniforme nemaju nikakav učinak na akademski uspjeh djece</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Dakle, o ovoj temi i dalje se vode diskusije. U nekim situacijama školske uniforme su se pokazale kao dobar izbor, a u nekima ne....</para>
<para>Činjenica je da su izmišljene davno kako bi se zaštitila odjeća, prerasle su u obilježje pripadnosti određenoj školi, a danas ih najviše zagovaraju kako bi se izjednačio materijalni status među djecom.</para>
<para>
 Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
 
</para>
<para> </para>

Školske uniforme - argumenti "za" i "protiv" Poštovanje, dolazim iz osnovne škole u kojoj razmišljaju o školskim uniformama. 
    Ono što bi željela znati, a kako bih mogla braniti svoje mišljenje, je kakve efekte ima školska uniforma na djecu? Da li ima neki poseban značaj? Vas kao stručnjaka pitam da mi objasnite sve razloge za i sve razloge protiv. Hvala unaprijed. Edna

Poštovana,
osobno spadam u generaciju učenika koje su u osnovnoj školi nosili kute. Osim što se tog razdoblja sjećam sa sjetom, nemam nekih negativnih uspomena na plave kute.
U međuvremenu napravljene su mnoge studije o uniformama u školama i njihovom utjecaju na djecu i došlo se do gotovo podjednakog broja argumenata ZA i PROTIV.
Argumenti “za” školske uniforme:


   
      Učenici i roditelji su pod manjim svakodnevnim pritiskom što odjenuti
   
   
      Uniforme su jeftinija opcija za roditelje, ako se gleda period od cijele školske godine
   
   
      Učenici manje izostaju s nastave
   
   
      Uniforme pridonose tzv. atmosferi učenja
   
   
      Učenici se više koncentriraju na učenje, a manje na osobne stvari
   
   
      Uniformiranost umanjuje zadirkivanje i zlostavljanje te nasilje među učenicima
   
   
      Društveni konflikti među učenicima se smanjuju jer se ukida procjenjivanje po odjeći koju dijete nosi
   
   
      Uniforme se mogu predati novim generacijama i na taj način reciklirati
   
   
      Puno se lakše identificiraju uljezi koji ulaze u školu
   
   
      Učitelji postaju objektivniji prema učenicima
   
   
      Do izražaja dolazi osobnost djeteta, a ne obiteljsko podrijetlo i status
   
   
      Manje je krađa osobnih stvari djece
   

Argumenti “protiv” školskih uniformi


   
      Uniforme umanjuju dječju individualnost
   
   
      Učenici će uvijek pronaći načina da izraze svoju osobnost, pa će češće pribjegavati manje poželjnim oblicima ukrašavanja tijela (tetovaže i piercing)
   
   
      Škole bi trebale biti mjesta u kojima se različitost slavi i hvali
   
   
      Politika uniformi obvezuje roditelje da ih plate (kao dodatni trošak), što može biti opterećenje kada je u obitelji više školaraca
   
   
      Dijete u uniformi može svejedno biti žrtva zlostavljanja djece iz drugih škola ili okruženja
   
   
      Djeca se u uniformi ne osjećaju ugodno što utječe na njihov osjećaj opuštenosti
   
   
      Model uniformiranja teško je provesti u praksi (teško je dobiti suglasnost svih roditelja i djece te natjerati djecu da ih poštuju)
   
   
      Nametanje uniformi protivi se demokratskim načelima po kojima svatko ima pravo izraziti svoju osobnost na način na koji želi, ukoliko ne ugrožava druge
   
   
      Neka istraživanja pokazala su da uniforme nemaju nikakav učinak na akademski uspjeh djece
   


Dakle, o ovoj temi  i dalje se vode diskusije. U nekim situacijama školske uniforme su se pokazale kao dobar izbor, a u nekima ne....
Činjenica je da su izmišljene davno kako bi se zaštitila odjeća, prerasle su u obilježje pripadnosti određenoj školi, a danas ih najviše zagovaraju kako bi se izjednačio materijalni status među djecom.

   Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.


   
      
         Kabinet Korneo
      
   

  Klinfo.hr 

Školske uniforme - argumenti "za" i "protiv"

<para>
 . U zadnjih nekoliko dana odbija raditi domaću zadaću, pa joj nekad malo popustim da je napravi kasnije, ali uvijek uz puno nevoljkosti i jedva. 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>cijela prva godina školovanja, dakle cijeli prvi razred faza je prilagodbe novim prijateljima, učiteljicama, prostoru i načinu rada. Djeca se moraju prilagoditi novim uvjetima, slijediti grupna pravila i zadovoljiti individualne prohtjeve. Svako dijete je individua za sebe pa je i razlika u brzini usvajanja svega novoga individualna.</para>
<para>Neka djeca su emocionalno nezrelija, manje organizirana, zaigrana. Takva djeca još uvijek zahtijevaju pomoć odrasle osobe u organiziranju vremena oko školskih obaveza. Djeca ove dobi još uvijek nemaju razvijen osjećaj za vrijeme pa se često ulove u zamku "imam vremena", "kasnije ću" i sl. Učitelji u školi, a roditelji kod kuće, tu su da im pomognu u organizaciji i svladavanju svih novih izazova stavljenih pred njih. Budite strpljivi, ali dosljedni. Zajedno sa svojim djetetom izradite raspored aktivnosti i dogovorite vrijeme kada se uči ili piše zadaća. Podsjetite svoje dijete da je škola njegova obaveza i vjerujte i ohrabrujte njegove sposobnosti. Preuzimanjem djetetovih obaveza na sebe šaljete krivu poruku da ne vjerujete da je sposobno ispuniti svoje obaveze pa samim time u najboljoj namjeri uništavate dječje samopouzdanje. Ostvaren uspjeh u školi najbolji je motivator za učenje. Jednako tako djeca često i rado "bježe" od aktivnosti koje su im teške ili u kojima su neuspješna. To nipošto ne znači da ćemo im taj bijeg omogućiti.</para>
<para>Pomažite svom djetetu, dajte mu do znanja da ste tu za njega ali da nećete raditi umjesto njega, učinite učenje zabavnim, dogovorite zajedno sa djetetom sustav nagrada i kazni (prepustite da dijete odredi koju nagradu želi za ostvaren rezultat, ili koju kaznu) i u svemu budite dosljedni. Jer, dobro usvojene radne navike veliko su bogatstvo i garancija uspjeha.</para>

Kako da pomognem svome prvašiću da u dogovoreno vrijeme i s više volje piše zadaću? Poštovanje, imam curicu od 6,5 godina koja je krenula u prvi razred. Treba mi neki savjet kako da joj pomognem da nauči čitati i da s malo više volje kod kuće radi zadaću i da nešto novo nauči 
   . U zadnjih nekoliko dana odbija raditi domaću zadaću, pa joj nekad malo popustim da je napravi kasnije, ali uvijek uz puno nevoljkosti i jedva. 

Poštovana,
cijela prva godina školovanja, dakle cijeli prvi razred faza je prilagodbe novim prijateljima, učiteljicama, prostoru i načinu rada. Djeca se moraju prilagoditi novim uvjetima, slijediti grupna pravila i zadovoljiti individualne prohtjeve. Svako dijete je individua za sebe pa je i razlika u brzini usvajanja svega novoga individualna.
Neka djeca su emocionalno nezrelija, manje organizirana, zaigrana. Takva djeca još uvijek zahtijevaju pomoć odrasle osobe u organiziranju vremena oko školskih obaveza. Djeca ove dobi još uvijek nemaju razvijen osjećaj za vrijeme pa se često ulove u zamku "imam vremena", "kasnije ću" i sl. Učitelji u školi, a roditelji kod kuće, tu su da im pomognu u organizaciji i svladavanju svih novih izazova stavljenih pred njih. Budite strpljivi, ali dosljedni. Zajedno sa svojim djetetom izradite raspored aktivnosti i dogovorite vrijeme kada se uči ili piše zadaća. Podsjetite svoje dijete da je škola njegova obaveza i vjerujte i ohrabrujte njegove sposobnosti. Preuzimanjem djetetovih obaveza na sebe šaljete krivu poruku da ne vjerujete da je sposobno ispuniti svoje obaveze pa samim time u najboljoj namjeri uništavate dječje samopouzdanje. Ostvaren uspjeh u školi najbolji je motivator za učenje. Jednako tako djeca često i rado "bježe" od aktivnosti koje su im teške ili u kojima su neuspješna. To nipošto ne znači da ćemo im taj bijeg omogućiti.
Pomažite svom djetetu, dajte mu do znanja da ste tu za njega ali da nećete raditi umjesto njega, učinite učenje zabavnim, dogovorite zajedno sa djetetom sustav nagrada i kazni (prepustite da dijete odredi koju nagradu želi za ostvaren rezultat, ili koju kaznu) i u svemu budite dosljedni. Jer, dobro usvojene radne navike veliko su bogatstvo i garancija uspjeha. Klinfo.hr 

Kako da pomognem svome prvašiću da u dogovoreno vrijeme i s više volje piše zadaću?

<para/>
<para>
 Zatim mu je bilo dva dana bolje, a iza toga je uslijedilo obilno povraćanje, proljev i bol u srednjem dijelu trbuha.
</para>
<para>
 Krvna slika je bila u redu (ništa nije bilo povišeno, željezo nisu kontrolirali).
</para>
<para>
 Išao je na infuziju pet dana i iza same infuzije bilo mu je bolje, ali povraćanje i proljev nisu prestali kao ni bolovi u trbuhu. Došao je vikend i nije sada dva dana bio na infuziji i simptomi su i dalje prisutni.
</para>
<para>
 Što god pojede i popije on povrati i ujutro ima proljev žute boje i sluzav.
</para>
<para>
 Zanima me što da dalje radim, za koje pretrage da inzistiram da mu naprave. Pozdrav i hvala. Ana
</para>
<para>Poštovana, dajte mu probiotik i to na bazi LGG , uz to iz prehrane eliminirajte privremeno slatko, mlijeko (laktozu), slatke napitke. Neka ne bude na dijeti već normalno jede.</para>
<para>Ovo izgleda kao prolongirana crijevna viroza. Neka se učini stolica bakteriološki i na viruse, te parazite i Clostridium difficile, te biokemijski nalazi koji će uključiti jetrene testove i amilaze. Ako se isto nastavlja onda najbolje da ga pregleda gastroenterolog.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Nakon Summameda dječak (11) ima jak proljev, povraćanje i bol u trbuhu Poštovani, imam sina od 11 godina. Prvotno je imao upalu uha i blagu anginu koju smo liječili antibiotikom na bazi summameda. 

   Zatim mu je bilo dva dana bolje, a iza toga je uslijedilo obilno povraćanje, proljev i bol u srednjem dijelu trbuha.


   Krvna slika je bila u redu (ništa  nije bilo povišeno, željezo nisu kontrolirali).


   Išao je na infuziju pet dana i iza same infuzije bilo mu je bolje, ali povraćanje i proljev nisu prestali kao ni bolovi u trbuhu. Došao je vikend i nije sada dva dana bio na infuziji i simptomi su i dalje  prisutni.


   Što god pojede i popije on povrati i ujutro ima proljev žute boje i sluzav.


   Zanima me što da dalje radim, za koje pretrage da inzistiram da mu naprave. Pozdrav i hvala. Ana

Poštovana, dajte mu probiotik i to na bazi LGG , uz to iz prehrane eliminirajte privremeno slatko, mlijeko (laktozu), slatke napitke. Neka ne bude na dijeti već normalno jede.
Ovo izgleda kao prolongirana crijevna viroza. Neka se učini stolica bakteriološki i na viruse, te parazite i Clostridium difficile, te biokemijski nalazi koji će uključiti jetrene testove i amilaze. Ako se isto nastavlja onda najbolje da ga pregleda gastroenterolog.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Nakon Summameda dječak (11) ima jak proljev, povraćanje i bol u trbuhu

<para>
 Da li postoji nešto s čime smijemo mazati, a da ožiljak zaraste dok je mala? Unaprijed hvala
</para>
<para>Poštovani, slobodno ranicu mažite sa Cicatridina masti koja sadrži hijaluronsku kiselinu i ubrzava cijeljenje.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Posjekotina kod novorođenčeta i kako spriječiti ožiljak Dobar dan. Moja beba je na rođenju zaradila posjekotinu. Rekli su doktori da se sama s noktom ogrebla, ali sumnjam. Žena je imala carski rez i mislim da je od tog skalpela. 
    Da li postoji nešto s čime smijemo mazati, a da ožiljak zaraste dok je mala? Unaprijed hvala

Poštovani, slobodno ranicu mažite sa Cicatridina masti koja sadrži hijaluronsku kiselinu i ubrzava cijeljenje.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Posjekotina kod novorođenčeta i kako spriječiti ožiljak

<para>
 Feno i spirometrija kažu da su mi nalazi u redu, a doktorica je dijagnosticirala alergijski rinitis. Propisani su mi Mometazon 1x1 i Budelin 1x1. Koristila sam navedeno 2 dana i stanje mi se znatno pogoršalo. Inače se jako čuvam i pazim na zdravlje, tako da svojom krivnjom mi se nije stanje pogoršalo sigurno. E sada interesira me što da radim? Jedva spavam, nos mi je konstantno začepljen, dišem jedva i temperatura mi je oko 37 u zadnja 2 dana.
</para>
<para>
 Hvala Vam puno unaprijed. S poštovanjem, Vedrana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>u trudnoći se normalno povećava kongestija nosa. Ne znam temeljem čega je odmah zaključeno da imate alergijski rinitis. Osim toga na osnovi 2 dana primjene ovih lijekova (Mometazona i Budelina) ne možete zaključiti da Vam se stanje pogoršalo. Subfebrilitet govori u prilog infektu. Moj prijedlog je slijedeći: ispirite nos hipertonim otopinama morske vode i napravite endoskopski pregled nosa kod ORL specijaliste da vidite stvarno prema izgledu sluznice radi li se o alergijskom rinitisu i tek onda ako će biti potrebno, ćete u suglasnosti sa svojim liječnikom odlučiti o potrebitosti antialergijske terapije.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Pogoršanje alergijskog rinitisa u trudnoći. Što da radim a da ne naštetim bebi? Dobar dan :) Trudna sam skoro 10 tjedana. Odmalena bolujem od astme koja se unazad skoro 3 godine povukla. Međutim, otkako sam trudna, dišni sustav mi se skroz pogoršao. 
    Feno i spirometrija kažu da su mi nalazi u redu, a doktorica je dijagnosticirala alergijski rinitis. Propisani su mi Mometazon 1x1 i Budelin 1x1. Koristila sam navedeno 2 dana i stanje mi se znatno pogoršalo. Inače se jako čuvam i pazim na zdravlje, tako da svojom krivnjom mi se nije stanje pogoršalo sigurno. E sada interesira me što da radim? Jedva spavam, nos mi je konstantno začepljen, dišem jedva i temperatura mi je oko 37 u zadnja 2 dana.


   Hvala Vam puno unaprijed. S poštovanjem, Vedrana

Poštovana,
u trudnoći se normalno povećava kongestija nosa. Ne znam temeljem čega je odmah zaključeno da imate alergijski rinitis. Osim toga na osnovi 2 dana primjene ovih lijekova (Mometazona i Budelina) ne možete zaključiti da Vam se stanje pogoršalo. Subfebrilitet govori u prilog infektu. Moj prijedlog je slijedeći: ispirite nos hipertonim otopinama morske vode i napravite endoskopski pregled nosa kod ORL specijaliste da vidite stvarno prema izgledu sluznice radi li se o alergijskom rinitisu i tek onda ako će biti potrebno, ćete u suglasnosti sa svojim liječnikom odlučiti o potrebitosti antialergijske terapije.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Pogoršanje alergijskog rinitisa u trudnoći. Što da radim a da ne naštetim bebi?

<para>
 Molio bih pomoć s kojim načinom prehrane da poboljšam zdravlje djeteta, kojom prehranom da smanjim anemičnost, da li i kako smijem koristiti sok od aronije ili ako ne, da li joj dajemo neko drugo voće ili povrće? Koje?
</para>
<para>
 Unaprijed zahvalan na odgovoru i lijep pozdrav! Tomislav
</para>
<para>Poštovani, željezo se u organizam najbolje unosi iz hrane životinjskog porijekla, dakle iz mesa. Povrće i voće je obično bogato željezom, ali sadrži druge tvari koje ga vežu i oslabljuju apsorpciju. Poželjno je, dakle, da je svakako jedan dnevni obrok s mesom, iza kojeg se može ponuditi prirodni voćni sok jer sadrži C vitamin koji poboljšava dodatno resorpciju željeza. Čajevi ga također urušavaju. Ukoliko je dijete značajno anemično, to onda treba nadoknaditi pripravcima željeza u vidu kapi ili sirupa, tim više jer anemičnost oslabljuje sposobnost borbe protiv infekcija.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako da prehranom i dodacima smanjimo anemičnost kod bebe koja ima problema sa štitnjačom? Imam bebicu od sedam mjeseci i kod nje je utvrđeno da ima problema sa štitnom žlijezdom za koje pije lijekove, anemična je i dosta slabog imuniteta. 
    Molio bih pomoć s kojim načinom prehrane da poboljšam zdravlje djeteta, kojom prehranom da smanjim anemičnost, da li i kako smijem koristiti sok od aronije ili ako ne, da li joj dajemo neko drugo voće ili povrće? Koje?


   Unaprijed zahvalan na odgovoru i lijep pozdrav! Tomislav

Poštovani, željezo se u organizam najbolje unosi iz hrane životinjskog porijekla, dakle iz mesa. Povrće i voće je obično bogato željezom, ali sadrži druge tvari koje ga vežu i oslabljuju apsorpciju. Poželjno je, dakle, da je svakako jedan dnevni obrok s mesom, iza kojeg se može ponuditi prirodni voćni sok jer sadrži C vitamin koji poboljšava dodatno resorpciju željeza. Čajevi ga također urušavaju. Ukoliko je dijete značajno anemično, to onda treba nadoknaditi pripravcima željeza u vidu kapi ili sirupa, tim više jer anemičnost oslabljuje sposobnost borbe protiv infekcija.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Kako da prehranom i dodacima smanjimo anemičnost kod bebe koja ima problema sa štitnjačom?

<para>
 Prije 12 dana je dobila proljev i opet se počela javljati krv u stolici. Nalaz na bakterije i okultno krvarenje je negativan. Stolica bude normalna par dana, pa opet proljev i sluz i krv. I stolica jako zaudara kiselkasto. Beba je super, redovno jede i spava, ne gubi na težini. Pedijatrica je primijetila ragadu na guzi, ali zanima me zašto često ima proljev s puno sluzi? Po preporuci pedijatra uzima waya LGg kapi. Dječji gastroenterolog je naložio urediti nalaz koprokulture i krvnu sliku i biokemiju urina. Zabirnuta mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nekada razlog ovakvim tegobama može biti neka crijevna infekcija, ali može biti alergija na nešto od hrane koju jede majka koja doji. Najčešće je to kravlje mlijeko, ali mogu biti i drugi alergeni. Iz nalaza koji se uzimaju vidjet će se u kojem smjeru dalje, što će odlučiti gastroenterolog. LGG je svakako nešto što može samo koristiti.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Zašto moja beba od 3 mjeseca ima česte proljeve sa sluzi? Poštovani, imam bebu od 2 i pol mjeseca. Dojim je, a ponekad popije bočicu ad mlijeka. Prvi put sam sitne tragove krvi primijetila u stolici prije mjesec dana. 
    Prije 12 dana je dobila proljev i opet se počela javljati krv u stolici. Nalaz na bakterije i okultno krvarenje je negativan. Stolica bude normalna par dana, pa opet proljev i sluz i krv. I stolica jako zaudara kiselkasto. Beba je super, redovno jede i spava, ne gubi na težini. Pedijatrica je primijetila ragadu na guzi, ali zanima me zašto često ima proljev s puno sluzi? Po preporuci pedijatra uzima waya LGg kapi. Dječji gastroenterolog je naložio urediti nalaz koprokulture i krvnu sliku i biokemiju urina. Zabirnuta mama

Poštovana,
nekada razlog ovakvim tegobama može biti neka crijevna infekcija, ali može biti alergija na nešto od hrane koju jede majka koja doji. Najčešće je to kravlje mlijeko, ali mogu biti i drugi alergeni. Iz nalaza koji se uzimaju vidjet će se u kojem smjeru dalje, što će odlučiti gastroenterolog. LGG je svakako nešto što može samo koristiti.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Zašto moja beba od 3 mjeseca ima česte proljeve sa sluzi?

<para>
 Da li ima razloga za brigu? Merzada
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako dijete lijepo napreduje i nema nikakve druge tegobe, nebitno je, je li stolica zelena. Dobivanje na tjelesnoj masi najbolji je pokazatelj zdravlja bebe.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Zelena i sluzava stolica kod 3-mjesečne bebe Dobar dan. Samo da vas pitam za svoju bebu koja je stara 3 mjeseca i ima zelenu i sluzavu stolicu. Do sada je stolica bila tamno zelena i svakih 3 dan kaki. Beba doji uz dohranu Novalacom. 
    Da li ima razloga za brigu? Merzada

Poštovana,
ako dijete lijepo napreduje i nema nikakve druge tegobe, nebitno je, je li stolica zelena. Dobivanje na tjelesnoj masi najbolji je pokazatelj zdravlja bebe.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Zelena i sluzava stolica kod 3-mjesečne bebe

<para>
 Nela
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako ćete joj dati tekućinu neka to bude voda. Prokuhana i ohlađena na sobnu temperaturu. Vodu dajete između obroka.</para>
<para>Najbolji pokazatelj da li je dijete žedno jest često traženje podoja ili bočice, tamniji urin ili manji broj mokrih pelena. Ovo nije česta pojava tijekom zime, no budući da se neki prostori znaju pregrijavati i djeci zna biti vruće, osobito ako ih se toplo oblači tako da se više znoje i žednija su. Ako primjećujete ove znakove obavezno djetetu dajte između obroka vodu, no ako je dijete zadovoljno i uredno mokri, nema potrebe za davanjem veće količine dodatne tekućine, no manje količine između obroka mu ponudite.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Trebam li 3-mjesečnoj bebi uz dojenje i formulu davati vodu ili čaj? Dobar dan, curica mi ima 3 mjeseca i 4 dana. Ima već 15-tak dana da je na bebimilu, a doji samo po noći. Da li joj moram davati vode ili čaja? 
    Nela

Poštovana,
ako ćete joj dati tekućinu neka to bude voda. Prokuhana i ohlađena na sobnu temperaturu. Vodu dajete između obroka.
Najbolji pokazatelj da li je dijete žedno jest često traženje podoja ili bočice, tamniji urin ili manji broj mokrih pelena. Ovo nije česta pojava tijekom zime, no budući da se neki prostori znaju pregrijavati i djeci zna biti vruće, osobito ako ih se toplo oblači tako da se više znoje i žednija su. Ako primjećujete ove znakove obavezno djetetu dajte između obroka vodu, no ako je dijete zadovoljno i uredno mokri, nema potrebe za davanjem veće količine dodatne tekućine, no manje količine između obroka mu ponudite.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.















   nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 