Često zna histerično jadikovati i govoriti kako se zbog toga jako brine kao i svi oko mene i da jako zbog toga pati. Mene to naravno pogađa. počeo bih jesti meso no bojim se da bih tada postao tužan i anksiozan kao što sam bio prije nego što sam postao vegetarijanac. Teško joj je i reći da me pogađa to što govori jer bi se zbog toga možda još više brinula, a objašnjavati joj bilo što je uzaludno. Ipak mi je teška i ova situacija u kojoj sam nakon razgovora s njom iscrpljen i tužan (ponekada i razmišljam o samoubojstvu, ali samo u kutku uma). Što napraviti? Hvala vam na odgovoru. Robert
Dragi čitatelju,
žao mi je što te baka ne razumije i što nemaš njezinu podršku u pogledu svog načina prehrane. Nažalost, ponekada se događa da se ne možemo složiti oko pojedinih stvari s ljudima s kojima smo povezani i koje volimo. U toj situaciji najčešće se događa da svatko od nas ima svoj pogled na situaciju i čvrsto je uvjeren da je njegovo stajalište ispravno. I koliko god nekoga uvjeravali da to nije tako (iz našeg kuta gledanja), toliko iz kuta te osobe to uopće ne izgleda tako kako izgleda nama.
Kako tvoja baka vjerojatno već ima i dosta godina, činjenica jest da stariji ljudi s već izgrađenim sustavom vrijednosti i stavovima teže mijenjaju svoja uvjerenja. U krajnjoj liniji, kako je razlika u godinama između vas sigurno velika tako treba biti svjestan činjenice da su i vremena u kojima ste odrastali ti i tvoja baka posve drugačija. Stoga, bilo bi dobro da se staviš u njezinu poziciju i pokušaš razumjeti odakle dolaze njezina uvjerenja i zašto želi da ti jedeš meso (primjerice, možda je ona kada je bila u tvojoj dobi bila gladna, možda je njezina obitelj oskudijevala i ona sada samo želi da tebi ništa ne nedostaje).
Razumijevanje bake ne znači ujedno i prihvaćanje njezinih stavova – kako sam iz tvog pisma stekla dojam da ti znaš što želiš, smatram da je dobro da imaš svoj put i da znaš što ti je cilj. Stoga, jedino što možeš u trenutku kada te baka uvjerava da trebaš jesti meso jest da pokažeš razumijevanje za njezine stavove i da sam sebe dovedeš u stanje da te to ne uzrujava. Umjesto da se uzrujavaš, usmjeri razgovor prema nečemu konstruktivnijem: promjeni temu, ponudi baki da joj napraviš svoje omiljeno vegetarijansko jelo, pričaj joj o svojoj simpatiji... Možda bakino prigovaranje proizlazi iz straha – educiraj je, pokaži joj svoje nalaze od liječnika da si zdrav i da ti ne nedostaje ni vitamina ni minerala.
Nadalje, kako si u pismu spomenuo da u nekom kutku tvog uma postoji misao o samoubojstvu, moj savjet je da se obratiš stručnjaku. Iako je ta misao samo u kutku, smatram da bi bilo dobro dobiti više informacija o tome kako bi ona u potpunosti nestala.
Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener