Imam osjećaj da će dobiti nervni slom. Sin i snaha ne popuštaju pred takvim ponašanjem. Kako živimo u istoj kući, ja i dida to jako teško podnosimo, jer smatramo da bi bilo manje tih histeričnih napadaja kad bi našli kompromis s unukom. Bojimo se za njeno psihičko zdravlje. Molim vas recite mi kako najbezbolnije rješavati ovakve situacije. Hvala. Baka Mira
Draga baka,
vidi se da Vam je Vaša unuka jako važna i da Vam je stalo do toga da joj pomognete koliko možete. Spominjete kako je u zadnje vrijeme djevojčica postala buntovna i ima snažne emocionalne reakcije. Bilo bi dobro razmisliti što se dogodilo u okolini u to vrijeme. Je li doživjela neku promjenu ili stresnu situaciju? Djeca tek uče kako da na primjeren način izražavaju emocije, a to im je posebno teško vezano uz ljutnju ili osjećaj unutarnje napetosti. Vjerujem da joj Vi u tome želite pomoći i zaštititi ju od neprimjerenih reakcija okoline.
Ono što je važno znati jest da je normalno da djeca ponekad budu ljuta, ali tek ih treba naučiti kako mogu izražavati svoju ljutnju i u tome im treba promoć odraslih. Ponekad, kada primjetite da je napeta korisno bi bilo uključit ju u neku aktivnost u kojoj je motorički aktivna – tako da izbaci tu napetost na van, a pri tome da ne ozljedi sebe niti druge. Također, pomaže tehnika empatičkog reflektiranja kroz koju dijete uči o svojim stanjima i emocijama pa ih onda može i lakše kontrolirati. To bi značilo kada uočite da je ljuta ili da joj je teško, da joj to verbalizirate. Npr.”Baš te naljutilo to što ne smiješ gledati još jedan crtić.”, “Teško ti je što moraš čekati…” i sl.
Važno je također da joj se granice postavljaju na njezino ponašanje, ali da se ona osjeća voljenom i prihvaćenom bez obzira na svoje ponašanje. Vjerujem da će joj vaša pažnja i ljubav u tome pomoći!
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom