Prije 10 mjeseci muž je otišao u Njemačku, a on je krenuo u vrtić. Prilagodba je išla sporo, plakao je 5 mjeseci svaki puta kada bih ga ostavila. On se brzo smiri nakon toga, ali više me ne zove nikako. Razumije što mu govorim, posprema stvari, prstom mi pokaže što želi, nakon dolaska iz vrtića sam skida jaknu i tenisice. Tetama nije jasno zašto još ne priča i ne sluša njihove naredbe nego često radi po svome. On priča i brblja cijeli dan, ali na svom jeziku. Inače je treće dijete i razlika je 15 godina između njega i brata. Moram priznati da smo mu i popuštali i da je naša maza. Inače je veseo, razigran, sve brzo "skuži", ali me tete u vrtiću brinu. Imam li razloga za zabrinutost? Unaprijed hvala.
Draga D.,
vidi se da Vas zabrinjavaju komentari teta u vrtiću vezano uz to što Vaš dječak još ne priča i ne sluša tete u vrtiću. Sami navodite kako ste malenom dosta popuštali pa bi taj dio mogao biti povezan sa njegovom samovoljom i ignoriranjem onoga što tete kažu. Dodatno, ukoliko je dječak navikao kako okolina reagira čim on pogleda u nekom smjeru ili pokaže rukom na nešto, tada se zna dogoditi da dijete sporije razvija govor. Ipak, kako biste odagnali Vaše brige i bolje razumjeli razvoj svog djeteta svakako bih Vam preporučila da napravite psihološku procjenu ili barem logopedsku obradu dječaka. Na taj način možete dobiti jasne smjernice i ideje kako poticati razvoj govora, ali i informacije o tome što bi moglo biti u podlozi usporenog razvoja govora.
Sretno,
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom