Naime jako voli raditi po pravilima, pristojan je te ne radi nepodopštine, stoga ga djeca u grupi baš i ne prihvaćaju. Često se žali da se ne žele igrati s njim i da mu govore da je dosadan. Uvijek im postavlja pitanja da li nešto smije, upozorava ih da ne pričaju za vrijeme spavanja, da pristojno jedu, da ne psuju itd. Tete u vrtiću su njime oduševljene, ali očito ne i djeca. Kada mu kažem da je jako dobar, postavlja pitanje zašto to i moja djeca ne misle. Kad dođem po njega, najčešće se igra sam. Već sam nekoliko puta razgovarala s tetama, ali one to nisu primijetile jer naravno ne čuju sve što djeca jedna drugoj govore. Jedino su napomenule da on ne voli djecu koja ne poštuju pravila u vrtiću. Imamo još jednog sina koji je stariji godinu dana od njega i koji nema problema s djecom jer ga svi obožavaju. Često mu govore da je predivan i to u prisustvu brata koji naravno postavlja pitanje "zašto to meni nitko ne govori?“ Ne znam kako riješiti navedeni problem.
Draga mama, vjerujem da želite pomoći svom sinu da se bolje osjeća u vezi svojih odnosa s vršnjacima i da Vam je teško kada Vas sin upita zašto druga djeca ne misle da je on dobar. Iz navedenog mogu zaključiti da mu vršnjaci zbog učestalih pitanja i podsjećanja na pravila tijekom igri i boravka u vrtiću govore da je dosadan te ga zbog toga ne uključuju u svoju igru. To može također i njega zbunjivati jer, s jedne strane on poštuje pravila i ponaša se lijepo (što mu i tete potvrđuju), a s druge strane posljedica toga nije ugodna već je neugodna za njega. S obzirom na to, svakako je dobro što Vi, kao njegova majka, razmišljate o tome kako se postaviti u ovoj situaciji.
Pretjerano postavljanje pitanja može biti odraz nesigurnosti Vašeg sina u pravila ili „zakonitosti“ neke dječje igre ili možda njegove dodatne znatiželje. Jedan od načina kako mu možete pomoći da nauči kako se sve može ponašati u različitim socijalnim situacijama (igra s vršnjacima) je da u zajedničkoj igri s različitim figurama/igračkama, odigravajte situacije koje mu predstavljaju najveće poteškoće (npr. maca neće igra po pravilima). Pri tom je važno pokazati razumijevanje i empatiju, a to možete tako da verbalizirate njegove osjećaje. Npr. ako se tijekom igre naljuti Vi možete reći: „Vidim da si ljut“ ili „Baš te naljutilo što je maca pokušala varati!“. Nakon toga pokažite mu konkretne načine kako u toj situaciji može reagirati, što reći, kako se ponašati. Tako ćete mu pomoći da osvijesti osjećaje koji se kriju iza njegovog ponašanja te pomoći da se adekvatno postavi u situaciji u kojoj se osjeća nesigurno ili neshvaćeno. Važno je da je igra opuštena i nenametljiva. Njegova zainteresiranost za usvajanje i poštivanje pravila zaista jest pozitivna i tada se može osjećati važnim kada može pokazati drugima (tetama, Vama, drugoj djeci) da ih on zna. No ipak, bilo bi dobro da nema rigidnosti u tome već da može nekada i biti fleksibilan. Naime, dijete se treba naučiti ponašati i socijalno prihvatljivo, te je i za razvijanje odnosa i povezivanje s drugima važno uzimati i tuđe osjećaje u obzir. Bilo bi dobro da u njemu potičete daljnji razvoj empatije kako bi on mogao lakše razumjeti svijet oko sebe. Također, možete s njim proraditi i tumačenja uzroka i posljedica ponašanja vezanih uz socijalne odnose, npr. kada je zapravo važno da nešto prenese teti ili opomene drugo dijete (kada je netko u opasnosti), a kada to ne treba raditi. Tu mu možete naglasiti da su tete zadužene da djecu podsjete da pristojno jedu, da ne psuju i sl. te da to on ne treba raditi. Umjesto toga on može uživati u igri (umjesto da bude fokusiran na to kada nekoga treba ispraviti). Nadalje, neka ponašanja koja ste naveli (pravila su mu jako važna i voli biti tetama „pomagač“) neke su od mnogih odlika darovite djece pa ako prepoznajete i neke druge naznake darovitosti (više o toj temi možete pročitati OVDJE) može se napraviti i psihološka procjena djeteta kako bi bolje razumjeli njegova ponašanja.
Iz svega što ste napisali mogu zaključiti da vrlo vjerojatno postoji barem jedno dijete iz skupine s kojim se Vaš sin povremeno igra. Ako on ne imenuje nikoga, razgovarajte o istom s tetama. To dijete onda možete pozvati kod sebe doma na igru kako bi se Vaš sin poigrao s njim u okolini u kojoj je on vjerojatno opušteniji. Tako mu možete pomoći da poboljša i učvrsti svoj odnos s jednim djetetom, s kojim će se onda vjerojatno češće igrati i u vrtiću.
S druge strane, pokušajte se Vi povezati s roditeljima djece iz te skupine. Dogovorite se za zajednički odlazak u park. Ako Vaš sin uskoro slavi rođendan, pozovite nekoliko djece iz skupine (nemojte previše, kako bi Vaš sin ostao glavna zvijezda tog rođendana). Učinite isto u više navrata, tj. dok ne vidite da se Vaš sin počinje opuštati u igri s njima. Budite Vi most između njega i druge djece u slobodno vrijeme, pa će se to možebitno preslikati na igru u vrtiću.
Sretno,
Ivana Knežević, magistra psihologije Centar Proventus