Prije dvije godine upoznala sam divnog čovjeka koji je nju prihvatio, a ona je sama od sebe počela njega nazivati ocem. Sad misli da je on njezin otac. Da joj kažem i na koji način tko je njen pravi otac i da je on ne želi vidjeti? Bojim se da ću je povrijediti jer u sadašnjem „tati“ vidi sve. Stalno je s njim, druže se, vole i kopira ga u svemu. Molila bih Vas za savjet. Unaprijed hvala.
Draga mama,
sigurna sam da Vam nije lako odlučiti na koji način reći istinu o biološkom ocu svojoj djevojčici. Strah da ju ne povrijedite Vas još više čini nesigurnom kako bi joj to trebali reći. Pozitivno je što želite biti iskreni sa svojom djevojčicom.
Vaša djevojčica je još malena i vjerojatno sada neće tu informaciju shvatiti toliko ozbiljno koliko ju Vi doživljavate. Razgovor o toj temi možete započeti u nekoj situaciji kada je atmosfera opuštena, kada znate da vas nitko neće ometati i sl. Možete početi jednostavno s rečenicom da dok je ona bila još mala curica (beba) da je u njenom životu bio je jedan drugi tata, ali da to nekada tako bude i da je on otišao, no da ona već dugo u svom životu ima drugog tatu i da je OK da ga zove tata. Nadalje, bilo bi dobro da budete otvoreni i da odgovorite na njena pitanja ako ih bude imala vezano za taj događaj. Kako će Vaša djevojčica odrastati tako možete postepeno dodavati još detalja u priču, tako da nekada sazna o tome kako joj je biološki tata taj tata kojeg se ne sjeća, a da je drugi tata, koji ju voli i brine za nju, sada skupa s mamom. Također, kada osjetite da je vrijeme za to možete razgovarati o tome kako djeca dolaze na svijet i kako su potrebni i mama i tata za to, a da je mama nju rodila kada je uz nju bio jedan drugi tata.
Važno je da o tom pitanju, kao i o svakoj drugoj temi, razgovarate tako da su Vaši odgovori u skladu s Vašim razmišljanjima i stavovima o tome, jer ćete jedino tako biti konzistentni u svakom odgovoru, što će dijete najmanje zbunjivati. Naglasite joj i da ako će imati ikada još pitanja vezano za tog drugog tatu i oko cijele situacije s dva tate da Vas slobodno pita. Bitno je da pokažete Vašoj djevojčici da je to bila situacija koja se zna dogoditi u životu, i da bez obzira o čemu se radilo uvijek može računati na Vas i na razgovor s Vama. Samo hrabro!