Ne živimo zajedno posljednjih 10 mjeseci, a najmlađe se dijete prije tri mjeseca počelo čudno ponašati. Naime, ako slučajno lijevim laktom dotakne nešto mora to učiniti i desnim (i obratno). Ako ga poljubim u lijevi obraz, ne odustaje dok ga ne poljubim i u desni. Te procese ponavlja po nekoliko puta. Slično ponašanju Jacka Nicholsona u filmu "As Good as it Gets". Kada hodamo ulicom, ni pod koju cijenu neće stati na linije po zebri. Uz to, počeo je govoriti jako tiho. Teško ga i ja razumijem. Molim Vas za pomoć, što mi je činiti?
Dragi tata,
vjerujem da Vas zbunjuju neobična ponašanja Vašeg sinčića i da se osjećate nesigurno. Važno je da ste uočili promjene u ponašanju kod Vašeg sina i da želite razumjeti što mu se događa. Kroz ponašanja koje opisujete Vaš sin očito se suočava s velikom količinom stresa koja mogu biti posljedica promjena u obiteljskoj dinamici (odnosno razvoda).
Normalno je da bilo koja veća promjena koja se dogodi u djetetovoj okolini kod njega pobuđuje osjećaj nesigurnosti i napetosti. Dijete ne može sa sigurnošću znati koje posljedice neka promjena nosi sa sobom. Nadalje, kada dolazi do promjena na koje dijete nema mogućnosti utjecaja niti kontrole, ono može pretjerano razmišljati o tim situacijama. Intenzivna razmišljanja o nečemu nad čime dijete nema kontrolu može u njemu izazivati strah i anksioznost jer se sadržaj istih najčešće odnosi na neku vrstu nesigurnosti za vlastiti život ili život ostalih i nemogućnosti kontrole nad nekim događajem (u Vašem slučaju strah da će se roditelji rastati, da neće više biti jedna obitelj, itd.). Nakon javljanja takvih za dijete preplavljujućih emocija ono ih može pokušavati umanjiti, neutralizirati ili izbjeći opetovanim radnjama koje subjektivno vraćaju osjećaj kontrole i smanjuju stres (npr. morate poljubiti oba obraza Vašeg sina). Dijete se tada privremeno osjeća rasterećeno, međutim pretjerano razmišljanje se kroz određeno vrijeme vraća i pokreće se novi „ciklus“.
Savjetovala bih Vam da otvoreno razgovarate s njim i da ga pitate muči li ga nešto i boji li se nečega. Opetovane radnje najčešće služe smanjivanju anksioznosti koju on osjeća. Možete ga pitati da Vam objasni što to točno on smatra da treba napraviti da bi si olakšao i svakako bi bilo dobro da mu naglasite da njegova potreba da ponavlja radnje nije nenormalna već da je vjerojatno samo zbunjen.
Da bi mu se razvijao osjećaj sigurnosti potrebno mu je da ima jasnu i predvidivu okolinu, te da ima dnevne rutine kao i reakcije okoline koje su mu jasne i predvidive. To je nešto čemu Vi kao tata možete doprinijeti, a s obzirom na Vašu brižnost i fokusiranost na sina u to uopće ne sumnjam.
Normalno je da djeca u situacijama razvoda roditelja trebaju vremena da se uspiju prilagoditi na novonastalu situaciju i obiteljsku dinamiku, no ipak ako uočite da se kod Vašeg sina javlja rigidnost koja njemu samom, ali i Vama, otežava svakodnevno funkcioniranje, bilo bi dobro savjetovati se sa stručnjakom. Ako ste u Zagrebu, možete se javiti i u naš Centar gdje postoji savjetovalište za roditelje i tim stručnjaka koji rade s djecom i roditeljima.
Ivana Knežević, magistra psihologije