Prema njegovim riječima, učenje je gubljenje dragocjenog vremena koje bi on radije proveo u igri. Ponašanje mu je također grozno, a budući da sam rastavljena, mislim da iskorištava situaciju. U stanju je gledati u oči i lagati bez obzira što znam da laže i čvrsto stoji iza svojih laži. Uvijek se postavlja kao žrtva u situaciji koju on sam izazove. Pokušavala sam na više načina i pristupa zainteresirati ga što za knjigu, što za poštivanje drugih, naročito starijih osoba, ali ne uspijevam pronaći rješenje. Molim Vas za savjet.
Draga mama, vjerujem da bi željeli pronaći način kako da sina zainteresirate za učenje i odlično je što aktivno radite na tome. Također, vjerujem da Vam je izazov suočavati se s neistinama koje Vaš sin ponekad izgovara.
Što se tiče njegove motivacije za školu, bilo bi dobro provjeriti koji sve faktori mu otežavaju da se školskim obavezama posveti više i koncentriranije. Iz pisma nisam u mogućnosti zaključiti je li Vaš sin neuspješan u školi ili Vi mislite da on može i treba više biti zainteresiran za školu nego što je. Ako nije neuspješan u školi možda će samo micanje naglaska s njegova uspjeha i obaveza za školu biti dovoljno da sam organizira svoje vrijeme pri čemu će nastaviti s uspjehom u školi, ali će i zadovoljiti svoje potrebe za igrom. Nadalje, naveli ste da ste rastavljeni i zabrinuti ste da on možda iskorištava situaciju. Kada dolazi do promjene u obiteljskoj dinamici djetetu treba vremena da se prilagodi i da uspije proraditi emocije koje se javljaju. Naime, razvod roditelja je značajan događaj za dijete i kao i nakon svakog drugog značajnog događaja nije neobično da dijete pokazuje promjene u ponašanju pa ponekad i u motivaciji za druge važne stvari u njegovom životu. Nakon razvoda djeca ponekad imaju osjećaj gubitka kontrole (budući da nisu imali mogućnost kontrole nad takvom situacijom) i predvidivosti, koji su im iznimno važni tijekom odrastanja. Kako bi bolje razumjeli svojeg sina možete razmisliti o sljedećim pitanjima – Da li je Vaš sin počeo gubiti motivaciju negdje tijekom pohađanja škole (od 1. razreda do sada)? Ako je da li se možete sjetiti da li se nešto važno događalo tada u njegovom životu? Da li njegov gubitak motivacije možete povezati s promjenama zahtjevnosti u školskom programu (da li je izgubio motivaciju zbog povećanih zahtjeva)? Da li Vaš sin ima problema s učenjem? Kakva je situacija u školi po pitanju društva s kojim provodi vrijeme? Što je njima bitno, kakve su njihove ocjene, kako provode vrijeme? To su stvari koje mogu utjecati na ponašanje Vašeg sina i stoga su jako važne za stjecanje uvida u cijeli kontekst. Razumijevanje konteksta, razumijevanje Vašeg sina i nedostatka njegove motivacije za učenjem itekako mogu pridonijeti u rješavanju ovog problema. Nadalje, pitajte ga treba li mu pomoć, bilo vaša ili u vidu instrukcija, a ako kaže da mu ne treba pomoć bilo bi dobro da mu ne pomažete jer ćete mu tako pokazati da poštujete njegovu procjenu i odluku (naravno ukoliko to neće dovesti do značajnog pada u rezultatima). Također, ako prihvati Vašu pomoć da učite s njim bilo bi dobro da ga tijekom učenja ohrabrujete tako što ćete pohvaljivati uloženi trud, a ne konačno postignuće (npr. kada vidite da je taj dan ponovio cijelu lekciju iz Prirode i društva, bez da je odustao putem, recite mu da vidite da se jako potrudio kako bi ponovio cijelu lekciju). Kroz Vaša ohrabrivanja Vaš sin lakše će naučiti vrednovati svoj uspjeh.
Što se tiče laganja, starija djeca znaju i prepoznaju koncept uzroka i posljedice. Stoga se većina laži odnosi na pokušaje izbjegavanja kazne i posljedica općenito. Uzrok laži također može biti privlačenje pažnje ili u ranijoj dobi zbog miješanja realnosti i mašte. Detaljnije o uzrocima i savjetima kako reagirati kada Vas Vaš sin slaže pročitajte u ovom članku. Razmislite, što se događa unutar njega da je na taj način promijenio ponašanje? Koje emocije mislite da su uzrok njegovog laganja i nezainteresiranosti za školu? Reflektiranje emocija, želja i njegovih ponašanja sastoji se u tome da Vi umjesto njega verbalizirate što se zbiva unutar njega ili onoga kako se on ponaša, npr. „Čini mi se da ti se ne da danas učiti.“, „Vidim da bi se radije sada igrao“ i sl. Vi, kao roditelj možete mu poslužiti kao prozor u svijet gdje ćete umjesto njega izraziti ono što on u sebi osjeća te mu tako bar na neki način olakšati tumačenje emocija koje osjeća unutar sebe.
Osjećaj sigurnosti i kontrole možete mu pružiti i kroz čvrste i jasne granice. Jedan od najtežih oblika iskazivanja ljubavi i brige za dijete je postavljanje granica. No baš granice djetetu tijekom odgoja šalju poruku: „Važan si mi, stalo mi je do tebe“. Za zdrav emocionalni razvoj ključno je da djeca imaju sigurnu, stabilnu i predvidljivu okolinu, a nju uz topao i brižan odnos s roditeljima dobivaju kroz jasna pravila i očekivanja. Ako to nije tako, djeca teško mogu znati što je dopušteno i prihvatljivo, a što nije. Ako ne postavite jasnu granicu dopuštenoga, dijete ne može znati što očekujete od njega. U takvim situacijama će „lutati“ u traženju granica, pa često i pogriješiti (npr. laganje). Pravila i granice daju djetetu osjećaj sigurnosti i uspjeha u onome što radi. Dijete osjeća i brigu o sebi jer roditelji mu daju mogućnost uspjeha u određenim granicama, te na taj način dijete postaje sigurnije, odvažnije i osjeća se voljeno. Iako roditelji često misle da, ako postavljaju granice, djeca će se osjećati loše, neshvaćeno, neispunjeno, upravo je suprotno - djeca kojoj je sve dopušteno i koja nemaju zadanih granica osjećaju se izgubljeno, zanemareno, nevoljeno, kao da se o njima ne vodi briga, kao da nisu važni.
Bilo bi dobro da razmislite koja su Vam ponašanja prihvatljiva, a koja nisu, te prema njima postavite granice. Znači, nakon što se mu reflektirali da bi se on radije igrao, kažete „ali sad je vrijeme za učenje“ i nakon toga mu možete ponuditi neku alternativu, npr. da ćete se nakon što nauči/napiše domaću zadaću zajedno igrati nečega što voli (budući da ima želju da se više igra). Tu je jako bitno da budete dosljedni, kako bi dijete dobilo osjećaj sigurnosti i predvidivosti. O postavljanju granica možete više pročitati na sljedećem linku.
Nadam se da će Vam navedeni savjeti biti od koristi, sretno!
Ivana Knežević, magistra psihologije Centar Proventus