Postroll

Preroll

<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/izbirljivost-u-jelu-moze-biti-znak-emocionalnih-briga-kod-djece/">"Izbirljivce" </ulink>možemo svrstati u dvije skupine, one koji svaki put pojedu samo mali dio hrane, ili one koji stalno jedu jedno te isto i odbijaju kušati nešto novo. Za izlazak iz ove faze potrebno je puno truda, razumijevanja i strpljenja, ali i nekoliko dobrih savjeta koji slijede u nastavku.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para/>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Pripremanje posebnih jela za svakog člana obitelji samo učvršćuje navike izbirljivih. Svako jelo bi trebalo sadržavati neke od namirnica koje vole djeca i neke od namirnica koje vole odrasli.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para/>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Povedite dijete u kupovinu i zamolite ga da vam pomogne izabrati pojedine namirnice. Kad dođete doma, potaknite ga da vam pomogne oprati voće, povrće, postaviti stol i sl.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para/>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Obroke i međuobroke poslužujete približno u isto vrijeme svakoga dana. Uz obroke poslužite male količine mlijeka ili voćnog soka, a između obroka ponudite običnu vodu.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para/>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Hranu režite u malene i šarene oblike, te ju nastojite poslužiti raznovrsnu i šarenu. Budite kreativni i maštoviti. Djeca obično vole okruglice i općenito hranu okruglog oblika.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para/>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ne obećavajte djeci sladoled kao nagradu ukoliko pojede špinat. To samo raspiruje njihovu sumnju da špinat nije dobar za njih.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para/>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Upoznajte ga s novim mirisima i okusima dok dijelite zajednički obrok.Ponekad je djeci potrebno 10 do 16 izlaganja istoj namirnici da bi je prihvatili kao poznatu i odlučili probati. Naučite ga novoj izreci koja glasi: Jedi ono što ne voliš, a na kraju ćeš možda otkriti da jedeš ono što voliš!
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para/>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Neki "izbirljivci" ustrajat će u svome odbijanju neke hrane. Ne svađajte se, ne vičite, ne prijetite, ne podmićujte ih, nemojte se ljutiti. Nije toliko važno ako dijete ne pojede jedan obrok, čak ni što je dijete pojelo u jednom danu, mnogo je važnije sagledati što je dijete pojelo tijekom jednog tjedna.</para>
<para>Dokle god je mališan normalnog rasta i razvoja, ne postoji razlog za brigu. To nikako ne znači da ne morate ama baš ništa poduzimati. Za početak, imajte na umu da je najbolji način da dijete nauči jesti, jest onaj da kopira vlastite roditelje, stoga pokušajte biti dobar primjer svojoj djeci.</para>

Kako stati na kraj dječjoj izbirljivosti u jelu? Izbirljivost u jelu je normalna faza kroz koju djeca prolaze. Najčešće počinje u drugoj, a završava do šeste godine života. 
   "Izbirljivce" možemo svrstati u dvije skupine, one koji svaki put pojedu samo mali dio hrane, ili one koji stalno jedu jedno te isto i odbijaju kušati nešto novo. Za izlazak iz ove faze potrebno je puno truda, razumijevanja i strpljenja, ali i nekoliko dobrih savjeta koji slijede u nastavku.


   
      
      
   


Pripremanje posebnih jela za svakog člana obitelji samo učvršćuje navike izbirljivih. Svako jelo bi trebalo sadržavati neke od namirnica koje vole djeca i neke od namirnica koje vole odrasli.


   
      
      
   


Povedite dijete u kupovinu i zamolite ga da vam pomogne izabrati pojedine namirnice. Kad dođete doma, potaknite ga da vam pomogne oprati voće, povrće, postaviti stol i sl.


   
      
      
   


Obroke i međuobroke poslužujete približno u isto vrijeme svakoga dana. Uz obroke poslužite male količine mlijeka ili voćnog soka, a između obroka ponudite običnu vodu.


   
      
      
   


Hranu režite u malene i šarene oblike, te ju nastojite poslužiti raznovrsnu i šarenu. Budite kreativni i maštoviti. Djeca obično vole okruglice i općenito hranu okruglog oblika.


   
      
      
   


Ne obećavajte djeci sladoled kao nagradu ukoliko pojede špinat. To samo raspiruje njihovu sumnju da špinat nije dobar za njih.


   
      
      
   


Upoznajte ga s novim mirisima i okusima dok dijelite zajednički obrok.Ponekad je djeci potrebno 10 do 16 izlaganja istoj namirnici da bi je prihvatili kao poznatu i odlučili probati. Naučite ga novoj izreci koja glasi: Jedi ono što ne voliš, a na kraju ćeš možda otkriti da jedeš ono što voliš!


   
      
      
   


Neki "izbirljivci" ustrajat će u svome odbijanju neke hrane. Ne svađajte se, ne vičite, ne prijetite, ne podmićujte ih, nemojte se ljutiti. Nije toliko važno ako dijete ne pojede jedan obrok, čak ni što je dijete pojelo u jednom danu, mnogo je važnije sagledati što je dijete pojelo tijekom jednog tjedna.
Dokle god je mališan normalnog rasta i razvoja, ne postoji razlog za brigu. To nikako ne znači da ne morate ama baš ništa poduzimati. Za početak, imajte na umu da je najbolji način da dijete nauči jesti, jest onaj da kopira vlastite roditelje, stoga pokušajte biti dobar primjer svojoj djeci. Petra Majetić 

dijete-hrana_pixabay

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Kako stati na kraj dječjoj izbirljivosti u jelu?

<para>Hrvatski Telekom, u sklopu društveno odgovorne inicijative „Šeraj pozitivu, blokiraj negativu“ pokrenute s ciljem povećanja sigurnost djece u digitalnom društvu, u ponudu je uveo MyKi, prvi pametni dječji sat na tržištu u ponudi telekom operatora koji roditeljima omogućuje da budu uvijek uz svoju djecu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
MyKi je dizajnom posebno prilagođen djeci i idealno je rješenje za roditelje djece od 6 do 10 godina koja još nisu spremna za korištenje svih funkcija pametnih telefona, samostalno surfanje internetom i društvenim mrežama, a ipak trebaju biti u vezi s roditeljima kada su u pokretu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
MyKi je savršeno rješenje jer se povezuje na mobilnu mrežu pa su djeca i roditelji povezani u svakom trenutku. Opremljen je jednostavnim funkcijama primanja i slanja poziva na unaprijed definirane brojeve te ima GPS lokator koji u svakom trenutku roditeljima putem smartphone aplikacije pokazuje gdje se dijete nalazi. Ukoliko dijete slučajno zaluta, MyKi sat ima SOS tipku kojom se redom pozivaju brojevi iz imenika i šalje im se obavijest. Mališani mogu birati isključivo one brojeve koje roditelji unaprijed definiraju, a djeca mogu primiti pozive jedino s tih brojeva. Još jedna od prednosti ovog uređaja je ugrađeni senzor na dodir, koji signalizira je li uređaj na djetetovoj ruci ili ga je skinulo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
MyKi je dostupan u svim tarifama <ulink url="https://www.hrvatskitelekom.hr/myki?utm_source=zena&amp;utm_campaign=proljetna-kampanja-pmg&amp;utm_medium=display&amp;utm_content=pr-article">
 po cijeni od 1 kn
 </ulink> i za postojeće i za nove korisnike.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 MyKi sat je prvi u nizu uređaja koji će Hrvatski Telekom uvesti u ponudu u sklopu široke društveno odgovorne inicijative „Šeraj pozitivu, blokiraj negativu“. Ovaj je projekt ujedinio akademsku zajednicu, nevladin sektor i državne institucije kako bi povećao razinu sigurnosti djece na internetu, a glavni partneri inicijative su udruge Hrabri telefon i Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK). Inicijativa je usmjerena na povećanje razine svijesti i bolje zaštite djece na internetu, s ciljem poboljšanja trenutnog stanja u tom segmentu koje je zabrinjavajuće. Ključni rezultat bit će prvo nacionalno komparativno istraživanje razine sigurnosti djece na Internetu, na temelju kojeg će se po prvi puta u Hrvatskoj moći napraviti čvrsta stručna podloga za nacionalnu regulaciju ove bitne teme. Trenutačno dostupna istraživanja pokazuju da su mladi u Hrvatskoj iznimno aktivni u korištenju interneta, a razina poznavanja rizika i načina zaštite od prisutnih prijetnji vrlo je niska. Naime, 96 posto mladih provodi na internetu više od sat vremena dnevno, čak 65 posto djece između sedam i devet godina ima otvoren profil na Facebooku, a 50 posto školaraca koristi društvene mreže za vrijeme nastave. Kao negativne posljedice raširenog korištenja interneta i društvenih mreža ističu se podaci da čak petina mladih prima uvredljive poruke, a djeca koja provode na Facebooku tri ili više sata dnevno imaju niži školski uspjeh, narušeniju sliku o sebi te iskazuju veći broj emocionalnih i teškoća u ponašanju.</para>

MyKi pametni satovi za sigurnost djece dostupni u ponudi Hrvatskog Telekoma MyKi je prvi pametni dječji sat u ponudi telekom operatora koji roditeljima omogućuje da uvijek budu uz svoju djecu Hrvatski Telekom, u sklopu društveno odgovorne inicijative „Šeraj pozitivu, blokiraj negativu“ pokrenute s ciljem povećanja sigurnost djece u digitalnom društvu, u ponudu je uveo MyKi, prvi pametni dječji sat na tržištu u ponudi telekom operatora koji roditeljima omogućuje da budu uvijek uz svoju djecu.
   
MyKi je dizajnom posebno prilagođen djeci i idealno je rješenje za roditelje djece od 6 do 10 godina koja još nisu spremna za korištenje svih funkcija pametnih telefona, samostalno surfanje internetom i društvenim mrežama, a ipak trebaju biti u vezi s roditeljima kada su u pokretu.
   
MyKi je savršeno rješenje jer se povezuje na mobilnu mrežu pa su djeca i roditelji povezani u svakom trenutku. Opremljen je jednostavnim funkcijama primanja i slanja poziva na unaprijed definirane brojeve te ima GPS lokator koji u svakom trenutku roditeljima putem smartphone aplikacije pokazuje gdje se dijete nalazi. Ukoliko dijete slučajno zaluta, MyKi sat ima SOS tipku kojom se redom pozivaju brojevi iz imenika i šalje im se obavijest. Mališani mogu birati isključivo one brojeve koje roditelji unaprijed definiraju, a djeca mogu primiti pozive jedino s tih brojeva. Još jedna od prednosti ovog uređaja je ugrađeni senzor na dodir, koji signalizira je li uređaj na djetetovoj ruci ili ga je skinulo.
   
MyKi je dostupan u svim tarifama 
      po cijeni od 1 kn
    i za postojeće i za nove korisnike.
   
 MyKi sat je prvi u nizu uređaja koji će Hrvatski Telekom uvesti u ponudu u sklopu široke društveno odgovorne inicijative „Šeraj pozitivu, blokiraj negativu“. Ovaj je projekt ujedinio akademsku zajednicu, nevladin sektor i državne institucije kako bi povećao razinu sigurnosti djece na internetu, a glavni partneri inicijative su udruge Hrabri telefon i Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK). Inicijativa je usmjerena na povećanje razine svijesti i bolje zaštite djece na internetu, s ciljem poboljšanja trenutnog stanja u tom segmentu koje je zabrinjavajuće. Ključni rezultat bit će prvo nacionalno komparativno istraživanje razine sigurnosti djece na Internetu, na temelju kojeg će se po prvi puta u Hrvatskoj moći napraviti čvrsta stručna podloga za nacionalnu regulaciju ove bitne teme. Trenutačno dostupna istraživanja pokazuju da su mladi u Hrvatskoj iznimno aktivni u korištenju interneta, a razina poznavanja rizika i načina zaštite od prisutnih prijetnji vrlo je niska. Naime, 96 posto mladih provodi na internetu više od sat vremena dnevno, čak 65 posto djece između sedam i devet godina ima otvoren profil na Facebooku, a 50 posto školaraca koristi društvene mreže za vrijeme nastave. Kao negativne posljedice raširenog korištenja interneta i društvenih mreža ističu se podaci da čak petina mladih prima uvredljive poruke, a djeca koja provode na Facebooku tri ili više sata dnevno imaju niži školski uspjeh, narušeniju sliku o sebi te iskazuju veći broj emocionalnih i teškoća u ponašanju. promo 

MyKi pametni satovi za sigurnost djece dostupni u ponudi Hrvatskog Telekoma

<para> Taj podatak uopće ne začuđuje, jer u zemlji u kojoj zima traje dulje nego ostala tri godišnja doba zajedno i mrak većinu godine pada već u 16 sati, sve funkcionira besprijekorno.</para>
<para>Danska je jedna od rijetkih zemalja u Europi koja nema ozbiljnih problema s natalitetom. Njihove žene prosječno rode 1,8 djece tijekom života, a hrvatske žene rode jedva 1,4 djeteta. Činjenica je da ova skandinavska zemlja djecu voli i da se o njoj jako dobro i adekvatno brine. To potvrđuje i itekako <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/danskoj-ucenje-empatije-dio-obaveznog-skolskog-programa-smo/">kvalitetno obrazovanje</ulink> u kojem ništa nije prepušteno slučaju.</para>
<para>Djecu se od malih nogu uči da budu individualci, da se trebaju brinuti sami o sebi i animirati se. Biti isključivo odlikaš i imati najskuplje tenisice na nogama, Dancima nisu najvažnije stvari na svijetu. Oni žive po nekim drugim puno skromnijim i vrijednijim životnim principima.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Biti najbolji nije najvažnija stvar u životu
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Dok u Hrvatskoj, iz godine u godinu raste broj odlikaša, u Danskoj je situacija nešto drukčija. Njihov obrazovni sustav nije isključivo posvećen dobivanju što bolje ocjene, već razvijanju djetetove znatiželje i sposobnosti za samorazvoj. Škole pokušavaju stvoriti ozračje u kojem će se učenici vrednovati prema svojim vlastitim osobinama i sposobnostima. Što to znači? Svaka osoba, bez obzira koju školu završila, može pronaći svoje "mjesto pod suncem" i biti društveno korisna sebi i zajednici. Kod njih ne postoje, tražena i manje tražena zanimanja. U njihovim obrazovnim sustavima skoro da nema djece ponavljača i onih koji odustaju od obrazovanja.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Znati biti svoj jednako je važno kao i znati čitati i pisati
 </emphasis>
</heading2>
<para/>
<para>Foto: Torben Eskerod</para>
<para>
Danski školski kurikulum u prvom je redu usmjeren na poticanje osobnog razvoja i to nije samo otrcana fraza. Oni smatraju da primarna funkcija škole nije samo osigurati djetetu bazično znanje, primjerice, naučiti ga čitati, pisati i računati. Jednako je važno učiti ga razvijanju vlastite osobnosti. Prije nego što krenu u vrtiće i male škole, roditelji s djecom svakodnevno rade na proširivanju vokabulara, uče ih osnovnim školskim pravilima te toleranciji koja im je izuzetno važna.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Učenje napamet nije poželjno
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Učenici se potiču da sami istražuju, dolaze do informacija, analiziraju, pa ako treba i vrše različite eksperimente. Pozorno slušati na satu za Dance nije dovoljno. Oni "zahtijevaju" da učenik također sudjeluju u procesu učenja. U školama ih uče razvijanju vlastitog mišljenja te da mišljenja drugih nikada ne treba uzimati zdravo za gotovo. Razvijanje samopoštovanja smatraju jednom od najljepših osobina koje jedno dijete može razviti. Kreativnost, kritičko mišljenje i samoinicijativnost smatraju vrlo važnim, korisnim i poželjnim. Učiti napamet, primjerice, ulomak iz nekog teksta, smatraju u potpunosti nebitnim i nepotrebnim.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Sreća i blagostanje su važni
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Većina hrvatske djece, ali i roditelja, jedva čeka vikend kako bi se odmorili od škole i školskih obaveza. Dok Hrvati slobodne dane čekaju kao "ozebli sunce", Danci teže tome da se djeca jednako vesele školi, kao i primjerice, nekoj izvannastavnoj aktivnosti. Za mlade Dance od 14 do 18 godina, koji nisu sigurni koji bi fakultet upisali, obrazovni sustav im omogućuje pohađanje jednogodišnje škole tzv. "Efterskole." Naglasak u tim tzv. posebnim školama stavljen je na program koji nije pokriven u redovnim školama. Otkrivanje talenata i raznoraznih kreativnih nota, primarne su zadaće škole.
</para>
<para/>
<para>Foto: Torben Eskerod</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Svatko bi trebao imati jednake šanse
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Samo kod 11 posto Danaca, velika plaća, presudni je faktor pri odabiru karijere. U zemlji u kojoj ljudi plaćaju jednu od najviših stopa poreza, težnja za obogaćivanjem nije najvažnija. Dance, od malih nogu uče da novac nije presudni faktor kada je u pitanju sreća. Raditi ono što voliš i biti u tome uspješan, važnije je od "debelog" novčanika. U danskim školama, u višim razredima, redovito se održavaju sastanci na kojima učenici o svojim planovima za budućnost, ponaosob, mogu razgovarati sa svojim nastavnicima.</para>
<para>Pitamo se na kojem je mjestu Hrvatska kad je u pitanju indeks sreće i hoćemo li se ikad ugledati na Dansku?</para>

Zbog ovih 5 principa danski školarci najsretnija su djeca na svijetu Prema posljednjem UN-ovom globalnom izvješću o sreći, danski školarci najsretnija su djeca na svijetu.  Taj podatak uopće ne začuđuje, jer u zemlji u kojoj zima traje dulje nego ostala tri godišnja doba zajedno i mrak većinu godine pada već u 16 sati, sve funkcionira besprijekorno.
Danska je jedna od rijetkih zemalja u Europi koja nema ozbiljnih problema s natalitetom. Njihove žene prosječno rode 1,8 djece tijekom života, a hrvatske žene rode jedva 1,4 djeteta. Činjenica je da ova skandinavska zemlja djecu voli i da se o njoj jako dobro i adekvatno brine. To potvrđuje i itekako kvalitetno obrazovanje u kojem ništa nije prepušteno slučaju.
Djecu se od malih nogu uči da budu individualci, da se trebaju brinuti sami o sebi i animirati se. Biti isključivo odlikaš i imati najskuplje tenisice na nogama, Dancima nisu najvažnije stvari na svijetu. Oni žive po nekim drugim puno skromnijim i vrijednijim životnim principima.


   
      Biti najbolji nije najvažnija stvar u životu
   


Dok u Hrvatskoj, iz godine u godinu raste broj odlikaša, u Danskoj je situacija nešto drukčija. Njihov obrazovni sustav nije isključivo posvećen dobivanju što bolje ocjene, već razvijanju djetetove znatiželje i sposobnosti za samorazvoj. Škole pokušavaju stvoriti ozračje u kojem će se učenici vrednovati prema svojim vlastitim osobinama i sposobnostima. Što to znači? Svaka osoba, bez obzira koju školu završila, može pronaći svoje "mjesto pod suncem" i biti društveno korisna sebi i zajednici. Kod njih ne postoje, tražena i manje tražena zanimanja. U njihovim obrazovnim sustavima skoro da nema djece ponavljača i onih koji odustaju od obrazovanja.


   
      Znati biti svoj jednako je važno kao i znati čitati i pisati
   


Foto: Torben Eskerod

Danski školski kurikulum u prvom je redu usmjeren na poticanje osobnog razvoja i to nije samo otrcana fraza. Oni smatraju da primarna funkcija škole nije samo osigurati djetetu bazično znanje, primjerice, naučiti ga čitati, pisati i računati. Jednako je važno učiti ga razvijanju vlastite osobnosti. Prije nego što krenu u vrtiće i male škole, roditelji s djecom svakodnevno rade na proširivanju vokabulara, uče ih osnovnim školskim pravilima te toleranciji koja im je izuzetno važna.


   
      Učenje napamet nije poželjno
   


Učenici se potiču da sami istražuju, dolaze do informacija, analiziraju, pa ako treba i vrše različite eksperimente. Pozorno slušati na satu za Dance nije dovoljno. Oni "zahtijevaju" da učenik također sudjeluju u procesu učenja. U školama ih uče razvijanju vlastitog mišljenja te da mišljenja drugih nikada ne treba uzimati zdravo za gotovo. Razvijanje samopoštovanja smatraju jednom od najljepših osobina koje jedno dijete može razviti. Kreativnost, kritičko mišljenje i samoinicijativnost smatraju vrlo važnim, korisnim i poželjnim. Učiti napamet, primjerice, ulomak iz nekog teksta, smatraju u potpunosti nebitnim i nepotrebnim.


   
      Sreća i blagostanje su važni
   


Većina hrvatske djece, ali i roditelja, jedva čeka vikend kako bi se odmorili od škole i školskih obaveza. Dok Hrvati slobodne dane čekaju kao "ozebli sunce", Danci teže tome da se djeca jednako vesele školi, kao i primjerice, nekoj izvannastavnoj aktivnosti. Za mlade Dance od 14 do 18 godina, koji nisu sigurni koji bi fakultet upisali, obrazovni sustav im omogućuje pohađanje jednogodišnje škole tzv. "Efterskole." Naglasak u tim tzv. posebnim školama stavljen je na program koji nije pokriven u redovnim školama. Otkrivanje talenata i raznoraznih kreativnih nota, primarne su zadaće škole.


Foto: Torben Eskerod

   
      Svatko bi trebao imati jednake šanse
   


Samo kod 11 posto Danaca, velika plaća, presudni je faktor pri odabiru karijere. U zemlji u kojoj ljudi plaćaju jednu od najviših stopa poreza, težnja za obogaćivanjem nije najvažnija. Dance, od malih nogu uče da novac nije presudni faktor kada je u pitanju sreća. Raditi ono što voliš i biti u tome uspješan, važnije je od "debelog" novčanika. U danskim školama, u višim razredima, redovito se održavaju sastanci na kojima učenici o svojim planovima za budućnost, ponaosob, mogu razgovarati sa svojim nastavnicima.
Pitamo se na kojem je mjestu Hrvatska kad je u pitanju indeks sreće i hoćemo li se ikad ugledati na Dansku? Petra Majetić 

danska_Torben-Eskerod

Zbog ovih 5 principa danski školarci najsretnija su djeca na svijetu

<para>Bilo da udara nožicama, ručicama ili glavom u nešto tvrdo, bilo da grize nokte ili sam sebe pljuska po licu, samoozlujeđivanje treba spriječiti i pomoći djetetu da izrazi ljutnju na prihvatljiv način.</para>
<para>Djecu tome uči i predstava "Kad je ljut, zeko se ozlijedi" nastala prema istoimenoj slikovnici izdavačke kuće Evenio. Na predstavi su kao savjetnice sudjelovale i autorice priče, Tatjana Gjurković i Tea Knežević, a predstavu izvodi kazalište Dječji grad.</para>
<para>Priča je to o jednom zeki koji se jako volio družiti i na seoskom imanju tražio prijatelje s kojima bi se igrao. No čini se da nitko za njega nije imao vremena. Zato se zeko toliko naljutio da je snažno šapom udario o drvo i tako je sam sebe ozlijedio. Sva sreća da je u istome selu živjela i pametna sova, koja mu je pomogla riješiti problem.</para>
<para>Kroz ovu veselu i razigranu predstavu punu dječjih songova i jednostavnu priču djecu se uči kako prepoznati vlastite emocije i riješiti problem ili zadovoljiti potrebu koja stoji iza ljutnje.
</para>
<heading4>Gdje i kada pogledati predstavu?</heading4>
<para>
KADA?
10. ožujka 2017. u 18.15 sati
</para>
<para>GDJE?
Dječji grad, Ulica grada Vukovara 269d, 10000 Zagreb
</para>
<heading4>Više o predstavi</heading4>
<para>
Više o predstavi potražite na <ulink url="https://www.facebook.com/djecjigrad/">
 Facebook stranici
 </ulink> predstave ili na stranicama <ulink url="http://djecjigrad.hr/predstave-emocije/">
 kazališta Dječji grad
 </ulink>.</para>
<para>
 Slikovnicu naručite u <ulink url="http://shop.klinfo.hr/proizvod/slikovnice/kad-je-ljut-zeko-se-ozlijedi/">Klinfo Shopu</ulink>
 .</para>

Pogledajte predstavu o emociji ljutnje prema slikovnici "Kad je ljut, zeko se ozlijedi" Kad je dijete ljuto, ponekad ne zna na primjeren način izraziti tu snažnu, negativnu emociju, pa je okrene prema sebi i sam sebe ozljeđuje. Bilo da udara nožicama, ručicama ili glavom u nešto tvrdo, bilo da grize nokte ili sam sebe pljuska po licu, samoozlujeđivanje treba spriječiti i pomoći djetetu da izrazi ljutnju na prihvatljiv način.
Djecu tome uči i predstava "Kad je ljut, zeko se ozlijedi" nastala prema istoimenoj slikovnici izdavačke kuće Evenio. Na predstavi su kao savjetnice sudjelovale i autorice priče, Tatjana Gjurković i Tea Knežević, a predstavu izvodi kazalište Dječji grad.
Priča je to o jednom zeki koji se jako volio družiti i na seoskom imanju tražio prijatelje s kojima bi se igrao. No čini se da nitko za njega nije imao vremena. Zato se zeko toliko naljutio da je snažno šapom udario o drvo i tako je sam sebe ozlijedio. Sva sreća da je u istome selu živjela i pametna sova, koja mu je pomogla riješiti problem.
Kroz ovu veselu i razigranu predstavu punu dječjih songova i jednostavnu priču djecu se uči kako prepoznati vlastite emocije i riješiti problem ili zadovoljiti potrebu koja stoji iza ljutnje.

Gdje i kada pogledati predstavu?

KADA?
10. ožujka 2017. u 18.15 sati

GDJE?
Dječji grad, Ulica grada Vukovara 269d, 10000 Zagreb

Više o predstavi

Više o predstavi potražite na 
      Facebook stranici
    predstave ili na stranicama 
      kazališta Dječji grad
   .

   Slikovnicu naručite u Klinfo Shopu
   . Jelena Kovačić 

Ljuti-Zeko_12a

Pogledajte predstavu o emociji ljutnje prema slikovnici "Kad je ljut, zeko se ozlijedi"

<para>Školske uniforme već nakon Uskrsa uvest će se u 30 zagrebačkih osnovnih škola, dok će u još 22 škole uniforme imati samo neki razredi. Objavio je to zagrebački Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport koji je početkom godine pokrenuo inicijativu uvođenja uniformi u zagrebačke osnovne škole.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Rezultati ankete
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U anketi Gradskog ureda koje su zagrebačke osnovne škole morale ispuniti do 15. veljače odazvalo se svih 108 škola, a za uniforme se izjasnilo 30 škola. Dodatne 22 škole izjasnile su se za uvođenje uniformi samo u neke razrede. Uniforme će tako nositi oko 18.000  od ukupno  60 tisuća zagrebačkih školaraca. U Gradskoj upravi kažu da je realizacija projekta uvođenja školskih uniformi u zagrebačke osnovne škole krenula i da se prve uniforme mogu očekivati nakon kratkog proljetnog odmora u školama, 18. travnja. Uniforme stižu na račun gradskog proračuna. Za tu namjenu Grad Zagreb je osigurao u proračunu oko 10 milijuna kuna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Izgled uniformi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako će izgledati uniforme ovisit će o željama pojedinih škola. Većina škola koja se odlučila za uniforme izrazila je želju da uniformu čine majice, a ne košulje. Neke škole žele i dodatnu opremu poput vesti s kapuljačama, papuče te hlače i suknje. Dizajn je dakle prepušten odluci roditelja, odnosno samih školaraca.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Školski kodeks odijevanja
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako je zapravo sve počelo sa školskim uniformama i pretvorilo se u lavinu rasprava, reakcija i podjela u kojima je svaka strana sigurna da je ona u pravu; i oni koji su protiv školskih odora i oni koji smatraju da su u školama dobrodošle. Gradski Ured za obrazovanje, kulturu i sport uputio je početkom godine ravnateljima zagrebačkih osnovnih škola dopis u kojemu ih je obavijestio o tome da pokreću inicijativu za uvođenje školskog kodeksa odijevanja, tj. školske odore za učenike, a kojom bi se omogućili školama da održe status institucije u kojoj se dijete osjeća prihvaćeno, bez obzira na socijalnu sredinu iz koje dolazi, rasterećeno brige o socijalnim razlikama među vršnjacima..<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U dopisu je istaknuto kako inicijativom o uvođenju školske odore u osnovne škole grada Zagreba žele pomoći i roditeljima u njihovim nastojanjima da kupovanjem skupe i markirane odjeće i obuće ili ostalih predmeta koj ističu vidljive socijalne razlike među djecom, zaštite svoju djecu od svih oblika zlouporabe, nasilja, diskriminacije, zlostavljanja ili zanemarivanja od strane vršnjaka. Svaka bi škola, pisalo je u dopisu, mogla samostalno dizajnirati odoru, a sredstva za njihovu izradu i nabavu osigurala bi se u proračunu Grada Zagreba.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Školska bi odora trebala biti jednostavna, udobna za nošenje, prilagođena godišnjem dobu (majica, košulja) i njome bi se trebalo istaknuti pripadanje određenom razrednom odjelu ili školi u cjelini. Obrazac s prijedlozima škole su trebale dostaviti najkasnije do 15. veljače.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dosadašnja iskustva u školama
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prije inicijative zagrebačkog gradskog ureda, školske uniforme već su uvele škola u Šibeniku, te u Svetom Lovreču kod Poreča. U Šibeniku  djeca nose iste, ljubičaste majice s grbom škole. Iako se sve socijalne razlike ne mogu umanjiti jednom majicom, nadaju se kako će ovime barem malo pridonijeti boljoj atmosferi u školi. Majica je  hrvatski proizvod, a platili su ih roditelji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Povijest školskih uniformi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Rasprava “za” ili “protiv” školskih uniformi u mnogim zemljama još uvijek traje, a o ovom pitanju imaju što reći i djeca, i roditelji i učitelji. U bivšoj državi školske su se kute nosile iz više razloga. Najprije, trebale su zaštititi dječju odjeću od prljanja i uništavanja, sakriti neprikladnu odjeću ponekih učenika, ali i poslužiti da se učenike lakše prepozna na ulici ili u školi te da se nitko posebno odjećom ne ističe. Kodeks odijevanja (dress code) nije toliko restriktivan kao model uniformi. Uniforma podrazumijeva točno propisane odjevne predmete, primjerice, identične suknjice i hlače, štrampice i čarape u određenoj boji, identične košulje i kravate te sakoiće s izvezenim logom škole te cipele. Uniforma podrazumijeva i ograničenu paletu boja. Najčešće je dvobojna (tamnoplavo-bijelo, bež-bijelo) s nekim detaljem u jarkoj boji (npr. crvena ili žuta kravata, čarape, marama ili kapa).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Argumenti “za” školske uniforme
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Neke zemlje školske uniforme propisuju zakonom, negdje je to tradicija, većina država odluka prepušta vodstvu škola. Pobornici uvođenja školskih uniformi smatraju kako su učenici i roditelji pod manjim svakodnevnim pritiskom što odjenuti. Ističu kako su uniforme su jeftinija opcija za roditelje, ako se gleda period od cijele školske godine. Učenici manje izostaju s nastave. Uniformiranost umanjuje zadirkivanje i zlostavljanje te nasilje među učenicima. Društveni konflikti među učenicima se smanjuju jer se ukida procjenjivanje po odjeći koju dijete nosi. Uniforme se mogu predati novim generacijama i na taj način reciklirati. Puno se lakše identificiraju uljezi koji ulaze u školu. Manje je krađa osobnih stvari djece.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Argumenti “protiv” školskih uniformi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S druge strane, protivnici uvođenja školskih uniformi smatraju kako je odjeća mladima odraz bunta, karaktera i općenito način izražavanja pa su onda školske uniforme napad na slobodu izbora i općenito slobodu individue. Ističu kako uniforme umanjuju dječju individualnost. Škole bi trebale biti mjesta u kojima se različitost slavi i hvali. Dijete u uniformi može svejedno biti žrtva zlostavljanja djece iz drugih škola ili okruženja. Djeca se u uniformi ne osjećaju ugodno što utječe na njihov osjećaj opuštenosti. Model uniformiranja teško je provesti u praksi, teško je dobiti suglasnost svih roditelja i djece te natjerati djecu da ih poštuju. Neka istraživanja pokazala su da uniforme nemaju nikakav učinak na akademski uspjeh djece.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: Monkey Business - fotolia</para>

Za i protiv uniforma u školama Nakon Uskrsa u neke škole uvode se uniforme za učenike Školske uniforme već nakon Uskrsa uvest će se u 30 zagrebačkih osnovnih škola, dok će u još 22 škole uniforme imati samo neki razredi. Objavio je to zagrebački Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport koji je početkom godine pokrenuo inicijativu uvođenja uniformi u zagrebačke osnovne škole.
   
   Rezultati ankete
   
U anketi Gradskog ureda koje su zagrebačke osnovne škole morale ispuniti do 15. veljače odazvalo se svih 108 škola, a za uniforme se izjasnilo 30 škola. Dodatne 22 škole izjasnile su se za uvođenje uniformi samo u neke razrede. Uniforme će tako nositi oko 18.000  od ukupno  60 tisuća zagrebačkih školaraca. U Gradskoj upravi kažu da je realizacija projekta uvođenja školskih uniformi u zagrebačke osnovne škole krenula i da se prve uniforme mogu očekivati nakon kratkog proljetnog odmora u školama, 18. travnja. Uniforme stižu na račun gradskog proračuna. Za tu namjenu Grad Zagreb je osigurao u proračunu oko 10 milijuna kuna.
   
   Izgled uniformi
   
Kako će izgledati uniforme ovisit će o željama pojedinih škola. Većina škola koja se odlučila za uniforme izrazila je želju da uniformu čine majice, a ne košulje. Neke škole žele i dodatnu opremu poput vesti s kapuljačama, papuče te hlače i suknje. Dizajn je dakle prepušten odluci roditelja, odnosno samih školaraca.
   
   Školski kodeks odijevanja
   
Kako je zapravo sve počelo sa školskim uniformama i pretvorilo se u lavinu rasprava, reakcija i podjela u kojima je svaka strana sigurna da je ona u pravu; i oni koji su protiv školskih odora i oni koji smatraju da su u školama dobrodošle. Gradski Ured za obrazovanje, kulturu i sport uputio je početkom godine ravnateljima zagrebačkih osnovnih škola dopis u kojemu ih je obavijestio o tome da pokreću inicijativu za uvođenje školskog kodeksa odijevanja, tj. školske odore za učenike, a kojom bi se omogućili školama da održe status institucije u kojoj se dijete osjeća prihvaćeno, bez obzira na socijalnu sredinu iz koje dolazi, rasterećeno brige o socijalnim razlikama među vršnjacima..
   
U dopisu je istaknuto kako inicijativom o uvođenju školske odore u osnovne škole grada Zagreba žele pomoći i roditeljima u njihovim nastojanjima da kupovanjem skupe i markirane odjeće i obuće ili ostalih predmeta koj ističu vidljive socijalne razlike među djecom, zaštite svoju djecu od svih oblika zlouporabe, nasilja, diskriminacije, zlostavljanja ili zanemarivanja od strane vršnjaka. Svaka bi škola, pisalo je u dopisu, mogla samostalno dizajnirati odoru, a sredstva za njihovu izradu i nabavu osigurala bi se u proračunu Grada Zagreba.
   
Školska bi odora trebala biti jednostavna, udobna za nošenje, prilagođena godišnjem dobu (majica, košulja) i njome bi se trebalo istaknuti pripadanje određenom razrednom odjelu ili školi u cjelini. Obrazac s prijedlozima škole su trebale dostaviti najkasnije do 15. veljače.
   
   Dosadašnja iskustva u školama
   
Prije inicijative zagrebačkog gradskog ureda, školske uniforme već su uvele škola u Šibeniku, te u Svetom Lovreču kod Poreča. U Šibeniku  djeca nose iste, ljubičaste majice s grbom škole. Iako se sve socijalne razlike ne mogu umanjiti jednom majicom, nadaju se kako će ovime barem malo pridonijeti boljoj atmosferi u školi. Majica je  hrvatski proizvod, a platili su ih roditelji.
   
   Povijest školskih uniformi
   
Rasprava “za” ili “protiv” školskih uniformi u mnogim zemljama još uvijek traje, a o ovom pitanju imaju što reći i djeca, i roditelji i učitelji. U bivšoj državi školske su se kute nosile iz više razloga. Najprije, trebale su zaštititi dječju odjeću od prljanja i uništavanja, sakriti neprikladnu odjeću ponekih učenika, ali i poslužiti da se učenike lakše prepozna na ulici ili u školi te da se nitko posebno odjećom ne ističe. Kodeks odijevanja (dress code) nije toliko restriktivan kao model uniformi. Uniforma podrazumijeva točno propisane odjevne predmete, primjerice, identične suknjice i hlače, štrampice i čarape u određenoj boji, identične košulje i kravate te sakoiće s izvezenim logom škole te cipele. Uniforma podrazumijeva i ograničenu paletu boja. Najčešće je dvobojna (tamnoplavo-bijelo, bež-bijelo) s nekim detaljem u jarkoj boji (npr. crvena ili žuta kravata, čarape, marama ili kapa).
   
   Argumenti “za” školske uniforme
   
Neke zemlje školske uniforme propisuju zakonom, negdje je to tradicija, većina država odluka prepušta vodstvu škola. Pobornici uvođenja školskih uniformi smatraju kako su učenici i roditelji pod manjim svakodnevnim pritiskom što odjenuti. Ističu kako su uniforme su jeftinija opcija za roditelje, ako se gleda period od cijele školske godine. Učenici manje izostaju s nastave. Uniformiranost umanjuje zadirkivanje i zlostavljanje te nasilje među učenicima. Društveni konflikti među učenicima se smanjuju jer se ukida procjenjivanje po odjeći koju dijete nosi. Uniforme se mogu predati novim generacijama i na taj način reciklirati. Puno se lakše identificiraju uljezi koji ulaze u školu. Manje je krađa osobnih stvari djece.
   
   Argumenti “protiv” školskih uniformi
   
S druge strane, protivnici uvođenja školskih uniformi smatraju kako je odjeća mladima odraz bunta, karaktera i općenito način izražavanja pa su onda školske uniforme napad na slobodu izbora i općenito slobodu individue. Ističu kako uniforme umanjuju dječju individualnost. Škole bi trebale biti mjesta u kojima se različitost slavi i hvali. Dijete u uniformi može svejedno biti žrtva zlostavljanja djece iz drugih škola ili okruženja. Djeca se u uniformi ne osjećaju ugodno što utječe na njihov osjećaj opuštenosti. Model uniformiranja teško je provesti u praksi, teško je dobiti suglasnost svih roditelja i djece te natjerati djecu da ih poštuju. Neka istraživanja pokazala su da uniforme nemaju nikakav učinak na akademski uspjeh djece.
 

Foto: Monkey Business - fotolia M.G. 

Za i protiv uniforma u školama

<para> Najčešći uzroci debljine pripisuju se prekomjernom unosu energije te tjelesnoj neaktivnosti. Tome pridonosi i gensko nasljeđe te psihološki i socioekonomski čimbenici, kao i utjecaj obitelji.
</para>
<para>Ako ste jedan od roditelja čije dijete ima problema s težinom, vjerojatno postajete nervozni pri pomisli da biste o tome s njime trebali razgovarati. Primjerice, imate li kćer, sigurno mislite kako bi je razgovor o njezinoj prekomjernoj težini mogao potaknuti da se srami svoga tijela ili da nanese štetu njezinu samopouzdanju.</para>
<para>Za početak, imajte na umu da većina pretile djece zna da ima problem. Izbjegavanjem teme i pretvaranjem da je sve u redu, djeci se šalje kriva poruka kako je <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/vijesti/pretilost-djece-u-hrvatskoj-33-djecaka-20-djevojcica-ima-prekomjernu-tezinu/">prekomjerna težina</ulink> nešto sramotno, nešto o čemu se ne bi trebalo razgovarati. Stoga, nemojte gubiti vrijeme, skupite hrabrosti i započnite razgovor.
</para>
<heading4>
 Budite otvoreni i iskreni - progovorite o vlastitim iskustvima
</heading4>
<para>
Na primjer, ako ste se u osnovnoj školi naglo razvili te se počeli zbog toga nelagodno osjećati u kupaćem kostimu, podijelite to iskustvo sa svojom djecom. Važno je samo da izbjegavate negativan i kritičan odnos prema vlastitome tijelu. Ukoliko vas djeca čuju da govorite negativne stvari o svojemu tijelu, većinu njih, počet će zabrinjavati i vlastito.
</para>
<heading4>
 Uključite se kao obitelj
</heading4>
<para>
Ne zaboravite upotrijebiti zamjenicu "mi" prilikom razgovora o težini i zdravlju. Objasnite djetetu da ste odlučili uvesti neke promjene u obiteljskom jelovniku od kojih će svi imati koristi. Možete mu reći: "Zašto ne bismo svi zajedno pokušali nešto promijeniti?" ili "Hajdemo se naučiti ispravno hraniti, a dobro bi nam došlo i više kretanja." Međutim, ne istaknete li da govorite o cijeloj obitelji, mogli biste odaslati poruku kako jedno dijete ima "problem" ili je "drukčije."
</para>
<heading4>
 Razgovarajte o prehrambenim izazovima koji ga očekuju
</heading4>
<para>
Dijete koje je odlučilo jesti zdravije može osjećati uznemirenost kako se približava datum nekog slavlja, primjerice rođendana na kojem se poslužuje hrana kojoj je teško odoljeti. Kada ste god u mogućnosti, zatražite jelovnik unaprijed kako bi s djetetom razradili "plan" koju hranu namjerava jesti, a koju preskočiti.
</para>
<heading4>
 Pojasnite im vezu između težine i zdravlja
</heading4>
<para>
Djetetu morate objasniti da nezdrava hrana i prekomjerna težina utječu na svaki tjelesni sustav te da ona za sobom povlači mnogobrojne zdravstvene rizike. Razgovor obavezno oblikujte prema uzrastu djeteta kojemu se obraćate.
</para>
<heading4>
 Razgovarajte s djetetom o zdravim namirnicama
</heading4>
<para>
Djecu vrlo lako može zbuniti riječ "zdravo." Umjesto da kažete kako je neka namirnica "zdrava" ili da namirnicama dajete obilježja poput "dobre" i "loše" namirnice, radije objasnite zašto je nešto korisno. Pokušajte govoriti o hrani na djeci razumljiv način. Primjerice, starijoj djeci možete reći da je kelj bogat kalcijem koji utječe na rast i razvoj kostiju ili mlađem djetetu recite da će mu špinat pomoći izgraditi velike mišiće, zbog kojih će brže trčati.
</para>
<heading4>
 Budite mu podrška i potpora
</heading4>
<para>
Potaknite svoje dijete da izrazi što osjeća, a zatim ga pozorno slušajte. Ponekad mu je dovoljno da zna kako ga netko sluša, a da pritom ne osjeća nikakav pritisak zbog problema na koji je naišao.
</para>
<heading4>
 Potičite pozitivno ponašanje
</heading4>
<para>
Pokažite djetetu da ste zadovoljni svakom zdravom odlukom. Pohvalite djecu kada vidite da počinju razvijati zdrave navike.</para>

Kako s djecom razgovarati o njihovoj prekomjernoj tjelesnoj težini? Nažalost, ni Hrvatsku nije zaobišao utjecaj tzv. zapadnjačkog načina života i prehrane te se stoga svakim danom bilježi sve veći broj pretile djece.  Najčešći uzroci debljine pripisuju se prekomjernom unosu energije te tjelesnoj neaktivnosti. Tome pridonosi i gensko nasljeđe te psihološki i socioekonomski čimbenici, kao i utjecaj obitelji.

Ako ste jedan od roditelja čije dijete ima problema s težinom, vjerojatno postajete nervozni pri pomisli da biste o tome s njime trebali razgovarati. Primjerice, imate li kćer, sigurno mislite kako bi je razgovor o njezinoj prekomjernoj težini mogao potaknuti da se srami svoga tijela ili da nanese štetu njezinu samopouzdanju.
Za početak, imajte na umu da većina pretile djece zna da ima problem. Izbjegavanjem teme i pretvaranjem da je sve u redu, djeci se šalje kriva poruka kako je prekomjerna težina nešto sramotno, nešto o čemu se ne bi trebalo razgovarati. Stoga, nemojte gubiti vrijeme, skupite hrabrosti i započnite razgovor.


   Budite otvoreni i iskreni -  progovorite o vlastitim iskustvima


Na primjer, ako ste se u osnovnoj školi naglo razvili te se počeli zbog toga nelagodno osjećati u kupaćem kostimu, podijelite to iskustvo sa svojom djecom. Važno je samo da izbjegavate negativan i kritičan odnos prema vlastitome tijelu. Ukoliko vas djeca čuju da govorite negativne stvari o svojemu tijelu, većinu njih, počet će zabrinjavati i vlastito.


   Uključite se kao obitelj


Ne zaboravite upotrijebiti zamjenicu "mi" prilikom razgovora o težini i zdravlju. Objasnite djetetu da ste odlučili uvesti neke promjene u obiteljskom jelovniku od kojih će svi imati koristi. Možete mu reći: "Zašto ne bismo svi zajedno pokušali nešto promijeniti?" ili "Hajdemo se naučiti ispravno hraniti, a dobro bi nam došlo i više kretanja." Međutim, ne istaknete li da govorite o cijeloj obitelji, mogli biste odaslati poruku kako jedno dijete ima "problem" ili je "drukčije."


   Razgovarajte o prehrambenim izazovima koji ga očekuju


Dijete koje je odlučilo jesti zdravije može osjećati uznemirenost kako se približava datum nekog slavlja, primjerice rođendana na kojem se poslužuje hrana kojoj je teško odoljeti. Kada ste god u mogućnosti, zatražite jelovnik unaprijed kako bi s djetetom razradili "plan" koju hranu namjerava jesti, a koju preskočiti.


   Pojasnite im vezu između težine i zdravlja


Djetetu morate objasniti da nezdrava hrana i prekomjerna težina utječu na svaki tjelesni sustav te da ona za sobom povlači mnogobrojne zdravstvene rizike. Razgovor obavezno oblikujte prema uzrastu djeteta kojemu se obraćate.


   Razgovarajte s djetetom o zdravim namirnicama


Djecu vrlo lako može zbuniti riječ "zdravo." Umjesto da kažete kako je neka namirnica "zdrava" ili da namirnicama dajete obilježja poput "dobre" i "loše" namirnice, radije objasnite zašto je nešto korisno. Pokušajte govoriti o hrani na djeci razumljiv način. Primjerice, starijoj djeci možete reći da je kelj bogat kalcijem koji utječe na rast i razvoj kostiju ili mlađem djetetu recite da će mu špinat pomoći izgraditi velike mišiće, zbog kojih će brže trčati.


   Budite mu podrška i potpora


Potaknite svoje dijete da izrazi što osjeća, a zatim ga pozorno slušajte. Ponekad mu je dovoljno da zna kako ga netko sluša, a da pritom ne osjeća nikakav pritisak zbog problema na koji je naišao.


   Potičite pozitivno ponašanje


Pokažite djetetu da ste zadovoljni svakom zdravom odlukom. Pohvalite djecu kada vidite da počinju razvijati zdrave navike. Petra Majetić 

the size of stomach of children with overweight.

Kako s djecom razgovarati o njihovoj prekomjernoj tjelesnoj težini?

<para>. Kako ovaj nesvjesni čin djeteta ne bi postao ustaljeni obrazac njegova ponašanja, važna je adekvatna reakcija roditelja.
</para>
<heading4>Razgovor s djecom mlađom od 7 godina o krađi</heading4>
<para>
Roditelji trebaju imati na umu da djeca mlađa od pet godina još uvijek ne percipiraju i ne shvaćaju koncept vlasništva. Kada se radi o vrlo maloj djeci roditelji bi im trebali pomoći da shvate da krađa nije u redu, odnosno poslati im jasnu poruku što treba učiniti. Primjerice, ako dijete uzme čokoladu u dućanu roditelji mogu pomoći djetetu vratiti čokoladu. Ako je dijete već pojelo čokoladu, roditelji mogu odvesti dijete natrag u dućan da se ispriča za krađu i da plati.</para>
<para>Djecu već nakon pete godine možemo učiti pojmu vlasništva. Stvari koje njima pripadaju ne treba davati drugima bez njihove dozvole i sve ono što pripada djeci treba poštovati i tretirati kao njihovo vlasništvo. Također, od 5. godine djetetovog života razgovori mogu biti mnogo opsežniji, te se može razgovarati o hipotetskim problemima. Roditelji mogu postavljati pitanja poput: <emphasis>"Kako bi se ti osjećao kad bi ti netko uzeo tvoju omiljenu igračku?"</emphasis> i <emphasis>"Kako bi se tvoj prijatelj osjećao kad bi mu netko uzeo njegovu igračku?"</emphasis>. U nižoj dobi djeteta najbolje je učiti ga kroz igru a ne direktivnim razgovorima.
</para>
<heading4>Razgovor o krađi s osnovnoškolcima</heading4>
<para>
Do sedme, osme godine života djeca bi već trebala znati da krađa nije u redu i da će nakon takvog čina snositi posljedice. Kod djeteta školske dobi važno je da ono vrati ukradenu stvar i ispriča se osobi koju je “oštetilo”. U tom slučaju dijete treba otpratiti do dotične osobe i smireno mu pokazati kako postoje posljedice koje nisu ugodne i koje ga mogu posramiti. Roditelji nikada ne bi trebali kritizirati djetetov identitet i oslovljavati ga „lopovom“ ili „kradljivcem“ kada dijete nešto ukrade. Ukoliko dijete obilježavamo takvim epitetima, ono će se uskoro i početi ponašati u skladu s njima.</para>
<para>Kako krađa može biti samo produžetak nekog emocionalnog nedostatka ili temeljne želje koja nije zadovoljena, uvijek je važno razgovarati s djetetom i saznati uzrok njegova postupka.
</para>
<heading4>Veza između krađe i potrebe za pažnjom</heading4>
<para>
Jedan od najčešćih uzroka krađe kod djece je osjećaj emocionalnog nedostatka u životu. Dijete koje nema ispunjene emocionalne potrebe osjeća se prazno iznutra, pa može krasti stvari u pokušaju da popuni tu prazninu. Mnoga djeca nemaju pažnju koja im je potrebna pa krađom pokušavaju pridobiti željenu pažnju roditelja. Krađa je njihov način kojim izražavaju svoje nezadovoljstvo i traže zadovoljenje njihove potrebe za pažnjom. U ovoj situaciji roditelji bi trebali pronaći način kako da ispune djetetovu potrebu – kada djetetu krađa više ne bude sinonim za pažnju roditelja, odnosno kada roditelji djetetu pružaju pažnju i obraćaju pozornost na dobre postupke koje dijete čini, automatski će nestati njegovo pribjegavanje krađama kao načinu za pridobivanjem toliko željene pažnje roditelja.
</para>
<heading4>Krađa u adolescentskoj dobi</heading4>
<para>
Nadalje, za period adolescencije karakteristično je eksperimentiranje, pa se tako može kod djeteta javiti i eksperimentiranje s krađom. Mladim ljudima je u ovom razdoblju izuzetno bitno društvo, pa se uslijed silne želje da se uklope u društvo može dogoditi da mlada osoba ukrade samo kako bi zadovoljila uvjete grupe koja traži da novi član napravi nešto uzbudljivo (najčešće je to krađa). U ovoj situaciji najviše pomaže razgovor, jačanje djetetova samopouzdanja, ali i sankcije kojima će roditelj djetetu poručiti da je samo odgovorno za svoje ponašanje i da svaki postupak nosi određene posljedice. No ukoliko roditelji primijete da je krađa njihovom djetetu već postala navika, možda se radi o ozbiljnom pritisku vršnjaka ili pak o poremećaju poznatom kao kleptomanija. U tom slučaju, nekoliko savjeta i razgovora možda neće pomoći te će biti potreban angažman stručnjaka. U svakom slučaju, rješenje uvijek postoji kada reagiramo na vrijeme i kada ne niječemo postojanje problema.</para>
<para>Na kraju, smatram da je vrlo važno od najranije dobi djetetu usađivati moralne vrijednosti i pružati im uzor u tome. Izbjegavanje kritiziranja djetetova identiteta („ti si zločest/bezobrazan/kradljivac“), poticanje pozitivnih ponašanja, kritiziranje i sankcioniranje neadekvatnih postupaka bez uskraćivanja ljubavi ključni su za prevenciju krađe kod djeteta. I na kraju, ako do problema unatoč tome dođe, uvijek treba imati na umu da je traženje pomoći od stručnjaka prvi korak ka rješenju problema i da to ne znači da roditelj nije dobar roditelj – upravo suprotno.</para>
<para>AUTORICA ČLANKA: <emphasis>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
 </emphasis>
</para>

Razgovor s djecom o krađi sukladno njihovoj dobi Mnogi roditelji predškolske djece znaju da dijete u tom uzrastu često poželi ponijeti kući neke predmete koji mu se svide kao što su primjerice slatkiši ili igračke u dućanu ili pak igračka iz vrtića koja pripada njegovom prijatelju . Kako ovaj nesvjesni čin djeteta ne bi postao ustaljeni obrazac njegova ponašanja, važna je adekvatna reakcija roditelja.

Razgovor s djecom mlađom od 7 godina o krađi

Roditelji trebaju imati na umu da djeca mlađa od pet godina još uvijek ne percipiraju i ne shvaćaju koncept vlasništva. Kada se radi o vrlo maloj djeci roditelji bi im trebali pomoći da shvate da krađa nije u redu, odnosno poslati im jasnu poruku što treba učiniti. Primjerice, ako dijete uzme čokoladu u dućanu roditelji mogu pomoći djetetu vratiti čokoladu. Ako je dijete već pojelo čokoladu, roditelji mogu odvesti dijete natrag u dućan da se ispriča za krađu i da plati.
Djecu već nakon pete godine možemo učiti pojmu vlasništva. Stvari koje njima pripadaju ne treba davati drugima bez njihove dozvole i sve ono što pripada djeci treba poštovati i tretirati kao njihovo vlasništvo. Također, od 5. godine djetetovog života razgovori mogu biti mnogo opsežniji, te se može razgovarati o hipotetskim problemima. Roditelji mogu postavljati pitanja poput: "Kako bi se ti osjećao kad bi ti netko uzeo tvoju omiljenu igračku?" i "Kako bi se tvoj prijatelj osjećao kad bi mu netko uzeo njegovu igračku?". U nižoj dobi djeteta najbolje je učiti ga kroz igru a ne direktivnim razgovorima.

Razgovor o krađi s osnovnoškolcima

Do sedme, osme godine života djeca bi već trebala znati da krađa nije u redu i da će nakon takvog čina snositi posljedice. Kod djeteta školske dobi važno je da ono vrati ukradenu stvar i ispriča se osobi koju je “oštetilo”. U tom slučaju dijete treba otpratiti do dotične osobe i smireno mu pokazati kako postoje posljedice koje nisu ugodne i koje ga mogu posramiti. Roditelji nikada ne bi trebali kritizirati djetetov identitet i oslovljavati ga „lopovom“ ili „kradljivcem“ kada dijete nešto ukrade.  Ukoliko dijete obilježavamo takvim epitetima, ono će se uskoro i početi ponašati u skladu s njima.
Kako krađa može biti samo produžetak nekog emocionalnog nedostatka ili temeljne želje koja nije zadovoljena, uvijek je važno razgovarati s djetetom i saznati uzrok njegova postupka.

Veza između krađe i potrebe za pažnjom

Jedan od najčešćih uzroka krađe kod djece je osjećaj emocionalnog nedostatka u životu. Dijete koje nema ispunjene emocionalne potrebe osjeća se prazno iznutra, pa može krasti stvari u pokušaju da popuni tu prazninu. Mnoga djeca nemaju pažnju koja im je potrebna pa krađom pokušavaju pridobiti željenu pažnju roditelja. Krađa je njihov način kojim izražavaju svoje nezadovoljstvo i traže zadovoljenje njihove potrebe za pažnjom. U ovoj situaciji roditelji bi trebali pronaći način kako da ispune djetetovu potrebu – kada djetetu krađa više ne bude sinonim za pažnju roditelja, odnosno kada roditelji djetetu pružaju pažnju i obraćaju pozornost na dobre postupke koje dijete čini, automatski će nestati njegovo pribjegavanje krađama kao načinu za pridobivanjem toliko željene pažnje roditelja.

Krađa u adolescentskoj dobi

Nadalje, za period adolescencije karakteristično je eksperimentiranje, pa se tako može kod djeteta javiti i eksperimentiranje s krađom. Mladim ljudima je u ovom razdoblju izuzetno bitno društvo, pa se uslijed silne želje da se uklope u društvo može dogoditi da mlada osoba ukrade samo kako bi zadovoljila uvjete grupe koja traži da novi član napravi nešto uzbudljivo (najčešće je to krađa). U ovoj situaciji najviše pomaže razgovor, jačanje djetetova samopouzdanja, ali i sankcije kojima će roditelj djetetu poručiti da je samo odgovorno za svoje ponašanje i da svaki postupak nosi određene posljedice. No ukoliko roditelji primijete da je krađa njihovom  djetetu već postala navika, možda se radi o ozbiljnom pritisku vršnjaka ili pak o poremećaju poznatom kao kleptomanija. U tom slučaju, nekoliko savjeta i razgovora možda neće pomoći te će biti potreban angažman stručnjaka. U svakom slučaju, rješenje uvijek postoji kada reagiramo na vrijeme i kada ne niječemo postojanje problema.
Na kraju, smatram da je vrlo važno od najranije dobi djetetu usađivati moralne vrijednosti i pružati im uzor u tome. Izbjegavanje kritiziranja djetetova identiteta („ti si zločest/bezobrazan/kradljivac“), poticanje pozitivnih ponašanja, kritiziranje i sankcioniranje neadekvatnih postupaka bez uskraćivanja  ljubavi ključni su za prevenciju krađe kod djeteta.  I na kraju, ako do problema unatoč tome dođe, uvijek treba imati na umu da je traženje pomoći od stručnjaka prvi korak ka rješenju problema i da to ne znači da roditelj nije dobar roditelj – upravo suprotno.
AUTORICA ČLANKA: 
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
 Klinfo.hr 

Mother and daughter in forest together

Razgovor s djecom o krađi sukladno njihovoj dobi

<para>Slobodno je možemo zvati i zemljom dvoraca jer prema nekim podatcima na području cijele zemlje nalazi se više od 1000 dvoraca, utvrda i ljetnikovaca. Svi u sebi kriju dašak prošlih vremena i mnogobrojne mitove i legende isprepletene mnogim povijesnim činjenicama. Povijest se uči odmalena, stoga zašto ne biste, malo za promjenu, svoje klince odveli u neke od najljepših dvoraca Hrvatske. Mi vam donosimo ideje koje biste kulturne znamenitosti mogli posjetiti.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Stari Grad, Varaždin
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Za svakog posjetitelja grada Varaždina, utvrda Stari grad je nezaobilazna. Bila je središte plemićkog posjeda, vlasnički i pravno odvojenog od kraljevskog i slobodnog grada Varaždina. Današnja utvrda građena je od 14. do 19. stoljeća. Za ratova s Turcima u 16. stoljeću pregrađena je u renesansni Wasserburg, utvrdu – dvorac okružen visokim zemljanim nasipima s bastionima, opkoljen dvostrukim pojasom vode. U počast milenijske obljetnice hrvatskog kraljevstva otvoren je u Starom gradu 1925. godine Gradski muzej Varaždin.
</para>
<para>U prostorijama muzeja nalaze se zbirke najstarijeg, Kulturnopovijesnog odjela. Najvrijednije su zbirka cehovskih predmeta, namještaja, povijesnih portreta, oružja, slika, satova, porculana i stakla koje uz mnoge druge predmete svakodnevnog života varaždinskog plemstva i bogatog građanstva posjetitelji i danas mogu vidjeti u 40-ak muzejskih prostorija. Stari Grad nalazi se na poleđini, danas nevažeće, hrvatske novčanice od pet kn.
</para>
<para/>
<para>Foto: Turistička zajednica grada Varaždina</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Veliki Tabor, Hrvatsko zagorje
 </emphasis>
</heading2>
<para>Plemićki grad Veliki Tabor jedan je od najznačajnijih kulturno–povijesnih spomenika kontinentalne Hrvatske. Svojim smještajem na vrhu Huma Košnićkog, na 333 m nadmorske visine, dominira zagorskim krajem već više od pola tisućljeća. Impresivan je i pogled koji se s Velikog Tabora pruža na cijelo Hrvatsko zagorje i dio Slovenije. Gradila ga je plemićka obitelj Rattkay tijekom 16. stoljeća, a ostao je u njihovom posjedu sve do 1793.</para>
<para>Najstariji dio kompleksa je središnja utvrda koja je imala stambenu i obrambenu funkciju. Kasnije, u 16. stoljeću, izgrađene su četiri polukružne kule, a u 17. stoljeću prigrađene su prostorije pokraj sjevernog zida. Među vlasnicima ističe se poznati hrvatski slikar Oton Iveković koji je u brojnim djelima kistom opjevao dvorac i slikovit krajolik okolice. Početkom 90-ih godina 20. stoljeća, uredbom Vlade Republike Hrvatske, predan je na korištenje Muzejima Hrvatskog zagorja.</para>
<para/>
<para>Foto: Turistička zajednica područja Kumrovec, Desinić, Zagorska Sela</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Stari grad Dubovac, Karlovac
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Na prapovijesnom humku povrh Kupe na 185 metara nadmorske visine smještena je gradina Dubovac. Slikoviti dvorac iz 13. stoljeća predstavlja jedan od najljepših i najbolje sačuvanih spomenika feudalnog graditeljstva Hrvatske. Premda je nastao mnogo ranije, prvi put se spominje tek 1339. godine u povijesnim crkvenim spisima, a od 14. st. njime gospodare različite plemićke obitelji.</para>
<para>Posebno se ističu Frankopani u čijem je vlasništvu dobio i svoj današnji izgled renesansnog kaštela s gotičkim elementima. Stari grad pruža mogućnost obilaska unutrašnjosti, penjanja na vidikovac i posjeta muzejskoj izložbi u najvišoj kuli. U njemu je postavljena i stalna izložba, a s vidikovca se pruža pogled na cijeli grad i okolicu.
</para>
<para/>
<para>Foto: Muzej grada Karlovca</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Lukavec, Gornja Lomnica
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Kad uđete preko praga ulaznih vratiju na kojima dva lava drže grb Plemenite opčine turopljske, naći ćete se u starom gradu u kojem se branila i pisala povijest ovoga kraja. Ovaj je dvorac jedina zidana utvrda u Turopolju i upravo je ovaj grad nekada bio središte rada i života Plemenite opčine turopoljske. U pisanim se izvorima prvi put spominje 1256. godine, no točna godina izgradnje nije poznata, a prvobitna građevina bila je podignuta od hrastovine. 
</para>
<para>Uoči dana sv. Jurja 23. travnja, stari grad Lukavec tradicionalno oživi za vrijeme jurjevskih svečanosti kada se ispred njega pali najveći krijes kojim se simbolički tjera zima, a slavi nadolazeće proljeće. Nekada su se u starom gradu održavala suđenja vješticama, a dokaz tomu je i "coprnički" zatvor koji se nalazi u prizemlju kaštela. Poznata hrvatska spisateljica Marija Jurić-Zagorka velik dio radnje romana “Kći Lotrščaka” smjestila je u Turopolje, upravo u starom gradu Lukavcu gdje su prema njenim riječima vještice često stizale u pohode.</para>
<para/>
<para>Foto: Pinterest</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Novi dvori, Zaprešić
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Novi dvori su jedinstveni spomenik kulturno-povijesne baštine te su jedinstveni primjer očuvanosti cjelovitog gospodarskog vlastelinskog kompleksa. Ban Josip Jelačić dao je dograditi i preurediti i dvorac i cijelo imanje. U istočnom dijelu dvorac je dograđen za 18 metara, proširen je i preuređen kat dvorca, prekriven je crijepom, uređen je veliki podrum i pročelje. Oko dvorca uređen je i perivoj. Spomeničku i gospodarsku cjelinu Novi dvori, na površini od 20,5 hektara, čine dvorac, kapela sv. Josipa, grobnica obitelji Jelačić, perivoj, voćnjak, stambene i gospodarske zgrade, povrtnjak, obradivo zemljište i park-šuma.
</para>
<para>Sačuvani i djelomično obnovljeni gospodarski objekti također su vrijednost Novih dvora. Okrugla "vršilnica" je jedini, najstariji takav objekt u Hrvatskoj, potječe iz 17. stoljeća te je spomenik nulte kategorije. Nekadašnje spremište plodina, trokatna žitnica, uređeno je 1987. godine kao galerija, danas kao Muzej "Matije Skurjenija." U njemu je stalni postav slika znamenitog umjetnika naive Skurjenija, kao i povijesna foto-izložba "Novi dvori Jelačićevi".
</para>
<para/>
<para>Foto: Wikimedia Commons</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Trakošćan, Hrvatsko zagorje
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Trakošćan, s oko 40 tisuća posjetitelja godišnje jedan je od najposjećenijih i najatraktivnijih hrvatskih dvoraca. Nastao je krajem 13. stoljeća u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja osmatračka utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini. Gospodari utvrde u prvim stoljećima nisu poznati, a tek od 14. stoljeća vlasnici dvorca postaju Celjski. Uskoro ta obitelj izumire i Trakošćan dijeli sudbinu ostalih njihovih gradova i posjeda koji se usitnjavaju, i mijenjaju razne gospodare.</para>
<para>Dvorac čine četiri razine: nisko i visoko prizemlje, te prvi i drugi kat, a u sklopu njega nalazi se i muzej koji je osnovan 1954. godine. Neposredna okolica dvorca oblikovana je kao pejzažni park. Osobito i prepoznatljivo obilježje Trakošćanu daje veliko umjetno jezero, dugo oko kilometar i pol, čija površina iznosi oko 17 hektara. Na stazi oko Trakošćanskog jezera uređena je poučna staza koja pruža uvid u prirodne vrijednosti park-šume Trakošćan i okolnog područja. Dužine je 5 km, a može se razgledati uz laganu šetnju za otprilike 2 sata. Na njoj se nalazi 20 poučnih točaka, kao i ribarska kućica koja je uređena kao info-točka namijenjena predahu za vrijeme šetnje.
</para>
<para/>
<para>Foto: Trakoscan.hr</para>

Kamo na izlet? Odvedite djecu u najljepše dvorce Hrvatske Za Hrvatsku se često govori da je zemlja tisuću otoka. Slobodno je možemo zvati i zemljom dvoraca jer prema nekim podatcima na području cijele zemlje nalazi se više od 1000 dvoraca, utvrda i ljetnikovaca. Svi u sebi kriju dašak prošlih vremena i mnogobrojne mitove i legende isprepletene mnogim povijesnim činjenicama. Povijest se uči odmalena, stoga zašto ne biste, malo za promjenu, svoje klince odveli u neke od najljepših dvoraca Hrvatske. Mi vam donosimo ideje koje biste kulturne znamenitosti mogli posjetiti.


   
      Stari Grad, Varaždin
   


Za svakog posjetitelja grada Varaždina, utvrda Stari grad je nezaobilazna. Bila je središte plemićkog posjeda, vlasnički i pravno odvojenog od kraljevskog i slobodnog grada Varaždina. Današnja utvrda građena je od 14. do 19. stoljeća. Za ratova s Turcima u 16. stoljeću pregrađena je u renesansni Wasserburg, utvrdu – dvorac okružen visokim zemljanim nasipima s bastionima, opkoljen dvostrukim pojasom vode. U počast milenijske obljetnice hrvatskog kraljevstva otvoren je u Starom gradu 1925. godine Gradski muzej Varaždin.

U prostorijama muzeja nalaze se zbirke najstarijeg, Kulturnopovijesnog odjela. Najvrijednije su zbirka cehovskih predmeta, namještaja, povijesnih portreta, oružja, slika, satova, porculana i stakla koje uz mnoge druge predmete svakodnevnog života varaždinskog plemstva i bogatog građanstva posjetitelji i danas mogu vidjeti u 40-ak muzejskih prostorija. Stari Grad nalazi se na poleđini, danas nevažeće, hrvatske novčanice od pet kn.


Foto: Turistička zajednica grada Varaždina

   
      Veliki Tabor, Hrvatsko zagorje
   

Plemićki grad Veliki Tabor jedan je od najznačajnijih kulturno–povijesnih spomenika kontinentalne Hrvatske. Svojim smještajem na vrhu Huma Košnićkog, na 333 m nadmorske visine, dominira zagorskim krajem već više od pola tisućljeća. Impresivan je i pogled koji se s Velikog Tabora pruža na cijelo Hrvatsko zagorje i dio Slovenije. Gradila ga je plemićka obitelj Rattkay tijekom 16. stoljeća, a ostao je u njihovom posjedu sve do 1793.
Najstariji dio kompleksa je središnja utvrda koja je imala stambenu i obrambenu funkciju. Kasnije, u 16. stoljeću, izgrađene su četiri polukružne kule, a u 17. stoljeću prigrađene su prostorije pokraj sjevernog zida. Među vlasnicima ističe se poznati hrvatski slikar Oton Iveković koji je u brojnim djelima kistom opjevao dvorac i slikovit krajolik okolice. Početkom 90-ih godina 20. stoljeća, uredbom Vlade Republike Hrvatske, predan je na korištenje Muzejima Hrvatskog zagorja.

Foto: Turistička zajednica područja Kumrovec, Desinić, Zagorska Sela

   
      Stari grad Dubovac, Karlovac
   


Na prapovijesnom humku povrh Kupe na 185 metara nadmorske visine smještena je gradina Dubovac. Slikoviti dvorac iz 13. stoljeća predstavlja jedan od najljepših i najbolje sačuvanih spomenika feudalnog graditeljstva Hrvatske. Premda je nastao mnogo ranije, prvi put se spominje tek 1339. godine u povijesnim crkvenim spisima, a od 14. st. njime gospodare različite plemićke obitelji.
Posebno se ističu Frankopani u čijem je vlasništvu dobio i svoj današnji izgled renesansnog kaštela s gotičkim elementima. Stari grad pruža mogućnost obilaska unutrašnjosti, penjanja na vidikovac i posjeta muzejskoj izložbi u najvišoj kuli. U njemu je postavljena i stalna izložba, a s vidikovca se pruža pogled na cijeli grad i okolicu.


Foto: Muzej grada Karlovca

   
      Lukavec, Gornja Lomnica
   


Kad uđete preko praga ulaznih vratiju na kojima dva lava drže grb Plemenite opčine turopljske, naći ćete se u starom gradu u kojem se branila i pisala povijest ovoga kraja. Ovaj je dvorac jedina zidana utvrda u Turopolju i upravo je ovaj grad nekada bio središte rada i života Plemenite opčine turopoljske. U pisanim se izvorima prvi put spominje 1256. godine, no točna godina izgradnje nije poznata, a prvobitna građevina bila je podignuta od hrastovine. 

Uoči dana sv. Jurja 23. travnja, stari grad Lukavec tradicionalno oživi za vrijeme jurjevskih svečanosti kada se ispred njega pali najveći krijes kojim se simbolički tjera zima, a slavi nadolazeće proljeće. Nekada su se u starom gradu održavala suđenja vješticama, a dokaz tomu je i "coprnički" zatvor koji se nalazi u prizemlju kaštela. Poznata hrvatska spisateljica Marija Jurić-Zagorka velik dio radnje romana “Kći Lotrščaka” smjestila je u Turopolje, upravo u starom gradu Lukavcu gdje su prema njenim riječima vještice često stizale u pohode.

Foto: Pinterest

   
      Novi dvori, Zaprešić
   


Novi dvori su jedinstveni spomenik kulturno-povijesne baštine te su jedinstveni primjer očuvanosti cjelovitog gospodarskog vlastelinskog kompleksa. Ban Josip Jelačić dao je dograditi i preurediti i dvorac i cijelo imanje. U istočnom dijelu dvorac je dograđen za 18 metara, proširen je i preuređen kat dvorca, prekriven je crijepom, uređen je veliki podrum i pročelje. Oko dvorca uređen je i perivoj. Spomeničku i gospodarsku cjelinu Novi dvori, na površini od 20,5 hektara, čine dvorac, kapela sv. Josipa, grobnica obitelji Jelačić, perivoj, voćnjak, stambene i gospodarske zgrade, povrtnjak, obradivo zemljište i park-šuma.

Sačuvani i djelomično obnovljeni gospodarski objekti također su vrijednost Novih dvora. Okrugla "vršilnica" je jedini, najstariji takav objekt u Hrvatskoj, potječe iz 17. stoljeća te je spomenik nulte kategorije. Nekadašnje spremište plodina, trokatna žitnica, uređeno je 1987. godine kao galerija, danas kao Muzej "Matije Skurjenija." U njemu je stalni postav slika znamenitog umjetnika naive Skurjenija, kao i povijesna foto-izložba "Novi dvori Jelačićevi".


Foto: Wikimedia Commons

   
      Trakošćan, Hrvatsko zagorje
   


Trakošćan, s oko 40 tisuća posjetitelja godišnje jedan je od najposjećenijih i najatraktivnijih hrvatskih dvoraca. Nastao je krajem 13. stoljeća u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja osmatračka utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini. Gospodari utvrde u prvim stoljećima nisu poznati, a tek od 14. stoljeća vlasnici dvorca postaju Celjski. Uskoro ta obitelj izumire i Trakošćan dijeli sudbinu ostalih njihovih gradova i posjeda koji se usitnjavaju, i mijenjaju razne gospodare.
Dvorac čine četiri razine: nisko i visoko prizemlje, te prvi i drugi kat, a u sklopu njega nalazi se i muzej koji je osnovan 1954. godine. Neposredna okolica dvorca oblikovana je kao pejzažni park. Osobito i prepoznatljivo obilježje Trakošćanu daje veliko umjetno jezero, dugo oko kilometar i pol, čija površina iznosi oko 17 hektara. Na stazi oko Trakošćanskog jezera uređena je poučna staza koja pruža uvid u prirodne vrijednosti park-šume Trakošćan i okolnog područja. Dužine je 5 km, a može se razgledati uz laganu šetnju za otprilike 2 sata. Na njoj se nalazi 20 poučnih točaka, kao i ribarska kućica koja je uređena kao info-točka namijenjena predahu za vrijeme šetnje.


Foto: Trakoscan.hr Petra Majetić 

zapresic-novi dvori

Kamo na izlet? Odvedite djecu u najljepše dvorce Hrvatske

<para>Većina žena upita se <emphasis>"A kada će mi se vidjeti da sam trudna"</emphasis>
</para>
<para>Pretpostavljate da je odgovor kao i kod mase drugih pitanja - nema pravila. Svako tijelo je drugačije, reagira na simptome trudnoće drugačije i ne može se odrediti točan trenutak kada će se početi nazirati vaš trudnički trbuščić. Kod nekih žena on se počinje oblikovati u prvom tromjesečju, dok neke druge mogu već debelo zakoračiti u 5. mjesec trudnoće, a imati gotovo nezamjetni trbuščić.</para>
<para>Ipak, postoje neki faktori koji određuju veličinu i oblik trudničkog trbuha, a mogu se svesti na:
- tip i građu tijela majke
- težinu bebe
- položaj bebe unutar maternice
</para>
<heading4>Pojava trbuščića</heading4>
<para>
Neki vjeruju da se kod prvorotkinja trbuščić pojavljuje kasnije nego kod žena koje iza sebe već imaju porođaje. One koje postaju mame prvi puta pomilovat će svoj trbuščić prvi puta između 12. i 16 tjedna trudnoće. U početku je maternica velika poput prosječnog limuna, ali do 17. tjedna, ona naraste na veličinu dinje. Nagli rast događa se upravo oko 12. tjedna. Kod žena koje ne rađaju prvi puta, mišići abdomena i maternice već su rastegnutiji, pa se trbuščić ponekad ispupčava mrvicu kasnije i sporije.
</para>
<heading4>Razlozi zbog kojih se trbuščić može pojaviti ranije</heading4>
<para>
Ako se trudnički trbuh pojavljuje prije 12. tjedna trudnoće, razlozi za to mogu biti sljedeći:</para>
<para>
 Zatvor, nadutost i oticanje. Zbog povećanih razina hormona progesterona zatvor i nadutost mogući su rani simptomi trudnoće i boljke zbog kojih će trbuh izgledati veći. Naime, progesteron opušta tkivo i mišiće probavnog sustava, pa je probava usporenija. Na taj način tijelo dobiva više vremena važnim nutrijentima iz hrane nahraniti fetus, ali posljedica znaju biti plinovi i zatvor kod mame.
Jedem za dvoje. Iako su naše bake bile uvjerene da od početka treba jesti više ili za dvoje, danas se ginekolozi i liječnici s time više ne slažu. Uostalom treba uvijek imati na umu da je beba još uvijek veličine graška, pa joj možda ne treba još jedan tanjur tjestenine.
Slabiji abdominalni mišići. Ako žena nije sportski tip i nije vježbala, njezini mišići na trbuhu bit će slabi, opušteni i puno brže se rastegnuti.
</para>
<heading4>Razlozi zbog kojih se trbuščić javlja kasnije</heading4>
<para>
Ne paničarite ako vaš trudnički trbuščić počne rasti tek nakon prvog tromjesečja. Razlog može biti položaj maternice, jer kod nekih je žena usmjerena prema unutrašnjosti abdomena. Osim toga, razlog može biti i vaša tjelesna građa i genetske predispozicije. Ako ste visoki, vitki, s oblikovanim i čvrstim mišićima, vaš trbuščić vjerojatno će iskočiti malo kasnije.
Ljudi ponekad vjeruju da je trbuh malen jer je mala beba, no to ne vrijedi za prvo tromjesečje trudnoće jer se mjerenja fetusa rade od 2. tromjesečja.</para>

Kada će mi se pojaviti i vidjeti trudnički trbuščić? Kada saznate da ste trudni, među mnogim mislima potkrade se i ona o velikom trbuhu i promjenama na tijelu. Većina žena upita se "A kada će mi se vidjeti da sam trudna? I koliko će trbuh narasti? Većina žena upita se "A kada će mi se vidjeti da sam trudna"

Pretpostavljate da je odgovor kao i kod mase drugih pitanja - nema pravila. Svako tijelo je drugačije, reagira na simptome trudnoće drugačije i ne može se odrediti točan trenutak kada će se početi nazirati vaš trudnički trbuščić. Kod nekih žena on se počinje oblikovati u prvom tromjesečju, dok neke druge mogu već debelo zakoračiti u 5. mjesec trudnoće, a imati gotovo nezamjetni trbuščić.
Ipak, postoje neki faktori koji određuju veličinu i oblik trudničkog trbuha, a mogu se svesti na:
- tip i građu tijela majke
- težinu bebe
- položaj bebe unutar maternice

Pojava trbuščića

Neki vjeruju da se kod prvorotkinja trbuščić pojavljuje kasnije nego kod žena koje iza sebe već imaju porođaje. One koje postaju mame prvi puta pomilovat će svoj trbuščić prvi puta između 12. i 16 tjedna trudnoće. U početku je maternica velika poput prosječnog limuna, ali do 17. tjedna, ona naraste na veličinu dinje. Nagli rast događa se upravo oko 12. tjedna. Kod žena koje ne rađaju prvi puta, mišići abdomena i maternice već su rastegnutiji, pa se trbuščić ponekad ispupčava mrvicu kasnije i sporije.

Razlozi zbog kojih se trbuščić može pojaviti ranije

Ako se trudnički trbuh pojavljuje prije 12. tjedna trudnoće, razlozi za to mogu biti sljedeći:

   Zatvor, nadutost i oticanje. Zbog povećanih razina hormona progesterona zatvor i nadutost mogući su rani simptomi trudnoće i boljke zbog kojih će trbuh izgledati veći. Naime, progesteron opušta tkivo i mišiće probavnog sustava, pa je probava usporenija. Na taj način tijelo dobiva više vremena važnim nutrijentima iz hrane nahraniti fetus, ali posljedica znaju biti plinovi i zatvor kod mame.
Jedem za dvoje. Iako su naše bake bile uvjerene da od početka treba jesti više ili za dvoje, danas se ginekolozi i liječnici s time više ne slažu. Uostalom treba uvijek imati na umu da je beba još uvijek veličine graška, pa joj možda ne treba još jedan tanjur tjestenine.
Slabiji abdominalni mišići. Ako žena nije sportski tip i nije vježbala, njezini mišići na trbuhu bit će slabi, opušteni i puno brže se rastegnuti.

Razlozi zbog kojih se trbuščić javlja kasnije

Ne paničarite ako vaš trudnički trbuščić počne rasti tek nakon prvog tromjesečja. Razlog može biti položaj maternice, jer kod nekih je žena usmjerena prema unutrašnjosti abdomena. Osim toga, razlog može biti i vaša tjelesna građa i genetske predispozicije. Ako ste visoki, vitki, s oblikovanim i čvrstim mišićima, vaš trbuščić vjerojatno će iskočiti malo kasnije.
Ljudi ponekad vjeruju da je trbuh malen jer je mala beba, no to ne vrijedi za prvo tromjesečje trudnoće jer se mjerenja fetusa rade od 2. tromjesečja. Jelena Kovačić 

trudnica pixabay

Kada će mi se pojaviti i vidjeti trudnički trbuščić?

<para> Prema definiciji, funkcionalna je hrana ona koja osim osnovne namjene pružanja hranjivih tvari tijelu posjeduje i specifična svojstva koja blagotvorno djeluju na organizam – od olakšavanja određenih tegoba do smanjenja rizika i prevencije nekih bolesti.
Hrana može biti prirodno funkcionalna, poput raznog voća i povrća koje sadrži bioaktivne komponente, no možemo ju i obogatiti određenim hranjivim tvarima ili joj ukloniti određene komponente poput glutena ili laktoze, kako bi dobila svojstva funkcionalne hrane. Bez obzira na njeno blagotvorno djelovanje funkcionalnu hranu ne možemo promatrati kao lijek, već isključivo kao dodatak uravnoteženoj i izbalansiranoj prehrani, čiji je cilj postizanje maksimalnog mogućeg učinka na zdravlje našeg organizma.
</para>
<heading4>Što se najčešće nalazi u funkcionalnoj hrani za bebe?</heading4>
<para>
 Žitarice su, kao jedna od najrasprostranjenijih skupina namirnica, izvor dijetalnih vlakana, što ih između ostalog čini najučestalijom funkcionalnom hranom te su ujedno i jedna od prvih namirnica koje se uvode u dohranu beba. Žitarice za bebe se često obogaćuju probioticima (poput Bifidobacterium Lactis) i prebioticima, koji su najpoznatije komponente s funkcionalnim djelovanjem na probavni sustav.
Nadalje, kako se voće i povrće smatra prirodno funkcionalnom hranom preporuča se njihovo korištenje u prehrani beba ili u svježem obliku ili kao dodatak žitnim kašicama. Jednako tako, tu su i biljke poput kamilice ili lipe koje imaju dokazano i poznato djelovanje na smanjenje probavnih tegoba i rješavanje problema uspavljivanja beba. Na tržištu, također, postoje i žitarice koje ne sadrže alergene i tvari poput laktoze i glutena, namijenjene bebama s osjetljivim probavnim sustavom.
</para>
<heading4>U kojim slučajevima posegnuti za funkcionalnom hranom?</heading4>
<para>
Najčešće tegobe kod beba povezane su s probavnim smetnjama, proljevom, tvrdom stolicom te ponekad njenim izostajanjem. Zbog navedenih tegoba bebe mogu imati problema i s mirnim snom što može biti vrlo iscrpljujuće i za roditelje i za bebe. U prvoj godini života, naime, bebe i roditelji prolaze kroz mnogo besanih noć, čak između 400 i 750 neprospavanih sati. U navedenim slučajevima bebama se može pomoći određenom funkcionalnom hranom, kako bismo im olakšali tegobe i omogućili razigran dan te miran san. Tako se kod blažih tegoba u prehranu bebe može pokušati uključiti zobena kašica, koja sadrži dijetalna vlakna i može regulirati stolicu, zatim voće poput suhih šljiva koje djeluju kao blagi laksativ te naposljetku čajevi od kamilice ili lipe koji će smiriti bebu i umanjiti grčeve. U slučajevima kada vašu bebu muče dojenački grčevi posegnite za proizvodima koji sadrže visok udio vlakana i probiotika. U težim slučajevima se svakako preporuča posavjetovati s pedijatrom.</para>
<para>Prehrana beba od iznimnog je značaja za njen daljnji razvoj pa, osim na zdravlje, neposredno utječe i na njihovu sposobnost komuniciranja, razmišljanja i učenja novih stvari. Stoga je uvođenje kvalitetnih namirnica u prehranu vaše bebe od iznimne važnosti.</para>
<para>
 Autorica članka:
 <emphasis>
 Nataša Šoštarić, dipl. ing. prehrambene tehnologije, nutricionist 
 </emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/"/>
</para>

Funkcionalna hrana u prehrani beba Što je to funkcionalna hrana?
Pojam funkcionalna hrana počeo se koristiti 80-ih godina prošlog stoljeća u Japanu.  Prema definiciji, funkcionalna je hrana ona koja osim osnovne namjene pružanja hranjivih tvari tijelu posjeduje i specifična svojstva koja blagotvorno djeluju na organizam – od olakšavanja određenih tegoba do smanjenja rizika i prevencije nekih bolesti.
Hrana može biti prirodno funkcionalna, poput raznog voća i povrća koje sadrži bioaktivne komponente, no možemo ju i obogatiti određenim hranjivim tvarima ili joj ukloniti određene komponente poput glutena ili laktoze, kako bi dobila svojstva funkcionalne hrane. Bez obzira na njeno blagotvorno djelovanje funkcionalnu hranu ne možemo promatrati kao lijek, već isključivo kao dodatak uravnoteženoj i izbalansiranoj prehrani, čiji je cilj postizanje maksimalnog mogućeg učinka na zdravlje našeg organizma.

Što se najčešće nalazi u funkcionalnoj hrani za bebe?

   Žitarice su, kao jedna od najrasprostranjenijih skupina namirnica, izvor dijetalnih vlakana, što ih između ostalog čini najučestalijom funkcionalnom hranom te su ujedno i jedna od prvih namirnica koje se uvode u dohranu beba. Žitarice za bebe se često obogaćuju probioticima (poput Bifidobacterium Lactis) i prebioticima, koji su najpoznatije komponente s funkcionalnim djelovanjem na probavni sustav.
Nadalje, kako se voće i povrće smatra prirodno funkcionalnom hranom preporuča se njihovo korištenje u prehrani beba ili u svježem obliku ili kao dodatak žitnim kašicama. Jednako tako, tu su i biljke poput kamilice ili lipe koje imaju dokazano i poznato djelovanje na smanjenje probavnih tegoba i rješavanje problema uspavljivanja beba. Na tržištu, također, postoje i žitarice koje ne sadrže alergene i tvari poput laktoze i glutena, namijenjene bebama s osjetljivim probavnim sustavom.

U kojim slučajevima posegnuti za funkcionalnom hranom?

Najčešće tegobe kod beba povezane su s probavnim smetnjama, proljevom, tvrdom stolicom te ponekad njenim izostajanjem. Zbog navedenih tegoba bebe mogu imati problema i s mirnim snom što može biti vrlo iscrpljujuće i za roditelje i za bebe. U prvoj godini života, naime, bebe i roditelji prolaze kroz mnogo besanih noć, čak između 400 i 750 neprospavanih sati. U navedenim slučajevima bebama se može pomoći određenom funkcionalnom hranom, kako bismo im olakšali tegobe i omogućili razigran dan te miran san. Tako se kod blažih tegoba u prehranu bebe može pokušati uključiti zobena kašica, koja sadrži dijetalna vlakna i može regulirati stolicu, zatim voće poput suhih šljiva koje djeluju kao blagi laksativ te naposljetku čajevi od kamilice ili lipe koji će smiriti bebu i umanjiti grčeve. U slučajevima kada vašu bebu muče dojenački grčevi posegnite za proizvodima koji sadrže visok udio vlakana i probiotika. U težim slučajevima se svakako preporuča posavjetovati s pedijatrom.
Prehrana beba od iznimnog je značaja za njen daljnji razvoj pa, osim na zdravlje, neposredno utječe i na njihovu sposobnost komuniciranja, razmišljanja i učenja novih stvari. Stoga je uvođenje kvalitetnih namirnica u prehranu vaše bebe od iznimne važnosti.

   Autorica članka:
   
       Nataša Šoštarić, dipl. ing. prehrambene tehnologije, nutricionist 
   


   
 Sponzorirani članak 

dohrana pixabay

Funkcionalna hrana u prehrani beba

<para>Neka druga istraživanja pokazuju da se poremećaji u prehrani počinju javljati već kod 8-godišnjaka, posebice djevojčica. Svi ti podatci govore kako djeca sve ranije počinju biti opterećena izgledom, kilogramima i pribjegavaju krivim metodama "mršavljenja" - gladovanju, potpunom izbacivanju nekih namirnica iz prehrane i pretjeranom vježbanju.</para>
<para>Kada uđu u tinejdžerske godine, a što se također događa sve ranije (kod djevojčica s 9 godina, a kod dječaka s 11), mnoga djeca žele vježbati poput celebrityja, odlaziti u teretanu, imati mišiće i pločice na trbuhu. Vježbanje kroz cijeli život je poželjno i svi stručnjaci reći će "da" fizičkoj aktivnosti, no trebaju li dječaci i djevojčice ići u teretanu i raditi s utezima te na spravama za oblikovanje mišićne mase?
</para>
<heading4>
Što se radi u teretani?</heading4>
<para>
Teretane mogu biti različitih veličina i opremljenosti spravama, no one malo bolje uglavnom nude do četiri vrste programa:</para>
<para>- rad na spravama za oblikovanje određene skupine mišića ili tzv. program snage, izdržljivosti, opterećenja
- rad na biciklima, trakama za trčanje, orbitreku, veslačkim ergometrima i eliptikalima (simuliraju planinski uspon) ili tzv. kardio program za kondiciju
- grupne programe poput aerobika, zumba fitnessa, pilatesa i slično
- funkcionalne treninge sa slobodnim utezima i zidnim i stropnim konstrukcijama (npr. vrećama za boks, šipkama za dizanje i slično)</para>
<para>Najbolji fitness centri ili teretane imaju educirano osoblje koje bi trebalo svakog vježbača uputiti u trening i korištenje sprava, a u skladu s njegovim općim zdravstvenim stanjem, starim ozljedama, godinama, kondiciji, željama i ciljevima te mogućnostima.</para>
<para>Djecu mlađu od 15 godina rijetko ćete vidjeti u teretani, no upravo se oko te godine veliki broj tinejdžera odlučuje na vježbanje upravo u teretani poput njihovih sportskih idola.
</para>
<heading4>
Tinejdžeri i fizički razvoj</heading4>
<para>
Motivacija i želja da se ide u teretanu proizlazi iz fizičko-emotivnog stanja. Tinejdžeri su vrlo osjetljivi na svoj izgled te na njemu grade svoje samopouzdanje. Važno je znati da tinejdžerske godine u emocionalnom smislu djetetu donose jednu veliku frustraciju koja proizlazi iz dvije suprotne potrebe: uklopiti se i biti prihvaćen od okoline s jedne strane i izgraditi svoju individualnost i neovisnost s druge strane. Na žalost, često je izgled prepreka da se se bude prihvaćen ili neprihvaćen, voljen i obožavan ili ismijan i odbačen. To je žalosno, ali je ujedno i realan svijet u kojem žive tinejdžeri i plivaju najbolje što znaju. Biti debeo, pa čak i samo mrvicu bucmast, je neprihvatljivo. Tko je kriv za takvo stanje? Mediji, društvo, roditelji, ljudska priroda, politika? Odgovor nemamo, ali znamo da je to okrutni svijet u kojem prosječni tinejdžer živi.</para>
<para>No osim psiho-emocionalnog sazrijevanja, u pubertetu se još uvijek događa i fizičko sazrijevanje - rast i razvoj, koji traju sve do 21. godine. Osim toga, pubertet je i hormonalni vrtuljak u kojem može doći do porasta tjelesne težine. Ne pomažu ni jeftini hamburgeri u fast-food restoranima te pekare na svakom koraku, posebno oko škola. Zbog svega navedenog, trening u teretani možda nije najbolje rješenje za organizam koji je u razvoju.
</para>
<heading4>
Što umjesto teretane?</heading4>
<para>
Ako vaš tinejdžer želi zdravo mršavjeti ili raditi na svome tijelu na zdrav način, dobro je poticati ga da bude aktivan i radi iste one vježbe koje bi mu u teretani eventualno bile dozvoljene, a za nula kuna. To znači da svakako može trčati, planinariti, voziti bicikl i raditi vježbe na podu koje radi i na tjelesnom - sklekove, čučnjeve, izdržaje, trbušnjake i slično.</para>
<para>Ono što nikako nije preporučljivo je dizati teške utege na spravama koji ih mogu dovesti do ozljeda i istegnuća mišića. Isto tako, naporno vježbanje može zaustaviti rast te izazvati trošenje i gubitak mišićne mase zbog nedostatka proteina.
</para>
<para>S obzirom da je metabolizam kod tinejdžera brži, oni mogu vježbati svaki dan ili svaki drugi dan i to po sat vremena dnevno. Time će ostati u formi i s vremenom se dovesti na "idealnu" tjelesnu težinu.</para>
<para>No još važnije je da izbace iz prehrane fast-food i zaslađene sokove te slatkiše te da uz tjelovježbu jedu što više svježih namirnica (voće, povrće), jaja, mliječne proizvode, žitarice, sjemenke, meso i ribu. Bilo kakvi steroidni i proteinski napitci koje koriste muškarci u teretani, nisu za tinejdžere i ne dozvolite im da piju spomenute shakove.</para>
<para>A kada smiju ponovno pitati za teretanu? Djevojčice s 20 ili 21 godinom, a dječaci s 21 ili 22 godine kada je njihovo tijelo dosegnulo optimalni rast i razvoj.</para>

Što napraviti kad vaš tinejdžer poželi ići u teretanu? Nedavno je medije obišla uznemirujuća informacija da 40% dječaka i 50% djevojčica u Hrvatskoj u dobi od 15 godina iskazuje nezadovoljstvo svojom težinom, odnosno svojim izgledom. Neka druga istraživanja pokazuju da se poremećaji u prehrani počinju javljati već kod 8-godišnjaka, posebice djevojčica. Svi ti podatci govore kako djeca sve ranije počinju biti opterećena izgledom, kilogramima i pribjegavaju krivim metodama "mršavljenja" - gladovanju, potpunom izbacivanju nekih namirnica iz prehrane i pretjeranom vježbanju.
Kada uđu u tinejdžerske godine, a što se također događa sve ranije (kod djevojčica s 9 godina, a kod dječaka s 11), mnoga djeca žele vježbati poput celebrityja, odlaziti u teretanu, imati mišiće i pločice na trbuhu. Vježbanje kroz cijeli život je poželjno i svi stručnjaci reći će "da" fizičkoj aktivnosti, no trebaju li dječaci i djevojčice ići u teretanu i raditi s utezima te na spravama za oblikovanje mišićne mase?


Što se radi u teretani?

Teretane mogu biti različitih veličina i opremljenosti spravama, no one malo bolje uglavnom nude do četiri vrste programa:
- rad na spravama za oblikovanje određene skupine mišića ili tzv. program snage, izdržljivosti, opterećenja
- rad na biciklima, trakama za trčanje, orbitreku, veslačkim ergometrima i eliptikalima (simuliraju planinski uspon) ili tzv. kardio program za kondiciju
- grupne programe poput aerobika, zumba fitnessa, pilatesa i slično
- funkcionalne treninge sa slobodnim utezima i zidnim i stropnim konstrukcijama (npr. vrećama za boks, šipkama za dizanje i slično)
Najbolji fitness centri ili teretane imaju educirano osoblje koje bi trebalo svakog vježbača uputiti u trening i korištenje sprava, a u skladu s njegovim općim zdravstvenim stanjem, starim ozljedama, godinama, kondiciji, željama i ciljevima te mogućnostima.
Djecu mlađu od 15 godina rijetko ćete vidjeti u teretani, no upravo se oko te godine veliki broj tinejdžera odlučuje na vježbanje upravo u teretani poput njihovih sportskih idola.


Tinejdžeri i fizički razvoj

Motivacija i želja da se ide u teretanu proizlazi iz fizičko-emotivnog stanja. Tinejdžeri su vrlo osjetljivi na svoj izgled te na njemu grade svoje samopouzdanje. Važno je znati da tinejdžerske godine u emocionalnom smislu djetetu donose jednu veliku frustraciju koja proizlazi iz dvije suprotne potrebe: uklopiti se i biti prihvaćen od okoline s jedne strane i izgraditi svoju individualnost i neovisnost s druge strane. Na žalost, često je izgled prepreka da se se bude prihvaćen ili neprihvaćen, voljen i obožavan ili ismijan i odbačen. To je žalosno, ali je ujedno i realan svijet u kojem žive tinejdžeri i plivaju najbolje što znaju. Biti debeo, pa čak i samo mrvicu bucmast, je neprihvatljivo. Tko je kriv za takvo stanje? Mediji, društvo, roditelji, ljudska priroda, politika? Odgovor nemamo, ali znamo da je to okrutni svijet u kojem prosječni tinejdžer živi.
No osim psiho-emocionalnog sazrijevanja, u pubertetu se još uvijek događa i fizičko sazrijevanje - rast i razvoj, koji traju sve do 21. godine. Osim toga, pubertet je i hormonalni vrtuljak u kojem može doći do porasta tjelesne težine. Ne pomažu ni jeftini hamburgeri u fast-food restoranima te pekare na svakom koraku, posebno oko škola. Zbog svega navedenog, trening u teretani možda nije najbolje rješenje za organizam koji je u razvoju.


Što umjesto teretane?

Ako vaš tinejdžer želi zdravo mršavjeti ili raditi na svome tijelu na zdrav način, dobro je poticati ga da bude aktivan i radi iste one vježbe koje bi mu u teretani eventualno bile dozvoljene, a za nula kuna. To znači da svakako može trčati, planinariti, voziti bicikl i raditi vježbe na podu koje radi i na tjelesnom - sklekove, čučnjeve, izdržaje, trbušnjake i slično.
Ono što nikako nije preporučljivo je dizati teške utege na spravama koji ih mogu dovesti do ozljeda i istegnuća mišića. Isto tako, naporno vježbanje može zaustaviti rast te izazvati trošenje i gubitak mišićne mase zbog nedostatka proteina.

S obzirom da je metabolizam kod tinejdžera brži, oni mogu vježbati svaki dan ili svaki drugi dan i to po sat vremena dnevno. Time će ostati u formi i s vremenom se dovesti na "idealnu" tjelesnu težinu.
No još važnije je da izbace iz prehrane fast-food i zaslađene sokove te slatkiše te da uz tjelovježbu jedu što više svježih namirnica (voće, povrće), jaja, mliječne proizvode, žitarice, sjemenke, meso i ribu. Bilo kakvi steroidni i proteinski napitci koje koriste muškarci u teretani, nisu za tinejdžere i ne dozvolite im da piju spomenute shakove.
A kada smiju ponovno pitati za teretanu? Djevojčice s 20 ili 21 godinom, a dječaci s 21 ili 22 godine kada je njihovo tijelo dosegnulo optimalni rast i razvoj. Jelena Kovačić 

teretana vježbanje pixabay

Što napraviti kad vaš tinejdžer poželi ići u teretanu?

<para>Ortoreksija je pojam koji je skrojio liječnik Steven Bratman 1996 Ortoreksija je slična drugim poremećajima prehrane, anoreksiji i bulimiji, međutim, krajnji cilj ortoreksije nije biti mršav.
</para>
<heading2>
 Tko su ortoreksičari?
</heading2>
<para>
Osobe koje pate od ortoreksije opsesivno se bave kvalitetom hrane. Provjeravaju sve što određene namirnice sadrže, izbjegavaju hranu koja sadrži umjetne boje, arome, konzervanse, pesticide ili nezdrave masnoće, šećere ili dodane soli, do najsitnijih detalja planiraju obroke i često su na tzv. “zdravim dijetama.” Ako pojedu nešto neplanirano, osjećaju krivnju te se samokažnjavaju strožim pravilima o hrani. Najrizičnija skupina su djeca, djevojke i žene sklone poremećajima prehrane. Ortoreksija je vrlo popularna među mlađom populacijom koja, eliminirajući pojedine namirnice, negativno utječe na svoj rast i razvoj.</para>
<para>Stručnjaci smatraju da još ne postoji dovoljno istraživanja ovog fenomena kako bi se potvrdilo da je ortoreksija poremećaj prehrane. Međutim, postoje iskustveni podaci koji govore da ortoreksija može voditi u poremećaj prehrane kada prehrana postaje sve rafiniranija, strogo definirana i kada je povezana s karakteristikama osobnosti koje mogu dovesti do poremećaja prehrane.
</para>
<heading2>
 Test za otkrivanje ortoreksije
</heading2>
<para>
Još uvijek ne postoje dijagnostički alati za otkrivanje ortoreksije, no dr. Bratman osmislio je pitanja koja mogu pomoći u pravovremenom otkrivanju poremećaja. Ukoliko osoba potvrdno odgovori na četiri do pet pitanja, na pragu je ortoreksije, što znači da je krajnje vrijeme da se prestane opterećivati "zdravom hranom." Ako je osoba potvrdno odgovorila na sva ili na gotova sva pitanja, znači da je potpuno opsjednuta zdravom prehranom.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Provodite li više od tri sata dnevno razmišljajući o zdravoj hrani?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Planirate li obroke nekoliko dana unaprijed?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Je li vam prehrambena vrijednost obroka važnija od uživanja u jelu?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jeste li primijetili da vam se kvaliteta života promijenila otkad se povećala kvaliteta vaše prehrane?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jeste li postali stroži u izboru hrane koju jedete?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jeste li se odrekli hrane u kojoj ste nekad uživali kako biste konzumirali samo pravu hranu?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Povećava li vam konzumacija zdrave hrane osjećaj samopoštovanja?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Osjećate li krivnju pojedete li nešto izvan vašeg jelovnika?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Izolira li vas vaša prehrana iz društvenog života?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Osjećate li potpuni mir i kontrolu nad sobom kada se zdravo hranite?</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<heading2>
 Liječenje
</heading2>
<para>
Svaka ovisnost pa i ona o zdravoj hrani zapravo šteti. Od malog problema u prehrani ovaj poremećaj vrlo lako prerasta u opsesivnost i postaje teški socijalni problem za ljude koji ga ne prepoznaju. Priznavanje problema je prvi korak u liječenju ortoreksije. Potom se savjetuje provođenje kognitivne bihevioralne terapije od strane stručne osobe, s ciljem postizanja opuštenijeg pristupa hrani. Međutim, od ključne je važnosti pozabaviti se prikrivenim emocionalnim problemima u kojima se osoba, svjesno ili nesvjesno našla.</para>
<para>Imajte na umu da praćenje postulata zdrave prehrane ne znači da imate ortoreksiju i nema ništa loše u tome da se hranite zdravo. Međutim, nemojte dopustiti da vam briga oko jelovnika oduzima velik dio vremena i pažnje.</para>

Patite li od ortoreksije – opsjednutosti zdravom hranom? Ortoreksija je pojam koji je skrojio liječnik Steven Bratman 1996. godine. Počeo ju je upotrebljavati kod svojih pacijenata koji su bili opsjednuti zdravom prehranom. Ortoreksija je pojam koji je skrojio liječnik Steven Bratman 1996 Ortoreksija je slična drugim poremećajima prehrane, anoreksiji i bulimiji, međutim, krajnji cilj ortoreksije nije biti mršav.


   Tko su ortoreksičari?


Osobe koje pate od ortoreksije opsesivno se bave kvalitetom hrane. Provjeravaju sve što određene namirnice sadrže, izbjegavaju hranu koja sadrži umjetne boje, arome, konzervanse, pesticide ili nezdrave masnoće, šećere ili dodane soli, do najsitnijih detalja planiraju obroke i često su na tzv. “zdravim dijetama.” Ako pojedu nešto neplanirano, osjećaju krivnju te se samokažnjavaju strožim pravilima o hrani. Najrizičnija skupina su djeca, djevojke i žene sklone poremećajima prehrane. Ortoreksija je vrlo popularna među mlađom populacijom koja, eliminirajući pojedine namirnice, negativno utječe na svoj rast i razvoj.
Stručnjaci smatraju da još ne postoji dovoljno istraživanja ovog fenomena kako bi se potvrdilo da je ortoreksija poremećaj prehrane. Međutim, postoje iskustveni podaci koji govore da ortoreksija može voditi u poremećaj prehrane kada prehrana postaje sve rafiniranija, strogo definirana i kada je povezana s karakteristikama osobnosti koje mogu dovesti do poremećaja prehrane.


   Test za otkrivanje ortoreksije


Još uvijek ne postoje dijagnostički alati za otkrivanje ortoreksije, no dr. Bratman osmislio je pitanja koja mogu pomoći u pravovremenom otkrivanju poremećaja. Ukoliko osoba potvrdno odgovori na četiri do pet pitanja, na pragu je ortoreksije, što znači da je krajnje vrijeme da se prestane opterećivati "zdravom hranom." Ako je osoba potvrdno odgovorila na sva ili na gotova sva pitanja, znači da je potpuno opsjednuta zdravom prehranom.


   
      Provodite li više od tri sata dnevno razmišljajući o zdravoj hrani?
   
   
      Planirate li obroke nekoliko dana unaprijed?
   
   
      Je li vam prehrambena vrijednost obroka važnija od uživanja u jelu?
   
   
      Jeste li primijetili da vam se kvaliteta života promijenila otkad se povećala kvaliteta vaše prehrane?
   
   
      Jeste li postali stroži u izboru hrane koju jedete?
   
   
      Jeste li se odrekli hrane u kojoj ste nekad uživali kako biste konzumirali samo pravu hranu?
   
   
      Povećava li vam konzumacija zdrave hrane osjećaj samopoštovanja?
   
   
      Osjećate li krivnju pojedete li nešto izvan vašeg jelovnika?
   
   
      Izolira li vas vaša prehrana iz društvenog života?
   
   
      Osjećate li potpuni mir i kontrolu nad sobom kada se zdravo hranite?
   


   Liječenje


Svaka ovisnost pa i ona o zdravoj hrani zapravo šteti. Od malog problema u prehrani ovaj poremećaj vrlo lako prerasta u opsesivnost i postaje teški socijalni problem za ljude koji ga ne prepoznaju. Priznavanje problema je prvi korak u liječenju ortoreksije. Potom se savjetuje provođenje kognitivne bihevioralne terapije od strane stručne osobe, s ciljem postizanja opuštenijeg pristupa hrani. Međutim, od ključne je važnosti pozabaviti se prikrivenim emocionalnim problemima u kojima se osoba, svjesno ili nesvjesno našla.
Imajte na umu da praćenje postulata zdrave prehrane ne znači da imate ortoreksiju i nema ništa loše u tome da se hranite zdravo. Međutim, nemojte dopustiti da vam briga oko jelovnika oduzima velik dio vremena i pažnje. Petra Majetić 

zdrava hrana_pixabay

Patite li od ortoreksije – opsjednutosti zdravom hranom?

<para>U životu svakog roditelja zaista je mnogo situacija u kojima jednostavno može izgubiti živce, pitajući se što s mališanom nije u redu, ili pak gdje su oni, kao roditelji, pogriješili. Jasno je kako se gotovo na dnevnoj bazi događaju situacije u kojima jednostavno ne možete ostati mirni, a dijete kao da svo vrijeme testira vaše strpljenje.</para>
<para>Međutim, ono što bi svaki roditelj trebao učiniti u toj situaciji jest upravo pokušati se smiriti, koliko god se činilo nemoguće. A u tome vam mogu pomoći i neke tehnike, jer dalje vikanje samo će stvoriti začaran krug u kojem vas klinac "prevesla", a vi završite frustrirani.
</para>
<heading4>Strpljenje i priznavanje uspjeha</heading4>
<para>
Bez brige, u situacijama kad dijete zaista odluči trenirati vaše strpljenje, moguće je izaći kao pobjednik, odnosno, bez podizanja glasa i dovođenja u stanje opće izbezumljenosti i vikanja. Mnogi psiholozi ističu kako roditelji već u samom startu imaju pogrešan pristup prema cijeloj situaciji u kojoj se nalaze. Naime, mame i tate nerijetko imaju tendenciju razmišljati o tome što su krivo napravili kada vide svog mališana kako urla, baca se po podu i jednostavno odbija poslušati i jednu jedinu riječ. U tim se trenucima javlja unutarnji nemir i frustracija onime što nisu uspjeli kao roditelji napraviti, a to je disciplinirati svoje dijete.</para>
<para>Dobra je vijest kako se gotovo svi roditelji mogu prepoznati u ovoj situaciji. Bez obzira na to što vam kroz glavu prolazi probajte si jednostavno – odati priznanje. Pohvalite samog sebe kao roditelja. I to upravo zbog toga što nerijetko prolazite kroz slične situacije, no i dalje niste podbacili u brizi za svog mališana, niti će se to ikada dogoditi. Ponekad je oslobađajući trenutak u kojem shvatite kako ne možete uvijek imati sve pod kontrolom, no bez obzira na to savršeno funkcionirate kao roditelj. S tom mišlju u glavi, lakše će biti prijeći preko djetetove neposlušnosti u određenom trenutku, i to bez "pucanja po šavovima". Jer naposljetku, mališan će se sam smiriti kao što to i obično biva.
</para>
<heading4>Drugačija perspektiva</heading4>
<para>
Kada mališan odbija poslušati išta, ako niste u žurbi, probajte pronaći svoje jedinstveno rješenje problema koje neće uključivati vikanje i ljutnju. Dobro razmislite u kojim se situacijama događa da mališan jednostavno "poludi". Je li to u rano jutro, dok ste u žurbi s pripremama za posao i školu ili vrtić? Ako je tako, probajte razmisliti kako takvo ponašanje i neizbježno kašnjenje koje slijedi možete unaprijed spriječiti.</para>
<para>Ranije buđenje, te priprema stvari večer prije zasigurno mogu ubrzati stvari ujutro. Zamolite mališana večer da večer prije sam spakira sve potrebne stvari i priredi ono što će obući. Kada vas ujutro odbija slušati, barem će vaša razina stresa oko toga da još puno stvari trebate obaviti prije izlaska iz kuće biti manje. S druge strane, manje stresa znači često i sasvim drugačiju reakciju na sve što vam mališan svojim ispadima može priuštiti. Biti ćete iznenađeni kako manje stvari na pameti može učiniti za vas.
</para>
<heading4>Budite realistični</heading4>
<para>
Ponekad ljudi na spomen riječi strpljenje automatski misle da je to stanje u kojem nas apsolutno ništa ne pogađa, te da s treniranjem strpljenja postajemo hladni prema mnogim stvarima koje su nas inače živcirale. Međutim, to je ipak daleko od istine.</para>
<para>Nije realno kako ćete s treniranjem strpljivosti jednostavno doći u zonu u kojoj stres ne postoji. Pogotovo kad je o roditeljstvu riječ. Stres ćete u nekim situacijama i dalje osjećati koliko god strpljiva osoba bili. Ono što možete iz temelja promijeniti je što zapravo dobivate tim stresom i reakcijama, odnosno što vam one govore. U takvim je situacijama potrebno ne samo razmišljati kako se trenutno osloboditi frustracije, već što je sve dovelo do nje i što idući put možete napraviti da do toga niti ne dođe. I zapamtite kako ništa ne može doći odjednom, te ćete se i dalje suočavati s trenucima u kojima vam se radi ponašanja vašeg mališana "diže kosa na glavi". Međutim, ono što je utješno je to da je zasigurno riječ samo o prolaznoj fazi nestašluka kroz koju svako dijete barem jednom prođe.</para>

Kada mališan odluči "trenirati" roditeljsko strpljenje Predškolarac koji se neće smiriti i ne sluša niti jednu riječ. Ili pak školarac koji se ne želi "primiti knjige", koliko god ga preklinjali. U životu svakog roditelja zaista je mnogo situacija u kojima jednostavno može izgubiti živce, pitajući se što s mališanom nije u redu, ili pak gdje su oni, kao roditelji, pogriješili. Jasno je kako se gotovo na dnevnoj bazi događaju situacije u kojima jednostavno ne možete ostati mirni, a dijete kao da svo vrijeme testira vaše strpljenje.
Međutim, ono što bi svaki roditelj trebao učiniti u toj situaciji jest upravo pokušati se smiriti, koliko god se činilo nemoguće. A u tome vam mogu pomoći i neke tehnike, jer dalje vikanje samo će stvoriti začaran krug u kojem vas klinac "prevesla", a vi završite frustrirani.

Strpljenje i priznavanje uspjeha

Bez brige, u situacijama kad dijete zaista odluči trenirati vaše strpljenje, moguće je izaći kao pobjednik, odnosno, bez podizanja glasa i dovođenja u stanje opće izbezumljenosti i vikanja. Mnogi psiholozi ističu kako roditelji već u samom startu imaju pogrešan pristup prema cijeloj situaciji u kojoj se nalaze. Naime, mame i tate nerijetko imaju tendenciju razmišljati o tome što su krivo napravili kada vide svog mališana kako urla, baca se po podu i jednostavno odbija poslušati i jednu jedinu riječ. U tim se trenucima javlja unutarnji nemir i frustracija onime što nisu uspjeli kao roditelji napraviti, a to je disciplinirati svoje dijete.
Dobra je vijest kako se gotovo svi roditelji mogu prepoznati u ovoj situaciji. Bez obzira na to što vam kroz glavu prolazi probajte si jednostavno – odati priznanje. Pohvalite samog sebe kao roditelja. I to upravo zbog toga što nerijetko prolazite kroz slične situacije, no i dalje niste podbacili u brizi za svog mališana, niti će se to ikada dogoditi. Ponekad je oslobađajući trenutak u kojem shvatite kako ne možete uvijek imati sve pod kontrolom, no bez obzira na to savršeno funkcionirate kao roditelj. S tom mišlju u glavi, lakše će biti prijeći preko djetetove neposlušnosti u određenom trenutku, i to bez "pucanja po šavovima". Jer naposljetku, mališan će se sam smiriti kao što to i obično biva.

Drugačija perspektiva

Kada mališan odbija poslušati išta, ako niste u žurbi, probajte pronaći svoje jedinstveno rješenje problema koje neće uključivati vikanje i ljutnju. Dobro razmislite u kojim se situacijama događa da mališan jednostavno "poludi". Je li to u rano jutro, dok ste u žurbi s pripremama za posao i školu ili vrtić? Ako je tako, probajte razmisliti kako takvo ponašanje i neizbježno kašnjenje koje slijedi možete unaprijed spriječiti.
Ranije buđenje, te priprema stvari večer prije zasigurno mogu ubrzati stvari ujutro. Zamolite mališana večer da večer prije sam spakira sve potrebne stvari i priredi ono što će obući. Kada vas ujutro odbija slušati, barem će vaša razina stresa oko toga da još puno stvari trebate obaviti prije izlaska iz kuće biti manje. S druge strane, manje stresa znači često i sasvim drugačiju reakciju na sve što vam mališan svojim ispadima može priuštiti. Biti ćete iznenađeni kako manje stvari na pameti može učiniti za vas.

Budite realistični

Ponekad ljudi na spomen riječi strpljenje automatski misle da je to stanje u kojem nas apsolutno ništa ne pogađa, te da s treniranjem strpljenja postajemo hladni prema mnogim stvarima koje su nas inače živcirale. Međutim, to je ipak daleko od istine.
Nije realno kako ćete s treniranjem strpljivosti jednostavno doći u zonu u kojoj stres ne postoji. Pogotovo kad je o roditeljstvu riječ. Stres ćete u nekim situacijama i dalje osjećati koliko god strpljiva osoba bili. Ono što možete iz temelja promijeniti je što zapravo dobivate tim  stresom i reakcijama, odnosno što vam one govore. U takvim je situacijama potrebno ne samo razmišljati kako se trenutno osloboditi frustracije, već što je sve dovelo do nje i što idući put možete napraviti da do toga niti ne dođe. I zapamtite kako ništa ne može doći odjednom, te ćete se i dalje suočavati s trenucima u kojima vam se radi ponašanja vašeg mališana "diže kosa na glavi". Međutim, ono što je utješno je to da je zasigurno riječ samo o prolaznoj fazi nestašluka kroz koju svako dijete barem jednom prođe. Nataša Vuk 

sweet young little schoolgirl pulling her hair desperate in stress while sitting on school desk doing homework tired

Kada mališan odluči "trenirati" roditeljsko strpljenje

<para>No nakon šest mjeseci dolazi do prvog većeg izazova, a to je dohrana ili uvođenje krute hrane u bebinu prehranu. U početku to su razne mliječno-voćne i povrtno-mesne kašice, a namirnice se uvode prema takozvanom kalendaru dohrane.</para>
<para>
 [PROČITAJTE ČLANAK: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/kalendar-dohrane-i-vazne-smjernice-o-prehrani-beba-koje-nam-otkriva/">Kalendar dohrane i važne smjernice o prehrani beba koje nam otkriva</ulink>]
</para>
<para>Uvođenje novih namirnica u bebin jelovnik za mnoge je mame vrlo zbunjujući, stresni i naporni period jer nailaze na kontradiktorne informacije. Nisu sigurne kada započeti dohranu, kako miješati namirnice odnosno napraviti kašicu, koju količinu bi beba trebala pojesti, kako kombinirati kašice s mliječnim obrocima, kako nabaviti što zdravije voće i povrće ili je bolje ponuditi kupovnu voćnu kašicu, kako kombinirati namirnice da beba dobiva dovoljno proteina, ugljikohidrata, vlakna, minerala i vitamina za zdrav razvoj? Pitanja je na desetine, pa ne čudi da se ponekad napravi i pokoja greška.
</para>
<heading4>Saznajte kojih osam grešaka roditelji najčešće rade kad je uvođenje dohrane u pitanju i kako ih izbjeći:</heading4>
<para>
 Prerano uvođenje dohrane
Pedijatri savjetuju da se prve kašice u prehranu bebe uvode sa šest navršenih mjeseci. Iznimku će napraviti i dohranu preporučiti ranije, samo kada beba ima alergiju ili intoleranciju na laktozu i slabo dobiva na težini zbog nepodnošenja mlijeka ili ako beba ne napreduje zbog bilo kojeg drugog probavnog problema zbog kojeg joj mliječna prehrana ne daje dovoljno nutrijenata za zdravi razvoj.
Neki roditelji samoinicijativno započinju dohranu s navšena 4 mjeseca zbog vjerovanja kako će beba biti više sita i bolje spavati. No to nije pametno jer bebin imunitet i probavni sustav nisu dovoljno razvijeni da na ispravan način procesuiraju hranu i obrane organizam od potencijalnih alergena. Preranim uvođenjem dohrane beba je pod rizikom razvoja alegija, ekcema, celijakije, gastrointestinalnih upala i prekomjerne težine.
Ako je vaša beba mlađa od 6 mjeseci, a gladna je i nakon propisane doze mlijeka, radije joj "podebljajte" dan još jednim mliječnim obrokom, umjesto da joj uvodite dohranu bez konzultacije s pedijatrom.</para>
<para>
 Prekasno uvođenje dohrane
Neke bebe sasvim su zadovoljne, site i odlično napreduju samo na majčinu mlijeku i kad uđu u 6. ili 7. mjesec roditelji imaju dvojbu je li uopće nužno uvoditi dohranu. Ponekad odgađaju uvođenje kašica zbog straha od alergijskih reakcija ili gušenja, ukoliko beba neće moći ili znati progutati kašasti sadržaj sa žličice.
No dohrana se ne uvodi samo zato što to kaže kalendar i zato što beba ima 6 mjeseci, već zato što u tom periodu dolazi do intenzivnog rasta i razvoja i beba iz mlijeka više ne dobiva sve potrebne nutrijente. Treba joj nešto kaloričnije.
Odgađanjem dohrane beba je pod rizikom manjka željeza, može zaostajati u razvoju i ne dobivati dovoljno na težini, postati letargična i mlitava, razviti alergije. Osim toga beba će teže prihvaćati nove teksture i okuse što se više bliži 1. rođendanu, a to može dugoročno utjecati na probleme s hranjenjem.</para>
<para>
 Upoznavanje bebe s isključivo blagim okusima
Naravno, u početku se bebi nudi jedna po jedna namirnica kako bi se provjerilo ima li alergijske reakcije. Zapravo svaka nova namirnica koja se uvodi, daje se u što čišćem obliku "za probu". Kad su bebe u pitanju važno je pratiti smjernice vezane za upotrebu soli i začina. No neki roditelji u potpunosti izbjegavaju neke jače, kiselije ili trpke okuse, pa bebama uopće ne nude namirnice kao što su, primjerice, kelj, špinat, prokulice, mladi luk, limun, višnje, cimet, paprika, češnjak.
No stručnjaci kažu da se bebu treba izložiti što širem spektru namirnica i okusa (u skladu s kalendarom dohrane!). Ne samo da će beba primati kvalitetne nutrijente iz različitih izvora, već će biti i kasnije sklona tim okusima, manje izbirljiva i neće pružati toliki otpor kod isprobavanja novih okusa. Ne kaže se bezveze: ako želiš da ti dijete voli kelj, serviraj mu ga dok je još beba.
Stoga se ne ustručavajte eksperimentirati s biljkama, začinima, aromama, egzotičnom hranom ili sezonskim namirnicama. Nudite i probajte, ali ne zaboravite pritom poštivati kalendar dohrane.</para>
<para>
 Izostvljanje važnih hranjivih tvari
Prve dvije godine ključne su za zdrav razvoj mozga i svih drugih tjelesnih sustava. Pri tom su iznimno važni svi vitamini i minerali, ali posebno željezo, cink, vitamin D, masnoće i Omega-3 masne kiseline.
Stoga se roditelji trebaju dobro informirati o pojedinim grupama hrane i bebi ravnomjerno servirati namirnice koje su izvor najšireg spektra hranjivih tvari. Posebno treba obratiti pažnju na namirnice bogate željezom između 6. i 12. mjeseca, pa pedijatri preporučuju čak dva obroka bogata željezom dnevno (npr. crveno meso, žitarice, žumanjak, špinat, brokula). Isto tako treba davati dovoljno zdravih masnoća poput maslinova ulja ili avokada.</para>
<para>
 U dohrani ima previše slatkog
Greška koju treba izbjegavati je i davanje zaslađenih namirnica poput keksića, čokolina ili sokova. Nećete pogriješiti ako djetetu ne dajete rafinirani šećer u prvoj godini života. Dosta slatkoće dobit će u voćnim kašicama.
Velika dilema mnogih mama je i da li započeti dohranu bananom i drugim jako slatkim voćem. Bebe jako osjećaju okus slatkog i vrlo brzo ga zavole, pa kad im se umjesto slatke bananice i jabuke servira teletina s keljom, počnu odbijati taj neodređeni i ne tako ugodni okus. Nema nekog strogog pravila s čime početi, neutralnim ili slatkim, važno je da se bebi sve paralelno nudi da se ne "navuče" na slatko.</para>
<para>
 [PROČITAJTE ČLANAK: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/kako-zapoceti-dohranu/">Kako započeti dohranu?</ulink>]
</para>
<para>
 Ignoriranje znakova sitosti
Neki se roditelji jako strogo žele držati propisanih mililitara kašica i mliječnih obroka za bebu određene dobi. Pri tom se jako zabrinu ako beba pojede manje, iz straha da neće dobro napredovati. No istina je da beba zna kada je sita i to će jasno pokazati bljuckanjem hrane, okretanjem glave, mahanjem glavice i općom nezainteresiranošću za daljnje hranjenje.
Neke bebe su sitnije i treba im manje hrane nego vršnjaku koji je krupnija i gladnija beba. Nekih dana bebin apetit će, baš kao kod odraslih, biti slabiji, neki drugi dan jači. Ono što je važno je da roditelji ne trpaju bebu ako ona više nije gladna, jer mogu poremetiti njezin prirodni mehanizam samoregulacije hranjenja te ju učiti da se prejeda.</para>
<para>
 Roditelji izbjegavaju nered kod hranjenja
Hranjenje bebe kašicama je neuredan posao. Nakon svake žličice bebu treba prebrisati (posebno ako bljucka, stavlja ručice u usta i razmazuje hranu oko sebe), a nakon obroka i stolicu za hranjenje, pod, sebe, odjeću. Kada beba počne jesti prstićima, hranjenje je još zanimljivije jer komadića hrane može biti posvuda. Mnogim roditeljima taj nered smeta i ne vole da se beba previše igra hranom. No činjenica je da beba kroz igru i iskustvene aktivnosti uči o svijetu. Kod hranjenja ona mora osjetiti teksturu hrane, miris, boju, mora je vidjeti, igrati se s njom. Stoga pronađite živaca i razumijevanja za svog malog istraživača, i dozvolite mu da upozna hranu na način na koji jedino zna - kroz igru.</para>
<para>
 Hranjenje bebe odvojeno od ostatka familije
Kad god je to moguće, bebu treba hraniti za obiteljskim ručkom i večerom. Djeca uče promatranjem, pa kad mogu sudjelovati u obiteljskom druženju za stolom, učimo ih nečem vrlo ugodnom i lijepom. Beba uči da je hranjenje obiteljski događaj za obiteljskim stolom, odnosno da je osim unosa hrane, važna i socijalna komponenta u kojoj hrana okuplja i zbližava ljude. Ma kako neuredno i nespretno bilo, približite stolicu za hranjenje i uključite bebu u najdraži dio dana mnogih obitelji - druženje za stolom uz finu papicu.</para>

Uvođenje dohrane: 8 najčešćih grešaka koje treba izbjegavati Hranjenje bebe u prvih nekoliko mjeseci prilično je jednostavan pothvat, pogotovo ako se bebu doji. No nakon šest mjeseci dolazi do prvog većeg izazova, a to je dohrana ili uvođenje krute hrane u bebinu prehranu. U početku to su razne mliječno-voćne i povrtno-mesne kašice, a namirnice se uvode prema takozvanom kalendaru dohrane.

   [PROČITAJTE ČLANAK: Kalendar dohrane i važne smjernice o prehrani beba koje nam otkriva]

Uvođenje novih namirnica u bebin jelovnik za mnoge je mame vrlo zbunjujući, stresni i naporni period jer nailaze na kontradiktorne informacije. Nisu sigurne kada započeti dohranu, kako miješati namirnice odnosno napraviti kašicu, koju količinu bi beba trebala pojesti, kako kombinirati kašice s mliječnim obrocima, kako nabaviti što zdravije voće i povrće ili je bolje ponuditi kupovnu voćnu kašicu, kako kombinirati namirnice da beba dobiva dovoljno proteina, ugljikohidrata, vlakna, minerala i vitamina za zdrav razvoj? Pitanja je na desetine, pa ne čudi da se ponekad napravi i pokoja greška.

Saznajte kojih osam grešaka roditelji najčešće rade kad je uvođenje dohrane u pitanju i kako ih izbjeći:

   Prerano uvođenje dohrane
Pedijatri savjetuju da se prve kašice u prehranu bebe uvode sa šest navršenih mjeseci. Iznimku će napraviti i dohranu preporučiti ranije, samo kada beba ima alergiju ili intoleranciju na laktozu i slabo dobiva na težini zbog nepodnošenja mlijeka ili ako beba ne napreduje zbog bilo kojeg drugog probavnog problema zbog kojeg joj mliječna prehrana ne daje dovoljno nutrijenata za zdravi razvoj.
Neki roditelji samoinicijativno započinju dohranu s navšena 4 mjeseca zbog vjerovanja kako će beba biti više sita i bolje spavati. No to nije pametno jer bebin imunitet i probavni sustav nisu dovoljno razvijeni da na ispravan način procesuiraju hranu i obrane organizam od potencijalnih alergena. Preranim uvođenjem dohrane beba je pod rizikom razvoja alegija, ekcema, celijakije, gastrointestinalnih upala i prekomjerne težine.
Ako je vaša beba mlađa od 6 mjeseci, a gladna je i nakon propisane doze mlijeka, radije joj "podebljajte" dan još jednim mliječnim obrokom, umjesto da joj uvodite dohranu bez konzultacije s pedijatrom.

   Prekasno uvođenje dohrane
Neke bebe sasvim su zadovoljne, site i odlično napreduju samo na majčinu mlijeku i kad uđu u 6. ili 7. mjesec roditelji imaju dvojbu je li uopće nužno uvoditi dohranu. Ponekad odgađaju uvođenje kašica zbog straha od alergijskih reakcija ili gušenja, ukoliko beba neće moći ili znati progutati kašasti sadržaj sa žličice.
No dohrana se ne uvodi samo zato što to kaže kalendar i zato što beba ima 6 mjeseci, već zato što u tom periodu dolazi do intenzivnog rasta i razvoja i beba iz mlijeka više ne dobiva sve potrebne nutrijente. Treba joj nešto kaloričnije.
Odgađanjem dohrane beba je pod rizikom manjka željeza, može zaostajati u razvoju i ne dobivati dovoljno na težini, postati letargična i mlitava, razviti alergije. Osim toga beba će teže prihvaćati nove teksture i okuse što se više bliži 1. rođendanu, a to može dugoročno utjecati na probleme s hranjenjem.

   Upoznavanje bebe s isključivo blagim okusima
Naravno, u početku se bebi nudi jedna po jedna namirnica kako bi se provjerilo ima li alergijske reakcije. Zapravo svaka nova namirnica koja se uvodi, daje se u što čišćem obliku "za probu". Kad su bebe u pitanju važno je pratiti smjernice vezane za upotrebu soli i začina. No neki roditelji u potpunosti izbjegavaju neke jače, kiselije ili trpke okuse, pa bebama uopće ne nude namirnice kao što su, primjerice, kelj, špinat, prokulice, mladi luk, limun, višnje, cimet, paprika, češnjak.
No stručnjaci kažu da se bebu treba izložiti što širem spektru namirnica i okusa (u skladu s kalendarom dohrane!). Ne samo da će beba primati kvalitetne nutrijente iz različitih izvora, već će biti i kasnije sklona tim okusima, manje izbirljiva i neće pružati toliki otpor kod isprobavanja novih okusa. Ne kaže se bezveze: ako želiš da ti dijete voli kelj, serviraj mu ga dok je još beba.
Stoga se ne ustručavajte eksperimentirati s biljkama, začinima, aromama, egzotičnom hranom ili sezonskim namirnicama. Nudite i probajte, ali ne zaboravite pritom poštivati kalendar dohrane.

   Izostvljanje važnih hranjivih tvari
Prve dvije godine ključne su za zdrav razvoj mozga i svih drugih tjelesnih sustava. Pri tom su iznimno važni svi vitamini i minerali, ali posebno željezo, cink, vitamin D, masnoće i Omega-3 masne kiseline.
Stoga se roditelji trebaju dobro informirati o pojedinim grupama hrane i bebi ravnomjerno servirati namirnice koje su izvor najšireg spektra hranjivih tvari. Posebno treba obratiti pažnju na namirnice bogate željezom između 6. i 12. mjeseca, pa pedijatri preporučuju čak dva obroka bogata željezom dnevno (npr. crveno meso, žitarice, žumanjak, špinat, brokula). Isto tako treba davati dovoljno zdravih masnoća poput maslinova ulja ili avokada.

   U dohrani ima previše slatkog
Greška koju treba izbjegavati je i davanje zaslađenih namirnica poput keksića, čokolina ili sokova. Nećete pogriješiti ako djetetu ne dajete rafinirani šećer u prvoj godini života. Dosta slatkoće dobit će u voćnim kašicama.
Velika dilema mnogih mama je i da li započeti dohranu bananom i drugim jako slatkim voćem. Bebe jako osjećaju okus slatkog i vrlo brzo ga zavole, pa kad im se umjesto slatke bananice i jabuke servira teletina s keljom, počnu odbijati taj neodređeni i ne tako ugodni okus. Nema nekog strogog pravila s čime početi, neutralnim ili slatkim, važno je da se bebi sve paralelno nudi da se ne "navuče" na slatko.

   [PROČITAJTE ČLANAK: Kako započeti dohranu?]


   Ignoriranje znakova sitosti
Neki se roditelji jako strogo žele držati propisanih mililitara kašica i mliječnih obroka za bebu određene dobi. Pri tom se jako zabrinu ako beba pojede manje, iz straha da neće dobro napredovati. No istina je da beba zna kada je sita i to će jasno pokazati bljuckanjem hrane, okretanjem glave, mahanjem glavice i općom nezainteresiranošću za daljnje hranjenje.
Neke bebe su sitnije i treba im manje hrane nego vršnjaku koji je krupnija i gladnija beba. Nekih dana bebin apetit će, baš kao kod odraslih, biti slabiji, neki drugi dan jači. Ono što je važno je da roditelji ne trpaju bebu ako ona više nije gladna, jer mogu poremetiti njezin prirodni mehanizam samoregulacije hranjenja te ju učiti da se prejeda.

   Roditelji izbjegavaju nered kod hranjenja
Hranjenje bebe kašicama je neuredan posao. Nakon svake žličice bebu treba prebrisati (posebno ako bljucka, stavlja ručice u usta i razmazuje hranu oko sebe), a nakon obroka i stolicu za hranjenje, pod, sebe, odjeću. Kada beba počne jesti prstićima, hranjenje je još zanimljivije jer komadića hrane može biti posvuda. Mnogim roditeljima taj nered smeta i ne vole da se beba previše igra hranom. No činjenica je da beba kroz igru i iskustvene aktivnosti uči o svijetu. Kod hranjenja ona mora osjetiti teksturu hrane, miris, boju, mora je vidjeti, igrati se s njom. Stoga pronađite živaca i razumijevanja za svog malog istraživača, i dozvolite mu da upozna hranu na način na koji jedino zna - kroz igru.

   Hranjenje bebe odvojeno od ostatka familije
Kad god je to moguće, bebu treba hraniti za obiteljskim ručkom i večerom. Djeca uče promatranjem, pa kad mogu sudjelovati u obiteljskom druženju za stolom, učimo ih nečem vrlo ugodnom i lijepom. Beba uči da je hranjenje obiteljski događaj za obiteljskim stolom, odnosno da je osim unosa hrane, važna i socijalna komponenta u kojoj hrana okuplja i zbližava ljude. Ma kako neuredno i nespretno bilo, približite stolicu za hranjenje i uključite bebu u najdraži dio dana mnogih obitelji - druženje za stolom uz finu papicu. Jelena Kovačić 

Messy

Uvođenje dohrane: 8 najčešćih grešaka koje treba izbjegavati

<para>. Prilikom pojedinih istraživanja, vodeći stručnjak i autor najprodavanijih knjiga iz psihologije dr. Tim Elmore, otkrio je nekoliko tipičnih grešaka koje roditelji neprekidno ponavljaju.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Ne dopuštamo djetetu da "okusi" život
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Živimo u svijetu u kojem na svakom uglu vreba opasnost. Prvenstveno se bojimo za svoju djecu i činimo sve kako bi ih zaštitili. Kad je u pitanju zaštita djeteta, ponekad znamo i pretjerati. Nerijetko se pitamo kako će naše dijete "preživjeti", primjerice, pad s bicikla ili prekid s dečkom. Stručnjaci savjetuju da djecu treba izložiti i suočiti sa situacijama koje nose određeni rizik. Ukoliko roditelji drže dijete u “zlatnom kavezu”, istraživanja su pokazala da bi se dijete u zrelijoj dobi moglo boriti s određenim fobijama i niskim samopouzdanjem.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Preolako i prebrzo ih spašavamo
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Današnja djeca tj. velika većina njih, za razliku od prijašnjih generacija, naučena su da su roditelji uvijek uz njih te rješavaju svaki problem ili poteškoću na koju naiđu. Ovakvim pristupom, djecu ne možemo naučiti životnim vještinama i snalaženju u svemu onome što život donosi. Ako ne pokažemo djeci da se sami moraju izboriti i stajati iza svojih riječi i djela, oni nikada neće biti sposobni preuzeti odgovornost i riješavati probleme i poteškoće s kojima će se susretati tijekom života.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 "Razbacujemo" se riječima
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Roditelji se ne bi trebali razbacivati s riječima kad su djeca u pitanju jer bi s vremenom njihove riječi mogle izgubiti vjerodostojnost. Nemojte djetetu govoriti da je najbolje na svijetu, ako uistinu nemate argumente za to potkrijepiti. Ne laskajte mu i ne podilazite mu. Dijete će s vremenom dovesti u pitanje vašu vjerodostojnost i iskrenost.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Bespotrebna grižnja savjesti
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Iz djetovih ustiju ne morate baš svaki dan slušati kako ste najbolja mama ili tata na svijetu. Nemojte popuštati pred svakim njegovim zahtjevom. Ako mu niste u trgovini kupili bombone jer kod kuće već ima dovoljno slatkiša, nemojte zbog toga osjećati grižnju savjesti. Bombone koje mu niste kupili, dijete će vrlo brzo zaboraviti. Ne kupujte djetetovu naklonost i ljubav materijalnim stvarima i nemojte ga učiti nagrađivanju za svaku dobru stvar koju napravi.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Šutnja nije zlato
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Nemojte se sramiti i priznajte djetetu da ste i vi nekada griješili. Na vlastitim primjerima pokažite djetetu kako prepoznati pogreške i ne ponavljati ih. Naučite ih da se suoče s posljedicama svojih pozitivnih i negativnih odluka. Razgovarajte s njima o tome kako ste se vi osjećali u situaciji u kojoj se oni sada nalaze im i koje ste pouke izvukli.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Precjenjujemo djetetovu darovitost i inteligenciju
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Ukoliko je dijete inteligentno i darovito za određena područja, ne znači da je ono automatski zrelo i odgovorno. Ne postoji univerzalni vodič u kojem piše kada bi dijete trebalo preuzeti određene odgovornosti i kad bi mu trebalo dati određenu slobodu u primjerice, donošenju odluka. Otvoreno razgovarajte s djetetom, a ono će vam kroz svoja razmišljanja i postupke dati odgovor na vaše nedoumice. Isto tako, promatrajte drugu djecu i vidite razlikuju se ona puno više od vaše. Ako ste primijetili razlike, zapitajte se odgađate li možda djetetovu neovisnost.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Ne prakticiramo ono što govorimo
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Ako očekujete od djeteta da višak slobodnog vremena ne provodi na mobitelu ili da pozdravlja susjede u liftu, onda mu vi morate biti uzor. Ne možete očekivati da dijete bude socijalno angažirano, ako vi sami ne sudjelujete ili barem ne potičete na neku društveno korisnu i hvalevrijednu akciju. Pokažite djetetu da postoji i ljepša strana života u kojoj svi zajedno možete uživati.</para>

Sedam roditeljskih grešaka koje utječu na djetetovo samopouzdanje Pojedine greške koje radimo prilikom odgoja naših mališana, a kojih ponekad nismo ni svjesni, mogu utjecati na razvoj djetetovog samopouzdanja i njegovu daljnju uspješnost tijekom života. . Prilikom pojedinih istraživanja, vodeći stručnjak i autor najprodavanijih knjiga iz psihologije dr. Tim Elmore, otkrio je nekoliko tipičnih grešaka koje roditelji neprekidno ponavljaju.


   
      Ne dopuštamo djetetu da "okusi" život
   


Živimo u svijetu u kojem na svakom uglu vreba opasnost. Prvenstveno se bojimo za svoju djecu i činimo sve kako bi ih zaštitili. Kad je u pitanju zaštita djeteta, ponekad znamo i pretjerati. Nerijetko se pitamo kako će naše dijete "preživjeti", primjerice, pad s bicikla ili prekid s dečkom. Stručnjaci savjetuju da djecu treba izložiti i suočiti sa situacijama koje nose određeni rizik. Ukoliko roditelji drže dijete u “zlatnom kavezu”, istraživanja su pokazala da bi se dijete u zrelijoj dobi moglo boriti s određenim fobijama i niskim samopouzdanjem.


   
      Preolako i prebrzo ih spašavamo
   


Današnja djeca tj. velika većina njih, za razliku od prijašnjih generacija, naučena su da su roditelji uvijek uz njih te rješavaju svaki problem ili poteškoću na koju naiđu. Ovakvim pristupom, djecu ne možemo naučiti životnim vještinama i snalaženju u svemu onome što život donosi. Ako ne pokažemo djeci da se sami moraju izboriti i stajati iza svojih riječi i djela, oni nikada neće biti sposobni preuzeti odgovornost i riješavati probleme i poteškoće s kojima će se susretati tijekom života.


   
      "Razbacujemo" se riječima
   


Roditelji se ne bi trebali razbacivati s riječima kad su djeca u pitanju jer bi s vremenom njihove riječi mogle izgubiti vjerodostojnost. Nemojte djetetu govoriti da je najbolje na svijetu, ako uistinu nemate argumente za to potkrijepiti. Ne laskajte mu i ne podilazite mu. Dijete će s vremenom dovesti u pitanje vašu vjerodostojnost i iskrenost.


   
      Bespotrebna grižnja savjesti
   


Iz djetovih ustiju ne morate baš svaki dan slušati kako ste najbolja mama ili tata na svijetu. Nemojte popuštati pred svakim njegovim zahtjevom. Ako mu niste u trgovini kupili bombone jer kod kuće već ima dovoljno slatkiša, nemojte zbog toga osjećati grižnju savjesti. Bombone koje mu niste kupili, dijete će vrlo brzo zaboraviti. Ne kupujte djetetovu naklonost i ljubav materijalnim stvarima i nemojte ga učiti nagrađivanju za svaku dobru stvar koju napravi.


   
      Šutnja nije zlato
   


Nemojte se sramiti i priznajte djetetu da ste i vi nekada griješili. Na vlastitim primjerima pokažite djetetu kako prepoznati pogreške i ne ponavljati ih. Naučite ih da se suoče s posljedicama svojih pozitivnih i negativnih odluka. Razgovarajte s njima o tome kako ste se vi osjećali u situaciji u kojoj se oni sada nalaze im i koje ste pouke izvukli.


   
      Precjenjujemo djetetovu darovitost i inteligenciju
   


Ukoliko je dijete inteligentno i darovito za određena područja, ne znači da je ono automatski zrelo i odgovorno. Ne postoji univerzalni vodič u kojem piše kada bi dijete trebalo preuzeti određene odgovornosti i kad bi mu trebalo dati određenu slobodu u primjerice, donošenju odluka. Otvoreno razgovarajte s djetetom, a ono će vam kroz svoja razmišljanja i postupke dati odgovor na vaše nedoumice. Isto tako, promatrajte drugu djecu i vidite razlikuju se ona puno više od vaše. Ako ste primijetili razlike, zapitajte se odgađate li možda djetetovu neovisnost.


   
      Ne prakticiramo ono što govorimo
   


Ako očekujete od djeteta da višak slobodnog vremena ne provodi na mobitelu ili da pozdravlja susjede u liftu, onda mu vi morate biti uzor. Ne možete očekivati da dijete bude socijalno angažirano, ako vi sami ne sudjelujete ili barem ne potičete na neku društveno korisnu i hvalevrijednu akciju. Pokažite djetetu da postoji i ljepša strana života u kojoj svi zajedno možete uživati. Petra Majetić 

djeca_roditelji_pixabay

Sedam roditeljskih grešaka koje utječu na djetetovo samopouzdanje

<para>
 Korijen biljke mace, poznatije i kao Macca poznat je već tisućama godina zbog svojih ljekovitih i hranjivih svojstava Ta svojstva sve više ističu i brojni nutricionisti koji ga uvrštavaju u plan prehrane. Maca (čita se maka) je biljka iz područja Anda, te je već godinama na popisu namirnica koje se svrstavaju u kategoriju superhrane. Maca se ističe i kao dodatak prehrani od kojeg velike koristi mogu imati upravo žene i potrebe njihovog organizma.
</para>
<heading4>Maca kao ženski saveznik</heading4>
<para>
Maca je biljka porijeklom iz područja Anda, teritorija današnje Bolivije i Perua. Već prije nekoliko tisuća godina koristila se kao izvor energije i za jačanje tjelesne izdržljivosti. Znanstvenici su ovu čudesnu biljku svrstali među adaptogene – sredstva za bolju prilagodbu organizma. Ono u čemu se maca još ističe jest vraćanje hormona u savršenu ravnotežu.</para>
<para>Iako se njeno uvođenje u prehranu preporuča i ženama i muškarcima, postoje neki učinci koji će se više osjetiti na ženskom organizmu. Za početak, stručnjaci ističu njen učinak na plodnost. Budući da danas sve više žena ima poteškoća prilikom začeća, velik se broj njih odlučuje za rješenja iz prirode, a korijen mace spada u sam vrh ovog popisa. Ono što je dokazano je to da korijen mace ima mogućnost povećanja razine određenih hormona u hipofizi, koji mogu biti povezani s plodnošću.
</para>
<heading4>Raspoloženje i energija</heading4>
<para>
Ono na što maca još može imati utjecaj jest raspoloženje, odnosno česte promjene istog. Naime, zasićene masne kiseline koje maca sadrži dokazano pospješuju normalno funkcioniranje i zdravlje mozga, pa i dio zaslužan za promjene raspoloženja. Osim raspoloženja. stručnjaci tvrde kako njena učinkovitost na mozak seže i u druge njegove dijelove, poput onih za kognitivne funkcije i mogućnost racionalnog razmišljanja.</para>
<para>Vitamini, minerali i proteini koje maca sadrži u većim količinama na prirodan način podupiru energiju i izdržljivost organizma. Stoga je ova čudesna biljka i više nego poželjna u svakodnevnoj prehranu za vrijeme kroničnog proljetnog umora kojeg mnogi ljudi osjećaju.
</para>
<heading4>Jačanje kostiju i konzumacija</heading4>
<para>
Nadalje, čudesna maca može utjecati i na strukturu kostiju. Redovitom konzumacijom, pokazala su istraživanja, poduže se razina markera u tijelu koji se povezuju upravo sa čvrstoćom kostiju. U slučaju da u obitelji imate povijest bolesti poput osteoporoze, nikad nije loša ideja probati s rješenjem iz prirode.</para>
<para>Korijen mace na tržištu se može pronaći u nekoliko oblika. Najčešće je to prah, no mnogi ga konzumiraju i u obliku kapsula ili tableta. Maca prah podsjeća na okus kave, kakaa i cikorije. Najbolje ga je koristiti u kombinaciji s brašnom za pripremu kolača i peciva, a može se i jednostavno umiješati u razne napitke, onako kako vam najviše odgovara.</para>

Korijen biljke maca i njen čudesan učinak na ženski organizam Korijen biljke mace, poznatije i kao Macca poznat je već tisućama godina zbog svojih ljekovitih i hranjivih svojstava. 
   Korijen biljke mace, poznatije i kao Macca poznat je već tisućama godina zbog svojih ljekovitih i hranjivih svojstava Ta svojstva sve više ističu i brojni nutricionisti koji ga uvrštavaju u plan prehrane. Maca (čita se maka) je biljka iz područja Anda, te je već godinama na popisu namirnica koje se svrstavaju u kategoriju superhrane. Maca se ističe i kao dodatak prehrani od kojeg velike koristi mogu imati upravo žene i potrebe njihovog organizma.

Maca kao ženski saveznik

Maca je biljka porijeklom iz područja Anda, teritorija današnje Bolivije i Perua. Već prije nekoliko tisuća godina koristila se kao izvor energije i za jačanje tjelesne izdržljivosti. Znanstvenici su ovu čudesnu biljku svrstali među adaptogene – sredstva za bolju prilagodbu organizma. Ono u čemu se maca još ističe jest vraćanje hormona u savršenu ravnotežu.
Iako se njeno uvođenje u prehranu preporuča i ženama i muškarcima, postoje neki učinci koji će se više osjetiti na ženskom organizmu. Za početak, stručnjaci ističu njen učinak na plodnost. Budući da danas sve više žena ima poteškoća prilikom začeća, velik se broj njih odlučuje za rješenja iz prirode, a korijen mace spada u sam vrh ovog popisa. Ono što je dokazano je to da korijen mace ima mogućnost povećanja razine određenih hormona u hipofizi, koji mogu biti povezani s plodnošću.

Raspoloženje i energija

Ono na što maca još može imati utjecaj jest raspoloženje, odnosno česte promjene istog. Naime, zasićene masne kiseline koje maca sadrži dokazano pospješuju normalno funkcioniranje i zdravlje mozga, pa i dio zaslužan za promjene raspoloženja. Osim raspoloženja. stručnjaci tvrde kako njena učinkovitost na mozak seže i u druge njegove dijelove, poput onih za kognitivne funkcije i mogućnost racionalnog razmišljanja.
Vitamini, minerali i proteini koje maca sadrži u većim količinama na prirodan način podupiru energiju i izdržljivost organizma. Stoga je ova čudesna biljka i više nego poželjna u svakodnevnoj prehranu za vrijeme kroničnog proljetnog umora kojeg mnogi ljudi osjećaju.

Jačanje kostiju i konzumacija

Nadalje, čudesna maca može utjecati i na strukturu kostiju. Redovitom konzumacijom, pokazala su istraživanja, poduže se razina markera u tijelu koji se povezuju upravo sa čvrstoćom kostiju. U slučaju da u obitelji imate povijest bolesti poput osteoporoze, nikad nije loša ideja probati s rješenjem iz prirode.
Korijen mace na tržištu se može pronaći u nekoliko oblika. Najčešće je to prah, no mnogi ga konzumiraju i u obliku kapsula ili tableta. Maca prah podsjeća na okus kave, kakaa i cikorije. Najbolje ga je koristiti u kombinaciji s brašnom za pripremu kolača i peciva, a može se i jednostavno umiješati u razne napitke, onako kako vam najviše odgovara. Nataša Vuk 

maca powder

Korijen biljke maca i njen čudesan učinak na ženski organizam

<para>Ponekad su uzroci svađa sasvim banalni i ne vode nikuda, a ponekad svađe izazovu nimalo bezazlene i ozbiljne situacije. Kako god bilo, zdravo je ponekad i "zakačiti" se s partnerom jer otvorena komunikacija, pa makar ona bila popraćena i prepirkama vodi zdravom i kvalitetnom odnosu.
</para>
<para>Stranica specijalizirana za online spajanje parova <ulink url="http://www.eharmony.co.uk/dating-advice/using-eharmony#.WLQoYyMrLJw">eHarmony</ulink> odlučila je zagrepsti ispod površine te saznati koji su najčešći uzroci svađa među parovima. Dosadašnja istraživanja su pokazala da su glavni uzroci svađa među partnerima novac i seks, no kad su u pitanju muško-ženski odnosi, čini se, da su zapuhali neki novi vjetrovi.</para>
<para>
 Prema najnovijem istraživanju čak 47 posto parova kao najčešći uzrok svađa navelo je neslušanje partnera i ignoriranje njegovih, odnosno njezinih problema. Na drugom mjestu našla se nepromišljenost partnera. Njih 34 posto smatra da partner govori “krive stvari u krivo vrijeme."
 Bezobzirnost je zauzela treće mjesto te čak 29 posto parova upravo nju smatra glavnim uzrokom prepirki. Financijski problemi utječu na odnos kod 27 posto parova.</para>
<para>"Ponašanje" u spavaćoj sobi također može biti dovoljno dobar razlog za započeti svađu jer 13 posto ispitanih parova redovito se prepire zbog hrkanja jednog od partnera, a kod 10 posto parova nedostatak seksa je glavni uzrok svađe. Radno vrijeme partnera potiče svađanje kod 10 posto parova, a stalno "buljenje" u neka od čuda tehnologije izaziva raspravu kod 13 posto ispitanih parova. Srećom, polovica ispitanih žena i muškaraca, svađe prihvaća kao dio svakodnevnog života koji im ne može dugoročno naškoditi već pomoći da uspostave još bolji odnos.</para>

Novac i seks nisu više glavni uzroci svađe među partnerima Ne postoji uspješna formula za savršen brak niti savršenu vezu. Svi se mi, ponekad, priznali ili ne, svađamo ili kako volimo reći, raspravljamo sa svojim partnerima. Ponekad su uzroci svađa sasvim banalni i ne vode nikuda, a ponekad svađe izazovu nimalo bezazlene i ozbiljne situacije. Kako god bilo, zdravo je ponekad i "zakačiti" se s partnerom jer otvorena komunikacija, pa makar ona bila popraćena i prepirkama vodi zdravom i kvalitetnom odnosu.

Stranica specijalizirana za online spajanje parova eHarmony odlučila je zagrepsti ispod površine te saznati koji su najčešći uzroci svađa među parovima. Dosadašnja istraživanja su pokazala da su glavni uzroci svađa među partnerima novac i seks, no kad su u pitanju muško-ženski odnosi, čini se, da su zapuhali neki novi vjetrovi.

   Prema najnovijem istraživanju čak 47 posto parova kao najčešći uzrok svađa navelo je neslušanje partnera i ignoriranje njegovih, odnosno njezinih problema. Na drugom mjestu našla se nepromišljenost partnera. Njih 34 posto smatra da partner govori “krive stvari u krivo vrijeme."
   Bezobzirnost je zauzela treće mjesto te čak 29 posto parova upravo nju smatra glavnim uzrokom prepirki. Financijski problemi utječu na odnos kod 27 posto parova.
"Ponašanje" u spavaćoj sobi također može biti dovoljno dobar razlog za započeti svađu jer 13 posto ispitanih parova redovito se prepire zbog hrkanja jednog od partnera, a kod 10 posto parova nedostatak seksa je glavni uzrok svađe. Radno vrijeme partnera potiče svađanje kod 10 posto parova, a stalno "buljenje" u neka od čuda tehnologije izaziva raspravu kod 13 posto ispitanih parova. Srećom, polovica ispitanih žena i muškaraca, svađe prihvaća kao dio svakodnevnog života koji im ne može dugoročno naškoditi već pomoći da uspostave još bolji odnos. Petra Majetić 

partneri_svada

Novac i seks nisu više glavni uzroci svađe među partnerima

<para>Neposluh je problem velikog broja današnjih roditelja, a u većini je slučajeva, osobito kad su u pitanju mlađi roditelji, uzrokovan nedostatkom discipline.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Istina je da su vremena drugačija, a današnji se odgoj djece uvelike razlikuje od onoga kakav je prevladavao u prošlosti. I jedna i druga vrsta odgoja ima svoje prednosti i mane, no možemo zaključiti kako je današnji odgoj ipak puno bolji i kvalitetniji, što zbog većeg poštovanja prema djeci, što zbog dostupnosti informacija koje su novim i mladim roditeljima na raspolaganju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ipak, javlja se problem s kojima se suočava velik broj roditelja a to je upravo neposluh. Buntovna i tvrdoglava djeca roditeljima stvaraju velike brige, a razlozi mogu biti brojni. Ponekad je jednostavno stvar u karakteru i tu vam nema pomoći, možete samo donekle ublažiti problem. No u većini slučajeva za problem djeteta koje ne želi slušati ipak postoje rješenja, a neke od savjeta vezanih uz tu tematiku s vama dijelimo u nastavku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Otkrivamo vam nekoliko najčešćih razloga zbog kojih djeca ne žele slušati svoje roditelje, kao i rješenje za svaku pojedinačnu situaciju.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: Unsplash</para>
<para>
 </para>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Uzrujani su</title>
 <para>Vidite li da vam je dijete uznemireno ili pak je tužno, ljuto, nervozno, prvo što morate učiniti je obuzdati vlastite emocije. Naime, svom biste djetetu trebali biti primjer, stoga problem pokušajte riješiti na miran način i naučite dijete kako da se nosi sa svojim emocijama. Razgovarajte s njime o tome kako se osjeća, kao i o tome zašto se tako osjeća. Jednom kad ga potaknete na razgovor, na pola ste puta.</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Pokazuju bunt</title>
 <para>Jednom kad dijete malo odraste i postane svjesno nekih stvari, više ne želi da mu roditelj diktira na koji će način provoditi svoje vrijeme. Stoga se vrlo često javlja direktan neposluh, koji roditeljima stvara velik problem. Stvar je u tome da dijete naprosto pokušava steći više kontrole nad svojim životom i ne želi da mu vi naređujete što da radi. U takvoj situaciji morate dozvoliti djetetu malo više slobode. To ne znači da mu u potpunosti možete dozvoliti da radi što želi, ali dajte mu izbor tamo gdje je to moguće. </para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Okupirani su nečim drugima</title>
 <para>Djeca vrlo često žive u nekom svom svijetu i često uopće ne primjećuju što se dešava oko njih. Primjerice, možda je vaše dijete toliko udubljeno u svoju igru da vas uopće ne čuje. U takvim situacijama nemojte biti grubi, već na miran način priđite djetetu i dajte mu do znanja da mu želite nešto reći. Da biste pridobili njegovu pažnju, možete započeti razgovor na način da ga pitate nešto o njegovoj igri i sl.</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Naporni ste im</title>
 <para>Baš kao što su djeca ponekad naporna svojim roditeljima, tako su i roditelji ponekad naporni svojoj djeci, i to ne samo onda kad su u pubertetu. I maloj djeci odrasli ljudi mogu biti naporni, osobito ako previše traže ili previše pričaju. Da biste doprli do djeteta s njima morate razgovarati na jednostavan način, a ne na „jeziku odraslih“. Ako ćete u razgovoru s djetetom od njega previše tražiti ili pak koristiti previše za njega stranih riječi, dijete će se jednostavno isključiti. Zbog toga, jasno i kratko kažite što želite, ali pokušajte to učiniti smireno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovo su samo neki od najčešćih razloga zbog kojih djeca ponekad ne slušaju svoje roditelji, a imate li velikih problema s neposluhom možda bi vam bilo najbolje da se obratite stručnjaku za takve stvari. Također, ponekad se morate zapitati i da li vi dovoljno slušate svoje dijete i njegove potrebe ili samo neprestano namećete ono što vi želite? Iako ste vi odrasli i iskusniji, to ne znači da biste trebali zanemarivati želje svog djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Slušajte svoje dijete i svojim mu primjerom pokažite kako da ono sluša vas. Na taj ćete način izgraditi kvalitetan međusobni odnos izgrađen na obostranom povjerenju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svakodnevno ulažite u odnos sa svojim djetetom, slušajte ga i budite otvoreni. Pokažite mu da vam je stalo do njegovog mišljenja i uvijek mu dopustite da se izrazi. Potaknite ga da vam govori o svojim emocijama i mislima i pazite na koji način reagirate na djetetovo ponašanja jer će upravo o tome ovisiti njegovo povjerenje prema vama.</para>
</section>

Zašto me moje dijete ne sluša? Buntovna i tvrdoglava djeca roditeljima stvaraju velike brige, a razlozi mogu biti brojni Neposluh je problem velikog broja današnjih roditelja, a u većini je slučajeva, osobito kad su u pitanju mlađi roditelji, uzrokovan nedostatkom discipline.
   
Istina je da su vremena drugačija, a današnji se odgoj djece uvelike razlikuje od onoga kakav je prevladavao u prošlosti. I jedna i druga vrsta odgoja ima svoje prednosti i mane, no možemo zaključiti kako je današnji odgoj ipak puno bolji i kvalitetniji, što zbog većeg poštovanja prema djeci, što zbog dostupnosti informacija koje su novim i mladim roditeljima na raspolaganju.
   
Ipak, javlja se problem s kojima se suočava velik broj roditelja a to je upravo neposluh. Buntovna i tvrdoglava djeca roditeljima stvaraju velike brige, a razlozi mogu biti brojni. Ponekad je jednostavno stvar u karakteru i tu vam nema pomoći, možete samo donekle ublažiti problem. No u većini slučajeva za problem djeteta koje ne želi slušati ipak postoje rješenja, a neke od savjeta vezanih uz tu tematiku s vama dijelimo u nastavku.
   
Otkrivamo vam nekoliko najčešćih razloga zbog kojih djeca ne žele slušati svoje roditelje, kao i rješenje za svaku pojedinačnu situaciju.


   
Foto: Unsplash

 


   Uzrujani su
   Vidite li da vam je dijete uznemireno ili pak je tužno, ljuto, nervozno, prvo što morate učiniti je obuzdati vlastite emocije. Naime, svom biste djetetu trebali biti primjer, stoga problem pokušajte riješiti na miran način i naučite dijete kako da se nosi sa svojim emocijama. Razgovarajte s njime o tome kako se osjeća, kao i o tome zašto se tako osjeća. Jednom kad ga potaknete na razgovor, na pola ste puta.



   Pokazuju bunt
   Jednom kad dijete malo odraste i postane svjesno nekih stvari, više ne želi da mu roditelj diktira na koji će način provoditi svoje vrijeme. Stoga se vrlo često javlja direktan neposluh, koji roditeljima stvara velik problem. Stvar je u tome da dijete naprosto pokušava steći više kontrole nad svojim životom i ne želi da mu vi naređujete što da radi. U takvoj situaciji morate dozvoliti djetetu malo više slobode. To ne znači da mu u potpunosti možete dozvoliti da radi što želi, ali dajte mu izbor tamo gdje je to moguće. 



   Okupirani su nečim drugima
   Djeca vrlo često žive u nekom svom svijetu i često uopće ne primjećuju što se dešava oko njih. Primjerice, možda je vaše dijete toliko udubljeno u svoju igru da vas uopće ne čuje. U takvim situacijama nemojte biti grubi, već na miran način priđite djetetu i dajte mu do znanja da mu želite nešto reći. Da biste pridobili njegovu pažnju, možete započeti razgovor na način da ga pitate nešto o njegovoj igri i sl.



   Naporni ste im
   Baš kao što su djeca ponekad naporna svojim roditeljima, tako su i roditelji ponekad naporni svojoj djeci, i to ne samo onda kad su u pubertetu. I maloj djeci odrasli ljudi mogu biti naporni, osobito ako previše traže ili previše pričaju. Da biste doprli do djeteta s njima morate razgovarati na jednostavan način, a ne na „jeziku odraslih“. Ako ćete u razgovoru s djetetom od njega previše tražiti ili pak koristiti previše za njega stranih riječi, dijete će se jednostavno isključiti. Zbog toga, jasno i kratko kažite što želite, ali pokušajte to učiniti smireno.
      
Ovo su samo neki od najčešćih razloga zbog kojih djeca ponekad ne slušaju svoje roditelji, a imate li velikih problema s neposluhom možda bi vam bilo najbolje da se obratite stručnjaku za takve stvari. Također, ponekad se morate zapitati i da li vi dovoljno slušate svoje dijete i njegove potrebe ili samo neprestano namećete ono što vi želite? Iako ste vi odrasli i iskusniji, to ne znači da biste trebali zanemarivati želje svog djeteta.
      
Slušajte svoje dijete i svojim mu primjerom pokažite kako da ono sluša vas. Na taj ćete način izgraditi kvalitetan međusobni odnos izgrađen na obostranom povjerenju.
      
Svakodnevno ulažite u odnos sa svojim djetetom, slušajte ga i budite otvoreni. Pokažite mu da vam je stalo do njegovog mišljenja i uvijek mu dopustite da se izrazi. Potaknite ga da vam govori o svojim emocijama i mislima i pazite na koji način reagirate na djetetovo ponašanja jer će upravo o tome ovisiti njegovo povjerenje prema vama.
 Ma.G. 

Zašto me moje dijete ne sluša?

Prev-next članak

<para>Djeca se danas sve ranije susreću s nekim oblikom pritiska koji im u veoma kratkom roku može stvoriti
 stres To može biti pritisak društva u kojem se nalaze, kada čine neke stvari koje im se osobno i ne sviđaju, samo kako bi se uklopili u novostečenu skupinu prijatelja. Uz pritisak vršnjaka, sve češći je i onaj vezan za školu i školske obaveze. Ovdje se može govoriti o oblicima akademskog pritiska.</para>
<para>Akademski pritisak nešto je što je prisutno kod školaraca već u osnovnoj školi, a može se javiti postavljanjem visokih očekivanja koja su si oni sami zadali, no češće je riječ o očekivanjima okoline. Tu su u prvom redu roditelji, koji često nesvjesno znaju mališanu stvoriti pritisak s kojim se jednostavno ne može nositi.
</para>
<heading4>Roditeljska očekivanja kao uzrok akademskog pritiska</heading4>
<para>
Samo je po sebi jasno kako svaki roditelj želi vidjeti kako njegovo dijete ostvaruje svoj puni potencijal te jednoga dana bude uspješno. Međutim, jasno izražavanje svojih očekivanja od djeteta i njegovog uspjeha u školi često se može pogrešno protumačiti.
</para>
<para>Pritisak vezan za uspjeh na određenom području mnogu djecu može tek uplašiti i stvoriti suprotan efekt. Jasno je kako to nikako nije roditeljska namjera, no mnoga se djeca s tim pritiskom ne mogu nositi, što rezultira javljanjem straha od neuspjeha. Taj strah često može djelovati paralizirajuće po mališana i dovesti do napadaja panike ili nekog oblika anksioznosti.
</para>
<para>Nadalje, uz osjećaj straha od neuspjeha kod mnoge je djece nakon nekog vremena zapaženo i predbacivanje samom sebi, te osjećaj kako jednostavno nije dovoljno pametno kako bi uspjelo ispuniti sve svoje obveze i zadatke.
</para>
<heading4>Promjene u ponašanju</heading4>
<para>
Okruženje koje cijeni isključivo izvrsnost može negativno djelovati na više područja. Osim smanjenog samopouzdanja, kod neke djece može doći i do izraženijih promjena u svakodnevnom ponašanju. Prvenstveno se to odnosi na pojavu neočekivanih reakcija u određenim situacijama.</para>
<para>
 Agresivnost je samo jedan oblik iskazivanja stresa prilikom akademskog pritiska. To će posebno iznenaditi roditelje koji su do tog trenutka bili naviknuti na mirnog i poslušnog mališana. Kad je sama škola u pitanju, mališan možda neće biti agresivan prema svojim vršnjacima, no može postati sklon ponašanju koje do sada nije imao naviku raditi, primjerice varanje i prepisivanje na testovima.
</para>
<para>Upravo je zato važno pomno pratiti dolazi li do nekih promjena u ponašanju, kako bi se na vrijeme moglo s djetetom razgovarati i pokušati situaciju riješiti.
</para>
<heading4>Podrška, a ne motivirajući faktor</heading4>
<para>
Uloga roditelja u cijeloj priči bi trebala biti ona motivacijska. To znači kako umjesto rečenica u kojima spominjete razmišljanje o budućnosti u kojem su ocjene i uspjeh najvažniji, trebalo koristiti one koje hvale i sam trud i rad koje je dijete uložilo. Možda bi najbolja strategija razgovor s djetetom obaviti i prije nego što počne razdoblje testova i odlučivanja o daljnjem tijeku školovanja.</para>
<para>U tom razgovoru svaki bi roditelj trebao reći svom mališanu ono što i zaista misli – da iznimno cijeni njegov trud i rad bez obzira na rezultate. Samim uloženim trudom rezultati će biti vidljivi i nije potrebno unaprijed razmišljati o njima.</para>

Učinci akademskog pritiska na dijete i kako se s njime nositi Djeca se danas sve ranije susreću s nekim oblikom pritiska koji im u veoma kratkom roku može stvoriti stres. Djeca se danas sve ranije susreću s nekim oblikom pritiska koji im u veoma kratkom roku može stvoriti
   stres To može biti pritisak društva u kojem se nalaze, kada čine neke stvari koje im se osobno i ne sviđaju, samo kako bi se uklopili u novostečenu skupinu prijatelja. Uz pritisak vršnjaka, sve češći je i onaj vezan za školu i školske obaveze. Ovdje se može govoriti o oblicima akademskog pritiska.
Akademski pritisak nešto je što je prisutno kod školaraca već u osnovnoj školi, a može se javiti postavljanjem visokih očekivanja koja su si oni sami zadali, no češće je riječ o očekivanjima okoline. Tu su u prvom redu roditelji, koji često nesvjesno znaju mališanu stvoriti pritisak s kojim se jednostavno ne može nositi.

Roditeljska očekivanja kao uzrok akademskog pritiska

Samo je po sebi jasno kako svaki roditelj želi vidjeti kako njegovo dijete ostvaruje svoj puni potencijal te jednoga dana bude uspješno. Međutim, jasno izražavanje svojih očekivanja od djeteta i njegovog uspjeha u školi često se može pogrešno protumačiti.

Pritisak vezan za uspjeh na određenom području mnogu djecu može tek uplašiti i stvoriti suprotan efekt. Jasno je kako to nikako nije roditeljska namjera, no mnoga se djeca s tim pritiskom ne mogu nositi, što rezultira javljanjem straha od neuspjeha. Taj strah često može djelovati paralizirajuće po mališana i dovesti do napadaja panike ili nekog oblika anksioznosti.

Nadalje, uz osjećaj straha od neuspjeha kod mnoge je djece nakon nekog vremena zapaženo i predbacivanje samom sebi, te osjećaj kako jednostavno nije dovoljno pametno kako bi uspjelo ispuniti sve svoje obveze i zadatke.

Promjene u ponašanju

Okruženje koje cijeni isključivo izvrsnost može negativno djelovati na više područja. Osim smanjenog samopouzdanja, kod neke djece može doći i do izraženijih promjena u svakodnevnom ponašanju. Prvenstveno se to odnosi na pojavu neočekivanih reakcija u određenim situacijama.

   Agresivnost je samo jedan oblik iskazivanja stresa prilikom akademskog pritiska. To će posebno iznenaditi roditelje koji su do tog trenutka bili naviknuti na mirnog i poslušnog mališana. Kad je sama škola u pitanju, mališan možda neće biti agresivan prema svojim vršnjacima, no može postati sklon ponašanju koje do sada nije imao naviku raditi, primjerice varanje i prepisivanje na testovima.

Upravo je zato važno pomno pratiti dolazi li do nekih promjena u ponašanju, kako bi se na vrijeme moglo s djetetom razgovarati i pokušati situaciju riješiti.

Podrška, a ne motivirajući faktor

Uloga roditelja u cijeloj priči bi trebala biti ona motivacijska. To znači kako umjesto rečenica u kojima spominjete razmišljanje o budućnosti u kojem su ocjene i uspjeh najvažniji, trebalo koristiti one koje hvale i sam trud i rad koje je dijete uložilo. Možda bi najbolja strategija razgovor s djetetom obaviti i prije nego što počne razdoblje testova i odlučivanja o daljnjem tijeku školovanja.
U tom razgovoru svaki bi roditelj trebao reći svom mališanu ono što i zaista misli – da iznimno cijeni njegov trud i rad bez obzira na rezultate. Samim uloženim trudom rezultati će biti vidljivi i nije potrebno unaprijed razmišljati o njima. Nataša Vuk 

Stressed  Child

Učinci akademskog pritiska na dijete i kako se s njime nositi

<para>Smisao, učinkovitost, utjecaj na opći razvoj i akademski uspjeh zbog pisanja domaće zadaće rijetko se mjeri i istražuje, pa ju generacije i generacije roditelja i učenika jednostavno prihvaćaju kao nešto što se mora.</para>
<para>Povremeno bude prigovora da je zadaće previše, da je i roditeljima ponekad preteška, a kamoli djetetu i da nema dokaza da doista poboljšava školski uspjeh djeteta.</para>
<para>No problem domaćih zadaća nije crno-bijeli i ne može se na njega gledati samo kroz prizmu akademskog uspjeha djeteta.</para>
<para>Pisanje domaće zadaće nije samo ponavljanje gradiva, učenje i utvrđivanje znanja kažu stručnjaci, no još uvijek nema ozbiljnijih istraživanja koja bi otkrila na koje druge načine pisanje domaće zadaće dugoročno koristi djetetu.
</para>
<heading4>Što istraživanja kažu o povezanosti domaće zadaće i školskog uspjeha djeteta?</heading4>
<para>
Najopsežnija analiza i studija ovog pitanja napravljena je 2006. godine na <emphasis>Sveučilištu Duke</emphasis>. Neuroznanstvenik i socijalni psiholog, Harris Cooper, s kolegama je izradio ozbiljnu studiju "Bitka oko zadaće" u kojoj su željeli otkriti da li zadaća kao takva i količina napisane domaće zadaće izravno utječe na školski uspjeh djeteta (ocjene i uspjeh na standardiziranim testovima). Kod djece osnovnoškolskog uzrasta nisu pronašli vezu, odnosno djeca koja su redovito pisala domaće zadaće nisu bila ništa uspješnija od djece koja uopće nisu pisala domaće zadaće.
</para>
<para>Međutim, autori ove studije jasno su kazali kako njihovo istraživanje ne znači da je pisanje domaće zadaće beskorisno. Naime, na školski uspjeh djeteta utječu mnogi drugi faktori poput obiteljske situacije, kognitivnih sposobnosti, temperamenta djeteta, njegovih interesa, motivacije pa sve do prehrane, fizičke aktivnosti i sna. Na primjer, dijete koje se bori s matematikom, može tri puta duže vježbati kod kuće, ići na instrukcije, truditi se, a opet imati slabije ocjene iz matematike od nekih razrednih kolega koji napišu domaću zadaću za 10 minuta.</para>
<para>Drugim riječima, ne postoji jasna i nedvosmislena uzročno-posljedična veza između pisanja domaće zadaće i školskog uspjeha jer je puno više faktora koji utječu na školski uspjeh.
</para>
<heading4>Na koje sve načine pisanje domaće zadaće utječe na dijete?</heading4>
<para>
Autori spomenute studije smatraju da redoviti, kraći zadatci za napraviti kod kuće, uče djecu upravljati vremenom, planirati i strukturirati. Također, djeca koja znaju da svaki dan moraju napisati zadaću uče se i samoregulaciji, odgovornosti i neovisnosti. Pisanje domaće zadaće pomaže roditelju da prati djetetov rad i napredak, odnosno da lakše uoči određene probleme i poteškoće ako oni postoje, i to od prvog razreda osnovne škole.</para>
<para>S druge strane, pisanje domaće zadaće može biti izvor stresa i napetosti u obitelji, posebno kada djeca iskazuju otpor ili nemaju uvjete za učenje (vlastitu sobu, mir, tišinu da se koncentriraju). Problem sa zadaćom može nastati i ako dijete kod kuće nema računalo i/ili internet ili ako treba pomoć, a roditelji mu ne znaju pomoći.</para>
<para>Prezaposleni roditelji su pod stresom već i zbog same činjenice što se domaća zadaća mora raditi pred kraj dana dok su svi već pomalo umorni i razdražljivi, jer se oni osjećaju odgovornima da se zadaća napiše i pitanje zadaće ubrzo postane jedna od "problematičnih" tema za cijelu obitelj.</para>
<para>Nerijetko se događa da zbog opsežne i teške domaće zadaće djeca nemaju vremena za druge aktivnosti koje su itekako važne za njihov razvoj, poput sporta, umjetnosti, slobodne igre i opuštenog druženja s obitelji.
</para>
<heading4>Potrebno je još mnogo studija prije konačnog "da" ili "ne"</heading4>
<para>
Možda najvažnija studija koja bi se trebala provesti je ona koja će pokazati kako pisanje domaće zadaće tijekom školovanja utječe na opću dobrobit djece (a ne samo na njihov akademski uspjeh). Takva bi studija vjerojatno dala i odgovor na pitanje koliko zadaće je jednostavno previše zadaće i koji joj je konkretni smisao za dugoročni razvoj djeteta.
</para>
<heading4>Smatrate li da vaše dijete dobiva previše zadaće?</heading4>
<para>
Učitelji ponekad nisu svjesni ili im se ne govori kako izgleda pisanje domaće zadaće kod kuće. Samo roditelji znaju kako sve zajedno utječe na njihovo dijete i na obitelj općenito. Ako smatrate da je dijete premoreno i pretrpano zadaćom i da to negativno utječe na njegovo opće psiho-emocionalno stanje, a time i vaše kao roditelja, prije svega o tome porazgovarajte s učiteljicom. Pitajte i druge roditelje kako se oni snose sa zadaćom. Odgoj i obrazovanje procesi su u kojima učitelji i roditelji trebaju surađivati. Učitelj treba i vjerojatno želi znati jesu li njegove metode učinkovite i korisne ili kontraproduktivne.</para>
<para>U konačnici, najvažnije je da prva iskustva s učenjem i školom, još od prvog razreda, djetetu budu pozitivna i da u njemu ne uzrokuju tjeskobu i pritisak. Ono što se događa u ranim iskustvima, zauvijek će oblikovati djetetov odnos prema školi, učenju i itekako utjecati na njegovu motivaciju i osjećaj smislenosti obrazovanja.</para>

Domaća zadaća - da ili ne? Što kaže znanost? Od prvog razreda osnovne škole djecu se uči da moraju napisati domaću zadaću. Koncept domaće zadaće postoji desetljećima i dio je službeno definiranih metoda poučavanja. Smisao, učinkovitost, utjecaj na opći razvoj i akademski uspjeh zbog pisanja domaće zadaće rijetko se mjeri i istražuje, pa ju generacije i generacije roditelja i učenika jednostavno prihvaćaju kao nešto što se mora.
Povremeno bude prigovora da je zadaće previše, da je i roditeljima ponekad preteška, a kamoli djetetu i da nema dokaza da doista poboljšava školski uspjeh djeteta.
No problem domaćih zadaća nije crno-bijeli i ne može se na njega gledati samo kroz prizmu akademskog uspjeha djeteta.
Pisanje domaće zadaće nije samo ponavljanje gradiva, učenje i utvrđivanje znanja kažu stručnjaci, no još uvijek nema ozbiljnijih istraživanja koja bi otkrila na koje druge načine pisanje domaće zadaće dugoročno koristi djetetu.

Što istraživanja kažu o povezanosti domaće zadaće i školskog uspjeha djeteta?

Najopsežnija analiza i studija ovog pitanja napravljena je 2006. godine na Sveučilištu Duke. Neuroznanstvenik i socijalni psiholog, Harris Cooper, s kolegama je izradio ozbiljnu studiju "Bitka oko zadaće" u kojoj su željeli otkriti da li zadaća kao takva i količina napisane domaće zadaće izravno utječe na školski uspjeh djeteta (ocjene i uspjeh na standardiziranim testovima). Kod djece osnovnoškolskog uzrasta nisu pronašli vezu, odnosno djeca koja su redovito pisala domaće zadaće nisu bila ništa uspješnija od djece koja uopće nisu pisala domaće zadaće.

Međutim, autori ove studije jasno su kazali kako njihovo istraživanje ne znači da je pisanje domaće zadaće beskorisno. Naime, na školski uspjeh djeteta utječu mnogi drugi faktori poput obiteljske situacije, kognitivnih sposobnosti, temperamenta djeteta, njegovih interesa, motivacije pa sve do prehrane, fizičke aktivnosti i sna. Na primjer, dijete koje se bori s matematikom, može tri puta duže vježbati kod kuće, ići na instrukcije, truditi se, a opet imati slabije ocjene iz matematike od nekih razrednih kolega koji napišu domaću zadaću za 10 minuta.
Drugim riječima, ne postoji jasna i nedvosmislena uzročno-posljedična veza između pisanja domaće zadaće i školskog uspjeha jer je puno više faktora koji utječu na školski uspjeh.

Na koje sve načine pisanje domaće zadaće utječe na dijete?

Autori spomenute studije smatraju da redoviti, kraći zadatci za napraviti kod kuće, uče djecu upravljati vremenom, planirati i strukturirati. Također, djeca koja znaju da svaki dan moraju napisati zadaću uče se i samoregulaciji, odgovornosti i neovisnosti. Pisanje domaće zadaće pomaže roditelju da prati djetetov rad i napredak, odnosno da lakše uoči određene probleme i poteškoće ako oni postoje, i to od prvog razreda osnovne škole.
S druge strane, pisanje domaće zadaće može biti izvor stresa i napetosti u obitelji, posebno kada djeca iskazuju otpor ili nemaju uvjete za učenje (vlastitu sobu, mir, tišinu da se koncentriraju). Problem sa zadaćom može nastati i ako dijete kod kuće nema računalo i/ili internet ili ako treba pomoć, a roditelji mu ne znaju pomoći.
Prezaposleni roditelji su pod stresom već i zbog same činjenice što se domaća zadaća mora raditi pred kraj dana dok su svi već pomalo umorni i razdražljivi, jer se oni osjećaju odgovornima da se zadaća napiše i pitanje zadaće ubrzo postane jedna od "problematičnih" tema za cijelu obitelj.
Nerijetko se događa da zbog opsežne i teške domaće zadaće djeca nemaju vremena za druge aktivnosti koje su itekako važne za njihov razvoj, poput sporta, umjetnosti, slobodne igre i opuštenog druženja s obitelji.

Potrebno je još mnogo studija prije konačnog "da" ili "ne"

Možda najvažnija studija koja bi se trebala provesti je ona koja će pokazati kako pisanje domaće zadaće tijekom školovanja utječe na opću dobrobit djece (a ne samo na njihov akademski uspjeh). Takva bi studija vjerojatno dala i odgovor na pitanje koliko zadaće je jednostavno previše zadaće i koji joj je konkretni smisao za dugoročni razvoj djeteta.

Smatrate li da vaše dijete dobiva previše zadaće?

Učitelji ponekad nisu svjesni ili im se ne govori kako izgleda pisanje domaće zadaće kod kuće. Samo roditelji znaju kako sve zajedno utječe na njihovo dijete i na obitelj općenito. Ako smatrate da je dijete premoreno i pretrpano zadaćom i da to negativno utječe na njegovo opće psiho-emocionalno stanje, a time i vaše kao roditelja, prije svega o tome porazgovarajte s učiteljicom. Pitajte i druge roditelje kako se oni snose sa zadaćom. Odgoj i obrazovanje procesi su u kojima učitelji i roditelji trebaju surađivati. Učitelj treba i vjerojatno želi znati jesu li njegove metode učinkovite i korisne ili kontraproduktivne.
U konačnici, najvažnije je da prva iskustva s učenjem i školom, još od prvog razreda, djetetu budu pozitivna i da u njemu ne uzrokuju tjeskobu i pritisak. Ono što se događa u ranim iskustvima, zauvijek će oblikovati djetetov odnos prema školi, učenju i itekako utjecati na njegovu motivaciju i osjećaj smislenosti obrazovanja. Jelena Kovačić 

domaca_zadaca_pixabay

Domaća zadaća - da ili ne? Što kaže znanost?

<para>. Da je stimulacija emocionalnog, socijalnog i intelektualnog razvoja od najranije djetetove dobi iznimno važno, napominje i Irena Orlović, urednica i vlasnica nakladničke kuće “Harfa” i majka djeteta s poteškoćama u razvoju.
</para>
<para>Naime, prije 17 godina Irena Orlović je dobila djevojčicu Mateu koja je rođena s teškom srčanom greškom. Da bi Mateja mogla nastaviti živjeti, bio je potreban hitni operativni zahvat koji nažalost nije uspio i koji je ostavio trajna i ozbiljna oštećenja na mozgu. Uvidjevši da joj sustav ne daje adekvatnu podršku, mama Irena sama je preuzela odgovornost i započela s ranom stimulacijom. Kroz svoje osobno iskustvo, uvidjela je da u Hrvatskoj ne postoji dovoljno literature iz područja ranog poticanja emocionalnog i intelektualnog razvoja pa je stoga odlučila okupiti stručni tim i osnovati "Harfu" – nakladničku kuću koja je specijalizirana za objavljivanje literature iz tog područja.</para>
<para>Irena Orlović je i autorica nagrađivane web aplikacije “Pametnica” koja broji više od 1000 radnih kreativnih materijala koje je sama osmislila i izradila. O sve većem broju djece s poteškoćama u razvoju, utjecaju roditelja na kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta, ali i daljnjem razvijanju "Pametnice", razgovarali smo s Irenom Orlović, odvažnom i hrabrom majkom i poduzetnicom.</para>
<para>
 Za početak, predstavite nam “Pametnicu”, kakva je to aplikacija i kome je namijenjena?
</para>
<blockquote>
 <para>"Pametnica" je web-aplikacija na kojoj se nalaze materijali u elektroničkom obliku u vidu predložaka za edukativne igre kao i radnih listova za rano poticanje intelektualnog razvoja. Može se koristiti za poticanje ranog razvoja već od treće godine djetetova života; kako za poticanje kognitivnog razvoja, tako i za ublažavanje razvojnih smetnji. Može se koristiti i za rad s djecom u ranoj školskoj dobi kojoj su dijagnosticirane razvojne smetnje. Namijenjena je roditeljima i odgojiteljima kao pomoć u radu s djecom koja su zainteresirana za ovakav vid ranog učenja, ali i svima onima koji su zainteresirani za rani razvoj.</para>
</blockquote>
<para>
 <emphasis>
 Kakve su povratne reakcije okoline na vašu web aplikaciju?
 </emphasis>
</para>
<blockquote>
 <para>Povratne reakcije su više nego odlične. Svejedno mi web-aplikaciju redovito unaprjeđujemo novim materijalima. Objavili smo je i u tiskanom obliku za roditelje koji žele imati gotov proizvod te ponudili igre za govorno-jezični razvoj, razvoj predčitalačkih vještina kroz razvoj kreativnog mišljenja kao i predmatematičkih vještina poput logičkog mišljenja i koncentracije. Objavili smo dva kompleta po dvanaest igara pod nazivom "Životinjska pametceda" i "Pametnica u svemiru".</para>
</blockquote>
<para>
 <emphasis>
 Ne znam jesam li u pravu, ali čini mi se da je svake godine sve veći broj djece s razvojnim problemima, disleksijom, disgrafijom itd.?
 </emphasis>
</para>
<blockquote>
 <para>Statistike pokazuju da je sve veći broj djece s neurorazvojnim smetnjama. To je vrlo zabrinjavajuće i postavlja se pitanje što je tome uzrok.</para>
</blockquote>
<para>
 <emphasis>
 Koliki utjecaj imaju roditelji na kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta?
 </emphasis>
</para>
<blockquote>
 <para>Iz svega što sam naučila do sada mogu reći da su roditelji najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece. Ako roditelj nije postavio dobre temelje, odnosno ako se nije povezao sa svojim djetetom, dijete može imati loš osjećaj osobne vrijednosti i formirati negativnu sliku o sebi što će mu sutra otežavati usvajanje znanja.</para>
</blockquote>
<para>
 <emphasis>
 Raste li svijest roditelja o važnosti rane stimulacije?
 </emphasis>
</para>
<blockquote>
 <para>Srećom, svijest o važnosti rane stimulacije je u porastu, sve je više roditelja koji su svjesni koliko je interakcija s djetetom važna i koliko je snažan njihov utjecaj na razvoj i život djeteta općenito.</para>
</blockquote>
<para>
 <emphasis>
 Prošle godine proglašeni ste poduzetnicom godine u kategoriji socijalnog poduzetništva. Na jednom natječaju "Pametnica" je osvojila i nagradu stručnog žirija u kategoriji "Moja kreativna crta". Kako gledate na te nagrade? Koliko su vam pomogle, a koliko su vas obvezale da budete još ustrajniji i bolji?
 </emphasis>
</para>
<blockquote>
 <para>Te su nagrade potvrdile da se dobro dobrim vraća i da se svaki trud usmjeren na dobrobit društva i zajednice isplati. Mislim da me nisu obvezale, samo su mi dale dodatni vjetar u leđa.</para>
</blockquote>
<para>
Planirate "Pametnicu" predstaviti i u tiskanom obliku?

</para>
<blockquote>
 <para>Ljudi često znaju reći da su knjige u Hrvatskoj skupe, a ja im kažem da pokušaju napisati jednu. Knjiga "Pametnica" treba biti potkrijepljena znanstvenim dokazima što otežava moje pisanje. Nadam se da ću do kraja ove godine završiti knjigu i putem nje roditeljima podijeliti informacije na što trebaju obratiti pozornost tijekom razvoja.</para>
</blockquote>
<para>
 <emphasis>
 Što vam je sljedeće u planu? Upisali ste i fakultet psihologije, ako se ne varam?
 </emphasis>
</para>
<blockquote>
 <para>Sve što sam više radila na intelektualnom poticanju djece, sve sam više otkrivala koliko važnu ulogu zapravo ima emocionalni razvoj i koliko malo prostora smo mu dali. U vrtićima imamo malo, a u školama gotovi nikakve socio-emocionalne programe, a oni su ključan faktor za razvoj djece. To je trenutačno moje područje interesa i zato sam upisala studij psihologije paralelno sa studijem NLP-psihoterapije. Kroz objavljivanje knjiga duboko sam ušla u to područje. Moj je plan osvještavati u društvu važnost emocionalnog razvoja.</para>
</blockquote>

Irena Orlović: Roditelji su najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece Godinama se vjerovalo da je inteligencija nasljedna i nepromjenjiva, međutim, u međuvremenu je dokazano da se nasljeđuje samo “skica”, a način na koji će se mozak djeteta razvijati, ovisan je o interakciji s okolinom . Da je stimulacija emocionalnog, socijalnog i intelektualnog razvoja od najranije djetetove dobi iznimno važno, napominje i Irena Orlović, urednica i vlasnica nakladničke kuće “Harfa” i majka djeteta s poteškoćama u razvoju.

Naime, prije 17 godina Irena Orlović je dobila djevojčicu Mateu koja je rođena s teškom srčanom greškom. Da bi Mateja mogla nastaviti živjeti, bio je potreban hitni operativni zahvat koji nažalost nije uspio i koji je ostavio trajna i ozbiljna oštećenja na mozgu. Uvidjevši da joj sustav ne daje adekvatnu podršku, mama Irena sama je preuzela odgovornost i započela s ranom stimulacijom. Kroz svoje osobno iskustvo, uvidjela je da u Hrvatskoj ne postoji dovoljno literature iz područja ranog poticanja emocionalnog i intelektualnog razvoja pa je stoga odlučila okupiti stručni tim i osnovati "Harfu" – nakladničku kuću koja je specijalizirana za objavljivanje literature iz tog područja.
Irena Orlović je i autorica nagrađivane web aplikacije “Pametnica” koja broji više od 1000 radnih kreativnih materijala koje je sama osmislila i izradila. O sve većem broju djece s poteškoćama u razvoju, utjecaju roditelja na kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta, ali i daljnjem razvijanju "Pametnice", razgovarali smo s Irenom Orlović, odvažnom i hrabrom majkom i poduzetnicom.

    Za početak, predstavite nam “Pametnicu”, kakva je to aplikacija i kome je namijenjena?


   "Pametnica" je web-aplikacija na kojoj se nalaze materijali u elektroničkom obliku u vidu predložaka za edukativne igre kao i radnih listova za rano poticanje intelektualnog razvoja. Može se koristiti za poticanje ranog razvoja već od treće godine djetetova života; kako za poticanje kognitivnog razvoja, tako i za ublažavanje razvojnih smetnji. Može se koristiti i za rad s djecom u ranoj školskoj dobi kojoj su dijagnosticirane razvojne smetnje. Namijenjena je roditeljima i odgojiteljima kao pomoć u radu s djecom koja su zainteresirana za ovakav vid ranog učenja, ali i svima onima koji su zainteresirani za rani razvoj.


   
      Kakve su povratne reakcije okoline na vašu web aplikaciju?
   


   Povratne reakcije su više nego odlične. Svejedno mi web-aplikaciju redovito unaprjeđujemo novim materijalima. Objavili smo je i u tiskanom obliku za roditelje koji žele imati gotov proizvod te ponudili igre za govorno-jezični razvoj, razvoj predčitalačkih vještina kroz razvoj kreativnog mišljenja kao i predmatematičkih vještina poput logičkog mišljenja i koncentracije. Objavili smo dva kompleta po dvanaest igara pod nazivom "Životinjska pametceda" i "Pametnica u svemiru".


   
      Ne znam jesam li u pravu, ali čini mi se da je svake godine sve veći broj djece s razvojnim problemima, disleksijom, disgrafijom itd.?
   


   Statistike pokazuju da je sve veći broj djece s neurorazvojnim smetnjama. To je vrlo zabrinjavajuće i postavlja se pitanje što je tome uzrok.


   
      Koliki utjecaj imaju roditelji na kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta?
   


   Iz svega što sam naučila do sada mogu reći da su roditelji najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece. Ako roditelj nije postavio dobre temelje, odnosno ako se nije povezao sa svojim djetetom, dijete može imati loš osjećaj osobne vrijednosti i formirati negativnu sliku o sebi što će mu sutra otežavati usvajanje znanja.


   
      Raste li svijest roditelja o važnosti rane stimulacije?
   


   Srećom, svijest o važnosti rane stimulacije je u porastu, sve je više roditelja koji su svjesni koliko je interakcija s djetetom važna i koliko je snažan njihov utjecaj na razvoj i život djeteta općenito.


   
      Prošle godine proglašeni ste poduzetnicom godine u kategoriji socijalnog poduzetništva. Na jednom natječaju "Pametnica" je osvojila i nagradu stručnog žirija u kategoriji "Moja kreativna crta". Kako gledate na te nagrade?  Koliko su vam pomogle, a koliko su vas obvezale da budete još ustrajniji i bolji?
   


   Te su nagrade potvrdile da se dobro dobrim vraća i da se svaki trud usmjeren na dobrobit društva i zajednice isplati. Mislim da me nisu obvezale, samo su mi dale dodatni vjetar u leđa.


Planirate "Pametnicu" predstaviti i u tiskanom obliku?



   Ljudi često znaju reći da su knjige u Hrvatskoj skupe, a ja im kažem da pokušaju napisati jednu. Knjiga "Pametnica" treba biti potkrijepljena znanstvenim dokazima što otežava moje pisanje. Nadam se da ću do kraja ove godine završiti knjigu i putem nje roditeljima podijeliti informacije na što trebaju obratiti pozornost tijekom razvoja.


   
      Što vam je sljedeće u planu? Upisali ste i fakultet psihologije, ako se ne varam?
   


   Sve što sam više radila na intelektualnom poticanju djece, sve sam više otkrivala koliko važnu ulogu zapravo ima emocionalni razvoj i koliko malo prostora smo mu dali. U vrtićima imamo malo, a u školama gotovi nikakve socio-emocionalne programe, a oni su ključan faktor za razvoj djece. To je trenutačno moje područje interesa i zato sam upisala studij psihologije paralelno sa studijem NLP-psihoterapije. Kroz objavljivanje knjiga duboko sam ušla u to područje. Moj je plan osvještavati u društvu važnost emocionalnog razvoja.
 Petra Majetić 

Irena_Orlovic

Irena Orlović: Roditelji su najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece

<para>Kako dijete raste, sve većom brzinom počinje širiti svoj krug prijatelja, ali i interesa Mnogi od njih će polaskom u školu postati iznimno zainteresirani za stvari koje nisu povezane isključivo uz nastavu. Kad je riječ o izvannastavnim aktivnostima tu je najčešće sport, glazba ili neki tečajevi kojih se danas može naći zaista svugdje.</para>
<para>I dok će većina roditelja biti sretna što njihov mališan pokazuje zanimanje za širok spektar stvari koje mu mogu kasnije u životu biti od iznimne koristi, velik se broj njih suočava i s određenim poteškoćama. Za svaku od tih aktivnosti potreban je novac, te ponekad financije jednostavno ne mogu pratiti djetetov tempo. Međutim, postoji nekoliko trikova pomoću kojih možete uštedjeti na djetetovim aktivnostima i zabavi.
</para>
<heading4>Štednja na aktivnostima i korištenje besplatnih tečajeva</heading4>
<para>
Da bi djeca kvalitetno provela svoje slobodno vrijeme, ne moraju nužno pohađati i najskuplji ili najrazvikaniji tečaj koji možete pronaći. Cijena često nije jamstvo kvalitete, čemu mogu posvjedočiti brojni roditelji koji su slične situacije već prošli sa svojim mališanima.</para>
<para>
 Kvartovske udruge i centri kulture koji se mogu pronaći u gotovo svakom mjestu, svake godine nude pregršt tečajeva i radionica namijenjenih djeci. Upravo su ovakvi tipovi aktivnosti često besplatni ili se mogu pronaći po znatno nižoj cijeni nego na drugim mjestima. To se pogotovo odnosi na sportske udruge ili pak tečajeve stranih jezika u centrima koji su također vođeni od strane profesionalaca, te kvalitetom ne zaostaju za mnogim privatnim školama i tečajevima.</para>
<para>Prednosti besplatnih tečajeva najbolje je iskoristiti u vremenu kad su djeca još relativno mala. Oni će tada, vrlo vjerojatno, često mijenjati područje svog interesa. Nije rijetkost da mališanu već nakon tjedan dana dosadi nešto što je jako htio upisati svega nekoliko dana prije. Kroz besplatne tečajeve imaju se priliku okušati u nekoliko područja i vidjeti što ih zapravo zanima. U slučaju da dijete "zagrize" za jednu aktivnost, uvijek nakon nekog vremena možete razmisliti o nešto ozbiljnijem bavljenju njome. Do tada, neka uživa u svim opcijama koje su pred njim.
</para>
<heading4>Provođenje vremena s roditeljima</heading4>
<para>
Slobodno vrijeme ne mora biti rezervirano isključivo za vođene tečajeve ili treninge. Ponekad mališani, naizgled, zapravo nemaju ambicije prema ispunjavanju svog slobodnog vremena ni na koji način. Tu opet vrijedi pravilo da se ne isplati bacati novac na razne klubove ili škole, s mišlju da ćete dijete jedino tako zainteresirati za neki oblik aktivnosti.</para>
<para>Ako želite da se mališan više kreće, pridružite mu se u tome! Uzmite loptu ili bicikle i krenite u obližnji park. Važno je da pokažete mališanu da ste entuzijastični oko nečega, a on će slijediti vaš primjer. Ako ste u mladosti trenirali nešto, pričom zainteresirajte mališana za sport, te ga naučite osnovama. Svidjela se njemu aktivnost ili ne, kvalitetno vrijeme koje ćete zajedno provesti nitko vam ne može oduzeti.</para>
<para>Odlazak u knjižnicu možda se ne čini kao aktivnost koju bi se moglo svakodnevno prakticirati, no ona može biti itekako zanimljiva. Ako vidite da mališana zanima učenje novih stvari, primjerice iz znanosti ili povijesti, knjižnica je mjesto koje će ispuniti njegovo slobodno vrijeme. Zajedno birajte knjige s polica i uživajte u novim učenju novih stvari koje su vam nadohvat ruke.</para>
<para>Od ostalih aktivnosti koje uključuju druženje roditelja i djeteta, tu može biti i zajedničko kuhanje, izrada malih stvari za kućanstvo, ili pak crtanje. Ove su aktivnosti pravi dokaz kako ponekad nije potrebno niti napustiti dom kako bi mališan ispunio svoje slobodno vrijeme, a ujedno i naučio neke stvari koje će mu u životu itekako koristiti.</para>

Jednostavno uštedite novac na djetetovim aktivnostima Kako dijete raste, sve većom brzinom počinje širiti svoj krug prijatelja, ali i interesa. Kako dijete raste, sve većom brzinom počinje širiti svoj krug prijatelja, ali i interesa Mnogi od njih će polaskom u školu postati iznimno zainteresirani za stvari koje nisu povezane isključivo uz nastavu. Kad je riječ o izvannastavnim aktivnostima tu je najčešće sport, glazba ili neki tečajevi kojih se danas može naći zaista svugdje.
I dok će većina roditelja biti sretna što njihov mališan pokazuje zanimanje za širok spektar stvari koje mu mogu kasnije u životu biti od iznimne koristi, velik se broj njih suočava i s određenim poteškoćama. Za svaku od tih aktivnosti potreban je novac, te ponekad financije jednostavno ne mogu pratiti djetetov tempo. Međutim, postoji nekoliko trikova pomoću kojih možete uštedjeti na djetetovim aktivnostima i zabavi.

Štednja na aktivnostima i korištenje besplatnih tečajeva

Da bi djeca kvalitetno provela svoje slobodno vrijeme, ne moraju nužno pohađati i najskuplji ili najrazvikaniji tečaj koji možete pronaći. Cijena često nije jamstvo kvalitete, čemu mogu posvjedočiti brojni roditelji koji su slične situacije već prošli sa svojim mališanima.

   Kvartovske udruge i centri kulture koji se mogu pronaći u gotovo svakom mjestu, svake godine nude pregršt tečajeva i radionica namijenjenih djeci. Upravo su ovakvi tipovi aktivnosti često besplatni ili se mogu pronaći po znatno nižoj cijeni nego na drugim mjestima. To se pogotovo odnosi na sportske udruge ili pak tečajeve stranih jezika u centrima koji su također vođeni od strane profesionalaca, te kvalitetom ne zaostaju za mnogim privatnim školama i tečajevima.
Prednosti besplatnih tečajeva najbolje je iskoristiti u vremenu kad su djeca još relativno mala. Oni će tada, vrlo vjerojatno, često mijenjati područje svog interesa. Nije rijetkost da mališanu već nakon tjedan dana dosadi nešto što je jako htio upisati svega nekoliko dana prije. Kroz besplatne tečajeve imaju se priliku okušati u nekoliko područja i vidjeti što ih zapravo zanima. U slučaju da dijete "zagrize" za jednu aktivnost, uvijek nakon nekog vremena možete razmisliti o nešto ozbiljnijem bavljenju njome. Do tada, neka uživa u svim opcijama koje su pred njim.

Provođenje vremena s roditeljima

Slobodno vrijeme ne mora biti rezervirano isključivo za vođene tečajeve ili treninge. Ponekad mališani, naizgled, zapravo nemaju ambicije prema ispunjavanju svog slobodnog vremena ni na koji način. Tu opet vrijedi pravilo da se ne isplati bacati novac na razne klubove ili škole, s mišlju da ćete dijete jedino tako zainteresirati za neki oblik aktivnosti.
Ako želite da se mališan više kreće, pridružite mu se u tome! Uzmite loptu ili bicikle i krenite u obližnji park. Važno je da pokažete mališanu da ste entuzijastični oko nečega, a on će slijediti vaš primjer. Ako ste u mladosti trenirali nešto, pričom zainteresirajte mališana za sport, te ga naučite osnovama. Svidjela se njemu aktivnost ili ne, kvalitetno vrijeme koje ćete zajedno provesti nitko vam ne može oduzeti.
Odlazak u knjižnicu možda se ne čini kao aktivnost koju bi se moglo svakodnevno prakticirati, no ona može biti itekako zanimljiva. Ako vidite da mališana zanima učenje novih stvari, primjerice iz znanosti ili povijesti, knjižnica je mjesto koje će ispuniti njegovo slobodno vrijeme. Zajedno birajte knjige s polica i uživajte u novim učenju novih stvari koje su vam nadohvat ruke.
Od ostalih aktivnosti koje uključuju druženje roditelja i djeteta, tu može biti i zajedničko kuhanje, izrada malih stvari za kućanstvo, ili pak crtanje. Ove su aktivnosti pravi dokaz kako ponekad nije potrebno niti napustiti dom kako bi mališan ispunio svoje slobodno vrijeme, a ujedno i naučio neke stvari koje će mu u životu itekako koristiti. Nataša Vuk 

aktivnostima_Pixabay

Jednostavno uštedite novac na djetetovim aktivnostima

<para>Međutim, ako roditeljstvo začinite s dovoljnom dozom humora i zabave, ono možete postati puno opuštenije, zabavnije i jednostavnije. Između ostalog, nije važno koliko imamo godina, već kako se osjećamo. Ako se ponekad želite vratiti u djetinjstvo i opet kao nekad izvoditi ludorije, neka vam ovi roditelji budu inspiracija, barem kad je zabava u pitanju. Udrite brigu na veselje. "poludite" i budite neozbiljni barem jedan dan u godini.</para>
<para>Jednom davno, rekli su da svu svoju djecu jednako vole. Međutim, čini se da ipak imaju svoju ljubimicu.</para>
<para>Iako nisu sa svojom djecom otišli u Disneyland, oni se sasvim dobro zabavljaju i bez njih.</para>
<para/>
<para>Zamolio je mamu da mu kupi nekoliko običnih crnih majica. Dobio je Enrique Iglesiasa.</para>
<para/>
<para>Vrlo zaštitnički nastrojeni tata.</para>
<para/>
<para>Prva tatina vožnja s kćerkom "friškom" vozačicom</para>
<para>
 
</para>
<para>Kad te oči više ne služe,a moraš naručiti jelo u restoranu.</para>
<para/>
<para>Mama nije mogla naći bolji okvir za slike.</para>
<para/>
<para>
 <emphasis>Sve fotografije preuzete su sa internetske stranice <ulink url="http://imgur.com/">imgur.com.</ulink>
 </emphasis>
</para>

Pogledajte luckaste momente još luckastijih roditelja  

Biti dobar i odgovoran roditelj, vjerojatno je najteži posao na svijetu. Međutim, ako roditeljstvo začinite s dovoljnom dozom humora i zabave, ono možete postati puno opuštenije, zabavnije i jednostavnije. Između ostalog, nije važno koliko imamo godina, već kako se osjećamo. Ako se ponekad želite vratiti u djetinjstvo i opet kao nekad izvoditi ludorije, neka vam ovi roditelji budu inspiracija, barem kad je zabava u pitanju. Udrite brigu na veselje. "poludite" i budite neozbiljni barem jedan dan u godini.
Jednom davno, rekli su da svu svoju djecu jednako vole. Međutim, čini se da ipak imaju svoju ljubimicu.
Iako nisu sa svojom djecom otišli u Disneyland, oni se sasvim dobro zabavljaju i bez njih.

Zamolio je mamu da mu kupi nekoliko običnih crnih majica. Dobio je Enrique Iglesiasa.

Vrlo zaštitnički nastrojeni tata.

Prva tatina vožnja s kćerkom "friškom" vozačicom

   

Kad te oči više ne služe,a moraš naručiti jelo u restoranu.

Mama nije mogla naći bolji okvir za slike.


   Sve fotografije preuzete su sa internetske stranice imgur.com.
   
 Petra Majetić 

roditelj

Pogledajte luckaste momente još luckastijih roditelja

<para>U prvih 12 tjedana trudnoće mnoge trudnice osjećaju umor i nakon 10 ili 12 sati sna, teško se ujutro pokreću i imaju općeniti manjak energije raditi stvari i aktivnosti koje su ranije obavljale k'o od šale.</para>
<para>Razlog su, naravno, hormoni i ogromne metaboličke promjene u tijelu koje se događaju kako bi ono moglo razvijati fetus. Povišena razina progesterona koji je nužan za razvoj posteljice i druge preduvjete za zdravu trudnoću, ujedno izaziva letargiju, umor i smušenost. Osjećaj umora i iscrpljenosti dodatno je pojačan kod žena koje već imaju malo dijete koje zahtijeva pažnju, brigu i njegu. Trudnicu također umaraju mučnine, glavobolje i ostali <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/rani-znakovi-trudnoce-ili-kako-nam-organizam-porucuje-da-smo-trudne/">rani simptomi trudnoće.</ulink>
</para>
<para>Nakon 12. ili 14. tjedna kod nekih žena osjećaj konstantnog umora se ublažava ili povlači, ali naredna tromjesečja donose neke druge "boljke" zbog kojih trudnica loše spava.</para>
<para>U drugom i trećem tromjesečju organizam trudnice naporno radi "za dvoje". Primjerice, srce snažnije pumpa krv, mišići abdomena se rastežu, disanje postaje brže i slično. Kako raste trbuh, nekim je ženama izuzetno teško pronaći dobar položaj za spavanje. Osim toga, neke imaju žgaravicu zbog koje je teško zaspati, a baš sve trče svako malo u toalet zbog pritiska bebe na mjehur i potrebe za čestim mokrenjem. Neke mame ponekad teško zaspe i zbog udaraca bebice u trbuhu ili pak zbog straha i brige oko poroda.</para>
<para>Teško je odrediti koliko trudnici treba sna. To ovisi o njezinom općem zdravstvenom stanju, tromjesečju trudnoće, vanjskim i obiteljskim okolnostima. No svakako je važno da trudnica sluša svoje tijelo i daje mu svaku priliku da se odmori. To znači ranije odlaske na spavanje, popodnevni odmor, duže spavanje za vikend, pomoć partnera, roditelja ili prijatelja oko brige za starije dijete ili djecu. Pomoći može i meditacija u trudnoći da se cijelo tijelo obnovi i opusti.</para>
<para>Stručnjaci kažu da tijekom cijele trudnoće svakako treba dnevno spavati barem osam sati. Ali ako vam treba i više, znajte da je sve u redu i pokušajte si priuštiti još koji ekstra sat slatkih snova.</para>

Umor tijekom trudnoće i koliko je sna potrebno trudnici? Jedan od prvih simptoma trudnoće, još i prije nego je ona potvrđena testom, je pojačani umor. U prvih 12 tjedana trudnoće mnoge trudnice osjećaju umor i nakon 10 ili 12 sati sna, teško se ujutro pokreću i imaju općeniti manjak energije raditi stvari i aktivnosti koje su ranije obavljale k'o od šale.
Razlog su, naravno, hormoni i ogromne metaboličke promjene u tijelu koje se događaju kako bi ono moglo razvijati fetus. Povišena razina progesterona koji je nužan za razvoj posteljice i druge preduvjete za zdravu trudnoću, ujedno izaziva letargiju, umor i smušenost. Osjećaj umora i iscrpljenosti dodatno je pojačan kod žena koje već imaju malo dijete koje zahtijeva pažnju, brigu i njegu. Trudnicu također umaraju mučnine, glavobolje i ostali rani simptomi trudnoće.

Nakon 12. ili 14. tjedna kod nekih žena osjećaj konstantnog umora se ublažava ili povlači, ali naredna tromjesečja donose neke druge "boljke" zbog kojih trudnica loše spava.
U drugom i trećem tromjesečju organizam trudnice naporno radi "za dvoje". Primjerice, srce snažnije pumpa krv, mišići abdomena se rastežu, disanje postaje brže i slično. Kako raste trbuh, nekim je ženama izuzetno teško pronaći dobar položaj za spavanje. Osim toga, neke imaju žgaravicu zbog koje je teško zaspati, a baš sve trče svako malo u toalet zbog pritiska bebe na mjehur i potrebe za čestim mokrenjem. Neke mame ponekad teško zaspe i zbog udaraca bebice u trbuhu ili pak zbog straha i brige oko poroda.
Teško je odrediti koliko trudnici treba sna. To ovisi o njezinom općem zdravstvenom stanju, tromjesečju trudnoće, vanjskim i obiteljskim okolnostima. No svakako je važno da trudnica sluša svoje tijelo i daje mu svaku priliku da se odmori. To znači ranije odlaske na spavanje, popodnevni odmor, duže spavanje za vikend, pomoć partnera, roditelja ili prijatelja oko brige za starije dijete ili djecu. Pomoći može i meditacija u trudnoći da se cijelo tijelo obnovi i opusti.
Stručnjaci kažu da tijekom cijele trudnoće svakako treba dnevno spavati barem osam sati. Ali ako vam treba i više, znajte da je sve u redu i pokušajte si priuštiti još koji ekstra sat slatkih snova. Jelena Kovačić 

trudnica

Umor tijekom trudnoće i koliko je sna potrebno trudnici?

<para>Mi smo za vas izdvojili nekoliko zagrebačkih muzeja koje možete posjetiti i pritom se dobro zabaviti. Osim stalnih postava i izložbi muzeji nude i kreativne radionice i programe, namijenjene upravo za predškolsku i školsku djecu.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Muzej suvremene umjetnosti
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Ovaj muzej koji se smjestio u Novom Zagrebu redovito organizira i provodi mnogobrojne edukativne akcije i programe za djecu. Svake subote u edukativnom prostoru Školica, od 15 do 17 sati organiziraju kreativne radionice i igraonice za djecu u koje se mogu uključiti i roditelji. Radionice vode iskusne tete i stričeki, umjetnice i umjetnici, likovni i kazališni pedagozi, plesači, glazbenici, lutkari i mađioničari.</para>
<para>Za stariju djecu, muzejski repertoar nudi niz različitih programa i vodstava. Primjerice, u stručnom vodstvu stalnim postavom <ulink url="http://www.msu.hr/">MSU-a</ulink> koji su nazvali “Govorite li suvremenu umjetnost” učenike vode kroz nezaobilazna mjesta, umjetničke pojave i djela koja govore specifičnim jezikom suvremene umjetnosti. Vodstvo traje 45 minuta kao i školski sat. “Mojim očima” naziv je programa na kojem se djeca od 7 do 19 godina na neformalan način vode izložbom "Zbirke u pokretu." Mladi suradnici Edukacije iz posve osobnog ugla, odabiru nekoliko djela iz postava koja im se sviđaju ili ne sviđaju i govore o svom doživljaju umjetničkih djela, nastojeći potaknuti mladu publiku na reakciju, raspravu ili polemiku. "Vodstvo mojim očima" traje 30 minuta.
</para>
<para/>
<para>Foto: MSU Zagreb/Facebook</para>
<para>Djecu, od 13 do 19 godina mogao bi zaintrigirati i program "Na korak do muzeja" u sklopu kojeg mogu kreirati sadržaje po svojoj mjeri. Iz MSU-a poručuju da imaju slobodne ruke te svoje znanje i kreativnost mogu pokazati u glazbi, plesu, crtanju, slikanju, poeziji, sportu, glumi itd. Oni koji budu najuspješniji, imat će priliku prestaviti se u Muzeju u edukativnom prostoru Školice.</para>
<para>
Muzej je mislio i na bolesnu djecu pa oni na bolničkim odjelima mogu uživati u programu "Mobilni muzej" u sklopu kojeg timovi umjetnika, kazalištaraca, plesača i muzejskih pedagoga putuju k njima kako bi im olakšali dane provedene u bolnici.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Hrvatski prirodoslovni muzej
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Hrvatski prirodoslovni muzej krije niz zanimljivosti kroz stalne postave i tematske izložbe. U sklopu Mineraloško-petrografskog postava klinci mogu vidjeti tisuće različitih minerala koji su posloženi prema minerološkoj sistematici. Izložene su i zbirke nekih posebno vrijednih minerala koji se rijetko i teško nalaze – dragog kamenja te posebna zbirka, zbirka hijalofana koja je jedinstvena u svijetu. Posebno je vrijedna i zbirka izvanzemaljske materije (meteorita) s kojim bi najmlađi mogli biti oduševljeni.</para>
<para>U ovom<ulink url="http://www.hpm.hr/"> Muzeju</ulink> možete vidjeti i Zoološki stalni postav u kojem su izložene preparirane životinje, većinom iz Hrvatske, ali i svijeta. U zasebnom djelu prikazan je svijet riba i vodenih ekosistema u kojemu se mogu vidjeti morski psi, sabljarke, raže i druge morske ribe našega Jadranskog mora, ali i razne slatkovodne ribe (som, štuka i dr) naših rijeka i jezera. U postavu je uistinu mnogo zanimljivosti, gotovo svaki izložak je atraktivan, primjerice dječja glista, kukci – posebno tropski leptiri, ptice, velike zvijeri, mali sisavci itd.
</para>
<para/>
<para>Foto: Hrvatski prirodoslovni muzej/Facebook</para>
<para>Nerijetko se održavaju i tematske izložbe u kojima se predstavlja muzejski fundus koji nije izložen već se čuva u depoima muzejima. Tijekom tematskih izložaba djeca se mogu upoznati s važnim prirodoslovcima ili zanimljivostima iz hrvatske prirodne baštine i njenom zaštitom. Hrvatski prirodoslovni muzej poznat je i po obilježavanju raznih obljetnica i datuma vezanih za povijest muzeja, primjerice Europska noć šišmiša, Dan planeta Zemlje, Međunarodni dan biološke raznolikosti, Svjetski dan zaštite okoliša te manifestacija Noć muzeja, Valentinovo, Fašnik, Međunarodni dan muzeja.</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Muzej iluzija
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Ako ste vi i vaši klinci spremni za avanturu, svakako posjetite posjetite <ulink url="http://muzejiluzija.com/o-nama/">Muzej iluzija</ulink> koji će vam ponuditi vizualno, osjetilno i edukativno iskustvo. Možete se oduprijeti gravitaciji u kosoj sobi, izgubiti se u beskonačnosti Sobe ogledala, poslužiti nečiju glavu na pladnju te se konačno popeti na strop i podvig ovjekovječiti fotografijom u Obrnutoj sobi. Muzej se može pohvaliti i najvećom zbirkom holograma u ovom dijelu Europe. Kroz zabavne i atraktivne varke, vaši klinci moći će naučiti puno o vidu, percepciji, ljudskom mozgu i znanosti. Na samom kraju možete se zaustaviti u prostoru za igru didaktičko-logičkim igračkama i zagonetkama koji će zasigurno zaintrigirati dječje moždane vijuge.
</para>
<para/>
<para>Foto: Muzej iluzija/Facebook</para>
<para>Vaši najmlađi u Muzeju mogu proslaviti i rođendan uz atraktivne i zabavne eksponate, ali i uz iluzionistu koji će zabavu upotpuniti setom trikova, ponuditi svoju pomoć u slaganju didaktičkih igara, mozgalica i slagalica te fotografirati uzvanike.</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Hrvatski školski muzej
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Muzej je osnovao Hrvatski pedagogijsko-književni zbor 1901.godine te je jedini muzej u Hrvatskoj specijaliziran za područje školstva gdje se prikupila i izložila građa iz daleke prošlosti i sadašnjosti hrvatskog školstva i pedagogije. Klinci, primjerice, mogu vidjeti rekonstrukciju učionice s kraja 19. stoljeća koja vjerno pokazuje izgled ondašnje učionice sa svim sadržajima, od školske opreme, katedre, školskih klupa, školske ploče, do nastavnih učila i pomagala, kao što su računalo, reljefni zemljovid, globus s kompasom te zidne početnice za hrvatski jezik, matematiku, suhi preparati ptica te neizostavne školske pločice od škriljevca. Jedna od zanimljivosti muzeja je i radna soba književnika Mate Lovraka u sklopu koje djeca mogu razgledati njegovu osobnu biblioteku, dokumente, rukopise, pripovijesti i knjige te originalne ilustracije.
</para>
<para/>
<para>Foto: Hrvatski školski muzej/Facebook</para>
<para>Osobitu pozornost <ulink url="http://www.hsmuzej.hr/hrv/soba.asp?s=100">Muzej</ulink> već duže vrijeme posvećuje muzejskoj pedagogiji. Dodatnim radionicama i igraonicama nastoje upoznati djecu s hrvatskom poviješću školstva, odnosno s vrijednim dijelom cjelokupne hrvatske kulturne baštine. Primjerice na radionici "Učimo krasopis" djeca se upoznaju s različitim vrstama pisama (uspravnim, kružnim i kosim), usvajaju osnove krasopisa te rade na pripremljenom nastavnom listiću pod budnim okom učiteljice iz 19. stoljeća. Djeca imaju mogućnost pisanja perom i tintom, a mogu se i obući u uniforme iz vremena nekadašnje pučke škole. "Ženski ručni rad" je muzejska radionica putem koje možete saznati nešto više o različitim tehnikama veza (vezenju križićima, lančanom bodu, ovijencu i dr.) rabljenim u zabavištima i pučkim školama 19. i 20. stoljeća. Ako želite da vaši klinci steknu osjećaj za lijepo i budu uredni, odvedite ih na radionicu "Quiling" na kojoj se može naučiti više o tehnici savijanja papira. Ovom zanimljivom i jednostavnom tehnikom u muzejskoj radionici djeca mogu stvoriti prava mala umjetnička djela: čestitke za blagdane, uskrsna jaja, božićne kuglice, naslovne stranice bilježnica i štošta drugo.</para>

Odvedite djecu u muzej – Pogledajte što sve nude zagrebački muzeji Kad ste zadnji put sa svojim klincima posjetili neki muzej? Ako je vaš odgovor: "Ne sjećam se", vrijeme je da obavijestite djecu da će ovaj vikend provesti u obilasku važne kulturne institucije. Mi smo za vas izdvojili nekoliko zagrebačkih muzeja koje možete posjetiti i pritom se dobro zabaviti. Osim stalnih postava i izložbi muzeji nude i kreativne radionice i programe, namijenjene upravo za predškolsku i školsku djecu.


   
      Muzej suvremene umjetnosti
   


Ovaj muzej koji se smjestio u Novom Zagrebu redovito organizira i provodi mnogobrojne edukativne akcije i programe za djecu. Svake subote u edukativnom prostoru Školica, od 15 do 17 sati organiziraju kreativne radionice i igraonice za djecu u koje se mogu uključiti i roditelji. Radionice vode iskusne tete i stričeki, umjetnice i umjetnici, likovni i kazališni pedagozi, plesači, glazbenici, lutkari i mađioničari.
Za stariju djecu, muzejski repertoar nudi niz različitih programa i vodstava. Primjerice, u stručnom vodstvu stalnim postavom MSU-a koji su nazvali “Govorite li suvremenu umjetnost” učenike vode kroz nezaobilazna mjesta, umjetničke pojave i djela koja govore specifičnim jezikom suvremene umjetnosti. Vodstvo traje 45 minuta kao i školski sat. “Mojim očima” naziv je programa na kojem se djeca od 7 do 19 godina na neformalan način vode izložbom "Zbirke u pokretu." Mladi suradnici Edukacije iz posve osobnog ugla, odabiru nekoliko djela iz postava koja im se sviđaju ili ne sviđaju i govore o svom doživljaju umjetničkih djela, nastojeći potaknuti mladu publiku na reakciju, raspravu ili polemiku. "Vodstvo mojim očima" traje 30 minuta.


Foto: MSU Zagreb/Facebook
Djecu, od 13 do 19 godina mogao bi zaintrigirati i program "Na korak do muzeja" u sklopu kojeg mogu kreirati sadržaje po svojoj mjeri. Iz MSU-a poručuju da imaju slobodne ruke te svoje znanje i kreativnost mogu pokazati u glazbi, plesu, crtanju, slikanju, poeziji, sportu, glumi itd. Oni koji budu najuspješniji, imat će priliku prestaviti se u Muzeju u edukativnom prostoru Školice.

Muzej je mislio i na bolesnu djecu pa oni na bolničkim odjelima mogu uživati u programu "Mobilni muzej" u sklopu kojeg timovi umjetnika, kazalištaraca, plesača i muzejskih pedagoga putuju k njima kako bi im olakšali dane provedene u bolnici.


   
      Hrvatski prirodoslovni muzej
   


Hrvatski prirodoslovni muzej krije niz zanimljivosti kroz stalne postave i tematske izložbe. U sklopu Mineraloško-petrografskog postava klinci mogu vidjeti tisuće različitih minerala koji su posloženi prema minerološkoj sistematici. Izložene su i zbirke nekih posebno vrijednih minerala koji se rijetko i teško nalaze – dragog kamenja te posebna zbirka, zbirka hijalofana koja je jedinstvena u svijetu. Posebno je vrijedna i zbirka izvanzemaljske materije (meteorita) s kojim bi najmlađi mogli biti oduševljeni.
U ovom Muzeju možete vidjeti i Zoološki stalni postav u kojem su izložene preparirane životinje, većinom iz Hrvatske, ali i svijeta. U zasebnom djelu prikazan je svijet riba i vodenih ekosistema u kojemu se mogu vidjeti morski psi, sabljarke, raže i druge morske ribe našega Jadranskog mora, ali i razne slatkovodne ribe (som, štuka i dr) naših rijeka i jezera. U postavu je uistinu mnogo zanimljivosti, gotovo svaki izložak je atraktivan, primjerice dječja glista, kukci – posebno tropski leptiri, ptice, velike zvijeri, mali sisavci itd.


Foto: Hrvatski prirodoslovni muzej/Facebook
Nerijetko se održavaju i tematske izložbe u kojima se predstavlja muzejski fundus koji nije izložen već se čuva u depoima muzejima. Tijekom tematskih izložaba djeca se mogu upoznati s važnim prirodoslovcima ili zanimljivostima iz hrvatske prirodne baštine i njenom zaštitom. Hrvatski prirodoslovni muzej poznat je i po obilježavanju raznih obljetnica i datuma vezanih za povijest muzeja, primjerice Europska noć šišmiša, Dan planeta Zemlje, Međunarodni dan biološke raznolikosti, Svjetski dan zaštite okoliša te manifestacija Noć muzeja, Valentinovo, Fašnik, Međunarodni dan muzeja.

   
      Muzej iluzija
   


Ako ste vi i vaši klinci spremni za avanturu, svakako posjetite posjetite Muzej iluzija koji će vam ponuditi vizualno, osjetilno i edukativno iskustvo. Možete se oduprijeti gravitaciji u kosoj sobi, izgubiti se u beskonačnosti Sobe ogledala, poslužiti nečiju glavu na pladnju te se konačno popeti na strop i podvig ovjekovječiti fotografijom u Obrnutoj sobi. Muzej se može pohvaliti i najvećom zbirkom holograma u ovom dijelu Europe. Kroz zabavne i atraktivne varke, vaši klinci moći će naučiti puno o vidu, percepciji, ljudskom mozgu i znanosti. Na samom kraju možete se zaustaviti u prostoru za igru didaktičko-logičkim igračkama i zagonetkama koji će zasigurno zaintrigirati dječje moždane vijuge.


Foto: Muzej iluzija/Facebook
Vaši najmlađi u Muzeju mogu proslaviti i rođendan uz atraktivne i zabavne eksponate, ali i uz iluzionistu koji će zabavu upotpuniti setom trikova, ponuditi svoju pomoć u slaganju didaktičkih igara, mozgalica i slagalica te fotografirati uzvanike.

   
      Hrvatski školski muzej
   


Muzej je osnovao Hrvatski pedagogijsko-književni zbor 1901.godine te je jedini muzej u Hrvatskoj specijaliziran za područje školstva gdje se prikupila i izložila građa iz daleke prošlosti i sadašnjosti hrvatskog školstva i pedagogije. Klinci, primjerice, mogu vidjeti rekonstrukciju učionice s kraja 19. stoljeća koja vjerno pokazuje izgled ondašnje učionice sa svim sadržajima, od školske opreme, katedre, školskih klupa, školske ploče, do nastavnih učila i pomagala, kao što su računalo, reljefni zemljovid, globus s kompasom te zidne početnice za hrvatski jezik, matematiku, suhi preparati ptica te neizostavne školske pločice od škriljevca. Jedna od zanimljivosti muzeja je i radna soba književnika Mate Lovraka u sklopu koje djeca mogu razgledati njegovu osobnu biblioteku, dokumente, rukopise, pripovijesti i knjige te originalne ilustracije.


Foto: Hrvatski školski muzej/Facebook
Osobitu pozornost Muzej već duže vrijeme posvećuje muzejskoj pedagogiji. Dodatnim radionicama i igraonicama nastoje upoznati djecu s hrvatskom poviješću školstva, odnosno s vrijednim dijelom cjelokupne hrvatske kulturne baštine. Primjerice na radionici "Učimo krasopis" djeca se upoznaju s različitim vrstama pisama (uspravnim, kružnim i kosim), usvajaju osnove krasopisa te rade na pripremljenom nastavnom listiću pod budnim okom učiteljice iz 19. stoljeća. Djeca imaju mogućnost pisanja perom i tintom, a mogu se i obući u uniforme iz vremena nekadašnje pučke škole. "Ženski ručni rad" je muzejska radionica putem koje možete saznati nešto više o različitim tehnikama veza (vezenju križićima, lančanom bodu, ovijencu i dr.) rabljenim u zabavištima i pučkim školama 19. i 20. stoljeća. Ako želite da vaši klinci steknu osjećaj za lijepo i budu uredni, odvedite ih na radionicu "Quiling" na kojoj se može naučiti više o tehnici savijanja papira. Ovom zanimljivom i jednostavnom tehnikom u muzejskoj radionici djeca mogu stvoriti prava mala umjetnička djela: čestitke za blagdane, uskrsna jaja, božićne kuglice, naslovne stranice bilježnica i štošta drugo. Petra Majetić 

Odvedite djecu u muzej – Pogledajte što sve nude zagrebački muzeji

<para>Tjelovježba za većinu ljudi predstavlja tek napor kojim će se izložiti samo kad je nužno Bilo to intenzivno preoblikovanje tijela ili pak usvajanje zdrave navike, svatko će se složiti kako ponekad jednostavno nedostaje motivacije za jutarnje ustajanje iz kreveta i naporno vježbanje.Budući da se do cilja dolazi samo upornošću, potrebno je tu motivaciju održati kroz dulji period, što je test koji mnogi ljudi jednostavno ne prođu. Stoga stručnjaci predlažu da u svoju rutinu tjelovježbe uključite još nekoliko ljudi, najbolje bliskih prijatelja. Vježbanjem u skupini rezultati će biti znatno bolji i brži od očekivanog, ističu.
</para>
<heading4>Učinci vježbanja u skupini</heading4>
<para>
Iako se može činiti da bi jutarnje trčanje i razgibavanje zajedno s nekoliko ljudi koje dobro znamo moglo završiti kontraproduktivno – primjerice, kavom u obližnjem kafiću – ne mora biti tako. Štoviše, grupa ljudi oko vas može djelovati kao iznimno motivirajući faktor.</para>
<para>Ono što je ključno u tom procesu jest zabava. Realno, mala je vjerojatnost da ćete se zabaviti kada u 7 ujutro stanete na traku za trčanje ili odlučite napraviti jedan krug oko kvarta. Međutim, kada je oko vas nekoliko prijateljica, nova situacija prekida svakodnevnu rutinu te svaka tjelovježba biti će na neki način drugačija i automatski – zabavnija.</para>
<para>Tu je, naravno, prisutan i faktor natjecanja i dokazivanja. Koliko god bili dobri s ljudima s kojima vježbate u skupini, prirodna je ljudska potreba da se pred drugima dokaže i pokaže svoje sposobnosti u najboljem mogućem izdanju. Prijateljsko nadmetanje pozitivna je pojava, kako kod djece, tako i kod odraslih. Uz to, svoj napredak lakše ćete pratiti uspoređujući se s ljudima oko vas. Iako može zvučati tašto, svi se stručnjaci slažu kako je ovakav način usporedbe s drugima nešto što je normalno i što ne možemo kontrolirati.
</para>
<heading4>Podsjećanje na ciljeve</heading4>
<para>
Kada vam i ponestane motivacije, ljudi oko vas odmah će vas vratiti u stvarnost. Prijatelji će biti tu za vas i motivirati vas na daljnji rad, te u sekundi svojim primjerom podsjetiti koje ste si ciljeve na početku zadali.</para>
<para>Usprkos tome što će se svatko u jednom trenutku uspoređivati s drugima, kad je o skupini bliskih prijatelja riječ, ova usporedba neće prerasti u rivalstvo. Konstantno podupiranje i pohvale postati će vam svakodnevnica. A u tim trenucima biti ćete svjesni kako zajedničkim vježbanjem zapravo stvarate uspomene koje se ne tiču redoslijeda određenih tjelovježbi (kao što bi to bio slučaj sa samostalnim vježbanjem). Ono što će vam nakon nekog vremena prvo pasti na pamet kada se prisjetite perioda vježbanja, najvjerojatnije će biti određeni trenuci povezani sa situacijama vezanim za ljude kojima ste bili okruženi u tom trenutku.
</para>
<heading4>Manje ulaganje</heading4>
<para>
U slučaju da ste režim vježbanja ozbiljno shvatili, i zaključili kako vam je u njemu potrebno profesionalno vodstvo, poželjno je razmisliti i o troškovima. Kvalitetni privatni treninzi često nisu jeftini. Stoga vam ovdje ponovno mogu "uskočiti" prijatelji.
</para>
<para>Dogovorite se za vježbanje u grupi, te zajedno angažirajte jednog privatnog trenera koji će vas dovesti u željenu formu. I zapamtite kako je dovoljno tek zabaviti se i uživati u društvu, a rezultati će tada doći sami od sebe.</para>

Vježbanje u skupini prijatelja ima brojne prednosti Tjelovježba za većinu ljudi predstavlja tek napor kojim će se izložiti samo kad je nužno. Tjelovježba za većinu ljudi predstavlja tek napor kojim će se izložiti samo kad je nužno Bilo to intenzivno preoblikovanje tijela ili pak usvajanje zdrave navike, svatko će se složiti kako ponekad jednostavno nedostaje motivacije za jutarnje ustajanje iz kreveta i naporno vježbanje.Budući da se do cilja dolazi samo upornošću, potrebno je tu motivaciju održati kroz dulji period, što je test koji mnogi ljudi jednostavno ne prođu. Stoga stručnjaci predlažu da u svoju rutinu tjelovježbe uključite još nekoliko ljudi, najbolje bliskih prijatelja. Vježbanjem u skupini rezultati će biti znatno bolji i brži od očekivanog, ističu.

Učinci vježbanja u skupini

Iako se može činiti da bi jutarnje trčanje i razgibavanje zajedno s nekoliko ljudi koje dobro znamo moglo završiti kontraproduktivno – primjerice, kavom u obližnjem kafiću – ne mora biti tako. Štoviše, grupa ljudi oko vas može djelovati kao iznimno motivirajući faktor.
Ono što je ključno u tom procesu jest zabava. Realno, mala je vjerojatnost da ćete se zabaviti kada u 7 ujutro stanete na traku za trčanje ili odlučite napraviti jedan krug oko kvarta. Međutim, kada je oko vas nekoliko prijateljica, nova situacija prekida svakodnevnu rutinu te svaka tjelovježba biti će na neki način drugačija i automatski – zabavnija.
Tu je, naravno, prisutan i faktor natjecanja i dokazivanja. Koliko god bili dobri s ljudima s kojima vježbate u skupini, prirodna je ljudska potreba da se pred drugima dokaže i pokaže svoje sposobnosti u najboljem mogućem izdanju. Prijateljsko nadmetanje pozitivna je pojava, kako kod djece, tako i kod odraslih. Uz to, svoj napredak lakše ćete pratiti uspoređujući se s ljudima oko vas. Iako može zvučati tašto, svi se stručnjaci slažu kako je ovakav način usporedbe s drugima nešto što je normalno i što ne možemo kontrolirati.

Podsjećanje na ciljeve

Kada vam i ponestane motivacije, ljudi oko vas odmah će vas vratiti u stvarnost. Prijatelji će biti tu za vas i motivirati vas na daljnji rad, te u sekundi svojim primjerom podsjetiti koje ste si ciljeve na početku zadali.
Usprkos tome što će se svatko u jednom trenutku uspoređivati s drugima, kad je o skupini bliskih prijatelja riječ, ova usporedba neće prerasti u rivalstvo. Konstantno podupiranje i pohvale postati će vam svakodnevnica. A u tim trenucima biti ćete svjesni kako zajedničkim vježbanjem zapravo stvarate uspomene koje se ne tiču redoslijeda određenih tjelovježbi (kao što bi to bio slučaj sa samostalnim vježbanjem). Ono što će vam nakon nekog vremena prvo pasti na pamet kada se prisjetite perioda vježbanja, najvjerojatnije će biti određeni trenuci povezani sa situacijama vezanim za ljude kojima ste bili okruženi u tom trenutku.

Manje ulaganje

U slučaju da ste režim vježbanja ozbiljno shvatili, i zaključili kako vam je u njemu potrebno profesionalno vodstvo, poželjno je razmisliti i o troškovima. Kvalitetni privatni treninzi često nisu jeftini. Stoga vam ovdje ponovno mogu "uskočiti" prijatelji.

Dogovorite se za vježbanje u grupi, te zajedno angažirajte jednog privatnog trenera koji će vas dovesti u željenu formu. I zapamtite kako je dovoljno tek zabaviti se i uživati u društvu, a rezultati će tada doći sami od sebe. Nataša Vuk 

Women in forest running for sport

Vježbanje u skupini prijatelja ima brojne prednosti

<para>Hrvatski Telekom, predvodnik digitalizacije i digitalne transformacije u Hrvatskoj, danas je predstavio veliku društveno odgovornu inicijativu ”Šeraj pozitivu, blokiraj negativu”, koja je ujedinila akademsku zajednicu, nevladin sektor i državne institucije s ciljem povećanja razine sigurnosti djece na Internetu. Glavni partneri su udruge Hrabri telefon i Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK), čiji predstavnici koordiniraju EU Kids Online, najveći međunarodni projekt u području istraživanja medijskih navika djece.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Inicijativa će obuhvatiti brojne aktivnosti na temu povećanja razine svijesti i bolje zaštite djece na Internetu, a ključan rezultat bit će prvo nacionalno komparativno istraživanje razine sigurnosti djece na Internetu, na temelju kojeg će se po prvi puta u Hrvatskoj moći napraviti čvrsta stručna podloga za nacionalnu regulaciju ove bitne teme.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Trenutni podaci pokazuju da su mladi u Hrvatskoj iznimno aktivni online, dok je razina poznavanja rizika i načina zaštite od prijetnji vrlo niska. Naime, 96% mladih provodi na Internetu više od sat vremena dnevno, čak 65% djece između 7 i 9 godina ima otvoren profil na Facebooku, a 50% školaraca koristi društvene mreže za vrijeme nastave. Istraživanje koje je ranije proveo Hrabri telefon s Poliklinikom za zaštitu djece grada Zagreba ukazalo je na problem rizičnog ponašanja na Internetu, pa tako gotovo polovica mladih između 11 i 18 godina na Facebooku redovno dijeli privatne fotografije, više od trećine ih prihvaća zahtjeve za prijateljstvom od nepoznatih osoba, a gotovo petina bi otišla samo na susret uživo s nepoznatom osobom koju su upoznali putem Facebooka. Čak petina mladih prima uvredljive poruke, a djeca koja provode na Facebooku tri ili više sata dnevno imaju niži školski uspjeh, narušenu sliku o sebi te pokazuju veći broj emocionalnih i teškoća u ponašanju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kao jedini privatni partner inicijative ”Šeraj pozitivu, blokiraj negativu”, uz podršku nacionalnom istraživanju Hrvatski Telekom je predstavio hrvatsku inačicu europskog portala TeachToday. Portal će sadržavati koristan sadržaj i savjete o sigurnosti na Internetu namijenjene djeci i roditeljima, a sadržaj će kontinuirano nadopunjavati partneri inicijative. Također, HT će uvoditi i konkretne proizvode i usluge koji će roditeljima pomoći u zaštiti djece. Prvi takvi proizvodi su pametni sat za djecu MYKI i jedinstvena usluga roditeljske zaštite za pametne telefone, koje je ekskluzivno predstavio Richard Brešković, direktor Sektora marketinga za privatne korisnike iz Hrvatskog Telekoma.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
”Hrvatski Telekom je tehnološki lider, koji dovodi brzi Internet i najnovije digitalne tehnologije u kućanstva diljem Hrvatske, s čime dolazi i određena odgovornost za sigurnost na Internetu, pogotovo kada je riječ o djeci. Ponosni smo što smo prepoznati kao partner koji može doprinijeti naporima inicijative, koja će osigurati sigurniju i bezbrižniju svakodnevicu djeci i svim roditeljima ”, izjavila je Nataša Rapaić, članica Uprave HT-a i glavna operativna direktorica za privatne korisnike.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 ”Na Hrabrom telefonu bilježimo povećan broj upita djece, mladih i roditelja za teme sigurnosti na Internetu, no često nas kontaktiraju kada je situacija već vrlo ozbiljna. Naši volonteri svakodnevno pružaju savjetodavnu podršku djeci koja su doživjela neki oblik nasilja na Internetu te aktivno informiraju i educiraju roditelje o tome kako pomoći djeci da se zaštite prilikom korištenja Interneta i društvenih mreža. Do sada smo razvili brojne edukativne i preventivne materijale za djecu, roditelje i stručnjake, no naš doseg je ograničen. Vjerujemo da ćemo ovom zajedničkom inicijativom s partnerima i uz podršku Hrvatskog Telekoma, napraviti značajan pozitivan pomak, što samostalno ne bismo mogli”, izjavila je Anamarija Vuić, koordinatorica savjetodavnih linija Hrabrog telefona.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 ”Postojeća istraživanja provedena na temu sigurnosti djece na Internetu dala su nam tek djelomičan uvid u ovu problematiku u Hrvatskoj, a zahvaljujući ovoj inicijativi imat ćemo prvo nacionalno istraživanje u potpunosti usklađeno s kriterijima međunarodnog EU Kids Online projekta. To će biti prava podloga za donošenje nacionalnih strateških dokumenata, obrazovnih materijala i usklađivanje s preporukama Europske komisije i direktivama Europskog parlamenta. Našu inicijativu podupire Agencija za elektroničke medije, a potporu je najavila i Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti”, izjavio je Igor Kanižaj, potpredsjednik DKMK-a i koordinator hrvatskog tima EU Kids Online, koji je dodao kako se o uključivanju u inicijativu intenzivno pregovara i s drugim institucijama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 ”Mladi ljudi danas u rukama imaju moćnu tehnologiju, no bez kvalitetnih uputa kako se njome na ispravan način koristiti. Komunikacija putem Interneta i društvenih mreža je direktna, bez posredovanja roditelja ili drugih bliskih članova obitelji, no to ne znači da mlade treba ostaviti bez nadzora. Ostavimo li dijete u knjižnici ne znači da će naučiti sve što piše u knjigama na policama. Za svladavanje znanja trebaju mentora. Uspjeh portala srednja.hr govori da mladi nisu samo zainteresirani za lagane, ”žute” sadržaje, već žele kvalitetne informacije o temama koje ih u njihovoj dobi prirodno interesiraju. I to od provjerenih izvora. Iznimno sam ponosan što portal srednja.hr sudjeluje u ovoj inicijativi jer će nas natjerati da budemo još kvalitetniji”, izjavio je ambasador inicijative Marko Matijević, glavni urednik portala srednja.hr.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Hrvatski Telekom s partnerima pokreće inicijativu ”Šeraj pozitivu, blokiraj negativu” za povećanje sigurnosti djece na Internetu HT je u sklopu projekta predstavio portal TeachToday sa svim relevantnim informacijama o inicijativi, pametni sat za djecu MYKI i jedinstvenu uslugu roditeljske zaštite za pametne telefone Hrvatski Telekom, predvodnik digitalizacije i digitalne transformacije u Hrvatskoj, danas je predstavio veliku društveno odgovornu inicijativu ”Šeraj pozitivu, blokiraj negativu”, koja je ujedinila akademsku zajednicu, nevladin sektor i državne institucije s ciljem povećanja razine sigurnosti djece na Internetu. Glavni partneri su udruge Hrabri telefon i Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK), čiji predstavnici koordiniraju EU Kids Online, najveći međunarodni projekt u području istraživanja medijskih navika djece.
   
Inicijativa će obuhvatiti brojne aktivnosti na temu povećanja razine svijesti i bolje zaštite djece na Internetu, a ključan rezultat bit će prvo nacionalno komparativno istraživanje razine sigurnosti djece na Internetu, na temelju kojeg će se po prvi puta u Hrvatskoj moći napraviti čvrsta stručna podloga za nacionalnu regulaciju ove bitne teme.
   
Trenutni podaci pokazuju da su mladi u Hrvatskoj iznimno aktivni online, dok je razina poznavanja rizika i načina zaštite od prijetnji vrlo niska. Naime, 96% mladih provodi na Internetu više od sat vremena dnevno, čak 65% djece između 7 i 9 godina ima otvoren profil na Facebooku, a 50% školaraca koristi društvene mreže za vrijeme nastave. Istraživanje koje je ranije proveo Hrabri telefon s Poliklinikom za zaštitu djece grada Zagreba ukazalo je na problem rizičnog ponašanja na Internetu, pa tako gotovo polovica mladih između 11 i 18 godina na Facebooku redovno dijeli privatne fotografije, više od trećine ih prihvaća zahtjeve za prijateljstvom od nepoznatih osoba, a gotovo petina bi otišla samo na susret uživo s nepoznatom osobom koju su upoznali putem Facebooka. Čak petina mladih prima uvredljive poruke, a djeca koja provode na Facebooku tri ili više sata dnevno imaju niži školski uspjeh, narušenu sliku o sebi te pokazuju veći broj emocionalnih i teškoća u ponašanju.
   
Kao jedini privatni partner inicijative ”Šeraj pozitivu, blokiraj negativu”, uz podršku nacionalnom istraživanju Hrvatski Telekom je predstavio hrvatsku inačicu europskog portala TeachToday. Portal će sadržavati koristan sadržaj i savjete o sigurnosti na Internetu namijenjene djeci i roditeljima, a sadržaj će kontinuirano nadopunjavati partneri inicijative. Također, HT će uvoditi i konkretne proizvode i usluge koji će roditeljima pomoći u zaštiti djece. Prvi takvi proizvodi su pametni sat za djecu MYKI i jedinstvena usluga roditeljske zaštite za pametne telefone, koje je ekskluzivno predstavio Richard Brešković, direktor Sektora marketinga za privatne korisnike iz Hrvatskog Telekoma.
   
”Hrvatski Telekom je tehnološki lider, koji dovodi brzi Internet i najnovije digitalne tehnologije u kućanstva diljem Hrvatske, s čime dolazi i određena odgovornost za sigurnost na Internetu, pogotovo kada je riječ o djeci. Ponosni smo što smo prepoznati kao partner koji može doprinijeti naporima inicijative, koja će osigurati sigurniju i bezbrižniju svakodnevicu djeci i svim roditeljima ”, izjavila je Nataša Rapaić, članica Uprave HT-a i glavna operativna direktorica za privatne korisnike.
   
 ”Na Hrabrom telefonu bilježimo povećan broj upita djece, mladih i roditelja za teme sigurnosti na Internetu, no često nas kontaktiraju kada je situacija već vrlo ozbiljna. Naši volonteri svakodnevno pružaju savjetodavnu podršku djeci koja su doživjela neki oblik nasilja na Internetu te aktivno informiraju i educiraju roditelje o tome kako pomoći djeci da se zaštite prilikom korištenja Interneta i društvenih mreža. Do sada smo razvili brojne edukativne i preventivne materijale za djecu, roditelje i stručnjake, no naš doseg je ograničen. Vjerujemo da ćemo ovom zajedničkom inicijativom s partnerima i uz podršku Hrvatskog Telekoma, napraviti značajan pozitivan pomak, što samostalno ne bismo mogli”, izjavila je Anamarija Vuić, koordinatorica savjetodavnih linija Hrabrog telefona.
   
 ”Postojeća istraživanja provedena na temu sigurnosti djece na Internetu dala su nam tek djelomičan uvid u ovu problematiku u Hrvatskoj, a zahvaljujući ovoj inicijativi imat ćemo prvo nacionalno istraživanje u potpunosti usklađeno s kriterijima međunarodnog EU Kids Online projekta. To će biti prava podloga za donošenje nacionalnih strateških dokumenata, obrazovnih materijala i usklađivanje s preporukama Europske komisije i direktivama Europskog parlamenta. Našu inicijativu podupire Agencija za elektroničke medije, a potporu je najavila i Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti”, izjavio je Igor Kanižaj, potpredsjednik DKMK-a i koordinator hrvatskog tima EU Kids Online, koji je dodao kako se o uključivanju u inicijativu intenzivno pregovara i s drugim institucijama.
   
 ”Mladi ljudi danas u rukama imaju moćnu tehnologiju, no bez kvalitetnih uputa kako se njome na ispravan način koristiti. Komunikacija putem Interneta i društvenih mreža je direktna, bez posredovanja roditelja ili drugih bliskih članova obitelji, no to ne znači da mlade treba ostaviti bez nadzora. Ostavimo li dijete u knjižnici ne znači da će naučiti sve što piše u knjigama na policama. Za svladavanje znanja trebaju mentora. Uspjeh portala srednja.hr govori da mladi nisu samo zainteresirani za lagane, ”žute” sadržaje, već žele kvalitetne informacije o temama koje ih u njihovoj dobi prirodno interesiraju. I to od provjerenih izvora. Iznimno sam ponosan što portal srednja.hr sudjeluje u ovoj inicijativi jer će nas natjerati da budemo još kvalitetniji”, izjavio je ambasador inicijative Marko Matijević, glavni urednik portala srednja.hr.
   
  promo 

Hrvatski Telekom s partnerima pokreće inicijativu ”Šeraj pozitivu, blokiraj negativu” za povećanje sigurnosti djece na Internetu

<para>Zadnjih tjedana trudnoće beba ima razvijen vlastiti probavni sustav ali još uvijek ga ne koristi za prerađivanje hrane, pa tako kod beba crijeva još uvijek nemaju funkciju izoliranja, prerađivanja i izbacivanja stolice.</para>
<para>Iako ne jede konkretnu hranu, beba otvaranjem usta popije nešto od tekućine u kojoj bezbrižno pluta, a sitne tvari (stanice crijevnog epitela, lanugo-dlačice, sluz, plodna voda, žuč) završavaju u njezinim crijevima. Prva bebina stolica zove se mekonij i obično se izbacuje nakon poroda (ili tijekom poroda ako je beba u jakom stresu). Zelenkasto-crne boje je, viskozna i bez mirisa.</para>
<para>Ponekad se dogodi da svoju prvu stolicu beba iz crijeva ispusti prije poroda, odnosno u plodnu vodu koja potom postaje tzv. smeđa mekonijska voda. To se NE događa kod svih beba i obično je rezultat fetalnog distresa, odnosno kao posljedica određenih stresnih okolnosti. Mekonij prije poroda češće ispuštaju i bebe koje su prenešene dugo nakon termina poroda.</para>
<para>
 Kada je mekonij opasan?
</para>
<para>Kao što smo spomenuli, mekonij će plodnu vodu obojati u smeđe-zelenkastu boju i ne bi predstavljao nikakav problem sam po sebi, već problematičan postaje ako ga beba udahne. Bebe koje su rođene iz mekonijske plodne vode vrlo često imaju tzv. mekonijski aspiracijski sindrom, kada dijete udahne mekonij i dolazi do zatvaranja dišnih puteva. Bebe rođene s aspiracijskim sindromom pokazivat će sljedeće simptome: obamrlost udova, poteškoće s disanjem, plavkastu kožu. Liječnici stoga hitno pristupaju odstranjivanju mekonijem zagađenog sadržaja iz djetetovih usta, nosa, ždrijela i dušnika. Beba će dobiti i antibiotik da se spriječe potencijalne infekcije te će biti pod pojačanim nadzorom liječničkog tima. Sindrom poprima teže simptome ako je mekonij zahvatio pluća novorođenčeta.</para>
<para>
 Trebam li se brinuti?
</para>
<para>Iako sve navedeno zvuči zastrašujuće, uvijek treba imati na umu da mekonij ne ispušta svaka beba prije poroda. Nadalje, čak i ako ga ispusti, beba ga možda nikada neće udahnuti, a ako ga i udahne, ne znači da će se roditi s mekonijskim aspiracijskim sindromom.
Tretiranje beba rođenih iz mekonijske plodne vode u medicini je već do sada postao gotovo rutinski postupak i svaki je liječnik upoznat s ovim sindromom. Amnioskopija će mu dati vrlo jasnu informaciju o stanju plodne vode.</para>
<para>Kada se utvrdi da u plodnoj vodi postoji mekonij, većina liječnika u hrvatskim rodilištima odlučuje se za inducirani porod (ponekad i carski rez ako je plodna voda jako zelena) te neće riskirati zdravlje i dobrobit bebe.</para>

Mekonij ili što se događa kad beba obavi veliku nuždu prije poroda u maternici? Beba se preko pupkovine hrani hranjivim tvarima koje u organizam unosi njezina majka i direktno ih prima u krvotok. Zadnjih tjedana trudnoće beba ima razvijen vlastiti probavni sustav ali još uvijek ga ne koristi za prerađivanje hrane, pa tako kod beba crijeva još uvijek nemaju funkciju izoliranja, prerađivanja i izbacivanja stolice.
Iako ne jede konkretnu hranu, beba otvaranjem usta popije nešto od tekućine u kojoj bezbrižno pluta, a sitne tvari (stanice crijevnog epitela, lanugo-dlačice, sluz, plodna voda, žuč) završavaju u njezinim crijevima. Prva bebina stolica zove se mekonij i obično se izbacuje nakon poroda (ili tijekom poroda ako je beba u jakom stresu). Zelenkasto-crne boje je, viskozna i bez mirisa.
Ponekad se dogodi da svoju prvu stolicu beba iz crijeva ispusti prije poroda, odnosno u plodnu vodu koja potom postaje tzv. smeđa mekonijska voda. To se NE događa kod svih beba i obično je rezultat fetalnog distresa, odnosno kao posljedica određenih stresnih okolnosti. Mekonij prije poroda češće ispuštaju i bebe koje su prenešene dugo nakon termina poroda.

   Kada je mekonij opasan?

Kao što smo spomenuli, mekonij će plodnu vodu obojati u smeđe-zelenkastu boju i ne bi predstavljao nikakav problem sam po sebi, već problematičan postaje ako ga beba udahne. Bebe koje su rođene iz mekonijske plodne vode vrlo često imaju tzv. mekonijski aspiracijski sindrom, kada dijete udahne mekonij i dolazi do zatvaranja dišnih puteva. Bebe rođene s aspiracijskim sindromom pokazivat će sljedeće simptome: obamrlost udova, poteškoće s disanjem, plavkastu kožu. Liječnici stoga hitno pristupaju odstranjivanju mekonijem zagađenog sadržaja iz djetetovih usta, nosa, ždrijela i dušnika. Beba će dobiti i antibiotik da se spriječe potencijalne infekcije te će biti pod pojačanim nadzorom liječničkog tima. Sindrom poprima teže simptome ako je mekonij zahvatio pluća novorođenčeta.

   Trebam li se brinuti?

Iako sve navedeno zvuči zastrašujuće, uvijek treba imati na umu da mekonij ne ispušta svaka beba prije poroda. Nadalje, čak i ako ga ispusti, beba ga možda nikada neće udahnuti, a ako ga i udahne, ne znači da će se roditi s mekonijskim aspiracijskim sindromom.
Tretiranje beba rođenih iz mekonijske plodne vode u medicini je već do sada postao gotovo rutinski postupak i svaki je liječnik upoznat s ovim sindromom. Amnioskopija će mu dati vrlo jasnu informaciju o stanju plodne vode.
Kada se utvrdi da u plodnoj vodi postoji mekonij, većina liječnika u hrvatskim rodilištima odlučuje se za inducirani porod (ponekad i carski rez ako je plodna voda jako zelena) te neće riskirati zdravlje i dobrobit bebe. Jelena Kovačić 

Schwangerschaft

Mekonij ili što se događa kad beba obavi veliku nuždu prije poroda u maternici?

<para>Kao što već znamo, djetetov karakter formira se već u ranom djetinjstvu. Ako želite odgojiti emocionalno jako dijete koje će tijekom života uspješno parirati svemu što život nosi, za početak, pružite mu što više pažnje. Igranje s djetetom ponekad može "učiniti čuda", pa smo stoga pripremili nekoliko jednostavnih igara s pomoću kojih možete izgraditi stabilno, otvoreno i sretno dijete.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Ne slažem se s tobom
 </emphasis>
</heading4>
<para>
U ovoj jednostavnoj igri možete vrlo brzo prepoznati djetetove sklonosti, a u njoj bi trebao sudjelovati veći broj djece. Igra započinje tako da dijete, primjerice, upita: "Što si zadnje pročitao?", dijete odgovara: "Ružno pače." Netko od djece može komentirati: "To je loša knjiga za čitanje." Na djetetu je da mu objasni da je knjiga dobra i vrijedna čitanja. Na ovaj način djeca brane svoja stajališta i uvjerenja.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Izmisli priču
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Ova igra idealna je za razvijanje mašte. Recite djetetu da izmisli priču od sadržajno nepovezanih riječi, npr. šuma, kotač, čaj, auto, mjesec, snijeg itd.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Puhanje svjećica
 </emphasis>
</heading4>
<para>
S pomoću ove aktivnosti, dijete možete naučiti pravilnom, dubokom disanju. Zamolite dijete da udahne zrak kroz nos i to iz područja trbuha, te polako izdahne zrak kroz usta. Nakon što je dijete razumjelo sve upute, posjednite ga na stolicu koja je udaljena dva metra od svijeće koju ste upalili i stavili na stol. Zamolite ga da ugasi svijeću bez ustajanja i naginjanja. Igra završava kad dijete uspješno ugasi svjećicu.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Komplimenti
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Posjednite sve klince u krug. Svako dijete mora reći nekoliko lijepih riječi o drugom djetetu kraj sebe, gledajući ga pritom u oči, i tako u krug. Neka djeca imaju problema s davanjem komplimenata i to im ponekad teško pada. Djeca u ovoj igri mogu puno naučiti jer znati uputiti nekome kompliment, prava je umjetnost.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Pogodi što se dogodilo
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Pronađite sliku na kojoj se nalazi neki važan životni događaj, primjerice dodjeljivanje nagrade nekome. Zamolite dijete da razmisli što je moglo prethoditi ovom događaju, i što će se prema njegovom mišljenju, događati u budućnosti. Ovaj zadatak razvija logiku i maštu. Kako bi dijete smislilo što bolju priču, možete mu pomoći, postavljajući mu potpitanja.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Stvori priču
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Igra je namijenjena za veći broj djece koja sjede u krugu. Voditelj započinje priču s “Jednom davno….” Prvo dijete pored voditelja nastavlja priču, dodajući po jednu rečenicu, i tako redom. Kad ponovno dođe red na voditelja, on smišlja novu rečenicu s kojom započinje nova runda igre. Ova vježba zabavlja djecu i čini ih kreativnima.</para>
<para>(Izvor: <emphasis>BrightSide</emphasis>)</para>

Pomoću ovih igara možete odgojiti emocionalno jako dijete Nije lako biti roditelj i odgojiti odgovornu i zrelu, emocionalno stabilnu ličnost. Za to treba vremena, truda, volje, ali i malo sreće. Kao što već znamo, djetetov karakter formira se već u ranom djetinjstvu. Ako želite odgojiti emocionalno jako dijete koje će tijekom života uspješno parirati svemu što život nosi, za početak, pružite mu što više pažnje. Igranje s djetetom ponekad može "učiniti čuda", pa smo stoga pripremili nekoliko jednostavnih igara s pomoću kojih možete izgraditi stabilno, otvoreno i sretno dijete.


   
      Ne slažem se s tobom
   


U ovoj jednostavnoj igri možete vrlo brzo prepoznati djetetove sklonosti, a u njoj bi trebao sudjelovati veći broj djece. Igra započinje tako da dijete, primjerice, upita: "Što si zadnje pročitao?", dijete odgovara: "Ružno pače." Netko od djece može komentirati: "To je loša knjiga za čitanje." Na djetetu je da mu objasni da je knjiga dobra i vrijedna čitanja. Na ovaj način djeca brane svoja stajališta i uvjerenja.


   
      Izmisli priču
   


Ova igra idealna je za razvijanje mašte. Recite djetetu da izmisli priču od sadržajno nepovezanih riječi, npr. šuma, kotač, čaj, auto, mjesec, snijeg itd.


   
      Puhanje svjećica
   


S pomoću ove aktivnosti, dijete možete naučiti pravilnom, dubokom disanju. Zamolite dijete da udahne zrak kroz nos i to iz područja trbuha, te polako izdahne zrak kroz usta. Nakon što je dijete razumjelo sve upute, posjednite ga na stolicu koja je udaljena dva metra od svijeće koju ste upalili i stavili na stol. Zamolite ga da ugasi svijeću bez ustajanja i naginjanja. Igra završava kad dijete uspješno ugasi svjećicu.


   
      Komplimenti
   


Posjednite sve klince u krug. Svako dijete mora reći nekoliko lijepih riječi o drugom djetetu kraj sebe, gledajući ga pritom u oči, i tako u krug. Neka djeca imaju problema s davanjem komplimenata i to im ponekad teško pada. Djeca u ovoj igri mogu puno naučiti jer znati uputiti nekome kompliment, prava je umjetnost.


   
      Pogodi što se dogodilo
   


Pronađite sliku na kojoj se nalazi neki važan životni događaj, primjerice dodjeljivanje nagrade nekome. Zamolite dijete da razmisli što je moglo prethoditi ovom događaju, i što će se prema njegovom mišljenju, događati u budućnosti. Ovaj zadatak razvija logiku i maštu. Kako bi dijete smislilo što bolju priču, možete mu pomoći, postavljajući mu potpitanja.


   
      Stvori priču
   


Igra je namijenjena za veći broj djece koja sjede u krugu. Voditelj započinje priču s “Jednom davno….” Prvo dijete pored voditelja nastavlja priču, dodajući po jednu rečenicu, i tako redom. Kad ponovno dođe red na voditelja, on smišlja novu rečenicu s kojom započinje nova runda igre. Ova vježba zabavlja djecu i čini ih kreativnima.
(Izvor: BrightSide) Petra Majetić 

sretno dijete

Pomoću ovih igara možete odgojiti emocionalno jako dijete

<para>Namirnice koje sadrže gluten danas su „pod povećalom“, djelomično zbog povećanog trenda bezglutenske prehrane, a djelomično zbog povećanja broja pozitivnih dijagnoza na celijakiju, što je usko povezano s najnovijim postignućima u samoj dijagnostici.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Stoga ne čudi da tema glutena i prehrane bez glutena sve više zanima i roditelje beba. Roditelji se s nedoumicama najčešće susreću u razdoblju uvođenja dohrane, odnosno u periodu između 4. i 6. mjeseca života djeteta. Postavljaju se pitanja kada točno započeti s dohranom, koja namirnica bi trebala biti prvi izbor te treba li i u kojem trenutku uvesti namirnice koje sadrže gluten.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kada uopće početi s dohranom?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zdravstvene organizacije koje se bave prehranom djece, poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Europskog udruženja za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPHGAN), složile su se da je poželjno namirnice ne uvoditi u prehranu djeteta prije navršenog 4. mjeseca života, a svakako započeti s navršenih 6 mjeseci. Naravno, uvođenje dohrane je individualno te ovisi o tome je li dijete spremno početi isprobavati nove okuse, a što će i samo pokazati – zainteresirano će promatrati druge dok jedu, počet će otvarati usta i pokušati ručicama uhvatiti komadiće hrane.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Koja namirnica je najbolji izbor za početak dohrane?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nema strogih uputa kojom vrstom hrane započeti dohranu jer to u velikoj mjeri ovisi o tradicijskim navikama pojedinog podneblja. U zemljama Zapadne Europe prve se kašice pripremaju od mlijeka (majčino mlijeko ili mliječna formula) i žitarica, primjerice pahuljica od kukuruza i riže, a u našim se krajevima tradicionalno započinje voćnim i žitnim kašicama. Preporuča se da prve namirnice budu što manje alergene. Tako je, prema kalendaru dohrane, preporučljivo iz skupine voća među prvima izabrati kruške i jabuke, dok iz skupine žitarica prednost treba dati kukuruzu i riži. Ove namirnice prirodno ne sadrže gluten te se općenito smatraju najmanje alergenima i lako probavljivima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 U kojem trenutku uvesti namirnice koje sadrže gluten u prehranu bebe?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Smjernice ESPHGAN-a iz 2016. kažu kako uvođenje glutena u dohranu bebe može započeti između 4. i 12. mjeseca života, pošto je probavni sustav bebe osjetljiv i potrebno ga je postupno navikavati na nove namirnice. Dodatno, stručnjaci za celijakiju izdali su smjernice za uvođenje glutena u prehranu beba (2016., Journal od Pediatrics) pri čemu ga se preporuča uvoditi postepeno u dobi od oko 6 mjeseci, kada je probavni sustav bebe znatno razvijeniji. Upravo zbog navedenog, žitne kašice namijenjene bebama su dobar odabir za početak uvođenja dohrane općenito, kao i za razdoblje uvođenja namirnica koje sadrže gluten u kasnijoj fazi. Žitne kašice za bebe jednostavno se doziraju i omogućuju kontrolirano i postupno uvođenje glutena, pri čemu su tekstura i okus prilagođeni određenoj dobi djeteta pa ih djeca dobro prihvaćaju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5 savjeta kako pravilno odabrati prvu namirnicu u dohrani bebe
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Birajte namirnice iz lokalnog podneblja, lako probavljive i što manje alergene, poput voća i žitnih kašica (jabuka, kruška, kukuruz, riža, proso)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pri kupnji birajte proizvode koji su u potpunosti prilagođeni bebi, sukladno kalendaru dohrane</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Čitajte deklaracije na proizvodima kako biste izbjegli dodani šećer i prisustvo glutena u proizvodima u samom početku dohrane</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Namirnice koje sadrže gluten uvodite postepeno u dobi od 6 mjeseci, preporučljivo u obliku žitnih kašica (pšeničnih, ječmenih ili zobenih)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ukusnim, zdravim i hranjivim obrocima napunite trbuščić i izmamite osmijeh na lice vaše bebe</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Autor: Nataša Šoštarić. dipl. ing. prehrambene tehnologije, nutricionist</para>

Treba li i kada uvesti gluten u prehranu bebe? Zašto se danas puno priča o glutenu u prehrani? Namirnice koje sadrže gluten danas su „pod povećalom“, djelomično zbog povećanog trenda bezglutenske prehrane, a djelomično zbog povećanja broja pozitivnih dijagnoza na celijakiju, što je usko povezano s najnovijim postignućima u samoj dijagnostici.
Stoga ne čudi da tema glutena i prehrane bez glutena sve više zanima i roditelje beba. Roditelji se s nedoumicama najčešće susreću u razdoblju uvođenja dohrane, odnosno u periodu između 4. i 6. mjeseca života djeteta. Postavljaju se pitanja kada točno započeti s dohranom, koja namirnica bi trebala biti prvi izbor te treba li i u kojem trenutku uvesti namirnice koje sadrže gluten.
   
   Kada uopće početi s dohranom?
   
   
Zdravstvene organizacije koje se bave prehranom djece, poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Europskog udruženja za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPHGAN), složile su se da je poželjno namirnice ne uvoditi u prehranu djeteta prije navršenog 4. mjeseca života, a svakako započeti s navršenih 6 mjeseci. Naravno, uvođenje dohrane je individualno te ovisi o tome je li dijete spremno početi isprobavati nove okuse, a što će i samo pokazati – zainteresirano će promatrati druge dok jedu, počet će otvarati usta i pokušati ručicama uhvatiti komadiće hrane.
   
   Koja namirnica je najbolji izbor za početak dohrane?
   
   
Nema strogih uputa kojom vrstom hrane započeti dohranu jer to u velikoj mjeri ovisi o tradicijskim navikama pojedinog podneblja. U zemljama Zapadne Europe prve se kašice pripremaju od mlijeka (majčino mlijeko ili mliječna formula) i žitarica, primjerice pahuljica od kukuruza i riže, a u našim se krajevima tradicionalno započinje voćnim i žitnim kašicama. Preporuča se da prve namirnice budu što manje alergene. Tako je, prema kalendaru dohrane, preporučljivo iz skupine voća među prvima izabrati kruške i jabuke, dok iz skupine žitarica prednost treba dati kukuruzu i riži. Ove namirnice prirodno ne sadrže gluten te se općenito smatraju najmanje alergenima i lako probavljivima.
   
   U kojem trenutku uvesti namirnice koje sadrže gluten u prehranu bebe?
   
   
Smjernice ESPHGAN-a iz 2016. kažu kako uvođenje glutena u dohranu bebe može započeti između 4. i 12. mjeseca života, pošto je probavni sustav bebe osjetljiv i potrebno ga je postupno navikavati na nove namirnice. Dodatno, stručnjaci za celijakiju izdali su smjernice za uvođenje glutena u prehranu beba (2016., Journal od Pediatrics) pri čemu ga se preporuča uvoditi postepeno u dobi od oko 6 mjeseci, kada je probavni sustav bebe znatno razvijeniji. Upravo zbog navedenog, žitne kašice namijenjene bebama su dobar odabir za početak uvođenja dohrane općenito, kao i za razdoblje uvođenja namirnica koje sadrže gluten u kasnijoj fazi. Žitne kašice za bebe jednostavno se doziraju i omogućuju kontrolirano i postupno uvođenje glutena, pri čemu su tekstura i okus prilagođeni određenoj dobi djeteta pa ih djeca dobro prihvaćaju.
   
   5 savjeta kako pravilno odabrati prvu namirnicu u dohrani bebe


   
      Birajte namirnice iz lokalnog podneblja, lako probavljive i što manje alergene, poput voća i žitnih kašica (jabuka, kruška, kukuruz, riža, proso)
   
   
      Pri kupnji birajte proizvode koji su u potpunosti prilagođeni bebi, sukladno kalendaru dohrane
   
   
      Čitajte deklaracije na proizvodima kako biste izbjegli dodani šećer i prisustvo glutena u proizvodima u samom početku dohrane
   
   
      Namirnice koje sadrže gluten uvodite postepeno u dobi od 6 mjeseci, preporučljivo u obliku žitnih kašica (pšeničnih, ječmenih ili zobenih)
   
   
      Ukusnim, zdravim i hranjivim obrocima napunite trbuščić i izmamite osmijeh na lice vaše bebe
   

Autor: Nataša Šoštarić. dipl. ing. prehrambene tehnologije, nutricionist Žena.hr 

Treba li i kada uvesti gluten u prehranu bebe?

<para>Dijete zamjenjuje slova zbog različitih razloga, a najčešće su sljedeće zamjene:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 neformiranost vizualno-prostornih funkcija (pritom dijete najčešće brka slova slična u načinu pisanja: <emphasis>b-d</emphasis>, <emphasis>b-g</emphasis>, <emphasis>m-n</emphasis>, <emphasis>b-h</emphasis>, <emphasis>h-n</emphasis>, <emphasis>c-e</emphasis> i dr.)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 neformiranost fonematskog sluha (dijete miješa opozicijske suglasnike: <emphasis>v-f</emphasis>, <emphasis>b-p</emphasis>, <emphasis>d-t</emphasis>)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 odsutnost stabilne slike slova (dijete miješa manje česta slova: <emphasis>č</emphasis>, <emphasis>ć</emphasis>, <emphasis>đ</emphasis>, <emphasis>dž</emphasis>)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 neformiranost kinestetičke analize (dijete miješa slova prema akustično-artikulacijskim svojstvima: <emphasis>o-u</emphasis>, <emphasis>a-e</emphasis> i dr.)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Važno je napomenuti da djeca s nekim od opisanih poteškoća trebaju pomoć logopeda i neuropsihologa u svrhu razvoja neformiranih funkcija, ne samo u području govora. Vježbe koje vam donosimo, a koje su pripremili stručnjaci, 
 neurolingvistica i neuropsihologinja Aleksandra Soboleva i lingvistica Katarina Elemeljanova namijenjena su djeci s kojom radi logoped, ali i djeci koja su već prošla logopedski tretman i sada samo trebaju dodatnu podršku.
</para>
<heading2>
 Vježbe pri zamjeni slova prema vizualno-prostornoj sličnosti
</heading2>
<para>
Za početak, potrebno je provjeriti formiranost prostornih predodžbi u djeteta, tj. koliko ono jasno razlikuje pojmove: gore-dolje, lijevo-desno, vrh-dno, sprijeda-straga, iznad-ispod, više-manje, šire-uže, više-niže. U tu svrhu predlažemo neke od sljedećih igara.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Izgubljeni predmet
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Sakrijte neki predmet (čokoladicu, plišanu igračku ili sl.) i predložite djetetu da ga nađe. Potraga teče prema uputama: pet koraka ulijevo, podigni pogled, ispruži ruku desno, spusti glavu, okreni se natrag, zakorači desnom nogom naprijed itd.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Izvodač
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Djetetu se daju različiti predmeti: obična olovka, kemijska olovka, čaša, kutija, sitne igračke i sl. Na zasebnim papirićima napisani su zadaci, primjerice: <emphasis>Stavi običnu olovku desno od kutije!</emphasis>, <emphasis>Posjedni lutku ispred čaše!</emphasis>, <emphasis>Stavi kemijsku olovku lijevo od medvjedića</emphasis>! i dr. Papirići leže na stolu poleđinom prema gore, tako da dijete nasumično odabire zadatak.
</para>
<heading2>
 Vježbe pri zamjeni glasova prema fonetičko-fonematskoj sličnosti
</heading2>
<para>
Bitno je napomenuti da sve vježbe koje ćemo navesti treba provoditi točno onim redoslijedom kojim ih navodimo (čuti - izgovoriti - razlikovati - zapisati). Primjerice, na zvučne suglasnike možete pljeskati, na bezvučne lupati nogama, zvučne možete izgovarati visokim glasom i podizati ruke, a bezvučne dubokim glasom i spuštati ruke.</para>
<para>Za početak, objasnite djetetu da zvučni glas izgovaramo pomoću glasnica. Kada pri izgovoru glasa glasnice miruju, taj glas je bezvučan. Zatim pokušajte izgovoriti zvučne i bezvučne suglasnike u parovima i osjetiti razliku. Primjerice <emphasis>
 b
 </emphasis> i <emphasis>
 p
 </emphasis> su "eksloplozivni" znakovi pa prilikom njihova izgovaranja struja zraka kao da "eksplodira“ kroz usnice. <emphasis>
 T
 </emphasis> i <emphasis>
 d
 </emphasis> su glasovi "guralice", jezik pri njihovom izgovaranju pokušava izgurati prednje gornje zube. Prilikom izgovaranja <emphasis>
 č
 </emphasis>-<emphasis>
 š
 </emphasis> jezik se "sanjka niz brdo."
</para>
<para>Nakon što je dijete shvatilo razliku u izgovoru zvučnih i bezvučnih suglasnika (zvučni - plus glas, bezvučni - minus glas), pripremite dvije kartice. Na jednoj crtajte znak "+" i ta kartica označava zvučni glas, a na drugoj crtate "-" i označavate njome bezvučni glas. Izgovarate riječ s početnim zvučnim i bezvučnim suglasnicima i predlažete djetetu da kada čuje glas podiže karticu sa znakom "+" ili "-" ovisno o tome smatra li da je to zvučni ili bezvučni glas.</para>
<para>
 Podijelite papir na dva stupca i predložite djetetu da u lijevi stupac zapisuje riječi s početnim bezvučnim suglasnikom, a u desni s početnim zvučnim suglasnikom. Možete početi od jednog para glasova i s vremenom povećati zahtjevnost zadatka te predlagati riječi sa svim parovima zvučnih i bezvučnih glasova.</para>
<para>
 Pripremite čvrsti karton i nalijepite na njega u parovima komadiće različitih materijala koji odgovaraju parovima zvučnih i bezvulnih suglasnika. Primjerice, <emphasis>b-baršun (brusni papir)</emphasis>, <emphasis>p-plastika (perje, pluta)</emphasis>, <emphasis>d-drvo</emphasis>, <emphasis>t-trava</emphasis>, <emphasis>v-vata</emphasis>, <emphasis>g-guma</emphasis>, <emphasis>s-stiropor</emphasis>, <emphasis>š-šuškavac</emphasis>. Djetetu se predlaže da opipava materijale i istodobno izgovara glasove.
</para>
<heading2>
 Vježbe pri zamjeni manje učestalih glasova i glasova prema akustičko-artikulacijskoj sličnosti
</heading2>
<para>
Rad treba započeti formiranjem glasovne slike. Uvježbavajući pojedini problematični glas i slovo čitajte različite riječi. Dijete treba nakon vas ponavljati samo one riječi u kojima postoji glas na kojem trenutno radite. Nakon što je dijete čvrsto usvojilo izgovor, sjetite se sljedeće vježbe: dijete izgovara glas, vi dovršavate riječ koja počinje tim glasom, a dijete zatim izgovara cijelu riječ. Primjerice: <emphasis>h-hvala, h-rast, č-ekić, č-izma, đ-ak. </emphasis>
</para>
<para>Pročitajte djetetu riječi u kojima moraju biti glasovi <emphasis>c</emphasis> ili <emphasis>č, </emphasis>no prilikom izgovaranja izostavljajte taj glas, pljeskajući na njegovom mjestu dlanovima ili lupajući olovkom po stolu. Dijete pravilno zapisati riječ, odnosno s odgovarajućim glasom na prvom mjestu. Primjerice:<emphasis> ladi </emphasis>(kuc!) <emphasis>a, skakava </emphasis>(kuc!), (kuc!) <emphasis>ipela</emphasis>.Ista je vježba vrlo korisna za diferencijaciju glasova 
 <emphasis>č</emphasis>
 i <emphasis>
 ć.
 </emphasis>
</para>
<heading2>
 Brzalice i zabavni izrazi za vježbanje izgovoranja "neposlušnih" glasova i formiranje kinestetičke analize
</heading2>
<para>
Stručnjaci preporučuju izgovarati brzalice kako s osloncem na pisani tekst, tako i osloncem na ponavljanje. U narodnoj jezičnoj kulturi mogu se naći zanimljive i zabavne brzalice. Primjerice: <emphasis>Svraka svraku preskakala, svaka svraka skaka na dva kraka!</emphasis>, <emphasis>Pile pikće dok ne dopikće do kuće!</emphasis>, <emphasis>Na štriku se suši šosić. Suši se, suši se, šosiću moj!</emphasis>
</para>

Kako pomoći djetetu koje prilikom pisanja brka slova? Brkanje i zamjena jednog slova drugim nerijetko se susreće, i to ne samo u učenika nižih razreda. Poneke zamjene djeca znaju ustrajno ponavljati tijekom cijelog školovanja, pa čak i dulje. Dijete zamjenjuje slova zbog različitih razloga, a najčešće su sljedeće zamjene:


   
      
         neformiranost vizualno-prostornih funkcija (pritom dijete najčešće brka slova slična u načinu pisanja: b-d, b-g, m-n, b-h, h-n, c-e  i dr.)
   
   
      
         neformiranost fonematskog sluha (dijete miješa opozicijske suglasnike: v-f, b-p, d-t)
   
   
      
         odsutnost stabilne slike slova (dijete miješa manje česta slova: č, ć, đ, dž)
   
   
      
         neformiranost kinestetičke analize (dijete miješa slova prema akustično-artikulacijskim svojstvima: o-u, a-e i dr.)
   


Važno je napomenuti da djeca s nekim od opisanih poteškoća trebaju pomoć logopeda i neuropsihologa u svrhu razvoja neformiranih funkcija, ne samo u području govora. Vježbe koje vam donosimo, a koje su pripremili stručnjaci, 
   neurolingvistica i neuropsihologinja Aleksandra Soboleva i lingvistica Katarina Elemeljanova namijenjena su djeci s kojom radi logoped, ali i djeci koja su već prošla logopedski tretman i sada samo trebaju dodatnu podršku.


   Vježbe pri zamjeni slova prema vizualno-prostornoj sličnosti


Za početak, potrebno je provjeriti formiranost prostornih predodžbi u djeteta, tj. koliko ono jasno razlikuje pojmove: gore-dolje, lijevo-desno, vrh-dno, sprijeda-straga, iznad-ispod, više-manje, šire-uže, više-niže. U tu svrhu predlažemo neke od sljedećih igara.


   
      Izgubljeni predmet
   


Sakrijte neki predmet (čokoladicu, plišanu igračku ili sl.) i predložite djetetu da ga nađe. Potraga teče prema uputama: pet koraka ulijevo, podigni pogled, ispruži ruku desno, spusti glavu, okreni se natrag, zakorači desnom nogom naprijed itd.


   
      Izvodač
   


Djetetu se daju različiti predmeti: obična olovka, kemijska olovka, čaša, kutija, sitne igračke i sl. Na zasebnim papirićima napisani su zadaci, primjerice: Stavi običnu olovku desno od kutije!, Posjedni lutku ispred čaše!, Stavi kemijsku olovku lijevo od medvjedića! i dr. Papirići leže na stolu poleđinom prema gore, tako da dijete nasumično odabire zadatak.


   Vježbe pri zamjeni glasova prema fonetičko-fonematskoj sličnosti


Bitno je napomenuti da sve vježbe koje ćemo navesti treba provoditi točno onim redoslijedom kojim ih navodimo (čuti - izgovoriti - razlikovati - zapisati). Primjerice, na zvučne suglasnike možete pljeskati, na bezvučne lupati nogama, zvučne možete izgovarati visokim glasom i podizati ruke, a bezvučne dubokim glasom i spuštati ruke.
Za početak, objasnite djetetu da zvučni glas izgovaramo pomoću glasnica. Kada pri izgovoru glasa glasnice miruju, taj glas je bezvučan. Zatim pokušajte izgovoriti zvučne i bezvučne suglasnike u parovima i osjetiti razliku. Primjerice 
      b
    i 
      p
    su "eksloplozivni" znakovi pa prilikom njihova izgovaranja struja zraka kao da "eksplodira“ kroz usnice. 
      T
    i 
      d
    su glasovi "guralice", jezik pri njihovom izgovaranju pokušava izgurati prednje gornje zube. Prilikom izgovaranja 
      č
   -
      š
    jezik se "sanjka niz brdo."

Nakon što je dijete shvatilo razliku u izgovoru zvučnih i bezvučnih suglasnika (zvučni - plus glas, bezvučni - minus glas), pripremite dvije kartice. Na jednoj crtajte znak "+"  i ta kartica označava zvučni glas, a na drugoj crtate "-" i označavate njome bezvučni glas. Izgovarate riječ s početnim zvučnim i bezvučnim suglasnicima i predlažete djetetu da kada čuje glas podiže karticu sa znakom "+" ili "-" ovisno o tome smatra li da je to zvučni ili bezvučni glas.

   Podijelite papir na dva stupca i predložite djetetu da u lijevi stupac zapisuje riječi s početnim bezvučnim suglasnikom, a u desni s početnim zvučnim suglasnikom. Možete početi od jednog para glasova i s vremenom povećati zahtjevnost zadatka te predlagati riječi sa svim parovima zvučnih i bezvučnih glasova.

   Pripremite čvrsti karton i nalijepite na njega u parovima komadiće različitih materijala koji odgovaraju parovima zvučnih i bezvulnih suglasnika. Primjerice, b-baršun (brusni papir), p-plastika (perje, pluta), d-drvo, t-trava, v-vata, g-guma, s-stiropor, š-šuškavac. Djetetu se predlaže da opipava materijale i istodobno izgovara glasove.


   Vježbe pri zamjeni manje učestalih glasova i glasova prema akustičko-artikulacijskoj sličnosti


Rad treba započeti formiranjem glasovne slike. Uvježbavajući pojedini problematični glas i slovo čitajte različite riječi. Dijete treba nakon vas ponavljati samo one riječi u kojima postoji glas na kojem trenutno radite. Nakon što je dijete čvrsto usvojilo izgovor, sjetite se sljedeće vježbe: dijete izgovara glas, vi dovršavate riječ koja počinje tim glasom, a dijete zatim izgovara cijelu riječ. Primjerice: h-hvala, h-rast, č-ekić, č-izma, đ-ak. 

Pročitajte djetetu riječi u kojima moraju biti glasovi c ili č, no prilikom izgovaranja izostavljajte taj glas, pljeskajući na njegovom mjestu dlanovima ili lupajući olovkom po stolu. Dijete pravilno zapisati         riječ, odnosno s odgovarajućim glasom na prvom mjestu. Primjerice: ladi (kuc!) a, skakava (kuc!), (kuc!) ipela.Ista je vježba vrlo korisna za diferencijaciju glasova 
      č
   i 
      ć.
   


   Brzalice i zabavni izrazi za vježbanje izgovoranja "neposlušnih" glasova i formiranje kinestetičke analize


Stručnjaci preporučuju izgovarati brzalice kako s osloncem na pisani tekst, tako i osloncem na ponavljanje. U narodnoj jezičnoj kulturi mogu se naći zanimljive i zabavne brzalice. Primjerice: Svraka svraku preskakala, svaka svraka skaka na dva kraka!, Pile pikće dok ne dopikće do kuće!, Na štriku se suši šosić. Suši se, suši se, šosiću moj!
 Petra Majetić 

Happy school kid boy at home making homework

Kako pomoći djetetu koje prilikom pisanja brka slova?

<para>Hrvatski Telekom, predvodnik digitalizacije i digitalne transformacije u Hrvatskoj, danas je predstavio veliku društveno odgovornu inicijativu ”Šeraj pozitivu, blokiraj negativu”, koja je ujedinila akademsku zajednicu, nevladin sektor i državne institucije s ciljem povećanja razine sigurnosti djece na Internetu. Glavni partneri su udruge Hrabri telefon i Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK), čiji predstavnici koordiniraju EU Kids Online, najveći međunarodni projekt u području istraživanja medijskih navika djece.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Inicijativa će obuhvatiti brojne aktivnosti na temu povećanja razine svijesti i bolje zaštite djece na Internetu, a ključan rezultat bit će prvo nacionalno komparativno istraživanje razine sigurnosti djece na Internetu, na temelju kojeg će se po prvi puta u Hrvatskoj moći napraviti čvrsta stručna podloga za nacionalnu regulaciju ove bitne teme.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Trenutni podaci pokazuju da su mladi u Hrvatskoj iznimno aktivni online, dok je razina poznavanja rizika i načina zaštite od prijetnji vrlo niska. Naime, 96% mladih provodi na Internetu više od sat vremena dnevno, čak 65% djece između 7 i 9 godina ima otvoren profil na Facebooku, a 50% školaraca koristi društvene mreže za vrijeme nastave. Istraživanje koje je ranije proveo Hrabri telefon s Poliklinikom za zaštitu djece grada Zagreba ukazalo je na problem rizičnog ponašanja na Internetu, pa tako gotovo polovica mladih između 11 i 18 godina na Facebooku redovno dijeli privatne fotografije, više od trećine ih prihvaća zahtjeve za prijateljstvom od nepoznatih osoba, a gotovo petina bi otišla samo na susret uživo s nepoznatom osobom koju su upoznali putem Facebooka. Čak petina mladih prima uvredljive poruke, a djeca koja provode na Facebooku tri ili više sata dnevno imaju niži školski uspjeh, narušenu sliku o sebi te pokazuju veći broj emocionalnih i teškoća u ponašanju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kao jedini privatni partner inicijative ”Šeraj pozitivu, blokiraj negativu”, uz podršku nacionalnom istraživanju Hrvatski Telekom je predstavio hrvatsku inačicu europskog <ulink url="http://www.teachtoday.de/hr/">portala TeachToday</ulink>. Portal će sadržavati koristan sadržaj i savjete o sigurnosti na Internetu namijenjene djeci i roditeljima, a sadržaj će kontinuirano nadopunjavati partneri inicijative. Također, HT će uvoditi i konkretne proizvode i usluge koji će roditeljima pomoći u zaštiti djece. Prvi takvi proizvodi su pametni sat za djecu MYKI i jedinstvena usluga roditeljske zaštite za pametne telefone, koje je ekskluzivno predstavio Richard Brešković, direktor Sektora marketinga za privatne korisnike iz Hrvatskog Telekoma.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
”Hrvatski Telekom je tehnološki lider, koji dovodi brzi Internet i najnovije digitalne tehnologije u kućanstva diljem Hrvatske, s čime dolazi i određena odgovornost za sigurnost na Internetu, pogotovo kada je riječ o djeci. Ponosni smo što smo prepoznati kao partner koji može doprinijeti naporima inicijative, koja će osigurati sigurniju i bezbrižniju svakodnevicu djeci i svim roditeljima ”, izjavila je Nataša Rapaić, članica Uprave HT-a i glavna operativna direktorica za privatne korisnike.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
”Na Hrabrom telefonu bilježimo povećan broj upita djece, mladih i roditelja za teme sigurnosti na Internetu, no često nas kontaktiraju kada je situacija već vrlo ozbiljna. Naši volonteri svakodnevno pružaju savjetodavnu podršku djeci koja su doživjela neki oblik nasilja na Internetu te aktivno informiraju i educiraju roditelje o tome kako pomoći djeci da se zaštite prilikom korištenja Interneta i društvenih mreža. Do sada smo razvili brojne edukativne i preventivne materijale za djecu, roditelje i stručnjake, no naš doseg je ograničen. Vjerujemo da ćemo ovom zajedničkom inicijativom s partnerima i uz podršku Hrvatskog Telekoma, napraviti značajan pozitivan pomak, što samostalno ne bismo mogli”, izjavila je Anamarija Vuić, koordinatorica savjetodavnih linija Hrabrog telefona.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
”Postojeća istraživanja provedena na temu sigurnosti djece na Internetu dala su nam tek djelomičan uvid u ovu problematiku u Hrvatskoj, a zahvaljujući ovoj inicijativi imat ćemo prvo nacionalno istraživanje u potpunosti usklađeno s kriterijima međunarodnog EU Kids Online projekta. To će biti prava podloga za donošenje nacionalnih strateških dokumenata, obrazovnih materijala i usklađivanje s preporukama Europske komisije i direktivama Europskog parlamenta. Našu inicijativu podupire Agencija za elektroničke medije, a potporu je najavila i Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti”, izjavio je Igor Kanižaj, potpredsjednik DKMK-a i koordinator hrvatskog tima EU Kids Online, koji je dodao kako se o uključivanju u inicijativu intenzivno pregovara i s drugim institucijama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
”Mladi ljudi danas u rukama imaju moćnu tehnologiju, no bez kvalitetnih uputa kako se njome na ispravan način koristiti. Komunikacija putem Interneta i društvenih mreža je direktna, bez posredovanja roditelja ili drugih bliskih članova obitelji, no to ne znači da mlade treba ostaviti bez nadzora. Ostavimo li dijete u knjižnici ne znači da će naučiti sve što piše u knjigama na policama. Za svladavanje znanja trebaju mentora. Uspjeh portala srednja.hr govori da mladi nisu samo zainteresirani za lagane, ”žute” sadržaje, već žele kvalitetne informacije o temama koje ih u njihovoj dobi prirodno interesiraju. I to od provjerenih izvora. Iznimno sam ponosan što portal srednja.hr sudjeluje u ovoj inicijativi jer će nas natjerati da budemo još kvalitetniji”, izjavio je ambasador inicijative Marko Matijević, glavni urednik portala srednja.hr.</para>

Hrvatski Telekom s partnerima pokreće inicijativu ”Šeraj pozitivu, blokiraj negativu” Povećanje sigurnosti djece na Internetu Hrvatski Telekom, predvodnik digitalizacije i digitalne transformacije u Hrvatskoj, danas je predstavio veliku društveno odgovornu inicijativu ”Šeraj pozitivu, blokiraj negativu”, koja je ujedinila akademsku zajednicu, nevladin sektor i državne institucije s ciljem povećanja razine sigurnosti djece na Internetu. Glavni partneri su udruge Hrabri telefon i Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK), čiji predstavnici koordiniraju EU Kids Online, najveći međunarodni projekt u području istraživanja medijskih navika djece.
 
Inicijativa će obuhvatiti brojne aktivnosti na temu povećanja razine svijesti i bolje zaštite djece na Internetu, a ključan rezultat bit će prvo nacionalno komparativno istraživanje razine sigurnosti djece na Internetu, na temelju kojeg će se po prvi puta u Hrvatskoj moći napraviti čvrsta stručna podloga za nacionalnu regulaciju ove bitne teme.
 
Trenutni podaci pokazuju da su mladi u Hrvatskoj iznimno aktivni online, dok je razina poznavanja rizika i načina zaštite od prijetnji vrlo niska. Naime, 96% mladih provodi na Internetu više od sat vremena dnevno, čak 65% djece između 7 i 9 godina ima otvoren profil na Facebooku, a 50% školaraca koristi društvene mreže za vrijeme nastave. Istraživanje koje je ranije proveo Hrabri telefon s Poliklinikom za zaštitu djece grada Zagreba ukazalo je na problem rizičnog ponašanja na Internetu, pa tako gotovo polovica mladih između 11 i 18 godina na Facebooku redovno dijeli privatne fotografije, više od trećine ih prihvaća zahtjeve za prijateljstvom od nepoznatih osoba, a gotovo petina bi otišla samo na susret uživo s nepoznatom osobom koju su upoznali putem Facebooka. Čak petina mladih prima uvredljive poruke, a djeca koja provode na Facebooku tri ili više sata dnevno imaju niži školski uspjeh, narušenu sliku o sebi te pokazuju veći broj emocionalnih i teškoća u ponašanju.
   
   Kao jedini privatni partner inicijative ”Šeraj pozitivu, blokiraj negativu”, uz podršku nacionalnom istraživanju Hrvatski Telekom je predstavio hrvatsku inačicu europskog portala TeachToday. Portal će sadržavati koristan sadržaj i savjete o sigurnosti na Internetu namijenjene djeci i roditeljima, a sadržaj će kontinuirano nadopunjavati partneri inicijative. Također, HT će uvoditi i konkretne proizvode i usluge koji će roditeljima pomoći u zaštiti djece. Prvi takvi proizvodi su pametni sat za djecu MYKI i jedinstvena usluga roditeljske zaštite za pametne telefone, koje je ekskluzivno predstavio Richard Brešković, direktor Sektora marketinga za privatne korisnike iz Hrvatskog Telekoma.
   
”Hrvatski Telekom je tehnološki lider, koji dovodi brzi Internet i najnovije digitalne tehnologije u kućanstva diljem Hrvatske, s čime dolazi i određena odgovornost za sigurnost na Internetu, pogotovo kada je riječ o djeci. Ponosni smo što smo prepoznati kao partner koji može doprinijeti naporima inicijative, koja će osigurati sigurniju i bezbrižniju svakodnevicu djeci i svim roditeljima ”, izjavila je Nataša Rapaić, članica Uprave HT-a i glavna operativna direktorica za privatne korisnike.
 
”Na Hrabrom telefonu bilježimo povećan broj upita djece, mladih i roditelja za teme sigurnosti na Internetu, no često nas kontaktiraju kada je situacija već vrlo ozbiljna. Naši volonteri svakodnevno pružaju savjetodavnu podršku djeci koja su doživjela neki oblik nasilja na Internetu te aktivno informiraju i educiraju roditelje o tome kako pomoći djeci da se zaštite prilikom korištenja Interneta i društvenih mreža. Do sada smo razvili brojne edukativne i preventivne materijale za djecu, roditelje i stručnjake, no naš doseg je ograničen. Vjerujemo da ćemo ovom zajedničkom inicijativom s partnerima i uz podršku Hrvatskog Telekoma, napraviti značajan pozitivan pomak, što samostalno ne bismo mogli”, izjavila je Anamarija Vuić, koordinatorica savjetodavnih linija Hrabrog telefona.
 
”Postojeća istraživanja provedena na temu sigurnosti djece na Internetu dala su nam tek djelomičan uvid u ovu problematiku u Hrvatskoj, a zahvaljujući ovoj inicijativi imat ćemo prvo nacionalno istraživanje u potpunosti usklađeno s kriterijima međunarodnog EU Kids Online projekta. To će biti prava podloga za donošenje nacionalnih strateških dokumenata, obrazovnih materijala i usklađivanje s preporukama Europske komisije i direktivama Europskog parlamenta. Našu inicijativu podupire Agencija za elektroničke medije, a potporu je najavila i Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti”, izjavio je Igor Kanižaj, potpredsjednik DKMK-a i koordinator hrvatskog tima EU Kids Online, koji je dodao kako se o uključivanju u inicijativu intenzivno pregovara i s drugim institucijama.
 
”Mladi ljudi danas u rukama imaju moćnu tehnologiju, no bez kvalitetnih uputa kako se njome na ispravan način koristiti. Komunikacija putem Interneta i društvenih mreža je direktna, bez posredovanja roditelja ili drugih bliskih članova obitelji, no to ne znači da mlade treba ostaviti bez nadzora. Ostavimo li dijete u knjižnici ne znači da će naučiti sve što piše u knjigama na policama. Za svladavanje znanja trebaju mentora. Uspjeh portala srednja.hr govori da mladi nisu samo zainteresirani za lagane, ”žute” sadržaje, već žele kvalitetne informacije o temama koje ih u njihovoj dobi prirodno interesiraju. I to od provjerenih izvora. Iznimno sam ponosan što portal srednja.hr sudjeluje u ovoj inicijativi jer će nas natjerati da budemo još kvalitetniji”, izjavio je ambasador inicijative Marko Matijević, glavni urednik portala srednja.hr. žena.hr 

Hrvatski Telekom s partnerima pokreće inicijativu ”Šeraj pozitivu, blokiraj negativu”

<para>Kašalj je, i kod malih i kod velikih, prirodan način na koji se tijelo pokušava riješiti iritacije u grlu ili drugim mjestima dišnog sustava Iako ga je moguće donekle suzbiti raznim lijekovima i prirodnim čajevima, ono što mnoge dodatno nervira jest noćni kašalj.
</para>
<para>Kada su u pitanju djeca, intenzivni noćni kašalj predstavlja frustraciju kako za njih, tako i za roditelje. Oboje će u ovim trenucima teško "uloviti" nekoliko sati sna u komadu. Iako često može zvučati prilično ozbiljno, stručnjaci ističu kako ne mora automatski ukazivati na teži oblik prehlade ili neku bolest. Štoviše, moguće ga je prilično uspješno držati pod kontrolom i izliječiti.
</para>
<heading4>Noćni kašalj i mogući uzroci</heading4>
<para>
Iako ostali simptomi poput povišene temperature, slabosti i boli u tijelu mogu izostati, lako je moguće da se radi o virusnoj prehladi.
</para>
<para>Kad je riječ o bakterijskim infekcijama, one se uglavnom liječe antibioticima. Noćni kašalj ovdje je jedna od mogućih pojava i nakon što je liječenje završilo, a simptomi se povukli. Naime, u respiratornom sustavu često će i dalje ostati sekreta koji ga lako može nadražiti. Kašljanjem će ga tijelo pokušati u potpunosti izbaciti.
</para>
<para>Noćni kašalj ponekad može ukazivati i na pojavu astme kod djeteta, pogotovo kad dulje vrijeme ne prolazi. Tada je poželjno potražiti savjet liječnika.
</para>
<heading4>Uzročnik nemirnog sna</heading4>
<para>
Noćni kašalj, pogotovo kod djece, često se može činiti mnogo gori od onog koji se javlja tijekom dana. To ponekad i nije daleko od istine, ističu stručnjaci. Ono što noću potiče kašalj jest sekret koji se zadržava u dišnim putevima i slijeva niz grlo, a što se mnogo lakše događa kada je tijelo u ležećem položaju i opušteno.</para>
<para>
 Suhi zrak unutar prostorije u kojoj dijete spava također je jedan od čestih uzročnika noćnog kašlja. Liječnici ističu kako je tijelo u stanju opuštenosti također osjetljivije na podražaje iz okoline, te već mala neravnoteža može biti "okidač" za dosadan kašalj.
</para>
<heading4>Suzbijanje prirodnim metodama ili posjet liječniku?</heading4>
<para>
Za početak, kašalj možete ublažiti tako da djetetovu glavu tijekom spavanja malo podignete. To je najlakše učiniti dodavanjem još jednog jastuka, a osigurati će da se sekret ne slijeva u dišne puteve i nadražuje ih.</para>
<para>Što se suhog zraka u prostoriji tiče, uvijek je najjednostavnije rješenje kupiti ovlaživač zraka koji se danas može naći u zaista mnogim oblicima.</para>
<para>Kada je o veoma malom djetetu riječ, često je najbolje držati se provjerenih i prirodnih metoda, poput uzimanja žlice meda prije spavanja. <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/med-kao-lijek-za-kasalj/">Med</ulink> dokazano smiruje intenzivan kašalj, te bi se on već nakon nekoliko dana trebao smanjiti i uskoro u potpunosti nestati.
</para>
<para>U slučaju da noćni kašalj ne prestaje niti nakon više od tjedan dana, poželjno je tražiti savjet liječnika. Isto vrijedi i za kašalj koji je praćen pištajućim zvukom u plućima prilikom udisanja. Dokle god nema značajnih promjena u disanju i boli u prsima, najvjerojatnije se radi o tipu kašlja koji je potrebno tek suzbijati navedenim metodama, a s vremenom će sam iščeznuti.</para>

Noćni kašalj kod djece i kako se protiv njega boriti Kašalj je, i kod malih i kod velikih, prirodan način na koji se tijelo pokušava riješiti iritacije u grlu ili drugim mjestima dišnog sustava. Kašalj je, i kod malih i kod velikih, prirodan način na koji se tijelo pokušava riješiti iritacije u grlu ili drugim mjestima dišnog sustava Iako ga je moguće donekle suzbiti raznim lijekovima i prirodnim čajevima, ono što mnoge dodatno nervira jest noćni kašalj.

Kada su u pitanju djeca, intenzivni noćni kašalj predstavlja frustraciju kako za njih, tako i za roditelje. Oboje će u ovim trenucima teško "uloviti" nekoliko sati sna u komadu. Iako često može zvučati prilično ozbiljno, stručnjaci ističu kako ne mora automatski ukazivati na teži oblik prehlade ili neku bolest. Štoviše, moguće ga je prilično uspješno držati pod kontrolom i izliječiti.

Noćni kašalj i mogući uzroci

Iako ostali simptomi poput povišene temperature, slabosti i boli u tijelu mogu izostati, lako je moguće da se radi o virusnoj prehladi.

Kad je riječ o bakterijskim infekcijama, one se uglavnom liječe antibioticima. Noćni kašalj ovdje je jedna od mogućih pojava i nakon što je liječenje završilo, a simptomi se povukli. Naime, u respiratornom sustavu često će i dalje ostati sekreta koji ga lako može nadražiti. Kašljanjem će ga tijelo pokušati u potpunosti izbaciti.

Noćni kašalj ponekad može ukazivati i na pojavu astme kod djeteta, pogotovo kad dulje vrijeme ne prolazi. Tada je poželjno potražiti savjet liječnika.

Uzročnik nemirnog sna

Noćni kašalj, pogotovo kod djece, često se može činiti mnogo gori od onog koji se javlja tijekom dana. To ponekad i nije daleko od istine, ističu stručnjaci. Ono što noću potiče kašalj jest sekret koji se zadržava u dišnim putevima i slijeva niz grlo, a što se mnogo lakše događa kada je tijelo u ležećem položaju i opušteno.

   Suhi zrak unutar prostorije u kojoj dijete spava također je jedan od čestih uzročnika noćnog kašlja. Liječnici ističu kako je tijelo u stanju opuštenosti također osjetljivije na podražaje iz okoline, te već mala neravnoteža može biti "okidač" za dosadan kašalj.

Suzbijanje prirodnim metodama ili posjet liječniku?

Za početak, kašalj možete ublažiti tako da djetetovu glavu tijekom spavanja malo podignete. To je najlakše učiniti dodavanjem još jednog jastuka, a osigurati će da se sekret ne slijeva u dišne puteve i nadražuje ih.
Što se suhog zraka u prostoriji tiče, uvijek je najjednostavnije rješenje kupiti ovlaživač zraka koji se danas može naći u zaista mnogim oblicima.
Kada je o veoma malom djetetu riječ, često je najbolje držati se provjerenih i prirodnih metoda, poput uzimanja žlice meda prije spavanja. Med dokazano smiruje intenzivan kašalj, te bi se on već nakon nekoliko dana trebao smanjiti i uskoro u potpunosti nestati.

U slučaju da noćni kašalj ne prestaje niti nakon više od tjedan dana, poželjno je tražiti savjet liječnika. Isto vrijedi i za kašalj koji je praćen pištajućim zvukom u plućima prilikom udisanja. Dokle god nema značajnih promjena u disanju i boli u prsima, najvjerojatnije se radi o tipu kašlja koji je potrebno tek suzbijati navedenim metodama, a s vremenom će sam iščeznuti. Nataša Vuk 

Kleiner Junge hat starke Halsschmerzen

Noćni kašalj kod djece i kako se protiv njega boriti

<para>Želite li da napokon prestanu povremena natezanja vas i djeteta oko redovitog i pravilnog pranja zubiju, vrijeme je da upoznate <emphasis>Brushies</emphasis>, uređaj za četkicu povezan s pametnim telefonom koji pranje zubiju pretvara u dječju igru. Ova igračka osmišljena je i dizajnirana u Vukovaru, a iza nje ponosno stoji tim od petero ljudi na čijem je čelu 35-godišnji Saša Salamon, direktor tvrtke <emphasis>Code Consulting</emphasis> u kojoj je i nastao ovaj proizvod.</para>
<para>„Brushies je igračka koja se spaja na bilo koju postojeću četkicu za zube. Kada dijete počne četkati zube, aktivira se softer koji će se moći besplatno skinuti s interneta. Odmah potom na sučelju telefona ili tableta pojavljuje se grafika koja podsjeća na crtane filmove“, objašnjava Saša Salamon te dodaje da djecu igra motivira da četkaju zube pune dvije minute.</para>
<para>Kada djeca pravilno četkaju zube i pravilnom brzinom, pumpaju se baloni, koji, kad puknu, izbacuju konfete. Ako kojim slučajem dijete prestane prati zube, aplikacija se automatski zaustavlja.</para>
<para>
 <emphasis>Brushies</emphasis> još nije u prodaji, a kad ga stave na tržište, ističe Salamon, najprije kreću u osvajanje Amerike, a potom i Europe. Ne sumnjaju u svoj uspjeh jer napominje da su povratne reakcije djece i roditelja izuzetno pozitivne.</para>
<para>"Uspješno smo spojili igranje igrica s pranjem zubiju koji se moraju svakodnevno prati. Djeca će pomoću Brushiesa vrlo brzo zavoljeti prati zube, pravilno i dovoljno dugo, što je najbitnije", napominje vukovarski poduzetnik. 
</para>
<para>
 <emphasis>Brushies</emphasis> će se moći kupiti u raznim bojama, ali s različitim životinjskim likovima. Ideja im ne manjka pa stoga i dalje punom parom planiraju razvijati ovaj zanimljiv uređaj.</para>
<para>„Ideje su proširiti sustav na multiplayer, kako bi se djeca igrala s prijateljima i međusobno se motivirala još više. Također planiramo verzije za razne dobne skupine, ali i za odrasle“, za kraj objašnjava Salamon.
</para>

Hrvatski proizvod: Četkica koja uči djecu prati zube Želite li da napokon prestanu povremena natezanja vas i djeteta oko redovitog i pravilnog pranja zubiju, vrijeme je da upoznate Brushies, uređaj za četkicu povezan s pametnim telefonom koji pranje zubiju pretvara u dječju igru Želite li da napokon prestanu povremena natezanja vas i djeteta oko redovitog i pravilnog pranja zubiju, vrijeme je da upoznate Brushies, uređaj za četkicu povezan s pametnim telefonom koji pranje zubiju pretvara u dječju igru. Ova igračka osmišljena je i dizajnirana u Vukovaru, a iza nje ponosno stoji tim od petero ljudi na čijem je čelu 35-godišnji Saša Salamon, direktor tvrtke Code Consulting u kojoj je i nastao ovaj proizvod.
„Brushies je igračka koja se spaja na bilo koju postojeću četkicu za zube. Kada dijete počne četkati zube, aktivira se softer koji će se moći besplatno skinuti s interneta. Odmah potom na sučelju telefona ili tableta pojavljuje se grafika koja podsjeća na crtane filmove“, objašnjava Saša Salamon te dodaje da djecu igra motivira da četkaju zube pune dvije minute.
Kada djeca pravilno četkaju zube i pravilnom brzinom, pumpaju se baloni, koji, kad puknu, izbacuju konfete. Ako kojim slučajem dijete prestane prati zube, aplikacija se automatski zaustavlja.

   Brushies još nije u prodaji, a kad ga stave na tržište, ističe Salamon, najprije kreću u osvajanje Amerike, a potom i Europe. Ne sumnjaju u svoj uspjeh jer napominje da su povratne reakcije djece i roditelja izuzetno pozitivne.
"Uspješno smo spojili igranje igrica s pranjem zubiju koji se moraju svakodnevno prati. Djeca će pomoću Brushiesa vrlo brzo zavoljeti prati zube, pravilno i dovoljno dugo, što je najbitnije", napominje vukovarski poduzetnik. 


   Brushies će se moći kupiti u raznim bojama, ali s različitim životinjskim likovima. Ideja im ne manjka pa stoga i dalje punom parom planiraju razvijati ovaj zanimljiv uređaj.
„Ideje su proširiti sustav na multiplayer, kako bi se djeca igrala s prijateljima i međusobno se motivirala još više. Također planiramo verzije za razne dobne skupine, ali i za odrasle“, za kraj objašnjava Salamon.
 Petra Majetić 

cetkica-brushies

Hrvatski proizvod: Četkica koja uči djecu prati zube

<para>Ne postoji jedinstven recept prema kojem se odgajaju dobra djeca, ali zato postoji nekoliko načina koji potencijalno mogu utjecati da vaši mališani postanu uzor drugoj djeci. Psiholozi sa Sveučilišta Harvard proveli su istraživanje kako bi doznali na koji način odgojiti dobro dijete. Naučiti dijete kontrolirati emocije, pokazati zahvalnost i suosjećanje prema drugima te preuzeti odgovornost za svoje postupke, stručnjaci smatraju ključem uspješnog roditeljstva.
</para>
<heading4>
 Provodite vrijeme sa svojom djecom
</heading4>
<para>
Za početak pokušajte izgraditi odnos pun povjerenja sa svojim djetetom. Nemojte se dovesti u situaciju da nemate vremena za iskren razgovor s djetetom, pa makar on trajao i nekoliko minuta. Svaki slobodan trenutak iskoristite za konstruktivni razgovor, igranje ili za odlazak na obiteljski izlet. Nikada nemojte zaboravite pokazati koliko vam je stalo do djeteta i koliko ga volite. Naučite ga kako poštovati samog sebe, obitelj i okolinu.
</para>
<heading4>
 Naučite dijete kontroliranju emocija
</heading4>
<para>
Bez obzira na dob, djetetu kao i odraslom čovjeku, negativne emocije jednako teško padaju. Naučite djecu kako da se nose s negativnim emocijama i kako da te iste emocije iz sebe izbace. Napomenite im da na tugu, ljutnju i razočarenje ne treba trošiti previše energije.</para>
<para>
 Podučite dijete preuzimanju odgovornosti
</para>
<para>Od malih nogu djecu treba učiti kako se na pravilan način suočiti s problemom i kako za sve svoje postupke treba preuzeti odgovornost. Ne zaboravite ga naučiti da je važno stajati iza svake svoje riječi.
</para>
<heading4>
 Objasnite važnost suosjećanja
</heading4>
<para>
Pokušajte na jednostavan način objasniti djetetu što znači biti suosjećajan. Naglasite mu da suosjećanje treba razvijati prema svima koji ga okružuju i kojima je to potrebno. Otvorite djetetu vrata svijeta i razgovarajte, primjerice o djeci koja nemaju što za jesti ili o onima koji nemaju dom. Objasnite mu na vlastitim primjerima što znači biti društveno odgovoran.
</para>
<heading4>
 Pomozite djetetu da nauči biti zahvalno
</heading4>
<para>
Naučite dijete da je biti zahvalan, nekome ili nečemu, lijepo i pohvalno. Podsjetite ih da treba reći "hvala" u svakoj prilici koja to zahtijeva. Psiholozi tvrde da osobe koje su navikle izražavati zahvalnost bivaju suosjećajnije, velikodušnije i više vole pomagati drugima.
</para>
<heading4>
 Usadite im temeljne obiteljske vrijednosti
</heading4>
<para>
Djetetu je potrebno na vrijeme objasniti što su to temeljne obiteljske vrijednosti i kako ih se treba pridržavati. Ne očekujte od djeteta da ih se pridržava i poštuje, ako ih vi pravilno ne promovirate. Djeca moraju učiti od svojih roditelja, a ne roditelji od njih. S vremena na vrijeme upitajte se: Drži li moje dijete do obećanja? Kako se ponaša prema svojim vršnjacima? Njegovi stavovi i ponašanja dat će vam odgovor, odgajate li dijete u pravom smjeru.</para>

Psiholozi savjetuju: 6 načina kako odgojiti dobro dijete? Odgoj djeteta iznimno je težak, dugotrajan i iscrpljujući posao. Odgajati dijete da bude sretno i bezbrižno, a pritom i dobro još je nezahvalnije i teže. Ne postoji jedinstven recept prema kojem se odgajaju dobra djeca, ali zato postoji nekoliko načina koji potencijalno mogu utjecati da vaši mališani postanu uzor drugoj djeci. Psiholozi sa Sveučilišta Harvard proveli su istraživanje kako bi doznali na koji način odgojiti dobro dijete. Naučiti dijete kontrolirati emocije, pokazati zahvalnost i suosjećanje prema drugima te preuzeti odgovornost za svoje postupke, stručnjaci smatraju ključem uspješnog roditeljstva.


   Provodite vrijeme sa svojom djecom


Za početak pokušajte izgraditi odnos pun povjerenja sa svojim djetetom. Nemojte se dovesti u situaciju da nemate vremena za iskren razgovor s djetetom, pa makar on trajao i nekoliko minuta. Svaki slobodan trenutak iskoristite za konstruktivni razgovor, igranje ili za odlazak na obiteljski izlet. Nikada nemojte zaboravite pokazati koliko vam je stalo do djeteta i koliko ga volite. Naučite ga kako poštovati samog sebe, obitelj i okolinu.


   Naučite dijete kontroliranju emocija


Bez obzira na dob, djetetu kao i odraslom čovjeku, negativne emocije jednako teško padaju. Naučite djecu kako da se nose s negativnim emocijama i kako da te iste emocije iz sebe izbace. Napomenite im da na tugu, ljutnju i razočarenje ne treba trošiti previše energije.

   Podučite dijete preuzimanju odgovornosti

Od malih nogu djecu treba učiti kako se na pravilan način suočiti s problemom i kako za sve svoje postupke treba preuzeti odgovornost. Ne zaboravite ga naučiti da je važno stajati iza svake svoje riječi.


   Objasnite važnost suosjećanja


Pokušajte na jednostavan način objasniti djetetu što znači biti suosjećajan. Naglasite mu da suosjećanje treba razvijati prema svima koji ga okružuju i kojima je to potrebno. Otvorite djetetu vrata svijeta i razgovarajte, primjerice o djeci koja nemaju što za jesti ili o onima koji nemaju dom. Objasnite mu na vlastitim primjerima što znači biti društveno odgovoran.


   Pomozite djetetu da nauči biti zahvalno


Naučite dijete da je biti zahvalan, nekome ili nečemu, lijepo i pohvalno. Podsjetite ih da treba reći "hvala" u svakoj prilici koja to zahtijeva. Psiholozi tvrde da osobe koje su navikle izražavati zahvalnost bivaju suosjećajnije, velikodušnije i više vole pomagati drugima.


   Usadite im temeljne obiteljske vrijednosti


Djetetu je potrebno na vrijeme objasniti što su to temeljne obiteljske vrijednosti i kako ih se treba pridržavati. Ne očekujte od djeteta da ih se pridržava i poštuje, ako ih vi pravilno ne promovirate. Djeca moraju učiti od svojih roditelja, a ne roditelji od njih.  S vremena na vrijeme upitajte se: Drži li moje dijete do obećanja? Kako se ponaša prema svojim vršnjacima? Njegovi stavovi i ponašanja dat će vam odgovor, odgajate li dijete u pravom smjeru. Petra Majetić 

sretno dijete_pixabay

Psiholozi savjetuju: 6 načina kako odgojiti dobro dijete?

<para>Većina će ljudi hladnoću povezati s konstantnim prehladama, grloboljom i curenjem nosa Upravo zato mnogi roditelji često izbjegavaju dulje šetnje s mališanima tijekom zime, bojeći se da dijete ne "pokupi" neku prehladu ili virozu na hladnom zraku.</para>
<para>Međutim, zrak u zatvorenom prostoru, zbog ustajalosti može biti i opasniji kada je u pitanju prenošenje virusa. Stoga hladan zrak ne bi trebao biti prepreka za šetnju s mališanom, bez obzira na njegovu dob. Jačanje imuniteta i otpornosti mališana samo je jedan razlog da zimske šetnje produljite.
</para>
<heading4>Boravak na zraku za oporavak organizma</heading4>
<para>
Bez obzira na dob, boravak na svježem zraku nešto je što redovito treba prakticirati. Međutim, kada su male bebice i zima u pitanju, roditelji često zaziru od hladnoće, misleći kako će hladan zrak uzrokovati tek prehladu ili ozbiljniju bolest. Kako bi takav ishod izbjegli, boravak na zatvorenom nešto je što je zimi normalno, a šetnje traju tek kratko vrijeme.</para>
<para>Samo udisanje hladnog zraka ne uzrokuje bolest – kako kod odraslih, tako i kod djece. Udisanje virusa u zraku uzrokuje prehladu ili ozbiljniju bolest, no hladan zrak kao takav ne predstavlja opasnost niti uzrokuje iritaciju dišnih puteva. Dok god je dijete toplo obučeno i nije mu hladno za tijelo, hladan zrak ne bi trebao biti razlog za zabrinutost.
</para>
<heading4>Ustajali zrak u zatvorenom prostoru</heading4>
<para>
Što se samih virusa tiče, stručnjaci ističu da često veća opasnost leži u zraku koji udišemo u vlastitom domu. Zima je često i vrijeme rjeđeg vjetrenja prostorija, budući da u kući radi grijanje. Kratko otvaranje prozora ipak nije dovoljno da "pročisti" sve nečistoće u zraku, što će uglavnom rezultirati ustajalim zrakom. A takav je zrak iznimno pogodan za množenje raznih virusa.</para>
<para>Otežano cirkuliranje zraka u zatvorenim prostorijama, uz lakše nakupljanje virusa, može uzrokovati i iritacije očiju, probleme sa sinusima, glavobolje i kroničan umor. Svemu tome podložnija su upravo mala djeca, čiji je organizam itekako osjetljiviji.
</para>
<heading4>Svježi zrak i oporavak organizma</heading4>
<para>
Dok god se radi o svježem i čistom zraku, njegova je temperatura manje bitna – imati će pozitivan učinak na cijeli organizam i jačanje imuniteta. Za početak, tu je energija. Sam izlazak na svježi zrak osigurati će mališanu dovoljno energije, ali će isto tako i regulirati spavanje, odnosno osigurati miran san. Za razliku od ustajalog zraka, hladan će zrak imati pozitivan učinak na čišćenje dišnih puteva i povećanja kapaciteta pluća djeteta.</para>
<para>Što se prehlada i bolesti tiče, mnoga su istraživanja potvrdila kako veza između razvoja prehlade i hladnog zraka zapravo ne postoji. Ljudsko je tijelo prilagođeno nižim temperaturama na način da se već u nosu hladan zrak filtrira i prilagođava organizmu, bez straha od toga da će nanijeti štetu respiratornom sustavu ili plućima. Uz to, ako je dijete već i prehlađeno, svjež zrak će potaknuti lakše izlučivanje sluzi iz dišnog sustava, te neće pogoršati prehladu ako je dijete toplo obučeno.
</para>
<para>Od neizlaganja hladnom zraku, za sprječavanje prehlade i bolesti u zimskim mjesecima važnije su aktivnosti poput redovitog pranja ručica, izbjegavanja velikih grupa ljudi gdje je prijenos virusa mnogo izgledniji, te unos dovoljne količine tekućine tijekom dana kako bi se spriječilo nakupljanje sluzi u dišnim putevima. Imajući sve navedeno na umu, nema razloga da zimske šetnje s mališanom ne postanu svakodnevna navika.
</para>

Boravak djece na svježem zraku smanjuje rizik od prehlada Većina će ljudi hladnoću povezati s konstantnim prehladama, grloboljom i curenjem nosa. Većina će ljudi hladnoću povezati s konstantnim prehladama, grloboljom i curenjem nosa Upravo zato mnogi roditelji često izbjegavaju dulje šetnje s mališanima tijekom zime, bojeći se da dijete ne "pokupi" neku prehladu ili virozu na hladnom zraku.
Međutim, zrak u zatvorenom prostoru, zbog ustajalosti može biti i opasniji kada je u pitanju prenošenje virusa. Stoga hladan zrak ne bi trebao biti prepreka za šetnju s mališanom, bez obzira na njegovu dob. Jačanje imuniteta i otpornosti mališana samo je jedan razlog da zimske šetnje produljite.

Boravak na zraku za oporavak organizma

Bez obzira na dob, boravak na svježem zraku nešto je što redovito treba prakticirati. Međutim, kada su male bebice i zima u pitanju, roditelji često zaziru od hladnoće, misleći kako će hladan zrak uzrokovati tek prehladu ili ozbiljniju bolest. Kako bi takav ishod izbjegli, boravak na zatvorenom nešto je što je zimi normalno, a šetnje traju tek kratko vrijeme.
Samo udisanje hladnog zraka ne uzrokuje bolest – kako kod odraslih, tako i kod djece. Udisanje virusa u zraku uzrokuje prehladu ili ozbiljniju bolest, no hladan zrak kao takav ne predstavlja opasnost niti uzrokuje iritaciju dišnih puteva. Dok god je dijete toplo obučeno i nije mu hladno za tijelo, hladan zrak ne bi trebao biti razlog za zabrinutost.

Ustajali zrak u zatvorenom prostoru

Što se samih virusa tiče, stručnjaci ističu da često veća opasnost leži u zraku koji udišemo u vlastitom domu. Zima je često i vrijeme rjeđeg vjetrenja prostorija, budući da u kući radi grijanje. Kratko otvaranje prozora ipak nije dovoljno da "pročisti" sve nečistoće u zraku, što će uglavnom rezultirati ustajalim zrakom. A takav je zrak iznimno pogodan za množenje raznih virusa.
Otežano cirkuliranje zraka u zatvorenim prostorijama, uz lakše nakupljanje virusa, može uzrokovati i iritacije očiju, probleme sa sinusima, glavobolje i kroničan umor. Svemu tome podložnija su upravo mala djeca, čiji je organizam itekako osjetljiviji.

Svježi zrak i oporavak organizma

Dok god se radi o svježem i čistom zraku, njegova je temperatura manje bitna – imati će pozitivan učinak na cijeli organizam i jačanje imuniteta. Za početak, tu je energija. Sam izlazak na svježi zrak osigurati će mališanu dovoljno energije, ali će isto tako i regulirati spavanje, odnosno osigurati miran san. Za razliku od ustajalog zraka, hladan će zrak imati pozitivan učinak na čišćenje dišnih puteva i povećanja kapaciteta pluća djeteta.
Što se prehlada i bolesti tiče, mnoga su istraživanja potvrdila kako veza između razvoja prehlade i hladnog zraka zapravo ne postoji. Ljudsko je tijelo prilagođeno nižim temperaturama na način da se već u nosu hladan zrak filtrira i prilagođava organizmu, bez straha od toga da će nanijeti štetu respiratornom sustavu ili plućima. Uz to, ako je dijete već i prehlađeno, svjež zrak će potaknuti lakše izlučivanje sluzi iz dišnog sustava, te neće pogoršati prehladu ako je dijete toplo obučeno.

Od neizlaganja hladnom zraku, za sprječavanje prehlade i bolesti u zimskim mjesecima važnije su aktivnosti poput redovitog pranja ručica, izbjegavanja velikih grupa ljudi gdje je prijenos virusa mnogo izgledniji, te unos dovoljne količine tekućine tijekom dana kako bi se spriječilo nakupljanje sluzi u dišnim putevima. Imajući sve navedeno na umu, nema razloga da zimske šetnje s mališanom ne postanu svakodnevna navika.
 Nataša Vuk 

svjezem zraku

Boravak djece na svježem zraku smanjuje rizik od prehlada

<para>Nažalost, ovakve vrste kaznenih djela za većinu ljudi još su uvijek tabu teme, ali nekoliko majki odlučilo je to promijeniti i o ovom ozbiljnom problemu jasno i glasno progovoriti. Prije nešto više od dva tjedna osnovale su udruga 
 <emphasis>
 <ulink url="http://udrugalavice.com/">Lavice</ulink> - za zaštitu i podršku žrtvama pedofila</emphasis>
 , a sve je započelo s jednim postom objavljenim na Facebooku.</para>
<para>„Susreli smo se sa situacijom da je odrasla osoba slala grozote u inbox malodobnoj djeci. Odlučili smo to podijeliti s javnošću. Otvorili smo facebook grupu <emphasis>Za pomoć i zaštitu žrtava pedofila </emphasis>u koju se svaki dan uključivalo sve više i više ljudi. Na dnevnoj bazi primali smo jako puno dojava i iskustava roditelja i djece s pedofilijom", objašnjavaju iz udruge te napominju da im je velika rasprostranjenost pedofilije po cijeloj Hrvatskoj bila dovoljno dobar razlog da odu korak dalje i službeno se registriraju.
</para>
<heading4>Najvažnija je pravovremena zaštita i podrška</heading4>
<para>
S obzirom na to da su trenutno jedina udruga ovakve vrste u Hrvatskoj, četiri Lavice predsjednica Anita Papa, potpredsjednica Tea Franjčić, tajnica Diana Krznar Bačić i likvidatorica Tea Biber, napominju da im je najvažnije pružiti zaštitu i podršku žrtava pedofila, u pravnom i psihološkom smislu. Također ističu da svi oni koji će zatražiti njihovu pomoć, moraju biti svjesni da moraju biti spremni podnijeti prijavu u policiji jer se s pedofilijom ne obračunava u četiri zida.</para>
<para>Od osnivanja grupe na Facebooku do danas dobile su prijave o pedesetak konkretnih slučajeva, a upozoravaju da osim muškaraca, pedofili mogu biti i žene.
</para>
<heading4>Sve veći broj pedofila na Internetu</heading4>
<para>
Prema podacima kojima raspolaže Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, seksualni zlostavljač, u najvećem broju slučajeva član je šire obitelji, zatim neka druga poznata osoba, susjed, otac, maloljetni naslinik, član uže obitelji, a tek je na posljednjem mjestu nepoznata osoba.</para>
<para>Ono što posebno zabrinjava jest kako sve veći broj pedofila vreba žrtve putem interneta, ponajviše putem društvenih mreža, ističu <emphasis>Lavice</emphasis>
 te poručuju da treba poraditi na edukaciji djece i roditelja. Ono što roditelji mogu učiniti jest da svojim mališanima usade osjećaj odgovornosti te da međusobno razgovaraju o sadržaju koji djecu zaokuplja na Internetu.
</para>
<heading4>Nedorečen Kazneni zakon</heading4>
<para>
Najveći problem kad je u pitanju pedofilija, <emphasis>Lavice</emphasis> vide u Kaznenom zakonu koji je nedorečen i pun propusta te u neosviještenom društvu koje zatvara oči ispred ozbiljnog problema</para>
<para>„Većina roditelja i djece odustaje zbog malih i smiješnih kazni koje dobivaju pedofili, predugog vremenskog trajanja samog postupka, ali i zbog procedure oko postupka prijave pedofila", objašnjavaju iz Udruge.
</para>
<para>Rješenje problema vide u promjeni Zakona, strožim kaznama, pomicanju dobnih granica koje određuju kazne za pedofile te pravu uvida u registar pedofila.</para>

Žene i majke Lavice: Svakim danom raste broj pedofila koji vrebaju našu djecu Ako je suditi po službenim statistikama, ali i po sve većem broju osobnih iskustava djece i roditelja s pedofilima, možemo zaključiti da se Hrvatska bori s opasnim valom pedofilskih zločina. Nažalost, ovakve vrste kaznenih djela za većinu ljudi još su uvijek tabu teme, ali nekoliko majki odlučilo je to promijeniti i o ovom ozbiljnom problemu jasno i glasno progovoriti. Prije nešto više od dva tjedna osnovale su udruga 
      
         Lavice - za zaštitu i podršku žrtvama pedofila
   , a sve je započelo s jednim postom objavljenim na Facebooku.
„Susreli smo se sa situacijom da je odrasla osoba slala grozote u inbox malodobnoj djeci. Odlučili smo to podijeliti s javnošću. Otvorili smo facebook grupu  Za pomoć i zaštitu žrtava pedofila u koju se svaki dan uključivalo sve više i više ljudi. Na dnevnoj bazi primali smo jako puno dojava i iskustava roditelja i djece s pedofilijom", objašnjavaju iz udruge te napominju da im je velika rasprostranjenost pedofilije po cijeloj Hrvatskoj bila dovoljno dobar razlog da odu korak dalje i službeno se registriraju.

Najvažnija je pravovremena zaštita i podrška

S obzirom na to da su trenutno jedina udruga ovakve vrste u Hrvatskoj, četiri Lavice predsjednica Anita Papa, potpredsjednica Tea Franjčić, tajnica Diana Krznar Bačić i likvidatorica Tea Biber, napominju da im je najvažnije pružiti zaštitu i podršku žrtava pedofila, u pravnom i psihološkom smislu. Također ističu da svi oni koji će zatražiti njihovu pomoć, moraju biti svjesni da moraju biti spremni podnijeti prijavu u policiji jer se s pedofilijom ne obračunava u četiri zida.
Od osnivanja grupe na Facebooku do danas dobile su prijave o pedesetak konkretnih slučajeva, a upozoravaju da osim muškaraca, pedofili mogu biti i žene.

Sve veći broj pedofila na Internetu

Prema podacima kojima raspolaže Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, seksualni zlostavljač, u najvećem broju slučajeva član je šire obitelji, zatim neka druga poznata osoba, susjed, otac, maloljetni naslinik, član uže obitelji, a tek je na posljednjem mjestu nepoznata osoba.
Ono što posebno zabrinjava jest kako sve veći broj pedofila vreba žrtve putem interneta, ponajviše putem društvenih mreža, ističu Lavice
    te poručuju da treba poraditi na edukaciji djece i roditelja. Ono što roditelji mogu učiniti jest da svojim mališanima usade osjećaj odgovornosti te da međusobno razgovaraju o sadržaju koji djecu zaokuplja na Internetu.

Nedorečen Kazneni zakon

Najveći problem kad je u pitanju pedofilija, Lavice vide u Kaznenom zakonu koji je nedorečen i pun propusta te u neosviještenom društvu koje zatvara oči ispred ozbiljnog problema
„Većina roditelja i djece odustaje zbog malih i smiješnih kazni koje dobivaju pedofili, predugog vremenskog trajanja samog postupka, ali i zbog procedure oko postupka prijave pedofila", objašnjavaju iz Udruge.

Rješenje problema vide u promjeni Zakona, strožim kaznama, pomicanju dobnih granica koje određuju kazne za pedofile te pravu uvida u registar pedofila. Petra Majetić 

dijete_pixabay

Žene i majke Lavice: Svakim danom raste broj pedofila koji vrebaju našu djecu

<para>Jučer je predstavljena kampanja “Mali Štrumpfovi, veliki ciljevi” koja na inovativan način povezuje ciljeve održivog razvoja, koje su kao viziju boljeg svijeta dogovorile 193 zemlje članice Ujedinjenih naroda, i Štrumpfove, koji generacijama simboliziraju vrijednosti kao što su solidarnost, zajedništvo i poštivanje različitosti.</para>
<para>Štrumpfovi putem stranice <ulink url="http://www.smallsmurfsbiggoals.com">www.smallsmurfsbiggoals.com</ulink> pozivaju djecu i njihove obitelji da se upoznaju s “malim” stvarima koje mogu učiniti kako bi pomogli ostvarivanju kvalitetnijeg obrazovanja, zdravlja, čišćeg okoliša ili drugih ciljeva koje smatraju važnima. Kroz zabavnu igru, svatko može odabrati ciljeve kojima želi doprinijeti i stvoriti vlastitog Štrumpfa avatara kojeg može podijeliti s prijateljima kako bi se i oni pridružili inicijativi.</para>
<para>Vrhunac kampanje očekuje se u povodu Međunarodnog dana sreće, koji se obilježava 20. ožujka, a tim će se povodom, dan ranije, u Zagrebu održati svečana premijera nadolazećeg animiranog hita “Štrumpfovi: skriveno selo”.
</para>
<blockquote>
 <para>Prava poruka ove kampanje jest da svatko od nas može napraviti promjenu, bez obzira jesmo li veliki ili mali. Podrška Ujedinjenim Narodima i nastavak dugogodišnje suradnje s UNICEF-om čast je i privilegija, izjavila je Veronique Culliford, kćer kreatora Štrumpfova, Peya.</para>
 <para>Djeca su snažni zagovaratelji kada su u pitanju stvari koje direktno utječu na njih. Moramo pronalaziti načine kako ih ohrabrivati da se bore protiv neravnopravnosti i nepravde. Ova kampanja je platforma koja omogućava da se i njihov glas čuje, izjavila je direktorica za komunikacije UNICEF-a Paloma Escudero.</para>
 <para>Filmovi nadahnjuju ljude svih generacija. Nadamo se da će ova kampanja motivirati mlade i njihove obitelji da doprinesu Ciljevima održivog razvoja, kako bi se okončalo siromaštvo, smanjila neravnopravnost i zaštitila naša planeta. Zahvaljujemo Sony Pictures Animation studiju i Štrumpfovima na kreativnoj podršci za ostvarivanje Ciljeva održivog razvoja, poručio je Maher Nasser, voditelj za suradnju u Odjelu za informiranje UN-a.</para>
</blockquote>

UNICEF i UN na suradnju pridobili... Štrumpfove! Jučer je predstavljena kampanja “Mali Štrumpfovi, veliki ciljevi” koja na inovativan način povezuje ciljeve održivog razvoja, koje su kao viziju boljeg svijeta dogovorile 193 zemlje članice Ujedinjenih naroda, i Štrumpfove, koji generacijama simboliziraju vrijednosti kao što su solidarnost, zajedništvo i poštivanje različitosti Jučer je predstavljena kampanja “Mali Štrumpfovi, veliki ciljevi” koja na inovativan način povezuje ciljeve održivog razvoja, koje su kao viziju boljeg svijeta dogovorile 193 zemlje članice Ujedinjenih naroda, i Štrumpfove, koji generacijama simboliziraju vrijednosti kao što su solidarnost, zajedništvo i poštivanje različitosti.
Štrumpfovi putem stranice www.smallsmurfsbiggoals.com pozivaju djecu i njihove obitelji da se upoznaju s “malim” stvarima koje mogu učiniti kako bi pomogli ostvarivanju kvalitetnijeg obrazovanja, zdravlja, čišćeg okoliša ili drugih ciljeva koje smatraju važnima. Kroz zabavnu igru, svatko može odabrati ciljeve kojima želi doprinijeti i stvoriti vlastitog Štrumpfa avatara kojeg može podijeliti s prijateljima kako bi se i oni pridružili inicijativi.
Vrhunac kampanje očekuje se u povodu Međunarodnog dana sreće, koji se obilježava 20. ožujka, a tim će se povodom, dan ranije, u Zagrebu održati svečana premijera nadolazećeg animiranog hita “Štrumpfovi: skriveno selo”.


   Prava poruka ove kampanje jest da svatko od nas može napraviti promjenu, bez obzira jesmo li veliki ili mali. Podrška Ujedinjenim Narodima i nastavak dugogodišnje suradnje s UNICEF-om čast je i privilegija, izjavila je Veronique Culliford, kćer kreatora Štrumpfova, Peya.
   Djeca su snažni zagovaratelji kada su u pitanju stvari koje direktno utječu na njih. Moramo pronalaziti načine kako ih ohrabrivati da se bore protiv neravnopravnosti i nepravde. Ova kampanja je platforma koja omogućava da se i njihov glas čuje, izjavila je direktorica za komunikacije UNICEF-a Paloma Escudero.
   Filmovi nadahnjuju ljude svih generacija. Nadamo se da će ova kampanja motivirati mlade i njihove obitelji da doprinesu Ciljevima održivog razvoja, kako bi se okončalo siromaštvo, smanjila neravnopravnost i zaštitila naša planeta. Zahvaljujemo Sony Pictures Animation studiju i Štrumpfovima na kreativnoj podršci za ostvarivanje Ciljeva održivog razvoja, poručio je Maher Nasser, voditelj za suradnju u Odjelu za informiranje UN-a.
 Priopćenje za javnost 

unicef i štrumpfovi

UNICEF i UN na suradnju pridobili... Štrumpfove!

<para>. Javnosti su obznanili da kreću u unapređivanje informatike u osnovnim i srednjim školama. Podsjetimo, hrvatski školarci uče informatiku po programu iz 1993. godine.</para>

[VIDEO] Ministarstvo obrazovanja potvrdilo: Djeca više neće učiti informatiku po programu iz 1993. Nakon godinu dana natezanja oko kurikularne reforme, stotinu javnih istupa Borisa Jokića u kojima je javnosti ilustrirao zastarjelost obrazovnog sustava, navodeći izostanak informatike kao obaveznog predmeta, Ministarstvo obrazovanja odlučilo je popustiti . Javnosti su obznanili da kreću u unapređivanje informatike u osnovnim i srednjim školama. Podsjetimo, hrvatski školarci uče informatiku po programu iz 1993. godine. Klinfo.hr 

informatika1_rtl (2)

[VIDEO] Ministarstvo obrazovanja potvrdilo: Djeca više neće učiti informatiku po programu iz 1993.

<para>Dok u potpunosti ne ovlada jezikom, dijete zna prolaziti kroz<ulink url="https://klinfortl.hr/djeca-2/predskolci/poteskoce-prilikom-pisanja-dijete-izostavlja-slova-u-rijecima/"> određene jezične poteškoće</ulink>. Jedan od problema s kojim se roditelj zna susresti je da njegovo dijete ne može zapamtiti kako se pišu pojedine riječi. Praksa je pokazala da boljem zapamćivanju načina pisanja riječi pomaže pisanje te riječi prstom u zraku, pisanje riječi na suprotnom zidu ili na stropu zamišljenom olovkom koja se nalazi na vrhu nosa. Osim toga, stručnjaci predlažu i nekoliko igara i vježbi koje su posebno namijenjene zapamćivanju pravilnog pisanja riječi. Mi vam donosimo neke od njih uz jednu napomenu. Nikada nemojte zaboraviti da djetetu nije potreban samo poučavatelj nego i partner u igri.
</para>
<heading4>
 Usmena križaljka
</heading4>
<para>
Predložite djetetu da prepozna riječi. Vi izgovarate definiciju, a dijete neka pogodi i zapiše riječ. Ne morate se nužno držati definicija iz leksikona i neciklopedija. Tijekom rada na ovoj vježbi aktualizira se značenje riječi i utvrđuje se veza značenja s akustičkom slikom riječi.
</para>
<heading4>
 Šifrirano pismo
</heading4>
<para>
Predložite djetetu da zapiše riječi koje ćete diktirati, ali samo u suglasnicima (diktirate mu one riječi u kojima je potrebno zapamtiti pisanje suglasnika) ili samoglasnicima (ako treba zapamtiti riječi s problematičnim samoglasnicima). Primjerice:<emphasis> aoaoi</emphasis> (laboratorij), <emphasis>aoiaia</emphasis> (asocijacija), <emphasis>tmbl</emphasis> (automobil), <emphasis>vtrmt</emphasis> (vatromet).
</para>
<heading4>
 Teške riječi
</heading4>
<para>
Potrebno je pripremiti određeni broj kartica s riječima koje dijete uči i u njima podcrtati (označiti bojom ili podebljati) problematična slova. Što više slova naglasite, to je bolje. Ako u igri sudjeluju kartice s riječima koje dijete već poznaje, to mu neće naštetiti. U igri može sudjelovati dva do pet igrača. Prije početka igre svaki igrač dobiva jednak broj kartica s riječima. Zatim se, primjerice, brojalicom određuje tko je prvi na redu. Igrač stavlja karticu na stol i razgovijetno izgovara riječ koja je na njoj napisana, intonacijom naglašavajući problematična slova. Protivnik treba među svojim karticama pronaći riječ u kojoj je podebljano jedno od imenovanih problematičnih slova i prekriti njome izloženu karticu, također razgovijetno izgovarajući riječ. Zatim je na redu sljedeći igrač. Ako igrač nema riječ s traženim slovima, propušta korak. Pobjeđuje onaj koji je prvi sastavio na stol sve svoje kartice.
</para>
<heading4>
 Riječ na riječ
</heading4>
<para>
Potrebno je pripremiti velike karte s kvadratima na kojima su napisane riječi (one koje dijete treba naučiti) i male kartice s istim riječima. U igri mogu sudjelovati dva i više igrača. Svaki igrač uzima jednu veliku kartu. Male karte ostaju na stolu. Voditelj uzima jednu po jednu karticu sa stola i glasno čita riječ. Onaj igrač na čijoj se karti ta riječ nalazi uzima karticu i prekriva njome odgovarajuće polje na svojoj karti. Pobjeđuje onaj igrač koji prvi prekrije svoju kartu malim karticama.</para>

Igre koje pomažu djeci da lakše zapamte kako se pišu pojedine riječi Dok u potpunosti ne ovlada jezikom, dijete zna prolaziti kroz određene jezične poteškoće. Dok u potpunosti ne ovlada jezikom, dijete zna prolaziti kroz određene jezične poteškoće. Jedan od problema s kojim se roditelj zna susresti je da njegovo dijete ne može zapamtiti kako se pišu pojedine riječi. Praksa je pokazala da boljem zapamćivanju načina pisanja riječi pomaže pisanje te riječi prstom u zraku, pisanje riječi na suprotnom zidu ili na stropu zamišljenom olovkom koja se nalazi na vrhu nosa. Osim toga, stručnjaci predlažu i nekoliko igara i vježbi koje su posebno namijenjene zapamćivanju pravilnog pisanja riječi. Mi vam donosimo neke od njih uz jednu napomenu. Nikada nemojte zaboraviti da djetetu nije potreban samo poučavatelj nego i partner u igri.


   Usmena križaljka


Predložite djetetu da prepozna riječi. Vi izgovarate definiciju, a dijete neka pogodi i zapiše riječ. Ne morate se nužno držati definicija iz leksikona i neciklopedija. Tijekom rada na ovoj vježbi aktualizira se značenje riječi i utvrđuje se veza značenja s akustičkom slikom riječi.


   Šifrirano pismo


Predložite djetetu da zapiše riječi koje ćete diktirati, ali samo u suglasnicima (diktirate mu one riječi u kojima je potrebno zapamtiti pisanje suglasnika) ili samoglasnicima (ako treba zapamtiti riječi s problematičnim samoglasnicima). Primjerice: aoaoi (laboratorij), aoiaia (asocijacija), tmbl (automobil), vtrmt (vatromet).


   Teške riječi


Potrebno je pripremiti određeni broj kartica s riječima koje dijete uči i u njima podcrtati (označiti bojom ili podebljati) problematična slova. Što više slova naglasite, to je bolje. Ako u igri sudjeluju kartice s riječima koje dijete već poznaje, to mu neće naštetiti. U igri može sudjelovati dva do pet igrača. Prije početka igre svaki igrač dobiva jednak broj kartica s riječima. Zatim se, primjerice, brojalicom određuje tko je prvi na redu. Igrač stavlja karticu na stol i razgovijetno izgovara riječ koja je na njoj napisana, intonacijom naglašavajući problematična slova. Protivnik treba među svojim karticama pronaći riječ u kojoj je podebljano jedno od imenovanih problematičnih slova i prekriti njome izloženu karticu, također razgovijetno izgovarajući riječ. Zatim je na redu sljedeći igrač. Ako igrač nema riječ s traženim slovima, propušta korak. Pobjeđuje onaj koji je prvi sastavio na stol sve svoje kartice.


   Riječ na riječ


Potrebno je pripremiti velike karte s kvadratima na kojima su napisane riječi (one koje dijete treba naučiti) i male kartice s istim riječima. U igri mogu sudjelovati dva i više igrača. Svaki igrač uzima jednu veliku kartu. Male karte ostaju na stolu. Voditelj uzima jednu po jednu karticu sa stola i glasno čita riječ. Onaj igrač na čijoj se karti ta riječ nalazi uzima karticu i prekriva njome odgovarajuće polje na svojoj karti. Pobjeđuje onaj igrač koji prvi prekrije svoju kartu malim karticama. Petra Majetić 

pisanje_pixabay

Igre koje pomažu djeci da lakše zapamte kako se pišu pojedine riječi

<para>. Razina zabrinutosti posebno raste kada su te prehlade česte, dolaze jedna za drugom i tek što se beba malo oporavila, "pokosi" je neki novi virus.</para>
<para>No liječnici će vam reće (ili neće reći, ali to znaju), da je normalno da beba svako toliko ima začepljen nosić, temperaturu i kašalj. Zdrave bebe i mala djeca u prosjeku boluju od gripe i prehlade 6 do 8 puta godišnje. Neke studije pokazuju da bebe mlađe od 2 godine mogu biti prehlađene i do 12 puta godišnje, odnosno jednom mjesečno. To je normalno i ne znači da vaša beba ima loš ili preslab imunološki sustav.</para>
<para>Bez obzira na "bapske" priče, bebe ne dobivaju prehladu zbog propuha, mokre kosice ili odjeće ili izlaganja hladnom zraku. U nekim zemljama, poput Hrvatske, sezona gripa i prehlada poklapa se s godišnjim dobom koje ima nešto niže temperature, odnosno zimom, ali nisu uzročno-posljedično povezane. Prehlade i gripe uzrokuju virusi. S obzirom da smo zimi više u zatvorenim prostorima koji se rjeđe provjetravaju, klice se lakše i brže šire među ljudima.</para>
<para>Bebe lakše pobolijevaju zbog imunološkog sustava koji nije do kraja razvijen, odnosno imun na najčešće tipove virusa uzročnika prehlada (a ima ih preko 100 različitih tipova virusa). Imunološke stanice tek trebaju upoznati pojedine viruse i naučiti se boriti s njima i eliminirati ih iz organizma. Beba koja češće dolazi u kontakt s virusima (npr. u jaslicama ili preko starije braće), češće će biti bubana.
</para>
<heading4>Većina prehlada prođe samo od sebe za maksimalno dva tjedna</heading4>
<para>
Prehlada je zapravo infekcija respiratornog trakta. Bebe koje muči prehlada obično su mirnije, bezvoljne, slabije jedu i imaju povišenu temperaturu. Nosić im je stalno pun ili curi, a često se javlja i kašalj.</para>
<para>
 Virusi uzročnici prehlade obično se sami povlače za 7-10 dana i pedijatri ih obično ne smatraju opasnima za većinu beba. Zabrinuti se trebate i obavezno posjetiti pedijatra ukoliko beba pokazuje jedan ili više od sljedećih simptoma:</para>
<para>- visoka temperatura kod beba mlađih od dva mjeseca
- temperatura viša od 38,9 C kod beba i male djece bilo koje dobi
- bol u uhu
- problemi s disanjem
- izrazita bljedoća kože
- netipična pospanost, letargija i/ili jaka iritabilnost
- znakovi infekcije koji se ne povlače, odnosno temperatura koja traje duže od tri dana, kašalj koji se pogoršava i ostali simptomi koji se pogoršavaju umjesto da se stišavaju
- potpuno odbijanje hrane i <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/dehidracija-kod-beba-djece/">znakovi dehidracije</ulink>
</para>
<heading4>Antibiotici neće ubrzati oporavak</heading4>
<para>
S obzirom da su i prehlada i gripa uzrokovane virusima, na njih antibiotici ne djeluju i neće pomoći, niti će ubrzati proces oporavka. Antibiotici djeluju samo kod bakterijskih upala.</para>
<para>Liječnik će ih pripisati samo ako se bazična prehlada pogorša nekom dodatnom bakterijskom infekcijom.</para>
<para>Dobra obrana protiv virusa i bakterija kod beba svakako je dojenje. Antitijela iz majčina mlijeka pomažu bebi razviti otpornost na uzročnike prehlada.</para>
<para>Kad su bebe u pitanju, savjesni pedijatar će vam savjetovati da izbjegavati bilo kakve lijekove koji bi mogli još dodatno svojim nuspojavama oslabiti nježni bebin organizam.
</para>
<heading4>Kako onda pomoći bebi?</heading4>
<para>
U većini slučajeva neki posebni tretman liječenja nije potreban. Prehlađena beba treba puno odmora i sna, puno tekućine, pomoć oko čišćenja nosića kako bi lakše disala (fiziološkom otopinom), puno utjehe i ljubavi.
</para>
<para>Ono što se nikako i nikada ne smije raditi je davati bebi mlađoj od godinu dana lijekove na vlastitu ruku i med zbog opasnosti od razvoja <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/zasto-bebe-ne-smiju-jesti-med/">botulizma</ulink>. U slučaju visoke temperature, samo pedijatar smije odrediti lijek, a obično su to paracetamol ili ibuprofen. Liječnik također propisuje dozu koju beba smije primiti s obzirom na svoju dob i težinu.</para>
<para>Najveći problem kod prehlade svakako je disanje. Bebe imaju sužene kanale i ne znaju same izbaciti sluz iz nosića. Pedijatri preporučuju koristiti kapi fiziološke otopine, morske vode ili hipertonične morske vode.</para>
<para>Beba će možda manje jesti kada je prehlađena, ali joj treba nuditi svaki obrok po rutini koja je već uspostavljena, a posebno mliječni obroci zbog sprječavanja dehidracije.
</para>
<heading4>Prevencija</heading4>
<para>
Svi odrasli koji dolaze u kontakt s bebom, ali i starija braća i seke, trebaju dobro oprati ruke. Virus se prenosi kapljičnim putem ili rukama ako se u njih prethodno kašljalo ili kihalo, odnosno ako su došle u dodir sa zaraženom slinom ili sluzi. Ako je netko u obitelji bolestan i ako to smatrate potrebnim, nabavite medicinske maskice za usta i perite ruke svaki put kada dodirujete bebu.</para>

Je li normalno da beba ima prehladu za prehladom? Mnogi roditelji napeti su i zabrinuti kad se beba razboli, odnosno ima prehladu koja donosi stalno začepljen nosić i poteškoće s disanjem, slabiji apetit i loše spavanje, temperaturu, kašalj i kihanje te druge tipične simptome . Razina zabrinutosti posebno raste kada su te prehlade česte, dolaze jedna za drugom i tek što se beba malo oporavila, "pokosi" je neki novi virus.
No liječnici će vam reće (ili neće reći, ali to znaju), da je normalno da beba svako toliko ima začepljen nosić, temperaturu i kašalj. Zdrave bebe i mala djeca u prosjeku boluju od gripe i prehlade 6 do 8 puta godišnje. Neke studije pokazuju da bebe mlađe od 2 godine mogu biti prehlađene i do 12 puta godišnje, odnosno jednom mjesečno. To je normalno i ne znači da vaša beba ima loš ili preslab imunološki sustav.
Bez obzira na "bapske" priče, bebe ne dobivaju prehladu zbog propuha, mokre kosice ili odjeće ili izlaganja hladnom zraku. U nekim zemljama, poput Hrvatske, sezona gripa i prehlada poklapa se s godišnjim dobom koje ima nešto niže temperature, odnosno zimom, ali nisu uzročno-posljedično povezane. Prehlade i gripe uzrokuju virusi. S obzirom da smo zimi više u zatvorenim prostorima koji se rjeđe provjetravaju, klice se lakše i brže šire među ljudima.
Bebe lakše pobolijevaju zbog imunološkog sustava koji nije do kraja razvijen, odnosno imun na najčešće tipove virusa uzročnika prehlada (a ima ih preko 100 različitih tipova virusa). Imunološke stanice tek trebaju upoznati pojedine viruse i naučiti se boriti s njima i eliminirati ih iz organizma. Beba koja češće dolazi u kontakt s virusima (npr. u jaslicama ili preko starije braće), češće će biti bubana.

Većina prehlada prođe samo od sebe za maksimalno dva tjedna

Prehlada je zapravo infekcija respiratornog trakta. Bebe koje muči prehlada obično su mirnije, bezvoljne, slabije jedu i imaju povišenu temperaturu. Nosić im je stalno pun ili curi, a često se javlja i kašalj.

   Virusi uzročnici prehlade obično se sami povlače za 7-10 dana i pedijatri ih obično ne smatraju opasnima za većinu beba. Zabrinuti se trebate i obavezno posjetiti pedijatra ukoliko beba pokazuje jedan ili više od sljedećih simptoma:
- visoka temperatura kod beba mlađih od dva mjeseca
- temperatura viša od 38,9 C kod beba i male djece bilo koje dobi
- bol u uhu
- problemi s disanjem
- izrazita bljedoća kože
- netipična pospanost, letargija i/ili jaka iritabilnost
- znakovi infekcije koji se ne povlače, odnosno temperatura koja traje duže od tri dana, kašalj koji se pogoršava i ostali simptomi koji se pogoršavaju umjesto da se stišavaju
- potpuno odbijanje hrane i znakovi dehidracije

Antibiotici neće ubrzati oporavak

S obzirom da su i prehlada i gripa uzrokovane virusima, na njih antibiotici ne djeluju i neće pomoći, niti će ubrzati proces oporavka. Antibiotici djeluju samo kod bakterijskih upala.
Liječnik će ih pripisati samo ako se bazična prehlada pogorša nekom dodatnom bakterijskom infekcijom.
Dobra obrana protiv virusa i bakterija kod beba svakako je dojenje. Antitijela iz majčina mlijeka pomažu bebi razviti otpornost na uzročnike prehlada.
Kad su bebe u pitanju, savjesni pedijatar će vam savjetovati da izbjegavati bilo kakve lijekove koji bi mogli još dodatno svojim nuspojavama oslabiti nježni bebin organizam.

Kako onda pomoći bebi?

U većini slučajeva neki posebni tretman liječenja nije potreban. Prehlađena beba treba puno odmora i sna, puno tekućine, pomoć oko čišćenja nosića kako bi lakše disala (fiziološkom otopinom), puno utjehe i ljubavi.

Ono što se nikako i nikada ne smije raditi je davati bebi mlađoj od godinu dana lijekove na vlastitu ruku i med zbog opasnosti od razvoja botulizma. U slučaju visoke temperature, samo pedijatar smije odrediti lijek, a obično su to paracetamol ili ibuprofen. Liječnik također propisuje dozu koju beba smije primiti s obzirom na svoju dob i težinu.
Najveći problem kod prehlade svakako je disanje. Bebe imaju sužene kanale i ne znaju same izbaciti sluz iz nosića. Pedijatri preporučuju koristiti kapi fiziološke otopine, morske vode ili hipertonične morske vode.
Beba će možda manje jesti kada je prehlađena, ali joj treba nuditi svaki obrok po rutini koja je već uspostavljena, a posebno mliječni obroci zbog sprječavanja dehidracije.

Prevencija

Svi odrasli koji dolaze u kontakt s bebom, ali i starija braća i seke, trebaju dobro oprati ruke. Virus se prenosi kapljičnim putem ili rukama ako se u njih prethodno kašljalo ili kihalo, odnosno ako su došle u dodir sa zaraženom slinom ili sluzi. Ako je netko u obitelji bolestan i ako to smatrate potrebnim, nabavite medicinske maskice za usta i perite ruke svaki put kada dodirujete bebu. Jelena Kovačić 

Pediatra misura la temperatura del bimbo

Je li normalno da beba ima prehladu za prehladom?

<para>Mnogi se roditelji odlučuju za varijante koje se s vremenom mogu proširiti, tako da dijete prvih nekoliko godina života može spavati u istom dječjem krevetiću. Međutim, prije ili kasnije će doći vrijeme kada će mališan iz krevetića jednostavno morati prijeći na normalan krevet, koji prati njegov ubrzani rast..</para>
<para>Iako se mnogi roditelji prilikom odluke za ovu tranziciju oslanjaju isključivo na veličinu, odnosno visinu mališana, stručnjaci ističu da je kod odluke potrebno pažnju obratiti na još nekoliko detalja.
</para>
<heading4>Razvoj motorike i spavanje u dječjem krevetiću</heading4>
<para>
Dječji krevetić ima mnoge prednosti. Uglavnom je mobilan, te je moguće mališana tijekom noći imati blizu sebe, a s druge mu strane pruža i fizičku zaštitu. Međutim, upravo zbog ograde na rubovima, mališanima prilično brzo postane pretijesan. Ruke i noge tijekom noći i nemirnog sna mogu se odupirati toj barijeri i to je već jasan znak kako je djetetu ipak potrebno više prostora za kvalitetan san.</para>
<para>Iako je dob i visina djeteta ključan faktor, pažnju biste trebali obratiti i na razvoj motorike. Odnosno, kada mališan dođe u fazu u kojoj može samostalno hodati, penjati se i siguran je na svojim nogama, također je vrijeme za promjenu. U ovoj fazi, u dječjem krevetiću s ograđenim stranicama zapravo riskira ozljede. Mališan se tijekom noći može probuditi i pokušati popeti preko ograde, a roditelji neće stići na vrijeme reagirati. Stoga biste razvoj motorike i djetetovu spretnost također trebali uzeti u obzir kod razmatranja ideje o kupnji normalnog kreveta za mališana.
</para>
<heading4>Odvajajući dijelovi</heading4>
<para>
Kako dijete raste, brzo će shvatiti kako samostalno može istraživati svijet oko sebe – kako nogama i hodanjem, tako i pokretima ruku. Upravo to može predstavljati opasnost kad su dječji krevetići u pitanju. Kako bi roditeljima olakšali dostupnost mališanu, mnogi od njih sastoje se od pomičnih dijelova, primjerice za spuštanje jedne stranice krevetića.</para>
<para>Znatiželjni mališani s vremenom će shvatiti kako je to pomicanje moguće, te je pitanje vremena kada će to i sami pokušati, što također može rezultirati neugodnim povredama. Upravo je ovo još jedan dokaz kako zamjena krevetića ne ovisi isključivo o veličini mališana. Mnogi od njih još će u krevetiću imati i više nego dovoljno mjesta, no neprestano "petljanje" po njemu trebao bi biti znak da je vrijeme za promjenu.
</para>
<heading4>Razdoblje tranzicije</heading4>
<para>
Jasno je da će mališanima biti potrebno neko vrijeme za privikavanje na novo mjesto za spavanje. Za početak, pokušajte tijekom noći iz krevetića ukloniti višak plišanih životinja i dodatne jastuke na koje je dijete naviklo. Time ćete mu jednostavno osigurati više mjesta. Što se tiče popodnevnog spavanja, najbolje je da mališana smjestite u svoj krevet, gdje će imati mnogo mjesta na koje se sada treba priviknuti, te neće imati ograničenja kao što je ograda na krevetiću.</para>
<para>Ovih nekoliko sati sna dnevno na novom mjestu već nakon nekoliko dana neće biti problem, te će dijete moći normalno zaspati. Tada možete krenuti i s uvođenjem pravog kreveta za mališana, u kojem će veoma brzo bez problema spavati cijelu noć.</para>

Do kada bi mališan trebao spavati u dječjem krevetiću? Dječji krevetići danas dolaze u zaista mnogo varijanti. Mnogi se roditelji odlučuju za varijante koje se s vremenom mogu proširiti, tako da dijete prvih nekoliko godina života može spavati u istom dječjem krevetiću. Međutim, prije ili kasnije će doći vrijeme kada će mališan iz krevetića jednostavno morati prijeći na normalan krevet, koji prati njegov ubrzani rast..
Iako se mnogi roditelji prilikom odluke za ovu tranziciju oslanjaju isključivo na veličinu, odnosno visinu mališana, stručnjaci ističu da je kod odluke potrebno pažnju obratiti na još nekoliko detalja.

Razvoj motorike i spavanje u dječjem krevetiću

Dječji krevetić ima mnoge prednosti. Uglavnom je mobilan, te je moguće mališana tijekom noći imati blizu sebe, a s druge mu strane pruža i fizičku zaštitu. Međutim, upravo zbog ograde na rubovima, mališanima prilično brzo postane pretijesan. Ruke i noge tijekom noći i nemirnog sna mogu se odupirati toj barijeri i to je već jasan znak kako je djetetu ipak potrebno više prostora za kvalitetan san.
Iako je dob i visina djeteta ključan faktor, pažnju biste trebali obratiti i na razvoj motorike. Odnosno, kada mališan dođe u fazu u kojoj može samostalno hodati, penjati se i siguran je na svojim nogama, također je vrijeme za promjenu. U ovoj fazi, u dječjem krevetiću s ograđenim stranicama zapravo riskira ozljede. Mališan se tijekom noći može probuditi i pokušati popeti preko ograde, a roditelji neće stići na vrijeme reagirati. Stoga biste razvoj motorike i djetetovu spretnost također trebali uzeti u obzir kod razmatranja ideje o kupnji normalnog kreveta za mališana.

Odvajajući dijelovi

Kako dijete raste, brzo će shvatiti kako samostalno može istraživati svijet oko sebe – kako nogama i hodanjem, tako i pokretima ruku. Upravo to može predstavljati opasnost kad su dječji krevetići u pitanju. Kako bi roditeljima olakšali dostupnost mališanu, mnogi od njih sastoje se od pomičnih dijelova, primjerice za spuštanje jedne stranice krevetića.
Znatiželjni mališani s vremenom će shvatiti kako je to pomicanje moguće, te je pitanje vremena kada će to i sami pokušati, što također može rezultirati neugodnim povredama. Upravo je ovo još jedan dokaz kako zamjena krevetića ne ovisi isključivo o veličini mališana. Mnogi od njih još će u krevetiću imati i više nego dovoljno mjesta, no neprestano "petljanje" po njemu trebao bi biti znak da je vrijeme za promjenu.

Razdoblje tranzicije

Jasno je da će mališanima biti potrebno neko vrijeme za privikavanje na novo mjesto za spavanje. Za početak, pokušajte tijekom noći iz krevetića ukloniti višak plišanih životinja i dodatne jastuke na koje je dijete naviklo. Time ćete mu jednostavno osigurati više mjesta. Što se tiče popodnevnog spavanja, najbolje je da mališana smjestite u svoj krevet, gdje će imati mnogo mjesta na koje se sada treba priviknuti, te neće imati ograničenja kao što je ograda na krevetiću.
Ovih nekoliko sati sna dnevno na novom mjestu već nakon nekoliko dana neće biti problem, te će dijete moći normalno zaspati. Tada možete krenuti i s uvođenjem pravog kreveta za mališana, u kojem će veoma brzo bez problema spavati cijelu noć. Nataša Vuk 

djecjem krevetiću

Do kada bi mališan trebao spavati u dječjem krevetiću?

<para>Prva tri mjeseca su za svaku trudnoću kritična i unutar tri mjeseca neke trudnoće završavaju prekidom. Iako se nekada radi o svega nekoliko tjedana trudnoće, neke žene se ne mogu pomiriti s činjenicom gubitka i teško se suočavaju s boli koju osjećaju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Neki godinama priželjkuju svoju bebu i vesele joj se neizmjerno od prve sekunde saznanja o trudnoći i kada ona iz nekog razloga završi, praznina koja ostaje je nepodnošljiva. Mame djecu koju se izgubile u prvim tjednima i mjesecima nazivaju bebama anđelima i vrlo često se preko interneta dopisuju, razmjenjuju iskustva i dijele svoju bol kako bi im bilo lakše i podnošljivije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svaki ginekološki pregled majke strepe je li sve u redu, čeznu da vide na ekranu svoje dijete i kada dožive da ili prestane kucati bebino srce ili počnu krvariti same od sebe, sva nadanja i želje im se sruše i nastupa nesnošljiva bol za gubitkom. Iako je to normalna pojava, i mnoge trudnoće u prvom tromjesečju završavaju spontanim pobačajem ili prestankom kucanja srca, za neke žene jednostavno nije normalno i prihvatljivo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nemojte se zapitkivati zašto baš vi, jer odgovor nećete naći, a osjećat ćete se sve gore i gore. Također osjećaj krivnje samo će vas više vući prema dnu. Maknite od sebe sve ružne emocije, poput straha, ljutnje, krivnje…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
One žene koje su ovo proživjele, a žarko žele svoje dijete osjećaju veliki strah da im druga trudnoća ne završi ovako. Jednostavno je reći, ali nemojte strahovati. Ako ste ponovo trudni, oboružajte se strpljenjem, nadom, vjerom i ne dopustite crnim mislima niti blizu. Mislite pozitivno i kako ćete za par mjeseci primiti to svoje čudo u svoje naručje, a sreća koju ćete osjećati je neizmjerna i nemjerljiva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Morate prihvatiti činjenicu da vrijeme ne možete vratiti i situaciju popraviti, već se pomiriti s gubitkom. Najgore je da držite u sebi, podijelite svoju muku, bol i tugu s drugima, osjećat ćete olakšanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Okružite se pozitivnim mislima, voljenim osobama i nemojte prestati čeznuti za svojim djetetom. Ako vam je potrebno duže vrijeme za oporavkom, priuštite si ga. Kada se osjetite dovoljno spremnom i emocionalno i psihički i fizički idite na drugo dijete. Majke koje su izgubile svoje bebe anđele tvrde da im je najteže oko očekivanog datuma porođaja. Obilježite taj dan na svoj način, zaplačite, “razgovarajte” sa svojim anđelom, neka to bude vaša mala tajna, ali nikako nemojte klonuti. Uvijek budite jaki, ustrajni i nemojte dopustiti da vas bol slomi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Preuzeto sa: <ulink url="http://www.savjetnica.com/kako-se-nositi-s-pobacajem/">Savjetnica.com</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: Mojzes - Fotolia</para>

Kako se nositi s pobačajem Okružite se pozitivnim mislima, voljenim osobama i nemojte prestati čeznuti za svojim djetetom Prva tri mjeseca su za svaku trudnoću kritična i unutar tri mjeseca neke trudnoće završavaju prekidom. Iako se nekada radi o svega nekoliko tjedana trudnoće, neke žene se ne mogu pomiriti s činjenicom gubitka i teško se suočavaju s boli koju osjećaju.
   
Neki godinama priželjkuju svoju bebu i vesele joj se neizmjerno od prve sekunde saznanja o trudnoći i kada ona iz nekog razloga završi, praznina koja ostaje je nepodnošljiva. Mame djecu koju se izgubile u prvim tjednima i mjesecima nazivaju bebama anđelima i vrlo često se preko interneta dopisuju, razmjenjuju iskustva i dijele svoju bol kako bi im bilo lakše i podnošljivije.
   
Svaki ginekološki pregled majke strepe je li sve u redu, čeznu da vide na ekranu svoje dijete i kada dožive da ili prestane kucati bebino srce ili počnu krvariti same od sebe, sva nadanja i želje im se sruše i nastupa nesnošljiva bol za gubitkom. Iako je to normalna pojava, i mnoge trudnoće u prvom tromjesečju završavaju spontanim pobačajem ili prestankom kucanja srca, za neke žene jednostavno nije normalno i prihvatljivo.
   
Nemojte se zapitkivati zašto baš vi, jer odgovor nećete naći, a osjećat ćete se sve gore i gore. Također osjećaj krivnje samo će vas više vući prema dnu. Maknite od sebe sve ružne emocije, poput straha, ljutnje, krivnje…
   
One žene koje su ovo proživjele, a žarko žele svoje dijete osjećaju veliki strah da im druga trudnoća ne završi ovako. Jednostavno je reći, ali nemojte strahovati. Ako ste ponovo trudni, oboružajte se strpljenjem, nadom, vjerom i ne dopustite crnim mislima niti blizu. Mislite pozitivno i kako ćete za par mjeseci primiti to svoje čudo u svoje naručje, a sreća koju ćete osjećati je neizmjerna i nemjerljiva.
   
Morate prihvatiti činjenicu da vrijeme ne možete vratiti i situaciju popraviti, već se pomiriti s gubitkom. Najgore je da držite u sebi, podijelite svoju muku, bol i tugu s drugima, osjećat ćete olakšanje.
   
Okružite se pozitivnim mislima, voljenim osobama i nemojte prestati čeznuti za svojim djetetom. Ako vam je potrebno duže vrijeme za oporavkom, priuštite si ga. Kada se osjetite dovoljno spremnom i emocionalno i psihički i fizički idite na drugo dijete. Majke koje su izgubile svoje bebe anđele tvrde da im je najteže oko očekivanog datuma porođaja. Obilježite taj dan na svoj način, zaplačite, “razgovarajte” sa svojim anđelom, neka to bude vaša mala tajna, ali nikako nemojte klonuti. Uvijek budite jaki, ustrajni i nemojte dopustiti da vas bol slomi.
 

Preuzeto sa: Savjetnica.com
   
Foto: Mojzes - Fotolia Žena.hr 

Kako se nositi s pobačajem

<para>Na kraj tim poraznim činjenicama, odlučilo je stati Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Čini se da će opera školarcima, malo pomalo prestati biti dosadna.</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/vijesti/149687/djeca-u-hrvatskim-skolama-mahom-ne-znaju-sto-je-opera-kako-kulturu-pribliziti-najmladjima/?autoplay=false&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

[VIDEO] Većina školaraca ne zna što je opera: HNK u Zagrebu odlučio je to promijeniti Većina djece u hrvatskim školama ne poznaje osnove opće kulture. Mahom ne znaju što je opera. Definiciju opere ne znaju čak ni neki u glazbenoj školi. Na kraj tim poraznim činjenicama, odlučilo je stati Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Čini se da će opera školarcima, malo pomalo prestati biti dosadna.


   
      
   
 Klinfo.hr 

opera_hnk

[VIDEO] Većina školaraca ne zna što je opera: HNK u Zagrebu odlučio je to promijeniti

<para> Novac za projekt, preko 290 tisuća dolara prikupili su preko <emphasis>crowdfunding</emphasis> kampanje, a cilj je upoznati učenike s pismenošću 21. stoljeća te ih pripremiti za tržište rada. Ovaj projekt već postoji u Velikoj Britaniji, Islandu, a priprema se i u Švedskoj.
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/vijesti/149701/stem-revolucija-u-hrvatskoj-skolama-isporuceno-7-tisuca-robotickih-setova-koji-ce-skolarce-uciti-programiranju/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

[VIDEO] Revolucija u školstvu: Hrvatskim školama isporučeno 7 tisuća robotičkih setova Croatian Makers liga u hrvatske škole isporučila je 7 tisuća micro bitova - robotičkih setova koji će školarce učiti programiranju. U planu je ukupno 22 tisuće takvih setova.  Novac za projekt, preko 290 tisuća dolara prikupili su preko crowdfunding kampanje, a cilj je upoznati učenike s pismenošću 21. stoljeća te ih pripremiti za tržište rada. Ovaj projekt već postoji u Velikoj Britaniji, Islandu, a priprema se i u Švedskoj.


   
      
   
 Klinfo.hr 

informatika_rtl

[VIDEO] Revolucija u školstvu: Hrvatskim školama isporučeno 7 tisuća robotičkih setova

<para> Ne prođe dan, a da u javnost ne izađe informacija kako u nekoj od škola curi krov, ne rade toaleti ili nema tople vode i grijanja. Svakodnevne bitke, učenici i nastavnici vode i s nejasnim i neoperativnim školskim kurikulumom</para>
<para>Na istoj kugli zemaljskoj, ali u nekim drugim zemljama diljem Europe i svijeta, neki drugi klinci "bore se" s ljepšom stranom obrazovanja, neobičnim i funkcionalnim školskim učionicama te jasno preciziranim kurikulumom.</para>
<para>Naime, pronašli smo desetak uistinu predivnih škola kakve još sigurno niste vidjeli. Učenje u ovakvim obrazovnim ustanovama budi želju za vraćanjem u školske klupe. "Grijanje stolice" u uvjetima kakve imaju ove škole, ne bi nam teško palo.</para>
<heading2> Ohio, USA</heading2>
<para/>
<para>Foto: Carpe Diem School</para>
<para>U ovoj školi nema učionica. Unutar glavne osobe nalazi se jedan veliki ured sa 30o tzv. odvojenih kutaka za učenje. Svaki učenik ima svoje vlastito računalo koji sadrži individualni plan i program učenja.</para>
<heading2>
 New York, USA
</heading2>
<para/>
<para>Foto: Washington Times</para>
<para>Osnivači ove škole smatraju da bi svaka škola trebala izgledati kao jedno veliko igralište. U ovoj školi, ističu da je najvažnije kroz različite aktivnosti razvijati dječju maštu, znatiželju i kreativnost. </para>
<heading2>
 Francuska
</heading2>
<para/>
<para>Foto: ArchDaily</para>
<para>Svaki kvadratni metar ove škole iskorišten je kako bi se na njemu posadila trava. Kad je lijepo vrijeme, nastava se održava na otvorenom, u zelenilu.</para>
<heading2>
 Espoo, Finska
</heading2>
<para/>
<para>Foto: Finland.fi</para>
<para>Tijekom nastave, učenici mogu sjesti gdje god im srce poželi. Ako su umorni, mogu čak prileći i na kauč. Škola propagira "pozitivu" u svakom kutku i trenutku.</para>
<heading2>
 Australija
</heading2>
<para/>
<para>Foto: Wahroonga Preparatory School</para>
<para>Svi učenici u ovoj školi rade prema individualnom planu i programu učenja, koji se prilagođava nastavnicima i roditeljima. Djeca također imaju pravo na prijedloge kako bi pospješili školski kurikulum. Posebnost ove škole je u i iznimno neobičnom eksterijeru.</para>
<heading2>
 Stockholm, Švedska
</heading2>
<para/>
<para>Foto: Archi Scene</para>
<para>Kroz cijelu obrazovnu ustanovu protežu se zasebne prostorije, tzv. "koridori učenja" unutar kojih se odvija sav nastavni plan i program. Neki od prostora unutar škole namijenjeni su i za indivudualno učenje. Svi hodnici imaju wi-fi.</para>
<heading2>
 Kopenhagen, Danska
</heading2>
<para/>
<para>Foto: Ørestad Gymnasium/Facebook</para>
<para>Ova škola, prvenstveno se može "pohvaliti" neobičnim interijerom. Nastava se održava u neobičnim staklenim kockama.</para>
<heading2>
 Amsterdam, Nizozemska
</heading2>
<para/>
<para>Foto: Steve Jobs School</para>
<para>Po filozofiji ove škole, svaki učenik radi prema individualnom programu učenja koji je skrojen prema osobnim talentima, vještinama i interesima. U njegovoj izradi sudjeluju učenici, roditelji i nastavnici.</para>
<heading2>
 Stockholm, Švedska
</heading2>
<para/>
<para>Foto: Rosan Bosch</para>
<para>U ovoj švedskoj školi nećete pronaći učionicu jer je cijela zgrada jedan veliki otvoreni prostor. Učenici isključivo koriste računala, a nastavni plan prožet je različitim umjetnostima.</para>
<heading2>
 San Francisco, Kalifornija
</heading2>
<para/>
<para>Foto: Brightworks</para>
<para>Ova obrazovna institucija djeci dopušta sve ono što im je doma zabranjeno. Djeca se mogu zaprljati, igrati vatrom te rastavljati kućanske aparate, bez ijedne opomene.</para>

TOP 10 škola diljem svijeta kakve još niste vidjeli Već godinama slušamo i gledamo tužne priče iz cijele Lijepe Naše o derutnim, neadekvatnim i nefunkcionalnim školskim učionicama koje ne ispunjavaju ni minimalne uvjete rada.  Ne prođe dan, a da u javnost ne izađe informacija kako u nekoj od škola curi krov, ne rade toaleti ili nema tople vode i grijanja. Svakodnevne bitke, učenici i nastavnici vode i s nejasnim i neoperativnim školskim kurikulumom
Na istoj kugli zemaljskoj, ali u nekim drugim zemljama diljem Europe i svijeta, neki drugi klinci "bore se" s ljepšom stranom obrazovanja, neobičnim i funkcionalnim školskim učionicama te jasno preciziranim kurikulumom.
Naime, pronašli smo desetak uistinu predivnih škola kakve još sigurno niste vidjeli. Učenje u ovakvim obrazovnim ustanovama budi želju za vraćanjem u školske klupe. "Grijanje stolice" u uvjetima kakve imaju ove škole, ne bi nam teško palo.
 Ohio, USA

Foto: Carpe Diem School
U ovoj školi nema učionica. Unutar glavne osobe nalazi se jedan veliki ured sa 30o tzv. odvojenih kutaka za učenje. Svaki učenik ima svoje vlastito računalo koji sadrži individualni plan i program učenja.

   New York, USA


Foto: Washington Times
Osnivači ove škole smatraju da bi svaka škola trebala izgledati kao jedno veliko igralište. U ovoj školi, ističu da je najvažnije kroz različite aktivnosti razvijati dječju maštu, znatiželju i kreativnost. 

   Francuska


Foto: ArchDaily
Svaki kvadratni metar ove škole iskorišten je kako bi se na njemu posadila trava. Kad je lijepo vrijeme, nastava se održava na otvorenom, u zelenilu.

   Espoo, Finska


Foto: Finland.fi
Tijekom nastave, učenici mogu sjesti gdje god im srce poželi. Ako su umorni, mogu čak prileći i na kauč. Škola propagira "pozitivu" u svakom kutku i trenutku.

   Australija


Foto: Wahroonga Preparatory School
Svi učenici u ovoj školi rade prema individualnom planu i programu učenja, koji se prilagođava nastavnicima i roditeljima. Djeca također imaju pravo na prijedloge kako bi pospješili školski kurikulum. Posebnost ove škole je u i iznimno neobičnom eksterijeru.

   Stockholm, Švedska


Foto: Archi Scene
Kroz cijelu obrazovnu ustanovu protežu se zasebne prostorije, tzv. "koridori učenja" unutar kojih se odvija sav nastavni plan i program. Neki od prostora unutar škole namijenjeni su i za indivudualno učenje. Svi hodnici imaju wi-fi.

   Kopenhagen, Danska


Foto: Ørestad Gymnasium/Facebook
Ova škola, prvenstveno se može "pohvaliti" neobičnim interijerom. Nastava se održava u neobičnim staklenim kockama.

   Amsterdam, Nizozemska


Foto: Steve Jobs School
Po filozofiji ove škole, svaki učenik radi prema individualnom programu učenja koji je skrojen prema osobnim talentima, vještinama i interesima. U njegovoj izradi sudjeluju učenici, roditelji i nastavnici.

   Stockholm, Švedska


Foto: Rosan Bosch
U ovoj švedskoj školi nećete pronaći učionicu jer je cijela zgrada jedan veliki otvoreni prostor. Učenici isključivo koriste računala, a nastavni plan prožet je različitim umjetnostima.

   San Francisco, Kalifornija


Foto: Brightworks
Ova obrazovna institucija djeci dopušta sve ono što im je doma zabranjeno. Djeca se mogu zaprljati, igrati vatrom te rastavljati kućanske aparate, bez ijedne opomene. Petra Majetić 

škola_danska1

TOP 10 škola diljem svijeta kakve još niste vidjeli

<para>Kada se hrana i trudnoća spomenu u istoj rečenici, većini će ljudi na pamet pasti jedino žudnja za određenom vrstom hrane, te konzumiranje velikih količina slastica Međutim, neke žene jednostavno ne spadaju u ovu kategoriju. Stoga se nešto rjeđe priča o averzijama prema određenoj vrsti hrane, kao i o netoleranciji na hranu općenito.</para>
<para>Vrijeme trudnoće vrijeme je i velikih promjena u tijelu. To znači da su neočekivane tjelesne reakcije moguće i na području prehrane. Mnoge žene u trudnoći osjećaju averziju prema hrani koju su inače jednostavno obožavale, što je dokaz da u ovom turbulentnom razdoblju nije sve u hrani.
</para>
<heading4>Hrana u trudnoći</heading4>
<para>
Kako bi tijelo na najbolji način podupiralo rast i razvoj nerođene bebice, zdrava i raznovrsna prehrana u trudnoći je obavezna. Dovoljne količine vitamina, minerala i ostalih nutrijenata osigurati će zdravlje djeteta, ali i majke. Uz sve to, odabir namirnica utjecati će i na kilograme nakupljene u trudnoći. Nezdrava i brza prehrana često može ostaviti posljedice i na ženinom tijelu, s kojima će se suočavati još dugo nakon što bebica dođe na svijet.</para>
<para>Međutim, istraživanja su pokazala kako velik broj budućih majki osjeća averziju prema nekoj vrsti hrane tijekom trudnoće. To su često namirnice koje im niti prije same trudnoće nisu bile najdraže, a ta je averzija uglavnom rezervirana prema tek nekoliko namirnica u cjelokupnoj prehrani. No, postoje i trudnice koje se moraju suočiti s time da tijelo odbija unos više vrsta hrane, pa čak i cijeli spektar zdravih namirnica koje su u trudnoći itekako poželjne.
</para>
<heading4>Uzroci odbojnosti prema hrani</heading4>
<para>
Najčešći uzrok averzije prema hrani u trudnoći jesu jutarnje mučnine, s kojima neke žene zaista vode pravu bitku. Može trajati tek nekoliko dana, no one manje sretne trudnice s njom će se suočavati i nekoliko mjeseci. Jasno je kako konstantno povraćanje može stvoriti odbojnost prema bilo kojoj vrsti hrane.</para>
<para>Nadalje, velike hormonske promjene u tijelu tijekom trudnoće mogu predstavljati još jedan razlog za izbjegavanje neke vrste hrane. Upravo hormoni mogu utjecati na to da nekad omiljena hrana odjednom poprimi odbojan okus. Sve to iznimno otežava pripremu zdravih i uravnoteženih obroka.
</para>
<heading4>Suočavanje s odbojnim namirnicama</heading4>
<para>
Mnoge žene rješenje pronađu u tek jednoj ili dvije vrste hrane koja ne izaziva mučninu ili odbojnost, no to nikako nije rješenje za plan prehrane u trudnoći kojeg bi se bilo poželjno držati. Od raznovrsne prehrane tako ne bi trebali olako odustati.</para>
<para>Za početak, dobro je ispred sebe imati veliku količinu namirnica, najbolje voća i povrća, koju ćete "testirati". To bi značilo i kupovanje nekih namirnica koje nikad prije niste jeli, ili jednostavno niste voljeli, te kušanje male količine svake od njih. Tko zna, možda će baš neka od njih sada ipak odgovarati organizmu.</para>
<para>Više manjih obroka dnevno također bi vam trebao postati standard. U slučaju da ste do sada navikli na tri obroka dnevno, probajte malo "razbiti" tu rutinu. Riječ je o tome da tijelu ponekad neka namirnica ili vrsta jela jednostavno ne odgovara u tom dijelu dana. Što znači da bi isto to jelo moglo biti sasvim u redu već nakon nekoliko sati. Stoga bi na unaprijed isplaniran plan prehrane jednostavno trebalo zaboraviti i prijeći na "metodu pokušaja i pogrešaka".
</para>
<heading4>Bez stresa</heading4>
<para>
Opuštanje je veoma važan dio cijelog procesa, ističu stručnjaci. U slučaju da nekoliko tjedana zaista niste u stanju jesti zdravu i uravnoteženu hranu, ništa se strašno neće dogoditi. Stoga nemojte u samom startu donositi velika očekivanja koja se tiču zdrave prehrane. Ono što je mnogo važnije jest praćenje potreba vlastitog organizma.</para>
<para>S vremenom ćete sasvim shvatiti za čime organizam žudi, te ćete lako moći rasporediti obroke tijekom dana, bez straha od toga da bebica neće dobiti dovoljno nutrijenata. Svaka je žena različita, te često nije moguće u prehranu uklopiti baš sve zdrave namirnice koje ste imali u planu. No, to nikako ne znači kako s vama i trudnoćom nije sve u savršenom redu, ističu stručnjaci.</para>

Trudna sam, trebam jesti zdravo, ali mi zdrava hrana ne "paše" Kada se hrana i trudnoća spomenu u istoj rečenici, većini će ljudi na pamet pasti jedino žudnja za određenom vrstom hrane, te konzumiranje velikih količina slastica. Kada se hrana i trudnoća spomenu u istoj rečenici, većini će ljudi na pamet pasti jedino žudnja za određenom vrstom hrane, te konzumiranje velikih količina slastica Međutim, neke žene jednostavno ne spadaju u ovu kategoriju. Stoga se nešto rjeđe priča o averzijama prema određenoj vrsti hrane, kao i o netoleranciji na hranu općenito.
Vrijeme trudnoće vrijeme je i velikih promjena u tijelu. To znači da su neočekivane tjelesne reakcije moguće i na području prehrane. Mnoge žene u trudnoći osjećaju averziju prema hrani koju su inače jednostavno obožavale, što je dokaz da u ovom turbulentnom razdoblju nije sve u hrani.

Hrana u trudnoći

Kako bi tijelo na najbolji način podupiralo rast i razvoj nerođene bebice, zdrava i raznovrsna prehrana u trudnoći je obavezna. Dovoljne količine vitamina, minerala i ostalih nutrijenata osigurati će zdravlje djeteta, ali i majke. Uz sve to, odabir namirnica utjecati će i na kilograme nakupljene u trudnoći. Nezdrava i brza prehrana često može ostaviti posljedice i na ženinom tijelu, s kojima će se suočavati još dugo nakon što bebica dođe na svijet.
Međutim, istraživanja su pokazala kako velik broj budućih majki osjeća averziju prema nekoj vrsti hrane tijekom trudnoće. To su često namirnice koje im niti prije same trudnoće nisu bile najdraže, a ta je averzija uglavnom rezervirana prema tek nekoliko namirnica u cjelokupnoj prehrani. No, postoje i trudnice koje se moraju suočiti s time da tijelo odbija unos više vrsta hrane, pa čak i cijeli spektar zdravih namirnica koje su u trudnoći itekako poželjne.

Uzroci odbojnosti prema hrani

Najčešći uzrok averzije prema hrani u trudnoći jesu jutarnje mučnine, s kojima neke žene zaista vode pravu bitku. Može trajati tek nekoliko dana, no one manje sretne trudnice s njom će se suočavati i nekoliko mjeseci. Jasno je kako konstantno povraćanje može stvoriti odbojnost prema bilo kojoj vrsti hrane.
Nadalje, velike hormonske promjene u tijelu tijekom trudnoće mogu predstavljati još jedan razlog za izbjegavanje neke vrste hrane. Upravo hormoni mogu utjecati na to da nekad omiljena hrana odjednom poprimi odbojan okus. Sve to iznimno otežava pripremu zdravih i uravnoteženih obroka.

Suočavanje s odbojnim namirnicama

Mnoge žene rješenje pronađu u tek jednoj ili dvije vrste hrane koja ne izaziva mučninu ili odbojnost, no to nikako nije rješenje za plan prehrane u trudnoći kojeg bi se bilo poželjno držati. Od raznovrsne prehrane tako ne bi trebali olako odustati.
Za početak, dobro je ispred sebe imati veliku količinu namirnica, najbolje voća i povrća, koju ćete "testirati". To bi značilo i kupovanje nekih namirnica koje nikad prije niste jeli, ili jednostavno niste voljeli,  te kušanje male količine svake od njih. Tko zna, možda će baš neka od njih sada ipak odgovarati organizmu.
Više manjih obroka dnevno također bi vam trebao postati standard. U slučaju da ste do sada navikli na tri obroka dnevno, probajte malo "razbiti" tu rutinu. Riječ je o tome da tijelu ponekad neka namirnica ili vrsta jela jednostavno ne odgovara u tom dijelu dana. Što znači da bi isto to jelo moglo biti sasvim u redu već nakon nekoliko sati. Stoga bi na unaprijed isplaniran plan prehrane jednostavno trebalo zaboraviti i prijeći na "metodu pokušaja i pogrešaka".

Bez stresa

Opuštanje je veoma važan dio cijelog procesa, ističu stručnjaci. U slučaju da nekoliko tjedana zaista niste u stanju jesti zdravu i uravnoteženu hranu, ništa se strašno neće dogoditi. Stoga nemojte u samom startu donositi velika očekivanja koja se tiču zdrave prehrane. Ono što je mnogo važnije jest praćenje potreba vlastitog organizma.
S vremenom ćete sasvim shvatiti za čime organizam žudi, te ćete lako moći rasporediti obroke tijekom dana, bez straha od toga da bebica neće dobiti dovoljno nutrijenata. Svaka je žena različita, te često nije moguće u prehranu uklopiti baš sve zdrave namirnice koje ste imali u planu. No, to nikako ne znači kako s vama i trudnoćom nije sve u savršenom redu, ističu stručnjaci. Nataša Vuk 

trudnica_Pixabay

Trudna sam, trebam jesti zdravo, ali mi zdrava hrana ne "paše"

<para>Odlazak doktoru najčešće završava pripisivanjem nekog od lijekova, a ako se radi o bakterijskoj infekciji, to su najčešće antibiotici. No trudnice se s pravom pitaju - smijem li uzimati antibiotik i kako će on utjecati na moju bebu u trbuhu?</para>
<para>Stručnjaci koji se bave istraživanjem utjecaja antibiotika na nerođene bebe, kažu kako bi ipak bilo pametnije izbjegavati antibiotike kada ste u drugom stanju. Razlog su rizici za bebu jer lijekovi koji saniraju upale kod majke, dugoročno utječu i na bebin imunološki sustav.</para>
<para>Takozvane "dobre" bakterije u probavnom sustavu majke ključne su za razvoj bebe, a upravo one stradaju prilikom uzimanja antibiotika.</para>
<para>Testiranja provedena na miševima pokazala su da uzimanje antibiotika tijekom trudnoće izlaže majku većem riziku od razvoja upale pluća koja je vrlo opasna bolest. Isto tako, stanice imunološkog sustava koje se bore protiv razvoja raka pluća značajno se smanjuju nakon uzimanja antibiotika. Dugoročno gledano, kontinuirani poremećaji u sustavu dobrih probavnih bakterija, nanose trajnu štetu imunološkom sustavu majke, što neposredno utječe i na imunološki sustav bebe.</para>
<para>Ova istraživanja provedena na<emphasis> Cincinnati Children’s Hospital Medical Center</emphasis>, zapravo su otvorila puno širu raspravu o uzimanju antibiotika. Autor studije dr. Hitesh Deshmukh kaže: "Vrijeme je da odustanemo od praksi koje su ustanovljene prije nekoliko desetljeća kada je naša razina razumijevanja problema bila drugačija i nedostatna". Posebno se osvrnuo na praksu davanja antibiotika ženama koje će biti podvrgnute carskom rezu. Smatra kako bi se ova praksa trebala ponovno preispitati, kao i praksa davanja antibiotika novorođenčadi na neonatalnoj njezi.</para>
<para>Naime, antibiotici će uništiti "zločeste" bakterije kao što su streptokoki, ali neće zaobići ni dobre bakterije koje su ključne za zdravi imunitet. Stručnjaci koji su radili spomenutu studiju smatraju da je upravo uništavanje dobrih bakterija kod novorođenčadi, dok imunitet još nije izgrađen niti probavni sustav razvijen do kraja, uzrok što mnogi ljudi u odrasloj dobi pobolijevaju od astme ili plućnih bolesti, a bez da imaju genetski faktor rizika.</para>
<para>Ovo je još jedna studija koja je stavila veliki upitnik na nužnost i korisnost uzimanja antibiotika. Iako će brzo sanirati bakterijsku upalu, ipak nam ostavljaju dugoročne negativne posljedice uništavajući imunološki sustav.</para>
<para>Stoga, drage trudnice, osim ako nije neophodno i neizbježno, umjesto antibioticima, prehladu radije <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/ublazite-simptome-prehlade-u-trudnoci-potpuno-prirodnim-putem/">
 liječite prirodnim putem.
 </ulink>
</para>

Antibiotici u trudnoći: stručnjaci kažu da ih je bolje izbjegavati S neznatnim zatopljenjem virusi i bakterije ponovno su živnuli, pa prehlade i gripe haraju na sve strane, a ne zaobilaze ni trudnice. Odlazak doktoru najčešće završava pripisivanjem nekog od lijekova, a ako se radi o bakterijskoj infekciji, to su najčešće antibiotici. No trudnice se s pravom pitaju - smijem li uzimati antibiotik i kako će on utjecati na moju bebu u trbuhu?
Stručnjaci koji se bave istraživanjem utjecaja antibiotika na nerođene bebe, kažu kako bi ipak bilo pametnije izbjegavati antibiotike kada ste u drugom stanju. Razlog su rizici za bebu jer lijekovi koji saniraju upale kod majke, dugoročno utječu i na bebin imunološki sustav.
Takozvane "dobre" bakterije u probavnom sustavu majke ključne su za razvoj bebe, a upravo one stradaju prilikom uzimanja antibiotika.
Testiranja provedena na miševima pokazala su da uzimanje antibiotika tijekom trudnoće izlaže majku većem riziku od razvoja upale pluća koja je vrlo opasna bolest. Isto tako, stanice imunološkog sustava koje se bore protiv razvoja raka pluća značajno se smanjuju nakon uzimanja antibiotika. Dugoročno gledano, kontinuirani poremećaji u sustavu dobrih probavnih bakterija, nanose trajnu štetu imunološkom sustavu majke, što neposredno utječe i na imunološki sustav bebe.
Ova istraživanja provedena na Cincinnati Children’s Hospital Medical Center, zapravo su otvorila puno širu raspravu o uzimanju antibiotika. Autor studije dr. Hitesh Deshmukh kaže: "Vrijeme je da odustanemo od praksi koje su ustanovljene prije nekoliko desetljeća kada je naša razina razumijevanja problema bila drugačija i nedostatna". Posebno se osvrnuo na praksu davanja antibiotika ženama koje će biti podvrgnute carskom rezu. Smatra kako bi se ova praksa trebala ponovno preispitati, kao i praksa davanja antibiotika novorođenčadi na neonatalnoj njezi.
Naime, antibiotici će uništiti "zločeste" bakterije kao što su streptokoki, ali neće zaobići ni dobre bakterije koje su ključne za zdravi imunitet. Stručnjaci koji su radili spomenutu studiju smatraju da je upravo uništavanje dobrih bakterija kod novorođenčadi, dok imunitet još nije izgrađen niti probavni sustav razvijen do kraja, uzrok što mnogi ljudi u odrasloj dobi pobolijevaju od astme ili plućnih bolesti, a bez da imaju genetski faktor rizika.
Ovo je još jedna studija koja je stavila veliki upitnik na nužnost i korisnost uzimanja antibiotika. Iako će brzo sanirati bakterijsku upalu, ipak nam ostavljaju dugoročne negativne posljedice uništavajući imunološki sustav.
Stoga, drage trudnice, osim ako nije neophodno i neizbježno, umjesto antibioticima, prehladu radije 
      liječite prirodnim putem.
   
 Jelena Kovačić 

prehlada pixabay

Antibiotici u trudnoći: stručnjaci kažu da ih je bolje izbjegavati

<para>Mlada majka navodi kako je u vremenu kada je zatrudnjela imala probleme u vezi sa sadašnjim partnerom, zbog čega je završila u krevetu s drugim muškarcem. Bez obzira što mališani imaju različite očeve, obitelj je poručila da među njima neće biti nikakve razlike.
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/vijesti/149233/cudo-biologije-amerikanka-rodila-blizance-koji-imaju-razlicite-oceve/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

[VIDEO] Čudo prirode: Rodila blizance koji imaju različite očeve Mia Washington iz Texasa preko noći postala je čudo prirode. Naime, rodila je blizance koji imaju različite očeve. Djeca joj međusobno nisu sličila pa ih je odlučila podvrgnuti testu očinstva. Mlada majka navodi kako je u vremenu kada je zatrudnjela imala probleme u vezi sa sadašnjim partnerom, zbog čega je završila u krevetu s drugim muškarcem. Bez obzira što mališani imaju različite očeve, obitelj je poručila da među njima neće biti nikakve razlike.


   
      
   
 Klinfo.hr 

blizanci_rtl

[VIDEO] Čudo prirode: Rodila blizance koji imaju različite očeve

<para>Dakako, ovdje se radi o potrazi za što boljom melodijom koja bi razveselila, ali i smirila te uspavala mališana. Izgleda kako smo sada dobili odgovor i na ovo pitanje. Rezultat je nazvan jednostavno – "The happy song", u prijevodu – "Vesela pjesma", koja bi trebala u veoma kratkom periodu nasmijati ili pak umiriti bebača.
</para>
<heading4>Misija - nasmijati mališana glazbom</heading4>
<para>
 Caspar Addyman, stručnjak u području razvoja djece, te Lauren Stewart, glazbena psihologinja, upustili su se u ambiciozan zadatak pronalaska savršene melodije koja će razveseliti svaku bebicu.</para>
<para>Nakon opsežnog istraživanja postojećih znanja na ovom području, za pomoć su se obratili glazbenici Imogen Heap, dobitnici prestižne nagrade Grammy, koja je i sama majka 18 - mjesečne kćeri. Njezin je zadatak bio osmisliti jedinstvenu melodiju, slijedeći upute stručnjaka. Pravila su glasila: melodija mora biti jednostavna i sa što više ponavljanja određenih tonova, no dinamika joj se mora konstantno mijenjati kako bi zadržala pažnju djeteta.</para>
<para>Tempo je također morao biti brži, tako da na neki način oponaša otkucaje dječjeg srca koji su inače brži od onih kod odrasle osobe. Ugodan ženski vokal također je bio obavezan.
</para>
<heading4>Ciljani zvukovi i nastanak</heading4>
<para>
Sami stručnjaci ističu kako su pokušali dobiti pomalo "blesavu", ali i iznimno društvenu pjesmu. U procesu stvaranja proučavali su koji su to zvukovi koji mogu najbrže umiriti dijete, ali ga i nasmijati. Upravo su te stvari kombinirali prilikom nastajanja "Vesele pjesme".</para>
<para>No, je li gotov proizvod zaista upalio? Provjeriti možete u videu…</para>
<para/>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/embed/XjpraGVs2Sg"/>

Znanstvenici osmislili "Veselu pjesmu" koja će u trenu nasmijati bebicu Skupina stručnjaka odlučila je odgovoriti na teško pitanje koje često muči mnoge roditelje – kakvu vrstu glazbe bebe vole? Dakako, ovdje se radi o potrazi za što boljom melodijom koja bi razveselila, ali i smirila te uspavala mališana. Izgleda kako smo sada dobili odgovor i na ovo pitanje. Rezultat je nazvan jednostavno – "The happy song", u prijevodu – "Vesela pjesma", koja bi trebala u veoma kratkom periodu nasmijati ili pak umiriti bebača.

Misija - nasmijati mališana glazbom

   Caspar Addyman, stručnjak u području razvoja djece, te Lauren Stewart, glazbena psihologinja, upustili su se u ambiciozan zadatak pronalaska savršene melodije koja će razveseliti svaku bebicu.
Nakon opsežnog istraživanja postojećih znanja na ovom području, za pomoć su se obratili glazbenici Imogen Heap, dobitnici prestižne nagrade Grammy, koja je i sama majka 18 - mjesečne kćeri. Njezin je zadatak bio osmisliti jedinstvenu melodiju, slijedeći upute stručnjaka. Pravila su glasila: melodija mora biti jednostavna i sa što više ponavljanja određenih tonova, no dinamika joj se mora konstantno mijenjati kako bi zadržala pažnju djeteta.
Tempo je također morao biti brži, tako da na neki način oponaša otkucaje dječjeg srca koji su inače brži od onih kod odrasle osobe. Ugodan ženski vokal također je bio obavezan.

Ciljani zvukovi i nastanak

Sami stručnjaci ističu kako su pokušali dobiti pomalo "blesavu", ali i iznimno društvenu pjesmu. U procesu stvaranja proučavali su koji su to zvukovi koji mogu najbrže umiriti dijete, ali ga i nasmijati. Upravo su te stvari kombinirali prilikom nastajanja "Vesele pjesme".
No, je li gotov proizvod zaista upalio? Provjeriti možete u videu…

 Nataša Vuk 