Smisao, učinkovitost, utjecaj na opći razvoj i akademski uspjeh zbog pisanja domaće zadaće rijetko se mjeri i istražuje, pa ju generacije i generacije roditelja i učenika jednostavno prihvaćaju kao nešto što se mora.
Povremeno bude prigovora da je zadaće previše, da je i roditeljima ponekad preteška, a kamoli djetetu i da nema dokaza da doista poboljšava školski uspjeh djeteta.
No problem domaćih zadaća nije crno-bijeli i ne može se na njega gledati samo kroz prizmu akademskog uspjeha djeteta.
Pisanje domaće zadaće nije samo ponavljanje gradiva, učenje i utvrđivanje znanja kažu stručnjaci, no još uvijek nema ozbiljnijih istraživanja koja bi otkrila na koje druge načine pisanje domaće zadaće dugoročno koristi djetetu.
Što istraživanja kažu o povezanosti domaće zadaće i školskog uspjeha djeteta?
Najopsežnija analiza i studija ovog pitanja napravljena je 2006. godine na Sveučilištu Duke. Neuroznanstvenik i socijalni psiholog, Harris Cooper, s kolegama je izradio ozbiljnu studiju "Bitka oko zadaće" u kojoj su željeli otkriti da li zadaća kao takva i količina napisane domaće zadaće izravno utječe na školski uspjeh djeteta (ocjene i uspjeh na standardiziranim testovima). Kod djece osnovnoškolskog uzrasta nisu pronašli vezu, odnosno djeca koja su redovito pisala domaće zadaće nisu bila ništa uspješnija od djece koja uopće nisu pisala domaće zadaće.
Međutim, autori ove studije jasno su kazali kako njihovo istraživanje ne znači da je pisanje domaće zadaće beskorisno. Naime, na školski uspjeh djeteta utječu mnogi drugi faktori poput obiteljske situacije, kognitivnih sposobnosti, temperamenta djeteta, njegovih interesa, motivacije pa sve do prehrane, fizičke aktivnosti i sna. Na primjer, dijete koje se bori s matematikom, može tri puta duže vježbati kod kuće, ići na instrukcije, truditi se, a opet imati slabije ocjene iz matematike od nekih razrednih kolega koji napišu domaću zadaću za 10 minuta.
Drugim riječima, ne postoji jasna i nedvosmislena uzročno-posljedična veza između pisanja domaće zadaće i školskog uspjeha jer je puno više faktora koji utječu na školski uspjeh.
Na koje sve načine pisanje domaće zadaće utječe na dijete?
Autori spomenute studije smatraju da redoviti, kraći zadatci za napraviti kod kuće, uče djecu upravljati vremenom, planirati i strukturirati. Također, djeca koja znaju da svaki dan moraju napisati zadaću uče se i samoregulaciji, odgovornosti i neovisnosti. Pisanje domaće zadaće pomaže roditelju da prati djetetov rad i napredak, odnosno da lakše uoči određene probleme i poteškoće ako oni postoje, i to od prvog razreda osnovne škole.
S druge strane, pisanje domaće zadaće može biti izvor stresa i napetosti u obitelji, posebno kada djeca iskazuju otpor ili nemaju uvjete za učenje (vlastitu sobu, mir, tišinu da se koncentriraju). Problem sa zadaćom može nastati i ako dijete kod kuće nema računalo i/ili internet ili ako treba pomoć, a roditelji mu ne znaju pomoći.
Prezaposleni roditelji su pod stresom već i zbog same činjenice što se domaća zadaća mora raditi pred kraj dana dok su svi već pomalo umorni i razdražljivi, jer se oni osjećaju odgovornima da se zadaća napiše i pitanje zadaće ubrzo postane jedna od "problematičnih" tema za cijelu obitelj.
Nerijetko se događa da zbog opsežne i teške domaće zadaće djeca nemaju vremena za druge aktivnosti koje su itekako važne za njihov razvoj, poput sporta, umjetnosti, slobodne igre i opuštenog druženja s obitelji.
Potrebno je još mnogo studija prije konačnog "da" ili "ne"
Možda najvažnija studija koja bi se trebala provesti je ona koja će pokazati kako pisanje domaće zadaće tijekom školovanja utječe na opću dobrobit djece (a ne samo na njihov akademski uspjeh). Takva bi studija vjerojatno dala i odgovor na pitanje koliko zadaće je jednostavno previše zadaće i koji joj je konkretni smisao za dugoročni razvoj djeteta.
Smatrate li da vaše dijete dobiva previše zadaće?
Učitelji ponekad nisu svjesni ili im se ne govori kako izgleda pisanje domaće zadaće kod kuće. Samo roditelji znaju kako sve zajedno utječe na njihovo dijete i na obitelj općenito. Ako smatrate da je dijete premoreno i pretrpano zadaćom i da to negativno utječe na njegovo opće psiho-emocionalno stanje, a time i vaše kao roditelja, prije svega o tome porazgovarajte s učiteljicom. Pitajte i druge roditelje kako se oni snose sa zadaćom. Odgoj i obrazovanje procesi su u kojima učitelji i roditelji trebaju surađivati. Učitelj treba i vjerojatno želi znati jesu li njegove metode učinkovite i korisne ili kontraproduktivne.
U konačnici, najvažnije je da prva iskustva s učenjem i školom, još od prvog razreda, djetetu budu pozitivna i da u njemu ne uzrokuju tjeskobu i pritisak. Ono što se događa u ranim iskustvima, zauvijek će oblikovati djetetov odnos prema školi, učenju i itekako utjecati na njegovu motivaciju i osjećaj smislenosti obrazovanja.