Kod djece vrtićke dobi vodene kozice su jedna od najčešćih zaraznih bolesti, koja se uglavnom javlja između 1. i 7.godine i obično prođe bez posljedica. Budući da se vrlo lako prenosi i da za nju postoji velika sklonost kod osoba koje ju još nisu preboljele, ova se zarazna bolest najčešće javlja u epidemijama, osobito u dječjim ustanovama kao što su jaslice, vrtići, škole, te dječji odjeli u bolnicama. No, komplikacije nisu isključene, pogotovo kad se vodene kozice jave kod odraslih osoba, pa je obavezno kontaktirati liječnika.
Simptomi bolesti
Vodene kozice uzrokuje virus varicella-zoster iz porodice herpes virusa. Izvor zaraze je isključivo zaražena osoba. Bolest se prenosi zrakom, kapljičnim putem i neposrednim dodirom s oboljelom osobom koji luči virus u sekretu dišnih putova i u sadržaju mjehurića na koži. Bolest počinje općim, nespecifičnim simptomima koji ne upućuju na to koja će se bolest razviti. Dijete se može loše osjećati, imati glavobolju, slabiji apetit, moguća je i povišena temperatura, te imati poteškoće vezane uz dišne putove.
Tek izbijanjem osipa u vidu mjehurića, može se postaviti dijagnoza. Osip obično najprije izbije po glavi i iza uha, nakon nekoliko dana i po trbuhu, leđima, rukama i nogama, a sve to prati povećanje limfnih čvorova. Dok izbija osip može se pojaviti povišena temperatura, glavobolja, a obično je izražen i jači svrbež kože. Bolest traje od 7 do 10 dana. Od kontakta sa zaraženom osobom pa do pojave bolesti potrebno je obično 14 dana. Roditelji i djeca svakako bi se trebali pridržavati uputa liječnika i iz kuće ne izlaziti barem sedam dana.
Doživotna zaštita
Vodene kozice ne ostavljaju ožiljke, osim ako se kraste ne inficiraju ili ih dijete stalno guli. Obično treba 6-12 mjeseci da se koža oporavi i vrati u prijašnji izgled. Preboljele vodene kozice ostavljaju trajni imunitet, pa zdrave osobe ne obolijevaju dvaput. No, nakon preboljenih vodenih kozica, virus ostaje trajno prisutan, pa zbog određenih imunoloških promjena u organizmu virus se može ponovno u jednom trenutku aktivirati. Reaktivacija virusa se očituje kao herpes zoster, koji se pojavljuje sporadično, pretežno kod osoba starije dobi. Ipak može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi pa i u najmlađoj.
Moguće komplikacije
Kao i kod svake druge bolesti, i kod vodenih kozica postoji mogućnost komplikacija, od razvoja sekundarne bakterijske infekcije, pa sve do bolesti mozga, pa je preporuka liječnika da se vodene kozice shvate ozbiljno. Djeca mlađa od godine dana, posebno novorođenčad majki koje nisu preboljele vodene kozice, kao i adolescenti i odrasli mogu imati teži oblik bolesti s većim rizikom za nastanak komplikacija. Komplikacije mogu biti uzrokovane lokacijom i težim promjenama na koži, te zahvaćanjem drugih organa i sustava.
Vodene kozice često se mogu javiti i u kombinaciji s drugim zaraznim bolestima. Najčešća je kombinacija vodenih kozica i šarlaha. Ta kombinacija nepovoljno utječe na tijek bolesti jer vodene kozice pod utjecajem šarlaha naginju gnojenju, a šarlah se češće pod utjecajem kozica komplicira upalom bubrega.
Terapija
Vodene kozice treba liječiti simptomatski nastojeći smanjiti rizik od komplikacija, osobito od bakterijskih infekcija. To znači da treba paziti na čistoću tijela i posteljine, izbjegavati dodirivanje oštećene kože. Paracetamol se daje djetetu ako ima temperaturu iznad 38°C. Ne smijete djetetu dati aspirin ili andol jer se može razviti Reyeov sindrom (oštećenje jetara, mozga i bubrega). U prevenciji ili sprečavanju širenja vodenih kozica najvažnije je bolesno dijete izolirati. To je osobito važno u bolnicama i dječjim ustanovama zbog visoke infektivnosti i kapljičnog prijenosa virusa i opasnosti za druge rizične bolesnike, zaposlenike i posjetitelje. Djecu treba izolirati barem 7 dana od početka osipa, odnosno za vrijeme stvaranja i trajanja mjehurića.
Serološki test
Praksa pokazuje da odrasli mogu vodene kozice dobiti i nakon 40 godine, ali ipak rjeđe. Vodene kozice su veći problem za odrasle jer kod njih isti virus obično izaziva bolest herpes zoster. Svi koji nisu sigurni jesu li imali vodene kozice, mogu to provjeriti krvnim testom. Provjeravanje postojanja protutijela protiv virusa vodenih kozica može se učiniti serološkim testiranjem u mikrobiološkom laboratoriju, u Odjelu za virusologiju u Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo Zagreb.
Cijepljenje protiv vodenih kozica
Cijepljenje protiv vodenih kozica sprečava pojavljivanje bolesti. Većina cijepljene djece neće se zaraziti vodenim kozicama. Ako se takvo dijete i zarazi, kod njega će bolest proteći vrlo blago i puno će se brže oporaviti. No, cijepljenje protiv vodenih kozica se preporuča samo za rizične skupine. U tom slučaju, u dobi od 12 mjeseci do 13. godine života daje se jedna doza cjepiva, a osobama starijim od 13 godina dvije doze cjepiva u razmaku od 6 do 10 tjedana. U tom slučaju cjepivo je na teret HZZO-a. a ostali cjepivo plaćaju sami.
Neka djeca ne smiju se cijepiti protiv vodenih kozica. Djeca koja su ikada prije u životu imala alergijsku reakciju na želatinu, antibiotik neomicin ili za one koji se cijepe s dvije doze na prethodnu dozu cjepiva protiv vodenih kozica, ne smiju se cijepiti. Trudnice se ne smiju cijepiti, a žena cijepljena protiv vodenih kozica treba pričekati tri mjeseca prije nego zatrudni. Ne smiju se cijepiti djeca koja imaju oslabljen imunološki sustav.
I odrasli mogu dobiti vodene kozice, ali ipak rjeđe nego djeca