Nerijetko se svađe događaju pred djecom, pa se mnogi roditelji pitaju kako te svađe utječu na dobrobit mališana Odgovor na to mogu dati istraživanja, a najnovije kaže da nije bitno zašto se svađaju, već je najvažnije kako se partneri svađaju, odnosno kako se snose u konfliktnim situacijama. Znanstvenici sa Sveučilišta u Arizoni pručavali su konfliktne situacije među partnerima u više faza. Prvo istraživanje provedeno još za vrijeme trudnoće, a zadnje kad su djeca napunila tri godine.
Rezultati, koji će biti objavljeni u stručnom časopisu Journal of Family Psychology, pokazali su da "konstruktivne" svađe mogu čak biti i korisne i poučne, dok "destruktivne" svađe utječu negativno na emocionalni život djece u smislu da im uništavaju osjećaj sigurnosti.
Ovo istraživanje poklapa se i s nekim prethodnim studijama o obiteljskim konfliktima. Djeca su vrlo osjetljiva na znakove ljutnje i na ono što smatraju prijetećom situacijom za svoju sigurnost. Pa kad na licima roditelja vide ekspresije ljutnje ili čuju vikanje i prijetnje ili pak kod jednog roditelja vide i osjete strah, to potkopava njihov osjećaj emocionalne sigurnosti. Ne samo da se djeca osjećaju uplašeno, već oni koji bi ih trebali utješiti, njihovi roditelji, nisu dostupni da to učine jer su zapeli u svojoj frustraciji. To je dodatna prijetnja djetetu, jer osim straha za roditelje, ona ne dobivaju potrebnu utjehu, smirenje i osjećaj sigurnosti. Djeca ne znaju da je to samo prolazna svađa. U njihovim glavicama destruktivna svađa ravna je katastrofi, jer djeca žive u trenutku i ne projiciraju konflikt kao nešto što će proći i sve se vratiti na staro.
Konstruktivni nasuprot destruktivnom konfliktu
Što se točno misli pod konstruktivnim i destruktivnim konfliktom? I kako uopće znati, usred svađe i rasprave, da li se svađamo "na ispravan način"?
Konstruktivni konflikt podrazumijeva strategiju u kojoj se drugoga ne čini bijesnim ili još frustriranijim, a djecu ne čini uplašenima. U konstruktivnoj svađi parovi vode smirenu diskusiju koja je usmjerena na rješavanje problema. U konstruktivnoj svađi svatko podjednako izlaže i podjednako sluša. Obje strane imaju za cilj pronaći rješenje i razriješiti konflikt. Kod ovakvih svađa fokus je na problemu, a ne na drugoj osobi. Nema preuveličavanja, vrijeđanja, nepoštivanja i povrjeđivanja, već se traži neki kompromis. Konflikt završava izražavanjem privrženosti i topline.
U destruktivnim svađama dijete osjeća veliku nesigurnost i prijetnju jer svjedoči: izražavanju velikog bijesa, verbalnoj ili fizičkoj agresivnosti, ponižavanju među partnerima, bacanju stvari ili lupanju vratima, suzama, strahu na licu jednog ili oba roditelja, prijetnjama i sličnim negativnim ponašanjima.
Najgora destruktivna svađa je ona u čije se središte stavlja dijete i kod koje se od djeteta očekuje da odabere stranu, presudi ili osudi jednog roditelja.
Posljedice izloženosti destruktivnim svađama
Djeca koja su konstantno izložena destruktivnim svađama imaju velikih poteškoća opustiti se i osjećati sigurno, a to ima veliki utjecaj na njihovo zdravlje, obrazovanje i sposobnost da sami grade zdrave odnose. Emocionalna sigurnost je osnovna ljudska potreba. Ako je dijete zabrinuto za svoju emocionalnu sigurnost, ono se ne može do kraja opustiti i fokusirati na učenje, druženje, igranje, pravila i sl. Kad se osoba osjeća sigurno, ona je i najotvorenija za učenje i druženje. Stalna napetost uzima danak na emocionalnu stabilnost djeteta i to dugoročno.
Djeca koja su duže vrijeme izložena destruktivnim svađama poduzet će obrambene mjere da si pomognu: izvodit će razne nepodopštine kako bi roditelje odvratili od svađa i njihovih konflikata. Neka djeca će se skrivati, bježati ili pokrivati oči i uši rukama dok se roditelji svađaju. Neka djece pokušat će se i umiješati, ma koliko malena bila, te će pokušati posredovati u rješenju konflikta, no za to nemaju kapaciteta, znanja ni zrelosti. Neka djeca željet će u konfliktu biti nevidljiva, pa će šutjeti i stisnuti se negdje gdje ih roditelji neće moći umiješati u svađu. U svakom slučaju, izloženost destruktivnim svađama u djetetu stvara intenzivnu napetost, tugu i bol.
Je li bolje uopće se ne svađati pred djecom?
Neki roditelji smatraju da su svađe općenito loše za djecu i baš nikada se pred njima ne svađaju. Možda je to i zato što nisu sigurni kako će u trenutcima povišenog adrenalina i uzrujanosti reagirati i hoće li moći zadržati konflikt u granicama normalnosti ili će se on pretvoriti u neprijateljski rat.
No istraživači kažu da svađe samo se sebi nisu loše. To je realnost i događa se svima i kad tad dogodit će se i djetetu. Ono što je problematično i što treba izbjegavati kod svađe su - agresivnost, ponižavanje, prijetnje.
Štoviše, izloženost konstruktivnom sukobu zapravo može biti korisno, jer djeca svjedoče kako ljudi upravljaju nesuglasicama, a ta vještina će im dobro doći kada će se i sami naći u sukobu s braćom ili vršnjacima, a jednog dana i s vlastitim partnerima. Dakle, ako želite emotivno zdravo dijete, što manje ga izlažite destruktivnim sukobima. Pokušajte razmirice držati u granicama poštovanja i uvijek budite u prepirkama fokusirani na nalaženje rješenja. Odustanite od optuživanja i koristite formulu: imamo problem, o njemu trebamo razgovarati uz puno poštovanje sugovornika, trebamo reći što nas tišti i saslušati drugu stranu, a potom zajednički predlagati rješenja.