Studentica sam predškolskog odgoja i počela sam uviđat neke stvari i gdje se krije problem, ali to ne mogu objasnit roditeljima. Naime, tata kada se naljuti ili nešto nije po njegovom počne se inatit i ne želi surađivat. Koji put mu se bojim predložit nešto da ne bi krivo shvatio i počeo se inatit. Inati se na način da ga postane briga za bilo šta npr. svađa je bila oko telefona i interneta. On je počeo govorit da ga boli k**** za telefon i internet te da neće plačat račune niti da neće ići na kompjuter ili telefonirat. Mama želi surađivat, ali na način da popušta, pa tako mlađoj sestri većinu stvari npr. njena soba smije bit u neredu, rezultati u školi su posljedica puberteta i njezine posvađanosti sa svijetom, ona će napraviti sve umjesto nas. Često bih htjela biti poput sestre, da me te sve stvari unutar kuće ne dotiču, ali svaki razgovor sve nas više udaljava. već sam polako umorna od toga i priznajem da ne volim biti doma jer je situacija napeta. Ne radi se o nikakvom fizičkom nasilju, već psihičkom i to me sve žalosti i ubija. Mama zna tati prigovarat za to inačenje i način na koji se razgovara s nama, na što on uvijek ostane uvrijeđen te su se počeli često svađati i ne pričat. Imam osjećaj kao da to ide prema rastavi. Mama zna napomenut kako se svađaju zbog nas. Mislim da mi nismo krive za to te da oni imaju krivi pristup prema obje i ne znam kako da im objasnim, pa vas molim za pomoć. Inače nemam običaj pisat na internet takva pitanja, al više ne znam kome da se obratim. Postoji li možda kakvo obiteljsko savjetovalište ili nešto slično? hvala. S. Draga S., Slažem se da se tvoji roditelji ne svađaju zbog vas. Naime, da vas nema oni bi sigurno našli druge razloge za svađu. Znam da ti je teško, posebice zato što neke stvari (ljude) ne možeš promijeniti pogotovo ako se oni sami ne žele mijenjati. Ti na svom fakultetu učiš i upoznaješ se s novim i „zdravim“ pristupima i na temelju toga u oči ti upadaju nelogičnosti koje primjerice tvoja sestra ne vidi.
Nažalost moram napisati istinu koja može biti bolna, ali… tvoji roditelji se najvjerojatnije neće promijeniti. Oni žive u svojim obrascima ponašanja, na taj način dobivaju pažnju, na taj način komuniciraju.
Jedino koga možeš mijenjati si ti sama, a onda će eventualno tvoja promjena utjecati na promjenu njihova ponašanja prema tebi.
Teško je u jednom odgovoru napisati ti kako da se zaštitiš i na koji način da promijeniš svoju reakciju na njihove odnose. Za početak razluči da je njihov međusobni odnos nešto za što su odgovorni njih dvoje i da zapravo nema veze s tobom, prvenstveno zbog toga što na njega ne možeš utjecati. Isto tako su tvoji roditelji odgovorni za odnos s tvojom sestrom i ako mama dozvoljava da sestra ima sobu u neredu, prihvati to. To je njihov odnos, njihovi dogovori, njihovo poimanje stvari.
Najfleksibilnija osoba kontrolira sustav. Pod fleksibilnošću ne mislim na popustljivost, već na kontinuum između popustljivosti i rigidnosti. Za one stvari koje su ti bitne i važne - inzistiraj, pregovaraj, a za one koje ti nisu toliko bitne jednostavno popusti. Čemu trošiti energiju na nešto što je od početka osuđeno na neuspjeh? Na taj način dati ćeš si priliku da se koncentriraš na one stvari koje će ti pomoći da i dalje rasteš i razvijaš se, što će imati višestruke koristi u budućnosti.
Zabavi se sama sa sobom. U tu svrhu možeš se malo poigrati s pisanjem dnevnika u koji možeš zapisivati svoje osvrte na događaje, ali i sve što si iz toga naučila (o ljudima, reakcijama, komunikaciji, odnosima…) i što ti može pomoći u budućnosti. Možeš zapisivati i svoje ciljeve, želje, liste pozitivnih osobina, uspjeha, planova za budućnost.
Imaš sve kapacitete i resurse za uspjeh. Imaš 20 godina i još malo pa ćeš krenuti svojim putem. Do tada, postoje obiteljska savjetovališta kojima se možeš obratiti za pomoć kako bi se osnažila da ti bude lakše i jednostavnije prolaziti kroz sve situacije koje te opterećuju. Primjerice Obiteljski centar grada Zagreba pruža besplatne usluge savjetovanja.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus