Odbija pisati zadaće jer ih "ni drugi ne pišu i to njemu ne treba u životu". Ne želi učiti jer ni drugi ne uče pa kaj onda. "Ja ga maltretiram, jer zahtjevam da piše zadaće i kontroliram ga, a nijedna druga mama to ne radi" - to su sve njegove riječi. Ja sam potpuno shrvana, već dva tjedna pokušavam razgovarati s njim, probala sam i sa zabranama i kažnjavanjem ali ništa ne pomaže. On se i dalje isto ponaša. Što da radim? Mama A.
Draga mama,
Nema potrebe da budete shrvani. Oboružajte se strpljenjem i krenite dalje.
U situacijama koje vas izbacuju iz takta, sjetite se neke situacije kada ste bili opušteni i mirni. I osjetite tu opuštenost ovdje i sada. To je jedan mali „trik“ kako „sačuvati živce“. Nadalje, možete u sebi izbrojati do deset pa onda krenuti razgovarati sa sinom. Možete odgoditi razgovor za kasnije (što bi bilo jako učinkovito jer on takvu reakciju sigurno ne očekuje).
Što se tiče njegova ponašanja, vrlo je karakteristično za vrijeme puberteta.
Vaš sin, vaše dijete, dolazi u razdoblje u kojem prestaje biti dijete i pretvara se u odraslu osobu. Kao i kada je bio tek rođen, njegove će se potrebe i ponašanje mijenjati iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. To je prirodno, jer mu slijedi vrijeme brzog fizičkog, emocionalnog i socijalnog razvoja u kojem ćete biti svjedok brzim promjenama i naglom odrastanju.
Roditelji u ovoj fazi ponovo upoznaju svoju djecu, a u odnosu s njima bitno je ohrabrenje, razumijevanje, prihvaćanje, podrška i diskusija. U ovoj razvojnoj fazi dobro je s djetetom diskutirati na istoj razini, što naravno ne znači da roditelji i dalje ne postavljaju granice i da diskusija ne smije završiti s „dva dana nema kompjutora“ ili nešto slično. U tom smislu možete ga iskreno i pošteno pitati što mu je i objasniti mu da ste poprilično zbunjeni njegovom promjenom.
Možete mu reći da ne odobravate njegovo ponašanje i pitati ga što će napraviti u vezi s tim. U razgovoru prebacite odgovornost na njega, jer je već dovoljno odrastao da ju i preuzme. Ja bih predložila da u odnosu s njim koristite jednostavnu formulu. KOLIKO ODGOVORNOSTI POKAŽE TOLIKO ĆE DOBITI SLOBODE.
Moguće psihičke značajke puberteta su: • zamaranje, rastresenost (mladi dobivaju nove dužnosti i zadatke, prelaze s razredne nastave na predmetnu nastavu) • razdražljivost, nervozno reagiranje • osjećaj nemira (zbog nesigurnosti i češćih konfliktnih situacija) • želja za izolacijom • nezainteresiranost za rad • nagle promjene raspoloženja • maštanje
Ponašanje vašeg sina može biti samo izražena potreba da se uklopi u društvo svojih vršnjaka. On je „faca jer se ponaša kao ostali 'frajeri', a može biti i simptom neke nezadovoljene potrebe".
Meni se osobno čini da je ovo prvo, ali nikako ne bih zanemarila niti drugu pretpostavku te bih ju sigurno imala na umu i provjerila.
Razgovarajte, pitajte, slušajte, potičite ok ponašanja, sankcionirajte ona koja su po vašoj procjeni loša. I ne zaboravite formulu ODGOVORNOST = SLOBODA. Možete ju podijeliti s njim. Tako da i sam bude svjestan toga da o njemu ovisi koliko će slobode imati.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus