Sad je ponovno krenula krajem sedmog mjeseca i svaki dan povraća. Teško odnosno gotovo nikako se ne uključuje u igru sa djecom, već se ili igra sama ili radi nešto drugo. Čak ponekad mislim da je prošla godina bila bolje. U razgovoru sa tetama uviđam da je njoj ta socijalizacija i igra sa djecom jednostavno kao nekakav teret i vrlo brzo nakon te igre dolazi plačući da se više ne želi igrati. Istina je da do tada nije baš bila u doticaju sa svojim vršnjacima, a čuvali su je baka i djed. Uz odrasle ljude se lakše opusti, a s djecom je kao u nekom grču. Bila sam i kod vrtićkog psihologa ali nismo ništa riješili. Nakon razgovora sa privatnim psihologom i testiranjem saznali smo da što se tiče intelektualne strane je iznadprosječno darovita, ali su joj socijalizacija i snalaženje u životnim situacijama pak ispod prosjeka što i sami znamo. Preporuka je da dijete više uključujemo u druženja sa vršnjacima kojih nemamo niti kod prijatelja, niti u susjedstvu, a kako smo dalje od grada vrlo je teško izvesti je u park. Nakon svih tih povraćanja i zbog straha za njenu psihu i općenito zdravlje ispisala sam je iz vrtića, te ponovno ide na čuvanje baki, a popodne u malu školu. Svakodnevno će po cijeli dan biti van kuće. Kako joj pomoći da u maloj školi nema problema sa socijalizacijom. Mama T.
Draga mama, do sada ste učinili puno razgovarajući sa stručnjacima koji su vam savjetovali što činiti kako bi vaša djevojčica prošla proces socijalizacije.
S obzirom da je njen proces prilagodbe trajao preko godine dana, a i dalje su se pojavljivale somatske tegobe možda će njeno uključivanje u malu školu u poslijepodnevnim satima izazvati još veći otpor, posebice ako je to vrijeme do sada bilo rezervirano za druženje s vama.
Ukoliko se takvo što desi moja je preporuka da razmislite hoće li i dalje pohađati malu školu. Ono što možete učiniti jest: - razmisliti koliko se jutarnje vrijeme provedeno s bakom može organizirati da se provede u svrsishodnoj igri. - napravite popis mogućih situacija u kojima bi se vaše dijete ipak povremeno igralo s drugom djecom.
Raspitajte se postoje li u obližnjem gradu u poslijepodnevnim satima igraonice (primjerice u knjižnicama) gdje možete doći zajedno s djetetom. Možda postoje nekakve slobodne aktivnosti (strani jezici, različiti sportski sadržaji) na koje bi mogli vašu djevojčicu voziti jedanput ili dva puta tjedno.
Možete se povezati s roditeljima iz male škole, pa ako je moguće organizirati druženje u vašem domu. Vjerojatno postoji način kako doći do djece s kojima će se družiti, ali vjerojatno taj način potražuje drugačiju organizaciju života.
U svezi prilagodbe i socijalizacije možete pročitati slijedeći članak u kojem smo opširnije razradile problem straha od odvajanja i socijalizacije djece vrtićke dobi.
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener