Ne ide u vrtić iz razloga što je od rođenja bolestan (22 hospitalizacije) i rijetko se druži s djecom.
Ima jednog prijatelja s kojim se povremeno viđa i ukoliko se nađe u situaciji gdje ima više djece, a njih su dvojica među njima, on se igra samo s njim, ukoliko je situacija da prijatelja nema, a on je sam među djecom, uvijek se igra sam.
Također sam primjetila da više ne želi pričati kad dođemo kod doktora. Jednostavno šuti i na sva se pitanja samo smješka. Čim izađemo iz ordinacije van, on nastavlja sa pričom normalno, a moja pitanja vezana za to jednostavno ignorira. Jednom je samo rekao da ne želi pričat jer su mu svi dosadni.
Bojim se da tolike hospitalizacije i nekretanje među svojim vršnjacima ne ostave posljedice na njemu i da ne postane asocijalan (doduše ta hospitalizacija obično traje dan, dva, ali ima jako puno bockanja barem jednom tjedno u prstić da se izvadi krv).
Najgori dio od svega mi je što ga do škole neću moći upisati ni u vrtić, ni u predškolski i ne znam više kako da ga uključim u neke stvari koje svi njegovi vršnjaci odavno rade. Molim vas za neki savjet.Hvala! blonda
Draga mama,
Ljudi se itekako razlikuju prema karakteristikama temperamenta. Neke od karakteristika koje bih izdvojila su: - PRVA REAKCIJA - odnosi se na djetetov odgovor na nove ljude, nove igračke, nove ideje… Pristupa li dijete ljudima ili stvarima bez oklijevanja ili je stidljivo, treba li mu dugo vremena da se opusti, te pristupa novim situacijama s oklijevanjem? - PRILAGODLJIVOST - odnosi se na to koliko je vremena djetetu potrebno da se prilagodi promjenama u okolini. Prilagođava li se lako i jednostavno, bez otpora ili je u otporu i potrebno mu je duže vrijeme? Dijete koje se lako prilagođava brzo će prihvatiti novu rutinu, dok će djeci koja se teže prilagođavaju biti potrebno vrijeme kako bi prihvatili promjene. - RAZINA AKTIVNOSTI - odnosi se na djetetovu fizičku aktivnost. Kreće li se dijete stalno ili je mirno i neaktivno? Djeca kojima je po temperamentu potrebno kretanje znaju imati problema sa mirnim sjedenjem u razredu, dok se „mirna“ djeca dobro prilagođavaju nametnutoj organizaciji vremena. Djeca s visokom razinom aktivnosti češće trče i skaču, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojanja i crtanja.
Prema svemu što ste naveli Vaš dječačić je dijete kojem je potrebno više vremena da se opusti, kao da se i prilagodi novim situacijama. Takva djeca nerijetko biraju družiti se s jednim prijateljem. U njegovoj situaciji, s obzirom da se nema priliku često družiti s vršnjacima to je možda još više potencirano.
Nemojte ga forsirati. Kažete da nije zainteresiran za crtanje, pisanje, bojanje… Ja vjerujem da postoje brojne aktivnosti za koje jest zainteresiran. Stoga otkrijte (sigurno već i znate) koje su to, pa eventualno kroz njih provucite crtanje i pisanje. Premda za to služi škola te ga po mom mišljenju ne treba forsirati ukoliko to ne želi.
Što se tiče posjeta liječniku, slušajte ga što vam govori. S obzirom na 22 hospitalizacije ja ga razumijem ako mu je dosadilo pričati o tome. Poštujte to i kada vam kaže da mu je dosadno i ne prihvaća temu o liječniku možete ga upitati o čemu bi on volio razgovarati i što bi on volio raditi.
Razumijem da je situacija takva kakva je, i da je potrebno često ići liječniku, ali to ne treba biti fokus interesa. I na kraju, sigurno bi bilo dobro dovoditi ga u situacije u kojima se može socijalizirati s ostalom djecom. Možete se raspitati o igraonicama u okviru knjižnica ili nekim drugim igraonicama. Igraonice znaju nuditi razne sadržaje. Možete ga odvesti na kazališne predstave. Možda ga upisati na neku aktivnost koja se odvija po par sati tjedno poput glume, lutaka, plivanja, jahanja, plesa... Naravno sve u skladu s tim koliko mu zdravstveno stanje to dozvoljava.
Srdačan pozdrav,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener