Zadnjih godinu dana počeo je imati ispade koji mene jako potresu i isto tako i njega. Upravo prije nekih sat i pol bili smo kod moje prijateljice koja ima sina nešto mlađeg od njega, i kako se njen maleni igrao sa svojim društvom moj sin se krenuo buniti. Da skratim, pošto ja nisam stala na njegovu stranu, jer nije bila ispravna, krenulo je "ti nisi moja mama, ti si od djece mama, marš u g....., bacit ču te u smeće", pa je opsovao, udarao me. Pokušala sam razgovorom ga smiriti, ali ne ide. Na kraju sam ga naravno istukla. Kad se isplakao i smirio rekao je "nekada su na zemlji živjeli dinosaursi, danas živimo mi ljudi i mi ljudi imamo jezik i mozak, i ti imaš jezik i ja imam jezik i moram reći što mislim". Ostala sam bez teksta.Suprug mi je prije koji dan donio buket cvijeća, a on se počeo plakati zašto njemu nije donio cvijeće, da se njemu nikad ne kupuje cvijeće, da što mi čekamo da on umre, da mu donesemo cvijeće. Naime, ima takve odgovore da se sledimo, a tek je ušao u šestu godinu s time da on od malih nogu ima takve odgovore koji ne pristaju tako malom djetetu tj. ne mogu shvatiti kako tako malo biće daje takve zaključke. Mi, ja i suprug, doista ne znamo što da radimo, u biti je jako dobar, strašno inteligentan, osim kada smo negdje ili kod nekog, tada očekujemo ispad i izjave od kojih se sledimo. Što je najgore, te izjave nije čuo od nas. Evo molila bih za bilo kakav savjet. Velika hvala i lijepi pozdrav Vama. S poštovanjem. IŠ
Draga mama,
drago mi je vidjeti da svog dječaka opisujete kao dobro dijete. Prema Vašem opisu konkretnih primjera koji su se dogodili i njegova ponašanja čini se kako mu je jako teško nositi se s frustracijom te tada ima neprimjerena ponašanja.
Kada se dijete jako naljuti, tada osjeti silan nalet energije koje na neki način treba "izbaciti". U tom smislu, kada ga nešto frustrira ili naljuti potrebno mu je pomoći, usmjeriti ga na neki drugi način iskazivanja ljutnje, umjesto da Vas udara i psuje. Nešto više o tome kako reagirati na djetetovo agresivno ponašanje možete pročitati u sljedećem članku - Agresivno ponašanje kod djece.
Ono što je jako važno je da ne koristite fizičko kažnjavanje već da na vrijeme prepoznate kada postajete uzrujani i nemoćni te da prvo pomognete sebi da se smirite, a tek onda krenete pomagati djetetu da učini to isto. Kada imamo dva uzrujana organizma velika je vjerojatnost da konflikt neće dobro završiti i da će se obje strane nakon toga osjećati loše.
Naveli ste kako je Vaš dječak vrlo emotivan i upravo zbog toga njega neke stvari povrjeđuju više nego što bi povrijedile nekoga tko nije tako emotivan pa stoga ima i snažnije ponašajne reakcije. Važno je da stoga u situacijama poput one kada je bio povrijeđen, kada on nije dobio cvijeće, ne banalizirate njegov osjećaj već da mu empatički reflektirate njegovo stanje povrijeđenosti i tek nakon toga pružite mu utjehu. Uvjeravati ga da se nema zašto osjećati povrijeđeno proizvest će sam kontraefekt i dijete će to shvatiti kao da ga još manje razumijete te će njegova reakciji biti samo još snažnija.
Što se tiče njegovih neobičnih izjava, znamo kako djeca tek uče o svijetu i slažu si sliku toga kako svijet funkcionira. Njihova ideja je jednostavna, simplificirana i posljedica kombinacije različitog znanja kojeg su negdje usvojili. Stoga logika, da ako imamo jezik da trebamo izgovoriti ono što mislimo, za njega potpuno ima smisla i stoga u trenutcima ljutnje izgovori nešto što u tom trenu misli, iako naravno, u nekoj drugoj situaciji ne misli tako. Sličan obrazac se može vidjeti i kod velikog broja odraslih.
Razmislite o tome koje se njegove emocije kriju iza njegove reakcije na to kada nije dobio cvijeće. Je li to osjećaj tuge, usamljenosti, povrijeđenosti, razočarenja...? Ima li nekih drugih situacija koje se događaju u zadnje vrijeme a da u njemu bude takve osjećaje? Ponekad neka naizgled nebitna situacija može biti okidač za to da se ispolje emocije koje su potisnute jer nisu bile izražene u nekom prethodnom trenutku kada se dijete tako osjećalo pa razmislite je li i u slučaju Vašeg dječaka tako.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom