Od rođenja pa do danas razvoj je bio uredan, ostvaruje kontakt očima, razumijevanje mu je sve bolje i bolje, pokazuje prstom kad nešto želi i tek ponekad imenuje to što traži: ota je lopta, oda je voda, bavo je bravo, kaže auto, počeo je od prije dva tjedna koristiti "daj", "to", ali ne svaki put kad traži, ponekad samo pokazuje prstom, "ajde" kad nas zove, dva puta je rekao i "dođi", pokazivao je još prošle godine nos i oko, ali mu to nije naročito zanimljivo više.
Pažnja mu je dobra, igra se s bockalicama i po sat vremena, pokazujemo mu slikovnice, ali još uvijek ne imenuje predmete, osim kava za kravu, teta i dijete. Radimo vježbe fine motorike, dajemo mu lizalicu, jezik je pokretan, ne koristi dude ni flašice, pije iz plastične čaše sam, koristi malu vilicu i žlicu, sudjeluje u kućnim aktivnostima, stavlja makarone u hladnu vodu kad treba, jako je bistro dijete. Kada mu kažemo "ne" uglavnom posluša, izbjegava rernu, grijalicu, upaljače zato što zna da je to "pec, pec", ali je radoznao dosta, voli sve da pipne da vidi što je, i ako mu se ne sviđa, vrati na mjesto, ali ako mu se neka igračka ne sviđa, baci je na pod. Ponekad, kad je umoran, hvata ga nervoza, i razdražljiv je, ponekad i zavrišti, ali to je vjerojatno normalno.
Naše pitanje je kako da ga potaknemo da koristi riječi svaki dan. Imamo jednog jedinog logopeda u gradu koji već dva mjeseca izbjegava zakazati tretmane. Rekao je da ga dovedemo u vrtić da vidi kako se ponaša s djecom. Išao je prvi put u vrtić, stavio ga je u grupu s djecom od četiri-pet godina, on ih je uporno hvatao za ruku da se igraju, ali su oni sjedili na stolicama, morali su biti mirni kao u školi. Tražio je od nas balon i loptu da se igra, a nakon toga nam je logoped rekao da dječak ne zna "što znači riječ ne". Nije plakao ni histerizirao, ono što nije smio nismo mu dali, ali nam je logoped rekao da je to problem, da on ne zna što znači ne. Očekivao je da sjedi s ostalom djecom na stolici i da bude miran. Molim za savjet. Kupili smo i Progovorilicu pa ćemo s njim raditi svakodnevno uz pomoć vježbica iz knjige. Vele
Poštovana,
govorno-jezični razvoj djeteta razlikuje se od djeteta do djeteta i ovisi o mnogo čimbenika. U prosjeku djeca u razdoblju između druge i treće godine koriste kraću rečenicu, imenuju većinu predmeta oko sebe, postavljaju jednostavna pitanja i njihov je govor razumljiv svim osobama iz njihove bliže okoline.
S obzirom da Vi primjećujete napredak savjetujem Vam da taj napredak pomno pratite. Ako je on uočljiv, tj. ako dijete svaki mjesec postiže zamjetan napredak i time sve više dostiže svoje vršnjake samo nastavite s puno rada:
imenujte sve predmete u svojoj okolini na koje dijete obraća pažnju; potaknite ga da Vam uz pokaznu gestu i kaže što želi; obraćajte mu se kraćim i jednostavnijim rečenicama; imitirajte zvukove iz okoline (glasanje životinja, prijevoznih sredstava i sl.); postavljajte pitanja na koja može odgovoriti s da ili ne ili jednom riječju; i sl.).
Ukoliko je napredak sporiji i nedostatan obratite se logopedu, ako ste u mogućnosti u nekom drugom gradu.
Stella Rožman, prof. logoped