Sva djeca sjednu za stol i sudjeluju u aktivnostima, dok moje dijete ostane na podu (kao da je u nekom svom svijetu, a ne u stvarnom svijetu) i onda se nakon 15 minuta digne i sjedne. Sva djeca sudjeluju u temama koje rade s tetama dok moje dijete ne sudjeluje.Kao da je u nekom svom Svijetu. Preko ljeta je bila spojena u vrtiću s jaslicama pa meni doma od tada stalno oponaša malu djecu i plaće za svaku sitnicu i neće lijepo pričati nego kroz plač traži nešto. Mislila sam da je to samo faza koja će proći ali na upozorenje odgajatelja to me uplašilo. U grupi ima 4 djece koja će ići s njom u školu, a druga djeca idu godinu dana poslije nje. Mislila sam da će je prebaciti u stariju grupu s njenim vršnjacima pa da će ta faza proći, ali nisu i ta faza traje. Odgajateljice me uvjeravaju da nema veze što je s mlađima od sebe jer da su oni intelektualno na višoj razini od nje. Njoj se nije desio klik u glavi da više nije dijete. Njen otac i ja već godinu dana nismo zajedno, nismo živjeli zajedno, ali je razlika u tome što je tata viđa jednom mjesečno tj. kada njemu paše. Ali odgajateljice su mi rekle da je ta faza počela od proljeća. Pa ta faza može biti i odlazak tete iz vrtića za koju se je jako vezala. Ta teta mi je rekla da je moja curica od Nove godine skroz drugačija, surađuje s njima, više priča, potakne na neku temu. I znala mi je reći da stalno ide za njom. Od proljeća je dobila umjesto nje drugu tetu i nju voli, ali je možda izgubila sigurnost. Kao samohrana mama trudim se oko nje, razgovaramo, igramo se. Ali ona ni sa mnom ne želi surađivati, odnosno surađuje samo u onome što joj paše. Peči kolače, graditi dvorce od lego kocaka, crtati, ali ako je ispitujem boje ili učimo brojeve ona nije zainteresirana. Molim pomoć! Hvala! Dea
Draga mama,
izgleda da Vi i vaša curica zaista proživljavate teško i stresno razdoblje. Svako dijete drugačije reagira na stres, a razvod i promjena tete u vrtiću neposredno nakon toga su ipak poprilično veliki stresori. Prema opisanom ponašanju i s obzirom na cijeli kontekst situacije, mislim da bi bilo najbolje da ipak porazgovarate sa stručnom službom u vrtiću, ako ju vrtić ima (dakle, neka stručna osoba poput psihologa ili defektologa, koja može promatrati dijete u prirodnom okruženju, unutar skupine) ili ako nema, da odete s djetetom kod psihologa izvan vrtića na razgovor.
Neki puta roditelji oklijevaju odlaziti s djecom kod psihologa, jer smatraju da situacija mora biti zaista teška te da će dijete svakako dobiti neku dijagnozu, ali psiholog je isto kao i pedijatar - njegova puno važnija uloga od dijagnostike je prevencija, odnosno zaštita djeteta od okolinskih štetnih faktora. Pedijatar štiti dijete od bakterija i bolesti, a psiholog od stresnih situacija i drugih stresora iz okoliša. Osim toga, pomoći će i Vama ako Vam netko stručan objasni cijelu situaciju te Vas na taj način umiri. Možda će biti dovoljno da Vam da samo par smjernica koje će Vama i Vašoj curici znatno olakšati cijelu situaciju. Sretno!
Maja Bonačić
dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom