Što da radim, jer ona nikamo ne želi sama. Stalno se boji da će odnekud doći pas i napasti je. Živimo na selu i pasa ima posvuda. Što da radimo? Hvala na odgovoru, Dubravka.

Draga mama,

kao što ste i sami prepoznali, iako se Vaša djevojčica ne sjeća traumatskog događaja, njegova posljedica – strah od pasa, je za nju stvaran i vrlo snažan osjećaj. Ono što Vi možete napraviti jest da joj priznate njezin strah, da joj u situacijama kada se boji pružite osjećaj sigurnosti te da malo po malo ona taj osjećaj sigurnosti koji ima uz Vas može generalizirati i u druge situacije u kojima se sada osjeća nesigurno.

Objašnjavanja da se ne treba bojati, da joj pas neće ništa i slično, joj vrlo vjerojatno neće pomoći jer, čak i da na racionalnoj razini zna da je tako, na emocionalnoj razini preplavljuje ju strah. U sljedećem članku možete pročitati kako pomoći djetetu kada mu se javi strah: Bazični osjećaji kod djece - strah.

Ipak, u situacijama fobije ili snažnog straha važno je obratiti se stručnjaku koji bi kroz terapijski odnos mogao pomoći Vašoj djevojčici.

Sretno!

Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom

Centar Proventus