Ali zbog loše organizacije stana (zbog čega sam i stalno umorna) i njihovog distanciranja od mene, želim se iseliti. Strah me im to reći, jer znam da će se naljutiti i više se nećemo družiti, a na fakultetu do sada svi su već u nekim grupama koje baš i nisu previše prijateljski raspoložene družiti se sa mnom. Ne znam što raditi, jer se baš loše osjećam zbog toga i to narušava moje svakodnevne aktivnosti. Ana
Draga čitateljice,
žao mi je što te strah i što te taj strah koči da učiniš ono što želiš. Odgovor na pitanje o tome što bi trebala učiniti ti ne mogu dati ja niti bilo koji stručnjak – ti si ta koja ga zna. Prije nego nastavim dalje, molila bi te da razmisliš koji ti odgovor prvi padne na pamet kada razmišljaš o tome iseliti se ili ne.
Ako se odlučiš iseliti, uvijek svojim cimericama tu vijest možeš priopćiti na ok i diplomatski način. Možda ćete po prestanku dijeljenja zajedničkog prostora početi funkcionirati bolje (jer onda nećete biti opterećene organizacijskim stvarima). Možda i nećete – ali to opet znači da se niste uselile u isti stan vjerojatno nikada ne bi ni bile prijateljice, što puno govori o vašem odnosu.
S druge strane ako odlučiš ostati – i to je ok ukoliko si ti mirna s tom odlukom.
Znam da nije lako kada strepimo od toga hoćemo li pronaći društvo ili ne na mjestu na kojemu provodimo puno vremena. Čak i ako pronađemo društvo, to nije garancija da ćemo ga zadržati. Iz tog razloga savjetovala bi ti da se usmjeravaš prema aktivnostima koje se tebi sviđaju: primjerice upiši izborni kolegij koji ti je zanimljiv, pohađaj jezike, kreni na odbojku... Ovisno o tome koje aktivnosti preferiraš. Postoji velika vjerojatnost da na tim mjestima pronađeš ljude slične tebi i povežeš se s njima.
Kada kažeš da su na fakultetu svi u grupama koje nisu prijateljski raspoložene, moje pitanje tebi jest jesu li baš svi u grupama? Zar baš nitko nije prijateljski raspoložen? Kako znaš da nisu prijateljski raspoloženi?
Ova pitanja ti postavljam iz razloga jer ponekada imamo potpuno kriva uvjerenja o drugim ljudima. Ne kažem da je tvoja hipoteza kriva – možda si u pravu – ali dok god to ne provjeriš, do tada ne možeš znati. Uvijek imaš opciju pozvati nekoga na kavu. Što je najgore što se može dogoditi? Možda će te netko odbiti; možda će ti reći da se ne želi družiti s tobom; a možda će i pristati. Čak i ako te netko odbije i kaže da se ne želi družiti s tobom, to je dobra povratna informacija da svoje vrijeme ne tratiš na krive ljude. Zar ne?
Ne možemo se svidjeti svima. Niti se nama sviđaju baš svi ljudi. Tvoj cilj nije svidjeti se svima već pronaći ljude slične tebi, ljude koji će te prihvatiti takvu kakva jesi. Uvjerena sam da takvi ljudi postoji – samo ih treba potražiti.
Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener