Nema tvrdu stolicu, s medicinske strane cijele priče dijete je zdravo, čak je nekoliko puta i kakalo u Wc. Kad ju pitam zašto odbija ići na Wc, ona meni odgovara da ju je strah. Kad joj stavim pelenu ona se uredno pokaka. Zanima me kako joj trebam pristupiti, jer sam stvarno na sve moguće načine probala - i s vraćanjem pelene, i sa skidanjem pelene (da ju ne može dobiti) i s nagradama. Bojim se da će doći do toga da će ju druga djeca u vrtiću zezati i da će tek onda doći do problema. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Lana
Draga mama,
vjerujem da vas doista muči to što vaša kćerkica ne obavlja veliku nuždu u wc-u i vidim da ste zaista dali sve od sebe kako biste joj pomogli.
Spomenuli ste da je već nekoliko puta obavljala veliku nuždu u wc-u stoga je važno razmisliti je li se ova poteškoća javila naglo, nakon uspostavljene regulacije stolice ili ona nikada još sasvim nije prihvatila wc kao mjesto obavljanja velike nužde. Ono što bi Vam dodatno moglo pomoći da razumijete ponašanje svoje djevojčice je da se prisjetite je li prije nego što je počela odbijati wc kao mjesto obavljanja velike nužde imala neko neugodno iskustvo, stresan događaj ili je došlo do određenih promjena u njenom životu?
Tvrda stolica, bučno puštanje vode, subjektivan doživljaj široke rupe, mirisi koji izlaze iz wc-a, mogu osjetljivijoj djeci biti uzrok napetost te se prilikom pražnjenja u wc-u ne mogu sasvim opustiti. Razlozi mogu biti brojni, no rezultat je da vaša kćerkica, kako i sama kaže, osjeća strah prilikom pražnjenja u wc školjku.
Odraslima ponekad dječji strahovi mogu izgledati pomalo neutemeljeno i bezazleno, no oni su u njihovim malim glavicama sasvim stvarni. Vjerujem da Vam ova situacija stvara dosta frustracije i brige te da biste ju htjeli što prije riješiti. Ipak važno je da djevojčicu ne požurujete jer bi se time mogla stvoriti dodatna napetost. Probajte maknuti fokus s obavljanja nužde i fokusirati pažnju na njene osjećaje i emocionalne potrebe. Iza osjećaja straha vjerojatno leži potreba za sigurnošću.
Razmislite, kako joj tijekom dana možete dodatno pružiti podršku i pomoći da se opusti? Koje aktivnosti voli (crtanje, igranje s igračkama), a u koje se i Vi možete uključiti? Možete predložiti da nacrta svoj strah ili da ga izradi od plastelina. Također, možete osmisliti priču (u kojoj npr. medo ide na wc) te u toj priči objasniti, rječnikom prilagođenim djetetu, cijeli proces odlaska na wc, što se događa u tijelu, kako wc izgleda, što se tamo radi, što se događa nakon što pustimo vodu. Djeca u ovoj dobi nemaju kapacitet za verbalno izražavanje osjećaja te moramo biti kreativni kako bi drugim putevima prepoznali što se događa u njihovim malim tijelima i olakšali njihove brige.
Puno sreće!
Jelena Borić, magistra psihologije