No unazad pola godine kod kuće se ponaša bezobrazno, čim nešto nije kako je zamislio, odmah se ljuti, mršti, udara nogama i ako ne popuštamo plače. Primjer: neki dan se kupao u kadi i igrao igračkama, kažemo mu kako je vrijeme da izađe jer dugo je u vodi, no on bi još, produžimo na 5 minuta no on i dalje želi ostati, ako mu ne popuštamo plače i udara nogama, tako isto i za druge stvari. Ljuti nas to što mu lijepo objasnimo i pažnju mu usmjerimo na nešto drugo no ne pomaže. Rijetko kada uspijemo. Gotovo svaki dan plače jer nije po njegovom. Kada se smiri dođe k nama i kaže oprosti neću više, no nakon par minuta ako opet nešto ne damo, primjerice jesti bombone prije spavanja, počne plakati i ljuti se. Nekoliko puta se izgrebao po licu od ljutnje (mislimo da s tim grebanjem oponaša lavove jer se tako ponaša otkada je gledamo crtić Kralj lavova). Uglavnom čim nije kako je zamislio on se ljuti plače i mršti. On je svjestan da griješi i čini nam se da zna kako to nešto ne smije, no svejedno isprobava, no svaki dan uz plakanje i svađu. Jako nas to rastužuje s obzirom da nam je jedino dijete. Molimo vas za savjet. Hvala, mama i tata.
Dragi mama i tata,
našli ste se u situaciji u kojoj se nalaze brojni roditelji, kada trebate postaviti granicu, a pri tome naći adekvatan način da pomognete djetetu da se nosi sa frustracijom. Nekada je to stvarno teško, nekada i sam roditelj postane frustriran jer ne zna kako se postaviti. Također, poneka se događa da dijete kod kuće teško prihvaća granice, dok u vrtiću s tim nema problema. Dijete drugačije doživljava roditelja i odgajatelje i ponekad slobodnije testira granice roditelja.
Da biste razumjeli ponašanje vašeg sinčića, važno je shvatiti da dijete s tri i pol godine osjeća cijeli spektar emocija, ali njegovo razumijevanje tih emocija nije kao kod odraslih. Djeca ne znaju načine kako se sve može nositi s na primjer ljutnjom, odnosno znaju samo jedan ili dva koji možda nisu poželjni poput plakanja, udaranja nogama, grebanja i slično. Sada mu vi trebate pomoći da nauči nove načine. Kako ste rekli, kada se smiri dođe do vas te kaže oprosti neću više i, kako vi kažete, svjestan je da griješi no kada ga ljutnja preplavi on nastavlja kao prije. To je zato jer mu je teško iskontrolirati ponašanje. Ljutnja je intenzivna emocija koja sa sobom nosi mnogo energije i ponekad djeca sama ne znaju kuda s tom slinom energijom, teško se mogu sama smiriti i ne znaju je izbaciti na prihvatljiv način. Normalno je da se djeca ljute, čak i nas odrasle često frustrira kad nešto nije kako mi želimo. Kroz život se učimo nositi s tim stanjem zato ne reagiramo kao djeca nego smo naučili druge načine. Sada vi kao odrasle osobe možete pomoći svom sinčiću da nauči druge načine.
U trenutku kada je dijete već ljuto ili frustrirano nema smisla puno objašnjavati djetetu. U takvom stanju dijete ne može održati pažnju niti kognitivno obraditi informacije koje dobije kroz objašnjavanje. Objašnjavati ima smisla tek kad se dijete umiri, iako je i tada važno biti kratak i jasan. Ukoliko se dijete ponaša na način koji nije poželjan, važno ga je zaustaviti, jasno mu reći ne i preusmjeriti ga na neko drugo ponašanje.
Stoga kada se sljedeći puta nađete u nekoj situaciji koja kod vašeg dječaka izazove ljutnju, možete pokušati jednostavno reflektirati njegovo stanje, na primjer“ vidim da si jako ljut što moraš ovako brzo iz kade, no vrijeme je da završimo s kupanjem“ bez posebnih dodatnih objašnjenja. S obzirom da će se tada vjerojatno naljutiti tada mu možete mu pomoći da nađe nove načine da izbaci tu svoju ljutnju, na primjer da šara po papiru, udara jastuk ili slično. Naravno, uz sve to, potrebno je puno vašeg strpljenja i dosljednosti.
Sretno!
Dajana Blažević, magistra psihologije