0, imam odličnu ekipu u školi, često izlazimo u klubove, zabavljam se, volim učiti i nikada mi to nije bio problem, imam curu i starci su mi skroz zakon i imam super odnos s njima. Ipak, nekada se u meni javlja neka nostalgična depresija koja mi dosta smeta, ali sva sreća jako se rijetko javlja. Da vas uvedem dati ću vam primjer; kada dođem iz škole obično sam spreman za učenje i pisanje zadaća i nema nikakvih problema, a nekada obično kada pišem matematiku jer tada slušam muziku; zasvira mi neka pjesma koja me podsjeća na odlična osnovnoškolska vremena. Imao sam odlično osnovnoškolsko iskustvo i jednostavno kada se sjetim toga, sve mi fali. Fale mi moji prijatelji i ta zajednica i kada se sjetim toga gubim volju za rad i samo sjedim na krevetu i sam sebe deprimiram. Razumio bih sve kada sada u srednjoj školi ne bi imao dobra iskustva, ali u srednjoj mi je još bolja ekipa i izleti i fakat sve je bolje nego u osnovnoj školi, ali jednostavno kad se sjetim svega javlja se ta nostalgija, a iz toga dolazi depresija i razmišljam o prolaznosti života. Je li to normalno u mojim godinama? Hvala na pomoći!
Dragi čitatelju,
prije svega drago mi je da si se javio i podijelio svoja razmišljanja sa mnom. Razumijem da si možda zbunjen zbog osjećaja koje trenutno proživljavaš – vjerujem da se većina nas u tom periodu života ponekad osjećala tužno bez ikakvog objektivnog povoda, da je bila zbunjena, puna pitanja bez odgovora. Sve što osjećaš nije nimalo čudno ili neobično.
Drago mi je da imaš odličnu ekipu u školi, roditelje koji te podržavaju, da si generalno zadovoljan. Ono što ti mogu reći jest da je normalno da se ponekad prisjetiš društva iz osnovne i cijelog tog perioda djetinjstva koji ti je donio niz lijepih trenutaka. S obzirom da je taj period prošao i nostalgija koja se pritom javlja je posve razumljiva. Sada si u fazi odrastanja i više nego ikada primjećuješ prolaznost života, ali se opraštaš i od jednog bezbrižnog i neopterećenog djela života – djetinjstva. Sve emocije koje osjećaš su normalne i sigurna sam da se javljaju i kod tvojih vršnjaka. Ono što ti može pomoći da se „izvučeš“ iz negative jest da u tom trenutku osvijestiš koliko si lijepih trenutaka imao i koliko te još čeka; koliko si ljudi upoznao i s koliko ćeš se još njih novih susresti tijekom života. Svaka dob nosi nešto novo i ima svoju čar – kao i godišnja doba. Svaki put kada te obuzme depresivnost i misli o prolaznosti, prisjeti se da i ta prolaznost ima svoje čari. Bi li zauvijek volio biti dijete? Ili imati 16 godina? Vrijeme koje prolazi velikim djelom ujedno je i naš saveznik: da ne prolazi, ti nikada ne bi postao punoljetan; vječno bi išao u školu; sve ružno što se dogodi trajalo bi vječno... Iz tog razloga ta prolaznost donosi i nešto pozitivno, zar ne?
Ukoliko primjetiš da tvoje raspoloženje negativno utječe na tvoje svakodnevno funkcioniranje, tada bi bilo dobro da se obratiš roditeljima te da potražite pomoć stručnjaka.
Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener