Prije nekoliko mjeseci mi je umro djed i to me jako pogodilo jer sam bila vezana uz njega. Otad se osjećam nesigurno, imam strahove i napadaj panike. Zatvorila sam se u kuću, nigdje više ne izlazim, osjećam se kao zatvorenik u svome tijelu i ne znam kako izaći. Završavam srednju školu i čeka me veliki korak u životu, upis na željeni fakultet, u čemu stvarno želim uspjeti, ali strahovi mi ne dopuštaju. Čitala sam mnogo o napadajima panike i željela bih da me savjetujete kako da sama sebi pomognem da si ne uništavam život. Želim izaći iz začaranog kruga i nastaviti normalno živjeti. Molim Vas, pomognite mi! MalaPlava
Draga čitateljice,
iskreno mi je žao zbog tvog djeda i zbog svega što trenutno prolaziš. S obzirom da je tvoj djed umro tek prije nekoliko mjeseci, bit će potreban određen period da se adaptiraš na život bez njega. I normalno je da osjećaš tugu što ga više nema. Bilo bi dobro kada bi svoje osjećaje mogla podijeliti s nekim i da u periodu tugovanja imaš osobu kojoj bi se mogla isplakati, povjeriti ili samo zagrliti.
S obzirom da se u ovom momentu suočavaš s velikim promjenama u svom životu (odlazak iz srednje škole, upis na fakultet), a još si nedavno izgubila i osobu uz koju si bila vezana, nije neobično da tvoje tijelo reagira kroz napade panike. Od napada panike najčešće pate osobe koje inače smatramo uspješnima, optimističnima, savjesnima, snažnima, odgovornima, razumnima. No, to je i glavni razlog zašto se upravo kod njih javljaju napadaji panike: razum govori jedno ali podsvjesno se osoba nečega pribojava ili je pak preopterećena. Tad na scenu nastupa tijelo koje šalje jasan signal osobi da treba nešto promijeniti. Takva reakcija tijela (nedostatak zraka, ubrzan rad srca, znojenje dlanova) osobu najčešće uplaši, a kako se te reakcije ponavljaju, osoba ih počinje već i očekivati osluškujući svaku promjenu u svom tijelu. Tada nastaje strah od straha koji se zove napadaj panike.
U rješavanju napadaja panike ključno je suočavanje sa strahom odnosno da ne izbjegavamo situacije u kojima bi se on mogao dogoditi. Što se više budeš suočavala, s vremenom ćeš uvidjeti da kako su sve te neugodne senzacije došle, da će isto tako i proći bez nekih strašnih posljedica. Svakako bih ti savjetovala da se uključiš u proces psihoterapije koja će ti pomoći u tom suočavanju a psihoterapeut biti podrška tijekom cijelog procesa.
U olakšavanju simptoma napadaja panike mogu pomoći medikamenti no smatram da oni ne bi trebali biti jedini način liječenja istih. Psihoterapija je nužna u tom procesu, a zbog činjenice da ne nudi brza rješenja ljudi često od nje odustaju. Stoga je moj savjet ustrajnost i upornost u psihoterapiji, a pri tome imaj na umu da nisi jedina koja se suočava s ovim problemima – velik broj populacije pati od istih ili sličnih tegoba a najvažnije je da se isto tako većina ima i kapaciteta nositi s njima i uspješno ih prevladati.
Ono što svakako pomaže u olakšavanju simptoma napada panike je slijedeće:
- skretanje misli (čak i banalno brojanje automobila na cesti može pomoći)
- pravilno disanje (nauči pravilno disati, iz dijafragme)
- izbjegavanje kofeina
- uvođenje redovitih obroke (uz puno voća i povrća)
- dovoljan unos tekućine u organizam
- fizička aktivnost
Sve to može pomoći tvojem organizmu da se bolje nosi s panikom. No, dok se ne riješi uzrok problema, panika će vjerojatno perzistirati. Iz tog razloga preporučila bi ti da se obratiš stručnoj osobi za pomoć koja će raditi na samoj srži problema zajedno s tobom a po potrebi uvesti i farmakoterapiju koja će ti olakšati simptome.
Želim ti puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener