Naša veza nažalost ne funkcionira već dugo vremena, a kako to često biva, poradi nagomilanih obveza i stresa dolaskom djece na svijet sve se još više pogoršalo - svađe su svakodnevnica, supruga je vrlo nezadovoljna svojim životom općenito, i stalno je namrgođena, otresita i prigovara. Stvari koje joj prije na meni nisu smetale joj sada smetaju (od zajedničkog useljenja). Osim toga, poradi posla sam prije 2 godine morao odseliti u inozemstvo pa obitelj posjećujem svaki drugi vikend. Obitelj mi nedostaje, ali kada se vratim ja i supruga stalno se svađamo i normalna komunikacija praktički ne postoji već godinama. Do sada smo, obzirom na moje odsustvo, bježali od problema, i trpali ga pod tepih, ali došao je trenutak da se nešto poduzme. Ne želim da djeca odrastaju u takvoj atmosferi i da trpe posljedice nesređenog odnosa njihovih roditelja. Kao odgovoran roditelj želim ih zaštititi po svaku cijenu, pa i od nas samih ako treba.
Što učiniti? Plan je bio da se svi preselimo kod mene u inozemstvo jer to dugoročno pruža najbolju perspektivu za nas i djecu. Dodatno mislim da je to jedan od preduvjeta da bi naša veza koliko toliko profunkcionirala obzirom na stalne prepirke po familijarnoj liniji i prevelikog utjecaja obaju familija na naš brak. Međutim, ima li smisla kretati u tom smjeru u ovako nesređenoj vezi? Nije li naivno za očekivati da će selidba riješiti sve probleme u braku koji se nagomilavaju godinama? (svjestan sam da selidba u stranu zemlju predstavlja dodatni rizik i veliki stres za sve nas). Što uČiniti? Zajedničku terapiju smo pokušali i nije išlo. Poradi moje odsutnosti ona više niti nije izvediva. Zahvaljujem.
Dragi čitatelju, iskreno mi je žao što Vi i supruga imate poteškoće u odnosu. Vjerujem da je vrlo zhtjevno raditi u inozemstvu, viđati obitelj dva puta mjesečno i paralelno pokušavati poboljšati odnos sa suprugom. Ono što prepoznajem kao Vašu snagu to je činjenica da ste se odlučili suočiti s problemom i zaštititi djecu od konfliktnih odnosa.
Odgovor na pitanje što da učinite Vam ne mogu dati – ono što mogu jest pomoći Vam kako da do odgovora dođete sami. Stoga bi voljela da se zapitate – kada ste zajedno sa suprugom išli na terapiju, što točno nije funkcioniralo? Oko kojih stvari se Vi i supruga svađate? Jesu li to sitnice s kojima bi dugoročno mogli živjeti ili su to za Vas bitne stvari koje dovode do razilaženja na razini vrijednosti? Što se točno promijenilo kada ste Vi i supruga počeli živjeti zajedno i kada su došla djeca – odnosno zbog čega se točno pogoršao Vaš odnos dolaskom djece i nagomilavanja obaveza? Može li se to promijeniti i kako?
Ne smatram da je naivno uzeti u obzir opciju da bi se stvari u braku mogle promijeniti unatoč tome što se problemi nagomilavaju godinama. No da bi se nešto moglo promijeniti moramo znati odakle krenuti i što bi točno trebalo promijeniti. Ukoliko je primjerice partnerica nezadovoljna jer više ne provodi vrijeme kao par sa svojim partnerom otkad su došla djeca ili jer su sve kućanske obaveze pale na nju – možda postoji način kako da se ovi problemi riješe. No, ukoliko jedan od supružnika procjenjuje da je njegov partner potpuno različit od njega te da im nisu bitne iste stvari (uslijed čega je i život i komunikacija s tobom osobom otežana), treba imati na umu da osobu ne možemo promijeniti. Ako nam smeta što nam je partner primjerice introvert – to nije nešto na što on može utjecati i gdje ima mogućnosti promijeniti svoju osobinu ličnosti (pa čak i da to želi). Stoga je najvažnije dijagnosticirati gdje je problem kako bi znali na čemu (i možete li uopće) na tome raditi. Želim Vam sreću i šaljem podršku.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener