Postroll

Preroll

<para>
 Molim vas recite mi, znači li to kašnjenje da će dijete do kraja života trebati stručnu pomoć ili će se takvo dijete kasnije razvijati kao i svako drugo dijete? Hvala!
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>vrlo je nezahvalno za tako malo dijete davati dugoročne prognoze. U pitanju kojeg ste postavili dobila sam vrlo malo informacija o djetetu. Za davanje bilo kakvog mišljenja o razvoju djece potrebno je imati informacije o Vašoj trudnoći, porodu, vremenu neposredno nakon poroda te najranijem razvoju djeteta (s posebnim naglaskom na motorički razvoj i razvoj govora).</para>
<para>No, ono što sa sigurnošću mogu reći je da radom stručnjaka i Vašim kontinuiranim radom doma dijete može i mora napredovati. Dijete raste i razvija se, mijenja se iz dana u dan. Mozak ima nevjerojatnu sposobnost da se mijenja. I to treba iskoristiti!</para>
<para>Savjetujem Vam da si zadajete kratkoročne ciljeve, okružite dijete stručnim timom, budete mu podrška i puno se igrate. Sretno!</para>

Hoće li dijete s kašnjenjem u razvoju do kraja života trebati stručnu pomoć? Poštovanje! Imam sina od 21 mjesec. Bili smo kod defektologa i rekao je da je na nivou djeteta od 12 mjeseci  i da ima kašnjenje u razvoju. Također je rekao da je još rano za točnu dijagnozu. 
    Molim vas recite mi, znači li to kašnjenje da će dijete do kraja života trebati stručnu pomoć ili će se takvo dijete kasnije razvijati kao i svako drugo dijete? Hvala!

Poštovana mama,
vrlo je nezahvalno za tako malo dijete davati dugoročne prognoze. U pitanju kojeg ste postavili dobila sam vrlo malo informacija o djetetu. Za davanje bilo kakvog mišljenja o razvoju djece potrebno je imati informacije o Vašoj trudnoći, porodu, vremenu neposredno nakon poroda te najranijem razvoju djeteta (s posebnim naglaskom na motorički razvoj i razvoj govora).
No, ono što sa sigurnošću mogu reći je da radom stručnjaka i Vašim kontinuiranim radom doma dijete može i mora napredovati. Dijete raste i razvija se, mijenja se iz dana u dan. Mozak ima nevjerojatnu sposobnost da se mijenja. I to treba iskoristiti!
Savjetujem Vam da si zadajete kratkoročne ciljeve, okružite dijete stručnim timom, budete mu podrška i puno se igrate. Sretno! Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

STELA HORVAT

Bolja ja

Hoće li dijete s kašnjenjem u razvoju do kraja života trebati stručnu pomoć?

<para>
 Učiteljica je mami na informacijama rekla da ne sudjeluje u razgovoru i da je ona doživljava kao nespretnu. Inače je zadatke za sada ispunjavala skoro 100 %. Mi koji smo u njenoj blizini je doživljavamo kao veselu, glasnu (često je utišavamo), ima puno interesa i znanja. Vidimo da žudi za prijateljima do kojih joj je teško doći nakon što je krenula u školu u novu sredinu u kojoj nema djece iz njene vrtićke skupine. Kako joj pomoći? Čudimo se učiteljici koja nije pružila ruku i pokušala doprijeti do nje i upoznati je. Možda je ovo malo prerano. Srdačan pozdrav i hvala na pomoći.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>cijeli prvi razred vrijeme je prilagodbe na školu i njena pravila, gradivo, učiteljicu, prijatelje. Ponekad se djeca u razredu poznaju od ranije (obično su išla u isti vrtić) pa im je polazak u školu znatno lakši jer se kreću među poznatim prijateljima. Kada to nije tako, djeci treba vremena da se snađu, upoznaju drugu djecu i nađu sebi odgovarajuće društvo. Neki su po prirodi neposredniji, društveniji i lako ostvaruju nove kontakte i poznanstva, dok se drugoj djeci treba više vremena kako bi se uklopila. Činjenica da je Vaša unuka u poznatom okruženju glasna i vesela, a u školi plaha i tiha govori o njenoj nesigurnosti. Razgovarajte s njom i pokušajte dogovoriti s nekom djevojčicom koja stanuje blizu Vas ili s kojom bi se Vaša unuka rado igrala igranje kod kuće nakon škole ili vikendom. Na taj način će joj na “domaćem terenu” biti lakše učvrstiti prijateljstvo. Kad stekne jednu prijateljicu, dalje će biti lakše. Dajte joj vremena i budite joj podrška.</para>

Kako pomoći prvašiću da se prilagodi na školu i nove prijatelje? Moja unuka, inače vesela, razigrana i pametna djevojčica od 7 godina, prema navodima učiteljice je zatvorena, usamljena i neaktivna. 
    Učiteljica je mami na informacijama rekla da ne sudjeluje u razgovoru i da je ona doživljava kao nespretnu. Inače je zadatke za sada ispunjavala skoro 100 %. Mi koji smo u njenoj blizini je doživljavamo kao veselu, glasnu (često je utišavamo), ima puno interesa i znanja. Vidimo da žudi za prijateljima do kojih joj je teško doći nakon što je krenula u školu u novu sredinu u kojoj nema djece iz njene vrtićke skupine. Kako joj pomoći? Čudimo se učiteljici koja nije pružila ruku i pokušala doprijeti do nje i upoznati je. Možda je ovo malo prerano. Srdačan pozdrav i hvala na pomoći.

Poštovana,
cijeli prvi razred vrijeme je prilagodbe na školu i njena pravila, gradivo, učiteljicu, prijatelje. Ponekad se djeca u razredu poznaju od ranije (obično su išla u isti vrtić) pa im je polazak u školu znatno lakši jer se kreću među poznatim prijateljima. Kada to nije tako, djeci treba vremena da se snađu, upoznaju drugu djecu i nađu sebi odgovarajuće društvo. Neki su po prirodi neposredniji, društveniji i lako ostvaruju nove kontakte i poznanstva, dok se drugoj djeci treba više vremena kako bi se uklopila. Činjenica da je Vaša unuka u poznatom okruženju glasna i vesela, a u školi plaha i tiha govori o njenoj nesigurnosti. Razgovarajte s njom i pokušajte dogovoriti s nekom djevojčicom koja stanuje blizu Vas ili s kojom bi se Vaša unuka rado igrala igranje kod kuće nakon škole ili vikendom. Na taj način će joj na “domaćem terenu” biti lakše učvrstiti prijateljstvo. Kad stekne jednu prijateljicu, dalje će biti lakše. Dajte joj vremena i budite joj podrška. Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Kako pomoći prvašiću da se prilagodi na školu i nove prijatelje?

<para>
 Išao je i na alergotest koji je negativan. Pluća su mu čista, na dišnim putevima nema ništa, a on konstantno kašlje (pogotovo noću), kašlje i kada dođe do mijenjanja temperature, npr. kad izlazi iz kuće, kada trči i sl. Na kraju nam je pedijatar dao sirup Ranidil koji treba piti poslije ručka i večere. On smatra da mu se kiselina vraća iz želudca u grlo i to mu stvara kašalj. Tri dana je bio malo bolje, no još uvijek je kašljao, ali vidno manje. Nakon tri dana, kašalj se vratio. Stvarno ne znam što da više radim? Jako sam zabrinuta kao majka. Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>preporučam Vam da se sa svom dokumentacijom javite na drugo mišljenje dječjem alergopulmologu kako bi se točno vidjelo o čemu se radi kod Vašeg djeteta, jesu li mu potrebne neke dodatne pretrage i pregledi, primjerice ORL specijaliste.</para>
<para> </para>

Konstantan kašalj kod 9-godišnjaka koji ne prestaje Pozdrav, imam sina od devet godina. Već godinu dana kašlje kao neki “stari čovjek.” Kašalj ne zvuči kao da ima gripu. Stalno je kod pedijatra. Koristio je razne antibiotike, sirupe. 
    Išao je i na alergotest koji je negativan. Pluća su mu čista, na dišnim putevima nema ništa, a on konstantno kašlje (pogotovo noću), kašlje i kada dođe do mijenjanja temperature, npr. kad izlazi iz kuće, kada trči i sl. Na kraju nam je pedijatar dao sirup Ranidil koji treba piti poslije ručka i večere. On smatra da mu se kiselina vraća iz želudca u grlo i to mu stvara kašalj. Tri dana je bio malo bolje, no još uvijek je kašljao, ali vidno manje. Nakon tri dana, kašalj se vratio. Stvarno ne znam što da više radim? Jako sam zabrinuta kao majka. Unaprijed hvala na odgovoru.

Poštovana,
preporučam Vam da se sa svom dokumentacijom javite na drugo mišljenje dječjem alergopulmologu kako bi se točno vidjelo o čemu se radi kod Vašeg djeteta, jesu li mu potrebne neke dodatne pretrage i pregledi, primjerice ORL specijaliste.
  Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Konstantan kašalj kod 9-godišnjaka koji ne prestaje

<para>
 Nakon toga opet zaspi i opet sve isto. Dobila je grčeve dok je bila stara tjedan dana i prošli su joj s dva mjeseca. Mislim da ovdje nije riječ o grčevima.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>neka djeca jako nemirno spavaju, nejasno zbog čega, a da nema nikakve patologije. Važno je da je sita uvečer prije odlaska na spavanje, tj. da jede zasitniji obrok, znači neku kašicu, da isključimo mogućnost da je dijete gladno. Drugo, ponudite i vodu da ne bi bila žedna. Nemojte davati noću i uvečer sokove i čajeve jer to onda potiče peristaltiku i dodatno remeti san.</para>

Zašto moje dijete ne spava po cijele noći? Dijete ima 6 mjeseci i već 2 mjeseca ne spava skoro cijelu noć. Zaspi na pola sata ili sat i počne plakati, stenjati, grčiti se. Smiri se jedino kad se uspije razbuditi. 
    Nakon toga opet zaspi i opet sve isto. Dobila je grčeve dok je bila stara tjedan dana i prošli su joj s dva mjeseca. Mislim da ovdje nije riječ o grčevima.

Poštovana,
neka djeca jako nemirno spavaju, nejasno zbog čega, a da nema nikakve patologije. Važno je da je sita uvečer prije odlaska na spavanje, tj. da jede zasitniji obrok, znači neku kašicu, da isključimo mogućnost da je dijete gladno. Drugo, ponudite i vodu da ne bi bila žedna. Nemojte davati noću i uvečer sokove i čajeve jer to onda potiče peristaltiku i dodatno remeti san. Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Zašto moje dijete ne spava po cijele noći?

<para>
 Preko dana ništa, ali navečer kad ide cicati i spavati počinje plač. Po noći stalno traži cicu. To traje tjedan dana.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>plač Vašeg djeteta je najvjerojatnije od zubića što se često intenzivira i manifestira tijekom noći kada se dijete umiri. Tome u prilog ide da traži često na prsa kako bi se umirio. Druga mogućnost je da je gladno, stoga navečer svakako dajte neki kašasti obrok, npr. mliječno-žitnu kašicu. Ako se stanje nastavi, javite se na pregled pedijatru.</para>

Jesu li plač i grčevi povezani s rastom zubića? Je li moguće da dijete sa sedam i pol mjeseci dobije grčeve ili je u pitanju samo faza? Dijete je dojeno i jede kašice već neko vrijeme. Nema niti jedan zubić još, ali mu je sve naotečeno. 
    Preko dana ništa, ali navečer kad ide cicati i spavati počinje plač. Po noći stalno traži cicu. To traje tjedan dana.

Poštovani,
plač Vašeg djeteta je najvjerojatnije od zubića što se često intenzivira i manifestira tijekom noći kada se dijete umiri. Tome u prilog ide da traži često na prsa kako bi se umirio. Druga mogućnost je da je gladno, stoga navečer svakako dajte neki kašasti obrok, npr. mliječno-žitnu kašicu. Ako se stanje nastavi, javite se na pregled pedijatru. Klinfo.hr 

Jesu li plač i grčevi povezani s rastom zubića?

<para>
 Malo mi je to čudno, pošto je prvih mjesec dana sve bilo ok.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako je stolica tvrda i dijete ju ne može evakuirati ili izostaje preko dva dana, potrebno je da dijete pregleda pedijatar, s obzirom na to da je problem nastao tako rano. Novalac IT je dobar izbor u slučaju da je stolica tvrđa, a djetetu ponudite i vodu između obroka.</para>

Ima li moja bebica problema sa zatvorom zbog AD-a? Pozdrav! Beba stara 7 tjedana jede Hipp Combiotic od 15 dana života. Zadnja dva tjedna ima problema sa zatvorom. Pokušali smo s Novalac IT, ali bez pomaka. Je li moguće da je problem u hrani? 
    Malo mi je to čudno, pošto je prvih mjesec dana sve bilo ok.

Poštovana,
ako je stolica tvrda i dijete ju ne može evakuirati ili izostaje preko dva dana, potrebno je da dijete pregleda pedijatar, s obzirom na to da je problem nastao tako rano. Novalac IT je dobar izbor u slučaju da je stolica tvrđa, a djetetu ponudite i vodu između obroka. Klinfo.hr 

Ima li moja bebica problema sa zatvorom zbog AD-a?

<para>
 Ponekad se javlja svaki dan, pa prođe određen period kada se više ne žali. Naša pedijatrica to povezuje s rastom pa me zanima je li moguće da je u pitanju rast ili treba napraviti neke druge pretrage. Hoda normalno. Hvala!
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>moguće je stvarno da su bolovi s obzirom na da kratko traju i nisu intenzivni u vezi s rastom. No, ako će i dalje trajati ili se intenzivirati dogovorite pregled ortopeda da se ispitaju sve kretnje u kukovima i odluči jesu li potrebne kakve pretrage kako laboratorijske tako i slikovne.</para>

Jesu li bolovi u kukovima povezani s rastom? Poštovana! Već neko vrijeme moj četverogodišnjak mi se žali na bolove u kukovima, ponekad oba, ponekad samo jedan. Bol jako brzo prođe i nije intenzivna. 
    Ponekad se javlja svaki dan, pa prođe određen period kada se više ne žali. Naša pedijatrica to povezuje s rastom pa me zanima je li moguće da je u pitanju rast ili treba napraviti neke druge pretrage. Hoda normalno. Hvala!

Poštovani,
moguće je stvarno da su bolovi s obzirom na da kratko traju i nisu intenzivni u vezi s rastom. No, ako će i dalje trajati ili se intenzivirati dogovorite pregled ortopeda da se ispitaju sve kretnje u kukovima i odluči jesu li potrebne kakve pretrage kako laboratorijske tako i slikovne. Klinfo.hr 

Jesu li bolovi u kukovima povezani s rastom?

<para>
 Visoka sam 149 cm, a teška 47,5 kg. Pedijatar mi je rekao da bi normalna težina trebala biti 36 kg. Malo mi je to čudno, ali dobro, zanima me Vaše mišljenje, ali i odgovor na još jedno pitanje. Bavim se sportom, doduše sad slabije, tjelesni mi je najgori predmet jer se na njemu ništa pametno ne radi. Slatkiše i sokove skoro pa ne jedem, a kad stanem na vagu, svaki dan mi pokaže drukčiju kilažu. Zanima me, kako i koliko griješim, koliko trebam smršaviti i što da dalje radim?
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>da bi vaga pokazivala ustaljene vrijednosti, moraš se vagati uvijek u isto vrijeme. Najbolje ujutro, na tašte, nakon stolice. Navedena težina je unutar normalnih vrijednosti za tvoju dob, spol i zdravlje, iako nešto viša od prosjeka. Ali jedno su tablice, a drugo ono s čime se ti osjećaš ugodno. Samo bez pretjerivanja. Jedi raznoliko i to cjelovite namirnice, bez preskakanja obroka.</para>

Natprosječna kilaža i nošenje 12-godišnjakinje s njom Dobar dan, imam 12 godina i mislim da moja trenutna kilaža nije zdrava. Kao i sve druge djevojčice, htjela bih lijepo izgledati. Dosta sam niska pa moja kilaža dolazi do izražaja. 
    Visoka sam 149 cm, a teška 47,5 kg. Pedijatar mi je rekao da bi normalna težina trebala biti 36 kg. Malo mi je to čudno, ali dobro, zanima me Vaše mišljenje, ali i odgovor na još jedno pitanje. Bavim se sportom, doduše sad slabije, tjelesni mi je najgori predmet jer se na njemu ništa pametno ne radi. Slatkiše i sokove skoro pa ne jedem, a kad stanem na vagu, svaki dan mi pokaže drukčiju kilažu. Zanima me, kako i koliko griješim, koliko trebam smršaviti i što da dalje radim?

Draga čitateljice,
da bi vaga pokazivala ustaljene vrijednosti, moraš se vagati uvijek u isto vrijeme. Najbolje ujutro, na tašte, nakon stolice. Navedena težina je unutar normalnih vrijednosti za tvoju dob, spol i zdravlje, iako nešto viša od prosjeka. Ali jedno su tablice, a drugo ono s čime se ti osjećaš ugodno. Samo bez pretjerivanja. Jedi raznoliko i to cjelovite namirnice, bez preskakanja obroka. Klinfo.hr 

Ivana Purić

Natprosječna kilaža i nošenje 12-godišnjakinje s njom

<para>
 Poštovana, beba ima 9 mjeseci i dnevno ima 5 obroka:
</para>
<para>
 - oko 7 – 8 h: 210 ml AD mlijeka
 - oko 11 – 12 h: voćno-žitna kašica (npr jabuka, avokado, zobene pahuljice)
 - oko 15 – 16 h: povrtno-mesna kašica (npr. puretina, batat, tikvica)
 - oko 19 h: 210 AD mlijeka
 - noćno hranjenje u periodu između 1 h i 4 h (ovisno o tome kada se beba sama probudi): 210 AD mlijeka
</para>
<para>
 Beba sada ima 9900 g i 75 cm (rođena s 3780 g i 51 cm). Zanima me kada uvesti 3. kruti obrok i u koje doba dana, tj. ne znam gdje ga ubaciti u sadašnji raspored? Je li dosadašnji raspored dobar za bebu (uglavnom je u primjerima na raznim portalima navedeno po 3 sata razmaka, a mi imamo 4). Beba jako voli jesti, imam osjećaj da bi uvijek žlicu više, a pojede dosta veliku porciju, skoro cijeli tanjurić. Polagano mu uvodimo sezonske namirnice, svaku po 3 dana uzastopno. Hvala puno na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>raspored obroka je dobro napravljen. Možete odmah promijeniti zadnji obrok u danu (u 19 h) u adaptirano mlijeko sa žitnom kašicom. Time biste mogli postići da se vaša beba uopće ne budi po noći, barem ne zbog gladi. Možete uvesti i popodnevni međuobrok – jogurt, svježi sir ili neki drugi mliječni proizvod i voće.</para>

Uvođenje trećeg obroka kod 9-mjesečne bebice Poštovana, beba ima 9 mjeseci i dnevno ima 5 obroka:

 - oko 7 – 8 h: 210 ml AD mlijeka
 - oko 11 – 12 h: voćno-žitna kašica (npr. 
   Poštovana, beba ima 9 mjeseci i dnevno ima 5 obroka:


    - oko 7 – 8 h: 210 ml AD mlijeka
    - oko 11 – 12 h: voćno-žitna kašica (npr jabuka, avokado, zobene pahuljice)
    - oko 15 – 16 h: povrtno-mesna kašica (npr. puretina, batat, tikvica)
    - oko 19 h: 210 AD mlijeka
    - noćno hranjenje u periodu između 1 h i 4 h (ovisno o tome kada se beba sama probudi): 210 AD mlijeka


   Beba sada ima 9900 g i 75 cm (rođena s 3780 g i 51 cm). Zanima me kada uvesti 3. kruti obrok i u koje doba dana, tj. ne znam gdje ga ubaciti u sadašnji raspored? Je li dosadašnji raspored dobar za bebu (uglavnom je u primjerima na raznim portalima navedeno po 3 sata razmaka, a mi imamo 4). Beba jako voli jesti, imam osjećaj da bi uvijek žlicu više, a pojede dosta veliku porciju, skoro cijeli tanjurić. Polagano mu uvodimo sezonske namirnice, svaku po 3 dana uzastopno. Hvala puno na odgovoru.

Poštovana,
raspored obroka je dobro napravljen. Možete odmah promijeniti zadnji obrok u danu (u 19 h) u adaptirano mlijeko sa žitnom kašicom. Time biste mogli postići da se vaša beba uopće ne budi po noći, barem ne zbog gladi. Možete uvesti i popodnevni međuobrok – jogurt, svježi sir ili neki drugi mliječni proizvod i voće. Klinfo.hr 

Uvođenje trećeg obroka kod 9-mjesečne bebice

<para>
 U početku preporučena količina iznosila je 70 ml po obroku, 8 obroka dnevno (svaka 3 sata). U posljednje vrijeme beba nam je postala razdražljiva te je pokazivala znakove gladi, odnosno tražila više. Shodno tome, povećali smo količinu na 100 ml. Je li to u redu i trebam li pritom smanjiti broj obroka, iako sve uredno pojede bez bljuckanja? Kada bi trebali prijeći na Aptamil 1?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>slobodno povećajte količinu obroka, pratite apetit vaše bebe. Ne morate zbog toga prorijediti obroke. Možete se zadržati još neko vrijeme na Aptamil Pre formuli, dok vaše dijete ne poveća težinu.</para>

Je li u redu povećati broj obroka tek rođenoj bebici? Poštovani, naša bebica ima 21 dan te je rođena isto toliko prije termina. Trenutno ima 2900 g. Zbog nemogućnosti dojenja hranimo je AD Aptamil Pre formulom. 
    U početku preporučena količina iznosila je 70 ml po obroku, 8 obroka dnevno (svaka 3 sata). U posljednje vrijeme beba nam je postala razdražljiva te je pokazivala znakove gladi, odnosno tražila više. Shodno tome, povećali smo količinu na 100 ml. Je li to u redu i trebam li pritom smanjiti broj obroka, iako sve uredno pojede bez bljuckanja? Kada bi trebali prijeći na Aptamil 1?

Poštovana,
slobodno povećajte količinu obroka, pratite apetit vaše bebe. Ne morate zbog toga prorijediti obroke. Možete se zadržati još neko vrijeme na Aptamil Pre formuli, dok vaše dijete ne poveća težinu. Klinfo.hr 

Je li u redu povećati broj obroka tek rođenoj bebici?

<para>
 Tada je bio dojen i na dohrani. Sada je samo na adaptiranom mlijeku (Aptamil), pije 100-120 ml po obroku što je više od onoga što piše na kutiji. Problem je taj što on poslije svakog obroka bljucka, čak ga i prekidamo na pola da podrigne, ali on uvijek nešto bljucne. Zna se dogoditi da bljucne i nakon dva sata nakon jela. Inače je živahan, pa sam pomislila da to ima veze s tim. Brinem se da mu je tih 120 ml puno. Zanima me, koliko ml mora piti s dva mjeseca? Ne znam točnu kilažu jer idemo na kontrolu početkom 12. mjeseca. Koliko vode smije piti, jako je voli i dosta bi je popio? Unaprijed zahvalna.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ono što piše na kutiji samo je orijentacija, ali nije pravilo i ne vrijedi za svako dijete. Ukoliko dijete pojede više, izbljuckat će, no to nije problem, važno je da dobro dobiva na TM. To je najbolja mjera je li sve u redu. Što se vode tiče, dajte mu je, vode obično dijete pije koliko je žedno, a budući da je na adaptiranom mlijeku očito je da mu treba dodatna voda.</para>

Količina mlijeka i vode potrebna bebi od dva mjeseca Poštovani, imam dječaka koji će 26.11. napuniti dva mjeseca. Rođen s 3050 g, a iz bolnice smo izašli s 2800 g. Do prve kontrole je lijepo napredovao, imao je 4070 g. 
    Tada je bio dojen i na dohrani. Sada je samo na adaptiranom mlijeku (Aptamil), pije 100-120 ml po obroku što je više od onoga što piše na kutiji. Problem je taj što on poslije svakog obroka bljucka, čak ga i prekidamo na pola da podrigne, ali on uvijek nešto bljucne. Zna se dogoditi da bljucne i nakon dva sata nakon jela. Inače je živahan, pa sam pomislila da to ima veze s tim. Brinem se da mu je tih 120 ml puno. Zanima me, koliko ml mora piti s dva mjeseca? Ne znam točnu kilažu jer idemo na kontrolu početkom 12. mjeseca. Koliko vode smije piti, jako je voli i dosta bi je popio? Unaprijed zahvalna.

Poštovana,
ono što piše na kutiji samo je orijentacija, ali nije pravilo i ne vrijedi za svako dijete. Ukoliko dijete pojede više, izbljuckat će, no to nije problem, važno je da dobro dobiva na TM. To je najbolja mjera je li sve u redu. Što se vode tiče, dajte mu je, vode obično dijete pije koliko je žedno, a budući da je na adaptiranom mlijeku očito je da mu treba dodatna voda. Klinfo.hr 

Količina mlijeka i vode potrebna bebi od dva mjeseca

<para>
 Ove dvije mandule nismo vadili, iako su bile jako velike jer nije imala angina i sl. Nakon toga, stanje se popravilo, ali je unazad godinu dana opet počela po noći disati na usta i vrlo često hrkati. Bili smo na fiberoskopiji i ustanovili su da se treća mandula vratila 20 % i da bi bilo dobro da ode opet na operaciju sve tri mandule. Mene zanima može li joj tih 20 posto te ove dvije mandule (koje su zdrave, ali jako velike) raditi probleme kod spavanja?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>odluku o tome može donijeti samo otorinolarigolog. Savjetovala bih da odete na pregled i drugo mišljenje otorinolaringologu.</para>

Problemi s disanjem i operacija mandula 8-godišnje djevojčice Poštovani, molim vas savjet vezan za disanje osmogodišnje djevojčice. Naime, s tri godine je bila na operaciji treće mandule zbog problema s disanjem, hrkanjem i slabijim sluhom. 
    Ove dvije mandule nismo vadili, iako su bile jako velike jer nije imala angina i sl. Nakon toga, stanje se popravilo, ali je unazad godinu dana opet počela po noći disati na usta i vrlo često hrkati. Bili smo na fiberoskopiji i ustanovili su da se treća mandula vratila 20 % i da bi bilo dobro da ode opet na operaciju sve tri mandule. Mene zanima može li joj tih 20 posto te ove dvije mandule (koje su zdrave, ali jako velike) raditi probleme kod spavanja?

Poštovana,
odluku o tome može donijeti samo otorinolarigolog. Savjetovala bih da odete na pregled i drugo mišljenje otorinolaringologu. Klinfo.hr 

Problemi s disanjem i operacija mandula 8-godišnje djevojčice

<para>
 Privatni doktor mi je savjetovao da ne cijepim dijete. Hvala!
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ne slažem se s Vašom odlukom jer time ugrožavate zdravlje svog djeteta. Preporučam da se javite alergologu koji se bavi takvom problematikom i s njim dogovorite cijepljenje dijete u bolničkim uvjetima ako je to potrebno.</para>

Mogu li zbog djetetove alergije odbiti cijepljenje? Poštovani, zanima me mogu li odbiti cijepljenje koja mora primiti početkom prvog razreda? Moja kćer ima alergiju na jaja, a cjepivo je na bazi kokošjih embrija. 
    Privatni doktor mi je savjetovao da ne cijepim dijete. Hvala!

Poštovani,
ne slažem se s Vašom odlukom jer time ugrožavate zdravlje svog djeteta. Preporučam da se javite alergologu koji se bavi takvom problematikom i s njim dogovorite cijepljenje dijete u bolničkim uvjetima ako je to potrebno. Klinfo.hr 

Mogu li zbog djetetove alergije odbiti cijepljenje?

<para>
 . Zbog raznih komplikacija, beba prvih pet dana nije bila kod mene, tako da mi je mlijeko “došlo” tek 4. dan i to uz pomoć izdajanja. Prva dva dana sam iz obje dojke izdojila po 10 ml. Kad su bebi radili kontrolu podoja, beba je prvi dan posisala 15 ml, a drugi dan 40. Došli smo kući, beba dosta spava, a kad je na dojci sisa cca svaka 3-4 sata po 15 minuta pa onda zaspe. Strah me da nemam dovoljno mlijeka, a želim dojiti. Danas sam je izvagala, ima 3900 g prije podoja, a 4000 g nakon podoja. Zanima me, koliko je to ml mlijeka popila i je li to dovoljno? Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>100 ml je dobar podoj, ali pitanje je jesu li svi podoji jednako dobri, tj. važno je kako dijete samo napreduje na TM. Koliko vidim dijete ima istu tjelesnu masu kao i kod otpusta. Očekuje se da u 10 dana vrati svoju porođajnu tjelesnu masu, što kod Vas još nije slučaj. Stavljate dijete što češće na prsa, Vi pijte puno tekućine, odmarajte se, a svakako nakon nekoliko dana ponovo izvažite dijete, da se uvjerite napreduje li. Ako ne dobiva na težini, nešto nije u redu. U tom slučaju dodajte iza podoja adaptiranog mlijeka da ste sigurni da dijete nije gladno i javite se pedijatru.</para>

Koliko je ml mlijeka dovoljno tek rođenoj bebi? Dobro večer. Imam jednostavno pitanje, na koje nikako ne mogu dobiti odgovor, zato Vas molim za pomoć. Naime, imam bebu staru 9 dana, rođena je s 4210 g, prilikom otpusta iz bolnice imala je 3900 g 
   . Zbog raznih komplikacija, beba prvih pet dana nije bila kod mene, tako da mi je mlijeko “došlo” tek 4. dan i to uz pomoć izdajanja. Prva dva dana sam iz obje dojke izdojila po 10 ml. Kad su bebi radili kontrolu podoja, beba je prvi dan posisala 15 ml, a drugi dan 40. Došli smo kući, beba dosta spava, a kad je na dojci sisa cca svaka 3-4 sata po 15 minuta pa onda zaspe. Strah me da nemam dovoljno mlijeka, a želim dojiti. Danas sam je izvagala, ima 3900 g prije podoja, a 4000 g nakon podoja. Zanima me, koliko je to ml mlijeka popila i je li to dovoljno? Hvala!

Poštovana,
100 ml je dobar podoj, ali pitanje je jesu li svi podoji jednako dobri, tj. važno je kako dijete samo napreduje na TM. Koliko vidim dijete ima istu tjelesnu masu kao i kod otpusta. Očekuje se da u 10 dana vrati svoju porođajnu tjelesnu masu, što kod Vas još nije slučaj. Stavljate dijete što češće na prsa, Vi pijte puno tekućine, odmarajte se, a svakako nakon nekoliko dana ponovo izvažite dijete, da se uvjerite napreduje li. Ako ne dobiva na težini, nešto nije u redu. U tom slučaju dodajte iza podoja adaptiranog mlijeka da ste sigurni da dijete nije gladno i javite se pedijatru. Klinfo.hr 

Koliko je ml mlijeka dovoljno tek rođenoj bebi?

<para>
 Prošle godine sve je bilo u redu, dobro je i brzo prihvatio djecu, tete i sve vezano uz vrtić. Svako jutro veseli se odlasku u vrtić, pjeva i raduje se druženju s prijateljima, ali tete u vrtiću kažu mi da je u posljednjih dva mjeseca nemoguć. Gura i grize drugu djecu, otima igračke s povikom “to je moje!” Teta kaže da ga stavi pedeset puta na stolicu, to je svojevrsna kazna, no on posluša samo na sekundu, nakon toga se ustaje i kreće po istom. Inače, tete kažu da je inteligentan, kad on hoće, sve napravi lijepo, posluša i lijepo razgovara (iako još uvijek mnogo tepa). Teta je rekla da će uskoro, ako se stanje ne popravi, morati porazgovarati sa stručnom službom u vrtiću da vide postoji li nekakav problem. Kada je moj sin kod kuće, moram priznati da je situacija slična. Vrlo često vrišti, pogotovo ako nešto nije po njegovom i ako nešto nije napravljeno iste sekunde kad je on to zatražio, npr. zamoli me da mu dam čokoladicu, ako sam u nekom poslu, ljubazno mu odgovorim da čokoladica stiže za minuticu, a on tada počinje s dernjavom i ne prestaje, čak ni ako povisim glas na njega. Ništa ne pali, on “gura” svoje. Međutim, kada smo negdje vani, u trgovini ili u parkiću, nikad nema nikakvih problema. Ljubazan je, dobar, poslušan, u parku dijeli igračke s drugom djecom i vrlo lijepo se igra, bez divljanja i bacanja. Kod kuće se također zna zaigrati, voli autiće, voli svirati dječju gitaru, voli pogledati crtić. Ne razumijem zašto je onda takav u vrtiću i zašto mu se ponekad ništa ne može objasniti? Ne znam je li to samo njegov temperament ili postoji nekakav problem? Uglavnom, zabrinuta sam!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>ponekad zbilja može biti teško nositi se s djetetovim burnim reakcijama pogotovo kada znamo da se dijete može ponašati i drugačije jer u nekim situacijama bolje kontrolira svoje ponašanje. Normalno je da ste zbog toga možda zbunjeni te da se javi i zabrinutost. Nekoliko stvari koje se ističu iz Vašeg pisma usmjeravaju me na dječakov temperament, ali i na način kako se dječaku postavljaju granice.</para>
<para>Naime, čini mi se da Vaš dječak ima izražene karakteristike temperamenta upornost i intenzivnost emocionalnih reakcija zbog kojih sigurno trebate uložiti puno više energije i dosljednosti pri postavljanju granica. Kako bi dijete koje je uporno poslušalo granicu važno je da ste odlučni i dosljedni u provođenju iste. Način na koji bi bilo najbolje Vašem dječaku postavljati granice objašnjen je sljedećem članku: <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/04/Burne-emocionalne-reakcije">https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/04/Burne-emocionalne-reakcije</ulink>. Prvi korak, odnosno empatičko reflektiranje djetetovih osjećaja, misli ili potreba višestruko je važan, pogotovo za mlađe dijete kao što je Vaš dječak. Kada izgovorimo što dijete osjeća ili misli šaljemo djetetu poruku da ga vidimo, da razumijemo kako se osjeća i da smo tu za njega, ali mu istovremeno pomažemo i da razvije svijest o tome što mu se događa u tijelu kada se osjeća npr. uzrujano. Vaš dječak je još malen i ne čudi da ne može dobro kontrolirati svoja ponašanja pa se događa da gurne nekoga ili ugrize ili vrišti jer tek razvija samoregulaciju. No, potrebno je da uz Vašu pomoć polako gradi svoje kapacitete kako bi se mogao uspješnije nositi s frustracijom i kako bi usvojio alternative za ta nepoželjna ponašanja. Svakako je važno da na agresivna ponašanja kao što su guranje, grizenje i otimanje igračaka svaki put reagirate, a kako je Vaš dječak uporan i ima jake emocionalne reakcije moguće je da će na Vaše postavljanje granice izražavati jako neslaganje i da će duže vremena od manje uporne djece trebati da usvoji kako takvo ponašanje nije prihvatljivo. Kako će s vremenom razvijati samoregulaciju i usvajati nove prihvatljive načine da izrazi svoje nezadovoljstvo učestalost nepoželjnih oblika ponašanja trebala bi se smanjiti.</para>
<para>Budući da temperament uvelike utječe na ponašanje osobe u sljedećem članku možete pročitati više o upornosti kako bi Vam bilo lakše razumjeti neka ponašanja svog dječaka: <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/04/Tvrdoglavo-dijete">https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/04/Tvrdoglavo-dijete</ulink>.</para>
<para>Iako se trenutna faza možda čini teškom i zahtijeva od Vas ulaganje više truda i dosljednosti, sigurna sam kako ćete s vremenom imati sve više trenutaka koji izgledaju kao što ste opisali da izgledaju Vaši trenutni odlasci u parkić. Ako ćete trebati dodatne savjete ili podršku slobodno nam se javite.</para>
<para>Sretno!</para>

Zašto moje dijete promijeni ponašanje kada dođe u vrtić? Poštovana! Imam sina od tri godine i tri mjeseca. Normalno je, veselo i zaigrano dijete. Ide u vrtić već nešto više od godinu dana. 
    Prošle godine sve je bilo u redu, dobro je i brzo prihvatio djecu, tete i sve vezano uz vrtić. Svako jutro veseli se odlasku u vrtić, pjeva i raduje se druženju s prijateljima, ali tete u vrtiću kažu mi da je u posljednjih dva mjeseca nemoguć. Gura i grize drugu djecu, otima igračke s povikom “to je moje!” Teta kaže da ga stavi pedeset puta na stolicu, to je svojevrsna kazna, no on posluša samo na sekundu, nakon toga se ustaje i kreće po istom. Inače, tete kažu da je inteligentan, kad on hoće, sve napravi lijepo, posluša i lijepo razgovara (iako još uvijek mnogo tepa). Teta je rekla da će uskoro, ako se stanje ne popravi, morati porazgovarati sa stručnom službom u vrtiću da vide postoji li nekakav problem. Kada je moj sin kod kuće, moram priznati da je situacija slična. Vrlo često vrišti, pogotovo ako nešto nije po njegovom i ako nešto nije napravljeno iste sekunde kad je on to zatražio, npr. zamoli me da mu dam čokoladicu, ako sam u nekom poslu, ljubazno mu odgovorim da čokoladica stiže za minuticu, a on tada počinje s dernjavom i ne prestaje, čak ni ako povisim glas na njega. Ništa ne pali, on “gura” svoje. Međutim, kada smo negdje vani, u trgovini ili u parkiću, nikad nema nikakvih problema. Ljubazan je, dobar, poslušan, u parku dijeli igračke s drugom djecom i vrlo lijepo se igra, bez divljanja i bacanja. Kod kuće se također zna zaigrati, voli autiće, voli svirati dječju gitaru, voli pogledati crtić. Ne razumijem zašto je onda takav u vrtiću i zašto mu se ponekad ništa ne može objasniti? Ne znam je li to samo njegov temperament ili postoji nekakav problem? Uglavnom, zabrinuta sam!

Draga mama,
ponekad zbilja može biti teško nositi se s djetetovim burnim reakcijama pogotovo kada znamo da se dijete može ponašati i drugačije jer u nekim situacijama bolje kontrolira svoje ponašanje. Normalno je da ste zbog toga možda zbunjeni te da se javi i zabrinutost. Nekoliko stvari koje se ističu iz Vašeg pisma usmjeravaju me na dječakov temperament, ali i na način kako se dječaku postavljaju granice.
Naime, čini mi se da Vaš dječak ima izražene karakteristike temperamenta upornost i intenzivnost emocionalnih reakcija zbog kojih sigurno trebate uložiti puno više energije i dosljednosti pri postavljanju granica. Kako bi dijete koje je uporno poslušalo granicu važno je da ste odlučni i dosljedni u provođenju iste. Način na koji bi bilo najbolje Vašem dječaku postavljati granice objašnjen je sljedećem članku: https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/04/Burne-emocionalne-reakcije. Prvi korak, odnosno empatičko reflektiranje djetetovih osjećaja, misli ili potreba višestruko je važan, pogotovo za mlađe dijete kao što je Vaš dječak. Kada izgovorimo što dijete osjeća ili misli šaljemo djetetu poruku da ga vidimo, da razumijemo kako se osjeća i da smo tu za njega, ali mu istovremeno pomažemo i da razvije svijest o tome što mu se događa u tijelu kada se osjeća npr. uzrujano. Vaš dječak je još malen i ne čudi da ne može dobro kontrolirati svoja ponašanja pa se događa da gurne nekoga ili ugrize ili vrišti jer tek razvija samoregulaciju. No, potrebno je da uz Vašu pomoć polako gradi svoje kapacitete kako bi se mogao uspješnije nositi s frustracijom i kako bi usvojio alternative za ta nepoželjna ponašanja. Svakako je važno da na agresivna ponašanja kao što su guranje, grizenje i otimanje igračaka svaki put reagirate, a kako je Vaš dječak uporan i ima jake emocionalne reakcije moguće je da će na Vaše postavljanje granice izražavati jako neslaganje i da će duže vremena od manje uporne djece trebati da usvoji kako takvo ponašanje nije prihvatljivo. Kako će s vremenom razvijati samoregulaciju i usvajati nove prihvatljive načine da izrazi svoje nezadovoljstvo učestalost nepoželjnih oblika ponašanja trebala bi se smanjiti.
Budući da temperament uvelike utječe na ponašanje osobe u sljedećem članku možete pročitati više o upornosti kako bi Vam bilo lakše razumjeti neka ponašanja svog dječaka: https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/04/Tvrdoglavo-dijete.
Iako se trenutna faza možda čini teškom i zahtijeva od Vas ulaganje više truda i dosljednosti, sigurna sam kako ćete s vremenom imati sve više trenutaka koji izgledaju kao što ste opisali da izgledaju Vaši trenutni odlasci u parkić. Ako ćete trebati dodatne savjete ili podršku slobodno nam se javite.
Sretno! Klinfo.hr 

Ivana Knežević

Zašto moje dijete promijeni ponašanje kada dođe u vrtić?

<para>
 Tete u vrtiću kažu da jako dobro funkcionira u grupi, da je veseo, razigran, ali i poslušan. Ono što mene pomalo brine je to što unazad 3 mjeseca ne želi da ga poljubimo, ni bake ni djedovi, ali ni mi kao roditelji. Kada ga poljubimo u kosu ili obraz, on taj poljubac pobriše. Zagrljaj još i dozvoli, ali poljupce ne. Nikada ga na ništa ne prisiljavam niti forsiram, uvijek mu dajem mogućnost izbora i puno objašnjavam. Kad je počeo odbijati i brisati poljupce nisam ga forsirala da mora dati poljubac ili da ne obriše poljubac bakama, djedovima, tati ili meni. Mislila sam da je to neka faza ili protest i da će to proći samo od sebe. 
</para>
<para>
 Međutim, čini mi se da to sada već predugo traje i razmišljam o tome što je moglo potaknuti takvo njegovo ponašanje. Meni kao mami je vrlo teško i tužna sam kada obriše moju pusu, ali mogu se s time nositi u smislu da ga zbog svog osjećaja ne želim prisiljavati na nešto što on ne želi. Ali ono što me brine i o čemu razmišljam je zašto to radi? On puse briše čak i kada je zaokupljen s nečim drugim npr. gleda crtić i ja ga u prolazu poljubim u kosu, on pusu automatski obriše. Kako bi ga testirala, rekla sam mu da ću mu kupiti nešto što je jako želio i čak niti tada nije htio da ga poljubim ili da on poljubi mene. Rekao mi je hvala. S jedne strane mi je to super jer vidim da ima snažnu svoju volju i da ga tako niti nitko drugi neće prisiliti da radi ono što njemu nije ugodno, ali s druge strane ne razumijem zašto odjednom neće puse od nikoga pa čak niti od mene, a prije nekoliko mjeseci me grlio, ljubio i govorio mi da sam njegova najbolja mamica na svijetu. Čak nas je u jednom periodu pokušavao poljubiti u usta što mu mi nismo htjeli dozvoliti i objasnili smo mu da se djeca ne ljube u usta. 
 Ja mu govorim da ga ja svejedno jako volim bez obzira na to što briše moje puse jer su sve moje puse spremljene u njegovom srcu. Onda se nasmiješio. Pitala sam ga zašto ne želi moje puse i rekao je da ne zna. Druga stvar koja se počela ponavljati je da kada mu nešto ne dozvoljavamo on kaže da će otići na cestu i baciti se pod auto. Na to mu kažem da me to jako rastužuje i da se nitko ne bi ni zbog čega trebao bacati pod auto jer je to onda to i ništa neće s time dobiti. To me totalno šokiralo jer ne znam odakle je to mogao izvući (mi tako ne razgovaramo u obitelji, na TV-u gleda samo odabrane crtiće, jedino ako je čuo od nekoga u vrtiću). Sve ovo me jako rastužuje jer sve ove godine pazimo na njega i na njegov i fizički i psihički i emocionalni razvoj, uvijek razmišljamo o našim postupcima i kakav će utjecaj oni imati na njega, a opet nastojimo da on to ne osjeti i da ima slobodu izbora. Ne mogu reći, koji put smo znali i povisiti ton, ali smatram da je to zanemarivo. On ne zna što je kazna i govore nam da smo previše popustljivi kada mu dozvoljavamo da pregovara s nama. Možda smo u zadnje vrijeme nešto dosljedniji u odlukama kada mu nešto ne dozvolimo na što on naravno protestira i pokušava doći do cilja, ali ne popuštamo. Ja sam zadovoljna s njegovim ponašanjem s obzirom na njegovu dob. Npr. nedavno smo imali krstitke na kojima sam bila kuma i večer prije sam ga zamolila da u crkvi bude miran jer mi je to jako važno. Rekao mi je da ga podsjetim još ujutro. Ujutro sam ga podsjetila i on je zaista sat vremena mirno sjedio s bakama (a inače je vrlo živahno dijete). Poslije toga sam mu rekla da sam jako ponosna na njega što je ispunio obećanje i vidjela sam da mu je bilo jako drago i on je bio ponosan na sebe, ali čak ni tada nije htio primiti moju pusu. Razmišljam puno o tome što je moglo pokrenuti to ponašanje. Vrijeme provodi u vrtiću ili s tatom i sa mnom. Ne ide na nikakve druge aktivnosti. Kada je na igralištu ili se ide igrati kod prijatelja opet smo mi s njim u blizini ili susjednoj sobi. Nikada ne ostaje sam bez nas osim u vrtiću. Unazad nekoliko mjeseci od promjena u njegovom životu dogodilo se sljedeće:
</para>
<para>
 - dobili smo bebu u obitelji, njegovog bratića (on živi kod mojih roditelja i naš sin se lijepo ponaša prema njemu, fasciniran je malom bebom)
</para>
<para>
 - u vrtiću je dobio nove tete (čine mi se pravedne i dosljedne, iako se sav stisne kada se ujutro sretne s njima, pitala sam ga kakve su tete, on kaže da su dobre, pitala sam ga koja više viče, on kaže da nijedna ne viče, inače se na stare tete žalio da viču, ali kada dođem po njega vidim da se lijepo igra i veseo je i prepričava doživljaje iz vrtića)
</para>
<para>
 -ostavljam ga na spavanju u vrtiću (do ove godine nije spavao, jako je protestirao zbog toga i do nedavno me stalno pitao kada ću ga ispisati iz vrtića, sada više ne) 
</para>
<para>
 -više mu ne dozvoljavam da se druži s bratićem koji je od njega stariji 3 godine jer se igra svodi na to da naš sin mora mirno sjediti i gledati kako taj bratić igra nasilne video igrice što ja svom djetetu ne dozvoljavam i uživa gledati kako moje dijete plače (on tog bratića obožava, fasciniran je s njime kao starijim, no na žalost taj njegov bratić nema nimalo empatije prema njemu i ne želim da mu ovaj mlađi služi za iživljavanje frustracija, rekla sam se da će se igrati s njime ponovo kada se njegov bratić nauči lijepo ponašati)
</para>
<para>
 Po Vašem mišljenju je li to njegovo iznenadno odbijanje i brisanje pusa od uže obitelji protest na nešto od gore navedenog ili je to odbijanje pusa samo jedna razvojna faza? Što mi savjetujete, kako da se ponašam prema njemu? Je li bolje da mu dam pusu, makar je on obriše ili da mu prestanem davati puse ma koliko meni bilo teško ne davati mu pusu? Kako da reagiramo na ovo njegovo "bacit ću se pod auto" kada nešto nije po njegovom? Čak sam razmišljala o tome da je možda prezasićen s našom pažnjom? Lijep pozdrav.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>zbilja je lijepo što se jako trudite i vrlo aktivno promišljate kako Vaši postupci i postupci dječakove bliske okoline mogu utjecati na njegov fizički, psihički te emocionalni razvoj. Žao mi je čuti da ste naišli na teži period u kojem su se pojavila neka ponašanja kod Vašeg dječaka koja Vas zabrinjavaju i rastužuju. Poneke razvojne faze zaista znaju biti izazovnije od drugih kako za dijete tako i za roditelje.</para>
<para>Iz Vašeg pisma mi nije sasvim jasno da li Vaš dječak jasno izražava da ne želi niti da ga poljubite ili samo briše poljupce bez da Vam je rekao da ne želi da ga ljubite. Ako izražava da ne želi da ga poljubite onda je u redu da poštujete njegovu granicu. Svakako možete uvesti nešto kao zamjenu tim poljupcima, npr. dodir nosovima (kao Eskimi) ili nešto što mislite da bi Vama moglo zamijeniti davanje poljupca, a da je dječaku zanimljivo. Ako Vaš dječak ne protestira protiv toga da mu dajete pusu već ju ima potrebu obrisati tada mu slobodno nastavite davati puse iako znate da će ih obrisati. Zbilja se vidi da pazite kako odgajate dječaka i odlično je što poštujete njegovu odluku te mu ne želite nametnuti nešto što se tiče i njegovog doživljavanja i na neki način privatnosti. Porukom da iako on briše Vaše poljupce da oni imaju mjesto u njegovom srcu ste dodatno naglasili da ga unatoč njegovom ponašanju s kojim niste sretni prihvaćate što je vrlo lijepo. Kako bi Vaš dječak mogao točnije znati što Vama davanje puse znači možete mu izreći i to da ste npr. navikli davati mu puse od kako je bio još beba jer je to jedan od oblika pokazivanja Vaše ljubavi prema njemu.</para>
<para>Koji je točno razlog zašto je Vaš dječak počeo brisati puse teško je reći unatoč Vašem detaljnom pismu iz kojega se vidi kako ste zbilja brižna majka i da aktivno promišljate o svojim postupcima kako bi dječaku pružili najviše što možete. Moguće je da je čuo nešto u vrtiću o tome i da je onda donio neke zaključke koji uopće ne moraju imati smisla isto kao što je moguće da mu je nešto vezano za davanje pusa počelo smetati. To svakako može biti samo faza i teško je reći koliko neka faza može trajati. Ono što bi bilo dobro učiniti uz to da mu kratko objasnite što poljubac može značiti, tj. što Vama znači, je i da mu objasnite kako je to privatna stvar jer uključuje da netko drugi ima dodir s njegovim tijelom i da je ok ako je odlučio da mu takav dodir ne odgovara. Dodatno, možete mu pokušati pomoći da možda shvati kakav dodir bi mu odgovarao ili da li mu nešto oko poljupca smeta, npr. ako mu ostane vlažan osjećaj nakon poljupca na koži pa mu to smeta. Pri svemu tome važno je da budete opušteni i da uvažite njegove odgovore iako oni bili ne znam. Tako ga učite i pravima na vlastite granice i njegujete Vaš odnos budući da iste poštujete. To je svakako bitno jer djeca uče i po modelu pa je to prekrasan način da nauči poštivati tuđe osobne granice. Ako vidite da nije zainteresiran za tu temu možda je najbolje da malo maknete fokus s nje. Nekada takve faze znaju prestati i kada samo malo maknemo fokus s njih.</para>
<para>Nadalje, nešto o čemu bi bilo dobro da promislite jest koliko mogućnosti ima Vaš dječak da zadovolji potrebu za kontrolom i moći. Naime, naveli ste da ste odnedavna počeli dosljednije provoditi granice koje postavite i to je odlično, jer dosljedno provođenje granica pomaže djeci da razviju osjećaj sigurnosti. Kada su pravila jasna i kada ih se dosljedno pridržavamo djeca mogu točno znati što će se dogoditi ovisno što oni odaberu napraviti. Ta predvidljivost im omogućava da imaju osjećaj kontrole nad situacijom, ali i da se osjećaju sigurno. No, granice također znače da Vi imate kontrolu nad tim određenim izborom, a ne dijete. Kako djeca rastu raste i njihova potreba za kontrolom, pa je nužno da razmislite pružate li veću mogućnost kontrole svojem dječaku nad nekim aspektima svakodnevice u odnosu na raniju dob. Naravno da to ne znači da ne trebaju postojati pravila i granice samo je bitno razmisliti koje su granice i pravila potrebne, a koje bi možda mogli promijeniti ili izbaciti. Uz granice i pravila, važno je razmisliti i o uključivanju dječaka u donošenje nekih svakodnevnih odluka, i to s obzirom na njegovu trenutnu dob tako da mu se ponudi opcija da bira između dva do tri Vama prihvatljiva izbora. Neki primjeri takvih odluka bi bili: subotom može dječak birati hoće li za večeru biti pizza ili topli sendviči; ili hoćete li ići nakon ručka sat vremena u parkić ili u vožnju biciklom (poanta je da mu opcije budu zanimljive ali da ipak on može odabrati). Kako Vaš dječak polako odrasta svakako je bitno da raste i količina odluka o kojima on može odlučivati.</para>
<para>Vjerujem da Vam je teško čuti kada Vaš dječak izjavi da će se baciti pod auto, no i sami ste super prepoznali da se takvo ponašanje vjerojatno javlja kao izraz bunta na postavljenu granicu. U tim situacijama dobro je koristiti i empatičko reflektiranje koje bi izgledalo npr. ovako: "Baš ti se ne sviđa što više ne možeš igrati igrice, no za danas je vrijeme za igrice isteklo. Sada se možeš igrati s autićima ili Lego kockama" (ponuđene alternative dječaku moraju biti zanimljive). Više o ovom načinu postavljanju granica na ovaj način pogotovo dok je dječak pod snažnim emocijama možete pročitati u članku: https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice.</para>
<para>Korištenjem empatičkog reflektiranja (verbalizacija dječakovih osjećaja, misli i želja, ponašanja) u svakodnevici možete pomoći svom dječaku da osvijesti svoje osjećaje i potrebe. Često kada smo svjesniji svojih osjećaja i potreba lakše nam je i poduzeti i primjerene akcije kako bi ih zadovoljili. Svakako, prema onome što ste napisali u svom pismu ne bih rekla da je Vašem dječaku želja da Vas povrijedi s ovakvom izjavom već testira granice koje ste postavili i odlučili dosljednije provoditi. Kada se uvjeri da ste odlučni u naumu da se držite izgovorene granice s vremenom bi trebala prestati i testiranja.</para>
<para>Znam da su Vas ova ponašanja dječaka pomalo iznenadila no uz Vašu brižnost i ljubav vjerujem da će Vaš dječak uspješno proći i kroz ovu fazu. Ako smatrate da trebate dodatnu podršku ili ako imate još pitanja slobodno nam se javite.</para>
<para>Sretno!</para>

5-godišnjak ne želi da ga se ljubi, a kad nešto nije po njegovom, govori da će se baciti pod auto Poštovani, imamo sina od 5 godina. Vrlo je voljen od obitelji, a vidim da je jako dobro prihvaćen i od svojih vršnjaka. 
    Tete u vrtiću kažu da jako dobro funkcionira u grupi, da je veseo, razigran, ali i poslušan. Ono što mene pomalo brine je to što unazad 3 mjeseca ne želi da ga poljubimo, ni bake ni djedovi, ali ni mi kao roditelji. Kada ga poljubimo u kosu ili obraz, on taj poljubac pobriše. Zagrljaj još i dozvoli, ali poljupce ne. Nikada ga na ništa ne prisiljavam niti forsiram, uvijek mu dajem mogućnost izbora i puno objašnjavam. Kad je počeo odbijati i brisati poljupce nisam ga forsirala da mora dati poljubac ili da ne obriše poljubac bakama, djedovima, tati ili meni. Mislila sam da je to neka faza ili protest i da će to proći samo od sebe.   


   Međutim, čini mi se da to sada već predugo traje i razmišljam o tome što je moglo potaknuti takvo njegovo ponašanje. Meni kao mami je vrlo teško i tužna sam kada obriše moju pusu, ali mogu se s time nositi u smislu da ga zbog svog osjećaja ne želim prisiljavati na nešto što on ne želi. Ali ono što me brine i o čemu razmišljam je zašto to radi? On puse briše čak i kada je zaokupljen s nečim drugim npr. gleda crtić i ja ga u prolazu poljubim u kosu, on pusu automatski obriše. Kako bi ga testirala, rekla sam mu da ću mu kupiti nešto što je jako želio i čak niti tada nije htio da ga poljubim ili da on poljubi mene. Rekao mi je hvala. S jedne strane mi je to super jer vidim da ima snažnu svoju volju i da ga tako niti nitko drugi neće prisiliti da radi ono što njemu nije ugodno, ali s druge strane ne razumijem zašto odjednom neće puse od nikoga pa čak niti od mene, a prije nekoliko mjeseci me grlio, ljubio i govorio mi da sam njegova najbolja mamica na svijetu. Čak nas je u jednom periodu pokušavao poljubiti u usta što mu mi nismo htjeli dozvoliti i objasnili smo mu da se djeca ne ljube u usta.  
    Ja mu govorim da ga ja svejedno jako volim bez obzira na to što briše moje puse jer su sve moje puse spremljene u njegovom srcu. Onda se nasmiješio. Pitala sam ga zašto ne želi moje puse i rekao je da ne zna. Druga stvar koja se počela ponavljati je da kada mu nešto ne dozvoljavamo on kaže da će otići na cestu i baciti se pod auto. Na to mu kažem da me to jako rastužuje i da se nitko ne bi ni zbog čega trebao bacati pod auto jer je to onda to i ništa neće s time dobiti. To me totalno šokiralo jer ne znam odakle je to mogao izvući (mi tako ne razgovaramo u obitelji, na TV-u gleda samo odabrane crtiće, jedino ako je čuo od nekoga u vrtiću). Sve ovo me jako rastužuje jer sve ove godine pazimo na njega i na njegov i fizički i psihički i emocionalni razvoj, uvijek razmišljamo o našim postupcima i kakav će utjecaj oni imati na njega, a opet nastojimo da on to ne osjeti i da ima slobodu izbora. Ne mogu reći, koji put smo znali i povisiti ton, ali smatram da je to zanemarivo. On ne zna što je kazna i govore nam da smo previše popustljivi kada mu dozvoljavamo da pregovara s nama. Možda smo u zadnje vrijeme nešto dosljedniji u odlukama kada mu nešto ne dozvolimo na što on naravno protestira i pokušava doći do cilja, ali ne popuštamo. Ja sam zadovoljna s njegovim ponašanjem s obzirom na njegovu dob. Npr. nedavno smo imali krstitke na kojima sam bila kuma i večer prije sam ga zamolila da u crkvi bude miran jer mi je to jako važno. Rekao mi je da ga podsjetim još ujutro. Ujutro sam ga podsjetila i on je zaista sat vremena mirno sjedio s bakama (a inače je vrlo živahno dijete). Poslije toga sam mu rekla da sam jako ponosna na njega što je ispunio obećanje i vidjela sam da mu je bilo jako drago i on je bio ponosan na sebe, ali čak ni tada nije htio primiti moju pusu. Razmišljam puno o tome što je moglo pokrenuti to ponašanje. Vrijeme provodi u vrtiću ili s tatom i sa mnom. Ne ide na nikakve druge aktivnosti. Kada je na igralištu ili se ide igrati kod prijatelja opet smo mi s njim u blizini ili susjednoj sobi. Nikada ne ostaje sam bez nas osim u vrtiću. Unazad nekoliko mjeseci od promjena u njegovom životu dogodilo se sljedeće:


    - dobili smo bebu u obitelji, njegovog bratića (on živi kod mojih roditelja i naš sin se lijepo ponaša prema njemu, fasciniran je malom bebom)


   - u vrtiću je dobio nove tete (čine mi se pravedne i dosljedne, iako se sav stisne kada se ujutro sretne s njima, pitala sam ga kakve su tete, on kaže da su dobre, pitala sam ga koja više viče, on kaže da nijedna ne viče, inače se na stare tete žalio da viču, ali kada dođem po njega vidim da se lijepo igra i veseo je i prepričava doživljaje iz vrtića)


    -ostavljam ga na spavanju u vrtiću (do ove godine nije spavao, jako je protestirao zbog toga i do nedavno me stalno pitao kada ću ga ispisati iz vrtića, sada više ne) 


    -više mu ne dozvoljavam da se druži s bratićem koji je od njega stariji 3 godine jer se igra svodi na to da naš sin mora mirno sjediti i gledati kako taj bratić igra nasilne video igrice što ja svom djetetu ne dozvoljavam i uživa gledati kako moje dijete plače (on tog bratića obožava, fasciniran je s njime kao starijim, no na žalost taj njegov bratić nema nimalo empatije prema njemu i ne želim da mu ovaj mlađi služi za iživljavanje frustracija, rekla sam se da će se igrati s njime ponovo kada se njegov bratić nauči lijepo ponašati)


    Po Vašem mišljenju je li to njegovo iznenadno odbijanje i brisanje pusa od uže obitelji protest na nešto od gore navedenog ili je to odbijanje pusa samo jedna razvojna faza? Što mi savjetujete, kako da se ponašam prema njemu? Je li bolje da mu dam pusu, makar je on obriše ili da mu prestanem davati puse ma koliko meni bilo teško ne davati mu pusu? Kako da reagiramo na ovo njegovo "bacit ću se pod auto" kada nešto nije po njegovom? Čak sam razmišljala o tome da je možda prezasićen s našom pažnjom? Lijep pozdrav.

Draga mama,
zbilja je lijepo što se jako trudite i vrlo aktivno promišljate kako Vaši postupci i postupci dječakove bliske okoline mogu utjecati na njegov fizički, psihički te emocionalni razvoj. Žao mi je čuti da ste naišli na teži period u kojem su se pojavila neka ponašanja kod Vašeg dječaka koja Vas zabrinjavaju i rastužuju. Poneke razvojne faze zaista znaju biti izazovnije od drugih kako za dijete tako i za roditelje.
Iz Vašeg pisma mi nije sasvim jasno da li Vaš dječak jasno izražava da ne želi niti da ga poljubite ili samo briše poljupce bez da Vam je rekao da ne želi da ga ljubite. Ako izražava da ne želi da ga poljubite onda je u redu da poštujete njegovu granicu. Svakako možete uvesti nešto kao zamjenu tim poljupcima, npr. dodir nosovima (kao Eskimi) ili nešto što mislite da bi Vama moglo zamijeniti davanje poljupca, a da je dječaku zanimljivo. Ako Vaš dječak ne protestira protiv toga da mu dajete pusu već ju ima potrebu obrisati tada mu slobodno nastavite davati puse iako znate da će ih obrisati. Zbilja se vidi da pazite kako odgajate dječaka i odlično je što poštujete njegovu odluku te mu ne želite nametnuti nešto što se tiče i njegovog doživljavanja i na neki način privatnosti. Porukom da iako on briše Vaše poljupce da oni imaju mjesto u njegovom srcu ste dodatno naglasili da ga unatoč njegovom ponašanju s kojim niste sretni prihvaćate što je vrlo lijepo. Kako bi Vaš dječak mogao točnije znati što Vama davanje puse znači možete mu izreći i to da ste npr. navikli davati mu puse od kako je bio još beba jer je to jedan od oblika pokazivanja Vaše ljubavi prema njemu.
Koji je točno razlog zašto je Vaš dječak počeo brisati puse teško je reći unatoč Vašem detaljnom pismu iz kojega se vidi kako ste zbilja brižna majka i da aktivno promišljate o svojim postupcima kako bi dječaku pružili najviše što možete. Moguće je da je čuo nešto u vrtiću o tome i da je onda donio neke zaključke koji uopće ne moraju imati smisla isto kao što je moguće da mu je nešto vezano za davanje pusa počelo smetati. To svakako može biti samo faza i teško je reći koliko neka faza može trajati. Ono što bi bilo dobro učiniti uz to da mu kratko objasnite što poljubac može značiti, tj. što Vama znači, je i da mu objasnite kako je to privatna stvar jer uključuje da netko drugi ima dodir s njegovim tijelom i da je ok ako je odlučio da mu takav dodir ne odgovara. Dodatno, možete mu pokušati pomoći da možda shvati kakav dodir bi mu odgovarao ili da li mu nešto oko poljupca smeta, npr. ako mu ostane vlažan osjećaj nakon poljupca na koži pa mu to smeta. Pri svemu tome važno je da budete opušteni i da uvažite njegove odgovore iako oni bili ne znam. Tako ga učite i pravima na vlastite granice i njegujete Vaš odnos budući da iste poštujete. To je svakako bitno jer djeca uče i po modelu pa je to prekrasan način da nauči poštivati tuđe osobne granice. Ako vidite da nije zainteresiran za tu temu možda je najbolje da malo maknete fokus s nje. Nekada takve faze znaju prestati i kada samo malo maknemo fokus s njih.
Nadalje, nešto o čemu bi bilo dobro da promislite jest koliko mogućnosti ima Vaš dječak da zadovolji potrebu za kontrolom i moći. Naime, naveli ste da ste odnedavna počeli dosljednije provoditi granice koje postavite i to je odlično, jer dosljedno provođenje granica pomaže djeci da razviju osjećaj sigurnosti. Kada su pravila jasna i kada ih se dosljedno pridržavamo djeca mogu točno znati što će se dogoditi ovisno što oni odaberu napraviti. Ta predvidljivost im omogućava da imaju osjećaj kontrole nad situacijom, ali i da se osjećaju sigurno. No, granice također znače da Vi imate kontrolu nad tim određenim izborom, a ne dijete. Kako djeca rastu raste i njihova potreba za kontrolom, pa je nužno da razmislite pružate li veću mogućnost kontrole svojem dječaku nad nekim aspektima svakodnevice u odnosu na raniju dob. Naravno da to ne znači da ne trebaju postojati pravila i granice samo je bitno razmisliti koje su granice i pravila potrebne, a koje bi možda mogli promijeniti ili izbaciti. Uz granice i pravila, važno je razmisliti i o uključivanju dječaka u donošenje nekih svakodnevnih odluka, i to s obzirom na njegovu trenutnu dob tako da mu se ponudi opcija da bira između dva do tri Vama prihvatljiva izbora. Neki primjeri takvih odluka bi bili: subotom može dječak birati hoće li za večeru biti pizza ili topli sendviči; ili hoćete li ići nakon ručka sat vremena u parkić ili u vožnju biciklom (poanta je da mu opcije budu zanimljive ali da ipak on može odabrati). Kako Vaš dječak polako odrasta svakako je bitno da raste i količina odluka o kojima on može odlučivati.
Vjerujem da Vam je teško čuti kada Vaš dječak izjavi da će se baciti pod auto, no i sami ste super prepoznali da se takvo ponašanje vjerojatno javlja kao izraz bunta na postavljenu granicu. U tim situacijama dobro je koristiti i empatičko reflektiranje koje bi izgledalo npr. ovako: "Baš ti se ne sviđa što više ne možeš igrati igrice, no za danas je vrijeme za igrice isteklo. Sada se možeš igrati s autićima ili Lego kockama" (ponuđene alternative dječaku moraju biti zanimljive). Više o ovom načinu postavljanju granica na ovaj način pogotovo dok je dječak pod snažnim emocijama možete pročitati u članku: https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice.
Korištenjem empatičkog reflektiranja (verbalizacija dječakovih osjećaja, misli i želja, ponašanja) u svakodnevici možete pomoći svom dječaku da osvijesti svoje osjećaje i potrebe. Često kada smo svjesniji svojih osjećaja i potreba lakše nam je i poduzeti i primjerene akcije kako bi ih zadovoljili. Svakako, prema onome što ste napisali u svom pismu ne bih rekla da je Vašem dječaku želja da Vas povrijedi s ovakvom izjavom već testira granice koje ste postavili i odlučili dosljednije provoditi. Kada se uvjeri da ste odlučni u naumu da se držite izgovorene granice s vremenom bi trebala prestati i testiranja.
Znam da su Vas ova ponašanja dječaka pomalo iznenadila no uz Vašu brižnost i ljubav vjerujem da će Vaš dječak uspješno proći i kroz ovu fazu. Ako smatrate da trebate dodatnu podršku ili ako imate još pitanja slobodno nam se javite.
Sretno! Klinfo.hr 

5-godišnjak ne želi da ga se ljubi, a kad nešto nije po njegovom, govori da će se baciti pod auto

<para>
 Ponekad iz nikakvog vidljivog razloga ga udari ili gurne, na što ovaj naravno odreagira plačem. Inače, takav obrazac ponašanja ne primjenjuje u igri s drugom djecom, čak s djecom koja mu i nisu simpatična postupa obzirno i neagresivno. Puno pričamo o neprihvatljivosti takvog ponašanja, o tome kako se igrati i kako udarce nikada ne koristimo. Htjela bih to nekako riješiti jer stvarno obožavaju jedno drugo. Tete u vrtiću su mi potvrdile da nije sklon nasilnom ponašanju, već je jako zaigrano i dobroćudno dijete. Što još mogu učiniti ako se to bude ponavljalo?
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>drago mi je čuti kako je Vaš dječak pronašao prijatelja s kojim se voli igrati. Vaš dječak je još malen i normalno je da se kroz razvojne faze koje prolazi i nove situacije i uloge u kojima se nalazi ponekad javi ponašanje oko kojega će mu trebati Vaša pomoć da ga zamjeni prihvatljivijim. Prema Vašem pismu izgleda kao da je ponekad teško prepoznati uzrok frustracije koja se javi kod Vašeg dječaka nakon čega on reagira udaranjem ili guranjem prijatelja. Super je kako ste postavili jasnu granicu da se udarci ne koriste i sljedeći korak je da mu pomognete da osjeti kada mu se javlja frustracija zbog koje dolazi do potrebe udaranja ili guranja. To možete empatičkim reflektiranjem, odnosno izgovaranjem osjećaja i svega onoga što mislite da se u Vašem dječaku događa ili što on misli. Tim izgovaranjem zapravo pomažete svom dječaku da osvijesti i prepozna što mu se događa kako bi onda mogao razvijati samokontrolu i mijenjati svoje ponašanje. Kada se ponovi situacija s guranjem ili udaranjem možete postaviti granicu na sljedeći način koji uključuje i empatičko reflektiranje, ali i podučavanje kako može reagirati umjesto guranjem ili udaranjem, npr. „Stop! Petre ne udaramo/guramo druge. Vidim da te nešto naljutilo/muči/, no druge ne udaramo/guramo. Kada te nešto ljuti/muči možeš lupiti nogicom od pod (pokažite mu kako i neka i on to napravi)/ možeš se maknuti od Luke (ako nije jako ljut pa nema potrebu izbaciti energiju iz sebe).“ Ovakav način postavljanja granica pomaže djetetu da osvijesti kako se osjeća i što mu se događa unutar njega, ali i da nauči koje su poželjne alternative za nepoželjno ponašanje.</para>
<para>Kako je Vaš dječak još malen i tek uči koji sve osjećaji mu se javljaju i kada te kako se nositi s njima, odnosno tek razvija samokontrolu uvelike mu možete pomoći upravo korištenjem empatičkog reflektiranja ili drugim riječima, verbaliziranjem onoga što vidite da Vaš dječak osjeća, misli, radi ili želi. Više o načinu postavljanja granica koji sam opisala ranije možete pročitati u članku: <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice">https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice</ulink>.</para>
<para>Ako ćete imati dodatna pitanja slobodno nam se javite.</para>
<para>Sretno!</para>

Inače dobar i obziran dječak udara svog najboljeg prijatelja Poštovani, majka sam dječaka od 3,5 godine koji pohađa vrtić te si je pronašao najboljeg prijatelja s kojim se gotovo cijelo vrijeme igra. 
    Ponekad iz nikakvog vidljivog razloga ga udari ili gurne, na što ovaj naravno odreagira plačem. Inače, takav obrazac ponašanja ne primjenjuje u igri s drugom djecom, čak s djecom koja mu i nisu simpatična postupa obzirno i neagresivno. Puno pričamo o neprihvatljivosti takvog ponašanja, o tome kako se igrati i kako udarce nikada ne koristimo. Htjela bih to nekako riješiti jer stvarno obožavaju jedno drugo. Tete u vrtiću su mi potvrdile da nije sklon nasilnom ponašanju, već je jako zaigrano i dobroćudno dijete. Što još mogu učiniti ako se to bude ponavljalo?

Draga mama,
drago mi je čuti kako je Vaš dječak pronašao prijatelja s kojim se voli igrati. Vaš dječak je još malen i normalno je da se kroz razvojne faze koje prolazi i nove situacije i uloge u kojima se nalazi ponekad javi ponašanje oko kojega će mu trebati Vaša pomoć da ga zamjeni prihvatljivijim. Prema Vašem pismu izgleda kao da je ponekad teško prepoznati uzrok frustracije koja se javi kod Vašeg dječaka nakon čega on reagira udaranjem ili guranjem prijatelja. Super je kako ste postavili jasnu granicu da se udarci ne koriste i sljedeći korak je da mu pomognete da osjeti kada mu se javlja frustracija zbog koje dolazi do potrebe udaranja ili guranja. To možete empatičkim reflektiranjem, odnosno izgovaranjem osjećaja i svega onoga što mislite da se u Vašem dječaku događa ili što on misli. Tim izgovaranjem zapravo pomažete svom dječaku da osvijesti i prepozna što mu se događa kako bi onda mogao razvijati samokontrolu i mijenjati svoje ponašanje. Kada se ponovi situacija s guranjem ili udaranjem možete postaviti granicu na sljedeći način koji uključuje i empatičko reflektiranje, ali i podučavanje kako može reagirati umjesto guranjem ili udaranjem, npr. „Stop! Petre ne udaramo/guramo druge. Vidim da te nešto naljutilo/muči/, no druge ne udaramo/guramo. Kada te nešto ljuti/muči možeš lupiti nogicom od pod (pokažite mu kako i neka i on to napravi)/ možeš se maknuti od Luke (ako nije jako ljut pa nema potrebu izbaciti energiju iz sebe).“ Ovakav način postavljanja granica pomaže djetetu da osvijesti kako se osjeća i što mu se događa unutar njega, ali i da nauči koje su poželjne alternative za nepoželjno ponašanje.
Kako je Vaš dječak još malen i tek uči koji sve osjećaji mu se javljaju i kada te kako se nositi s njima, odnosno tek razvija samokontrolu uvelike mu možete pomoći upravo korištenjem empatičkog reflektiranja ili drugim riječima, verbaliziranjem onoga što vidite da Vaš dječak osjeća, misli, radi ili želi. Više o načinu postavljanja granica koji sam opisala ranije možete pročitati u članku: https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice.
Ako ćete imati dodatna pitanja slobodno nam se javite.
Sretno! Klinfo.hr 

Inače dobar i obziran dječak udara svog najboljeg prijatelja

<para>
 Pregledi joj nisu strani, no ovo je ipak nešto novo. Osobno se ne bojim da bi nešto moglo poći po krivom, više sam tjeskobna jer ne znam kako bih joj to objasnila. Ako joj kažem da ide na operaciju mandala, neće razumjeti. Ako joj kažem da ide izvaditi mandule, također neće razumjeti. Postoi li neki “dječji rječnik” uz pomoć kojeg bi joj mogla približiti cjelokupnu situaciju? Ona mora znati što je čeka kako bi je mogla na vrijeme pripremiti. Unaprijed hvala!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prekrasno je vidjeti koliko ljubavi i brige posvećujete svojoj djevojčici i shvaćate kako priprema za novo iskustvo može olakšati i jednu takvu situaciju kao što je operacija mandula. Iako nekada može biti teško pronaći „dječji rječnik“ za objasniti jedan takav postupak djetetu, zapravo je dovoljno fokusirati se na ono što znate da će se događati i da će ona sigurno primjetiti i doživjeti.</para>
<para>Ovisno o temperamentu djevojčice samu operaciju joj možete spomenuti recimo tjedan dana prije ako nije previše nestrpljiva i plašljiva. Ako je djevojčica inače nestrpljiva i procjenjujete kako bi joj objašnjavanje previše dana prije operacije moglo izazvati anksioznost i dodatnu zabrinutost, onda najavu i opis kako će izgledati odlazak u bolnicu ostavite za dan ili dva dana prije termina. Iako je najava svakako potrebna kako bi djevojčica mogla znati što očekivati tijekom takve nove situacije, kada procjenimo da bi najava dijete mogla samo dodatno zabrinuti poželjno je objašnjavanje odraditi kratko prije nove situacije (dan prije). Kada saznate točan datum operacije možete joj tjedan dana ranije samo spomenuti kako ćete sljedeći tjedan ići doktoru. Nije potrebno to posebno naglašavati i postoji mogućnost kako djevojčica neće puno pitati oko toga ako to kažete kao tvrdnju. Ako ipak pita zašto idete doktoru dovoljno je da joj samo kažete zbog grla. Ako će imati još pitanja možete ju podsjetiti kako ju nekada boljelo grlo i kako sada idete doktoru da bi napravili da joj grlo bude još bolje. Nekoliko dana prije operacije možete joj objasniti što će se kojim redoslijedom događati. Pri tome nije potrebno da koristite stručnu terminologiju i opisujete što će se događati dok bude pod anastezijom već je potrebno da ju provedete kroz događaje koji će se događati i kojim redom od večeri prije operacije kada počinju pripreme. Ako oko nekih djelova niste sigurni kako će se odvijati slobodno pitajte doktora Vaše djevojčice da Vam opiše kako biste imali točne informacije. Tijekom objašnjavanja što će se događati bilo bi dobro da promatrate kako se Vaša djevojčica osjeća i ponaša te da to izgovorite, npr. "zabrinuta si hoće li te boljeti?" Svakako je poželjno da joj kažete istinu – odnosno, da joj priznate da će ju malo zaboljeti kada joj budu dali injekciju, i onda ju utješite i ohrabrite tako da joj kažete da ćete Vi biti tamo s njom cijelo vrijeme i da Vas može držati za ruku dok ju bude boljelo ili ako joj bude teško. Također je važno da joj objasnite kako npr. bol od injekcije traje kratko i kako će proći. Recite joj kako će onda zaspati na neko vrijeme u bolnici no da ćete Vi i dalje biti tamo uz nju i da ćete ju dočekati kada se probudi. Ako neće smijeti pričati nakon što se probudi to joj možete reći i nakon operacije kako ne bi dodatno o tome razmišljala prije operacije kada su joj njezini kapaciteti već potrebni da se nosi s novom situacijom u kojoj se nalazi.</para>
<para>Znači, ono što je bitno je da djevojčici opišete što će se događati a kako se točno zovu mandule i što je to u njezinoj dobi kako ste i sami prepoznali možda i nije bitno. Nakon operacije kada već oporavak prođe možete zajedno istražiti malo više o toj temi ako bude pitala da joj točnije objasnite zašto je bila u bolnici. Ako ćete trebati dodatnu podršku i savjete slobodno nam se javite. Sretno!</para>

Kako "dječjim" rječnikom objasniti 6-godišnjakinji da mora na operaciju? Poštovani! U sljedećih nekoliko mjeseci očekuje nas vađenje mandala. Curica će za mjesec dana navršiti 6 godina. Bistro je dijete, ne boji se doktora ni zubara, već je popravila dva zubića. 
    Pregledi joj nisu strani, no ovo je ipak nešto novo. Osobno se ne bojim da bi nešto moglo poći po krivom, više sam tjeskobna jer ne znam kako bih joj to objasnila. Ako joj kažem da ide na operaciju mandala, neće razumjeti. Ako joj kažem da ide izvaditi mandule, također neće razumjeti. Postoi li neki “dječji rječnik” uz pomoć kojeg bi joj mogla približiti cjelokupnu situaciju? Ona mora znati što je čeka kako bi je mogla na vrijeme pripremiti. Unaprijed hvala!

Draga mama,
prekrasno je vidjeti koliko ljubavi i brige posvećujete svojoj djevojčici i shvaćate kako priprema za novo iskustvo može olakšati i jednu takvu situaciju kao što je operacija mandula. Iako nekada može biti teško pronaći „dječji rječnik“ za objasniti jedan takav postupak djetetu, zapravo je dovoljno fokusirati se na ono što znate da će se događati i da će ona sigurno primjetiti i doživjeti.
Ovisno o temperamentu djevojčice samu operaciju joj možete spomenuti recimo tjedan dana prije ako nije previše nestrpljiva i plašljiva. Ako je djevojčica inače nestrpljiva i procjenjujete kako bi joj objašnjavanje previše dana prije operacije moglo izazvati anksioznost i dodatnu zabrinutost, onda najavu i opis kako će izgledati odlazak u bolnicu ostavite za dan ili dva dana prije termina. Iako je najava svakako potrebna kako bi djevojčica mogla znati što očekivati tijekom takve nove situacije, kada procjenimo da bi najava dijete mogla samo dodatno zabrinuti poželjno je objašnjavanje odraditi kratko prije nove situacije (dan prije). Kada saznate točan datum operacije možete joj tjedan dana ranije samo spomenuti kako ćete sljedeći tjedan ići doktoru. Nije potrebno to posebno naglašavati i postoji mogućnost kako djevojčica neće puno pitati oko toga ako to kažete kao tvrdnju. Ako ipak pita zašto idete doktoru dovoljno je da joj samo kažete zbog grla. Ako će imati još pitanja možete ju podsjetiti kako ju nekada boljelo grlo i kako sada idete doktoru da bi napravili da joj grlo bude još bolje. Nekoliko dana prije operacije možete joj objasniti što će se kojim redoslijedom događati. Pri tome nije potrebno da koristite stručnu terminologiju i opisujete što će se događati dok bude pod anastezijom već je potrebno da ju provedete kroz događaje koji će se događati i kojim redom od večeri prije operacije kada počinju pripreme. Ako oko nekih djelova niste sigurni kako će se odvijati slobodno pitajte doktora Vaše djevojčice da Vam opiše kako biste imali točne informacije. Tijekom objašnjavanja što će se događati bilo bi dobro da promatrate kako se Vaša djevojčica osjeća i ponaša te da to izgovorite, npr. "zabrinuta si hoće li te boljeti?" Svakako je poželjno da joj kažete istinu – odnosno, da joj priznate da će ju malo zaboljeti kada joj budu dali injekciju, i onda ju utješite i ohrabrite tako da joj kažete da ćete Vi biti tamo s njom cijelo vrijeme i da Vas može držati za ruku dok ju bude boljelo ili ako joj bude teško. Također je važno da joj objasnite kako npr. bol od injekcije traje kratko i kako će proći. Recite joj kako će onda zaspati na neko vrijeme u bolnici no da ćete Vi i dalje biti tamo uz nju i da ćete ju dočekati kada se probudi. Ako neće smijeti pričati nakon što se probudi to joj možete reći i nakon operacije kako ne bi dodatno o tome razmišljala prije operacije kada su joj njezini kapaciteti već potrebni da se nosi s novom situacijom u kojoj se nalazi.
Znači, ono što je bitno je da djevojčici opišete što će se događati a kako se točno zovu mandule i što je to u njezinoj dobi kako ste i sami prepoznali možda i nije bitno. Nakon operacije kada već oporavak prođe možete zajedno istražiti malo više o toj temi ako bude pitala da joj točnije objasnite zašto je bila u bolnici. Ako ćete trebati dodatnu podršku i savjete slobodno nam se javite. Sretno! Klinfo.hr 

Kako "dječjim" rječnikom objasniti 6-godišnjakinji da mora na operaciju?

<para>
 Naime, ima poteškoća s čitanjem, uči pomalo, jako je zamišljen, ne ometa nastavu. Možda nije ni on problem, ali ja, kao mama sam pod većim stresom od njega. Šokirana sam kojom brzinom uče i koliko toga imaju za naučiti. Čak sam došla do toga da razmišljam o otkazu kako bi mogla s njime učiti. Ne znam čega prije da se uhvatim, pjesmica iz glazbenog, engleskog, talijanskog, hrvatskog ili matematike. Trebam li se jednostavno opustiti i pomalo s njim vježbati? Kad god dođem u školu, učiteljica nije zadovoljna, a ja budem šokirana. Ponekad imam osjećaj da im u školi daju samo smjernice, a da djeca doma s roditeljima moraju učiti. Da sam znala da će to tako biti, školovala bih se za učitelja. Otkako je krenuo u školu, nemam vremena za sebe jer stalno s njim učim.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>za uspješno kretanje u osnovnu školu djeca moraju imati usvojene razne predmatematičke i predčitalačke vještine koje ispituju upisne komisije u školu. Ukoliko su takve vještine dobro razvijene one služe kao dobar temelj za početak školovanja i svladavanje čitanja, pisanja i računanja.</para>
<para>Jednako tako, od djece školske dobi očekuje se i dovoljno razvijena koncentracija i pažnja da se mogu usredotočiti na zadatke te radna memorija, vizualno i slušno pamćenje koje će omogućiti učenje.</para>
<para>Neka djeca imaju dobro razvijene sve potrebne vještine i znanja koja im služe kao temelj u svladavanju gradiva, dok kod neke djece mogu postojati slabija područja koja je potrebno još dodatno razvijati i poticati. Procjenom stručnjaka može se ustanoviti jesu li potrebne vještine i znanja dobro razvijene i koje segmente razvoja eventualno treba poticati.</para>
<para>Prvi razred vrijeme je prilagodbe djeteta na novu sredinu, prijatelje, učitelje i zahtjeve na njega. Neka djeca se lako nose s time, a neku djecu treba pratiti, poticati, bodriti i usmjeravati. Važno je u startu razviti radne navike, savjestan i odgovoran pristup školi. Ponekad to zahtijeva dodatni angažman roditelja u vidu praćenja i poticanja, ali nipošto i rješavanja obaveza umjesto djeteta. Strpljivo i predano budite podrška svom mališanu u ovom za njega još novom periodu života. Ukoliko kroz dogledno vrijeme ne uhvati korak sa svojim obavezama ili se zaista jako muči sa svojim školskim obavezama, učinite procjenu djetetova razvoja kako bi se otkrio uzrok koji mu učenje i svladavanje zadataka čini teškim.</para>

Kako pomoći prvašiću u svladavanju školskih obaveza? Poštovana, mali je krenuo ove godine u prvi razred, za njega je to bila velika promjena, ali je sretan. Vidim da ide u školu zadovoljan. 
    Naime, ima poteškoća s čitanjem, uči pomalo, jako je zamišljen, ne ometa nastavu. Možda nije ni on problem, ali ja, kao mama sam pod većim stresom od njega. Šokirana sam kojom brzinom uče i koliko toga imaju za naučiti. Čak sam došla do toga da razmišljam o otkazu kako bi mogla s njime učiti. Ne znam čega prije da se uhvatim, pjesmica iz glazbenog, engleskog, talijanskog, hrvatskog ili matematike. Trebam li se jednostavno opustiti i pomalo s njim vježbati? Kad god dođem u školu, učiteljica nije zadovoljna, a ja budem šokirana. Ponekad imam osjećaj da im u školi daju samo smjernice, a da djeca doma s roditeljima moraju učiti. Da sam znala da će to tako biti, školovala bih se za učitelja. Otkako je krenuo u školu, nemam vremena za sebe jer stalno s njim učim.

Poštovana,
za uspješno kretanje u osnovnu školu djeca moraju imati usvojene razne predmatematičke i predčitalačke vještine koje ispituju upisne komisije u školu. Ukoliko su takve vještine dobro razvijene one služe kao dobar temelj za početak školovanja i svladavanje čitanja, pisanja i računanja.
Jednako tako, od djece školske dobi očekuje se i dovoljno razvijena koncentracija i pažnja da se mogu usredotočiti na zadatke te radna memorija, vizualno i slušno pamćenje koje će omogućiti učenje.
Neka djeca imaju dobro razvijene sve potrebne vještine i znanja koja im služe kao temelj u svladavanju gradiva, dok kod neke djece mogu postojati slabija područja koja je potrebno još dodatno razvijati i poticati. Procjenom stručnjaka može se ustanoviti jesu li potrebne vještine i znanja dobro razvijene i koje segmente razvoja eventualno treba poticati.
Prvi razred vrijeme je prilagodbe djeteta na novu sredinu, prijatelje, učitelje i zahtjeve na njega. Neka djeca se lako nose s time, a neku djecu treba pratiti, poticati, bodriti i usmjeravati. Važno je u startu razviti radne navike, savjestan i odgovoran pristup školi. Ponekad to zahtijeva dodatni angažman roditelja u vidu praćenja i poticanja, ali nipošto i rješavanja obaveza umjesto djeteta. Strpljivo i predano budite podrška svom mališanu u ovom za njega još novom periodu života. Ukoliko kroz dogledno vrijeme ne uhvati korak sa svojim obavezama ili se zaista jako muči sa svojim školskim obavezama, učinite procjenu djetetova razvoja kako bi se otkrio uzrok koji mu učenje i svladavanje zadataka čini teškim. Klinfo.hr 

Kako pomoći prvašiću u svladavanju školskih obaveza?

<para>
 Jako ga je teško natjerati da to prizna. Pokušavali smo i s kaznama i razgovorima. Svaki put obeća da to više neće raditi i onda opet sve ponovi. Dajemo mu džeparac, ali on kaže da je to malo i da njegovi vršnjaci dobivaju više od njega. Novac uglavnom potroši na slatkiše i slične stvari. Očajna sam i ne znam što više da učinim i čime da ga zastrašim da to prestane raditi. Pokušavali smo objasniti da je to ružno i da smo tužni zbog toga, ali ne pomaže. Molim Vas za savjet. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>sigurna sam da Vam je teško budući da se ponašanje koje Vas zabrinjava kod Vašeg dječaka – problem s granicama vezanim za džeparac i uzimanje novca bez dopuštenja ponavlja kroz period od već dvije godine. Svakako nije lako kada opetovano radite na istoj temi i vjerujem da se već osjećate iscrpljeno i bez ideja kako postići da se takva ponašanja više ne javljaju.</para>
<para>Kada se radi o novcu to je područje oko kojega ne pregovaramo s djecom već postavljamo jasne i dosljedne granice. Kako je Vaš dječak već dovoljno velik da počinje razumjeti moć i vrijednost novca bitno je raditi s njim kako bi mu dodatno pojasnili te termine. Općenito je bitno da kod dječaka razvijate osjećaj odgovornosti (npr. za svoja djela), a to možete kroz dosljedne granice i davanje izbora Vašem dječaku. Bilo bi dobro da mu granice postavljate tako da mu prvo priznate njegovu želju/osjećaj kroz empatičko reflektiranje. Zatim mu izrecite granicu koja treba biti kratka i jasna, te je poželjno da granica ne zvuči kao nešto osobno određeno već da bude u obliku općeg pravila. Nakon komuniciranja granice poželjno je ponuditi dječaku izbor prihvatljive alternative. To npr. može zvučati ovako: Marko, iako znam da ćeš željeti zadržati „kusur“ nakon kupovine (emp. reflektiranje), „kusur“ se ostavlja na stolu (granica.) Dodatne slatkiše si možeš kupiti od svoje ušteđevine (alternativa).</para>
<para>Također mu možete reflektirati i kada Vam izrazi negodovanje količinom džeparca kojeg dobiva – npr. Ne sviđa ti se što dobiješ manje novca za džeparac od svojih vršnjaka. – Pri tome nije bitno da se igrate detektiva ili da razmišljate laže li Vaš dječak o količini novca kojeg dobivaju njegovi vršnjaci. Važno je samo da dječaku pošaljete poruku da ste svjesni da on nije zadovoljan količinom novca koji dobiva. To i dalje ne znači da mu možete i želite dati veću količinu novca za džeparac. Tako uvažavate njegove osjećaje, a uz dosljedne granice Vaš će dječak s vremenom naučiti nositi se s frustracijom ako nešto ne može dobiti.</para>
<para>Ako Vaš dječak pokazuje jako veliki interes za novac i želi imati veću moć svakako je dobro da razmislite postoje li neki načini na koje si on može osigurati više novca. Ako ne može direktno steći više novca razmislite kroz koje druge aktivnosti dječak može steći osjećaj moći. Osjećaj moći se dobiva kroz mogućnost izbora. Razmislite kako mu možete povećati količinu izbora oko nekih odluka koje on donosi. Koje bi to on odluke mogao donositi a da su Vama prihvatljive. Naime, potrebu za moć imamo svi i bitno je da je možemo zadovoljiti. Kada je ne možemo u dovoljnoj mjeri zadovoljiti kroz prihvatljiva ponašanja, javlja se frustracija a nekada i nepoželjna ponašanja.</para>
<para>Kada Vaš dječak odluči da neće poštivati pravilo tada je izabrao da će snositi posljedicu. Kod određivanja posljedica bitno je da je posljedica primjerene dobi pa tako npr. posljedica da nema igranja igrica tjedan dana je pretjerana. Posljedica treba biti dovoljna motivacija da se dijete ne odabere tako ponašati. S druge strane, treba biti i moguća za provesti. Također je važno zapamtiti da dijete u sljedećoj istoj situaciji opet ima mogućnost odlučivanja hoće li ili neće poštivati postavljeno pravilo pa će opet postojati i posljedica ako ne poštuje pravilo.</para>
<para>Više o učenju djece o značenju novca možete pronaći u sljedećem članku:</para>
<para>
 <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/11/18/Odnos-djece-prema-novcu">https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/11/18/Odnos-djece-prema-novcu</ulink>, a o izborima i kućnim pravilima u članku: <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/05/Izbori-i-ku%C4%87na-pravila">https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/05/Izbori-i-ku%C4%87na-pravila</ulink>.</para>
<para>S obzirom na to da se već duži period nosite s istim dječakovim ponašanjem koje Vam predstavlja problem za dodatnu podršku i savjete možete se javiti psihologu. Ako ste iz Zagreba možete se javiti i nama u Centar Proventus.</para>
<para>Sretno!</para>

Bez obzira na naša upozorenja, sin bez pitanja uzima novac Poštovana, moj sin od 10 godina već dvije godine uzima novac iz kuće. Prvo je krenulo s uzimanjem novaca iz zajedničke kasice, a potom sa zadržavanjem “kusura” iz dućana. 
    Jako ga je teško natjerati da to prizna. Pokušavali smo i s kaznama i razgovorima. Svaki put obeća da to više neće raditi i onda opet sve ponovi. Dajemo mu džeparac, ali on kaže da je to malo i da njegovi vršnjaci dobivaju više od njega. Novac uglavnom potroši na slatkiše i slične stvari. Očajna sam i ne znam što više da učinim i čime da ga zastrašim da to prestane raditi. Pokušavali smo objasniti da je to ružno i da smo tužni zbog toga, ali ne pomaže. Molim Vas za savjet. Unaprijed hvala.

Draga mama,
sigurna sam da Vam je teško budući da se ponašanje koje Vas zabrinjava kod Vašeg dječaka – problem s granicama vezanim za džeparac i uzimanje novca bez dopuštenja ponavlja kroz period od već dvije godine. Svakako nije lako kada opetovano radite na istoj temi i vjerujem da se već osjećate iscrpljeno i bez ideja kako postići da se takva ponašanja više ne javljaju.
Kada se radi o novcu to je područje oko kojega ne pregovaramo s djecom već postavljamo jasne i dosljedne granice. Kako je Vaš dječak već dovoljno velik da počinje razumjeti moć i vrijednost novca bitno je raditi s njim kako bi mu dodatno pojasnili te termine. Općenito je bitno da kod dječaka razvijate osjećaj odgovornosti (npr. za svoja djela), a to možete kroz dosljedne granice i davanje izbora Vašem dječaku. Bilo bi dobro da mu granice postavljate tako da mu prvo priznate njegovu želju/osjećaj kroz empatičko reflektiranje. Zatim mu izrecite granicu koja treba biti kratka i jasna, te je poželjno da granica ne zvuči kao nešto osobno određeno već da bude u obliku općeg pravila. Nakon komuniciranja granice poželjno je ponuditi dječaku izbor prihvatljive alternative. To npr. može zvučati ovako: Marko, iako znam da ćeš željeti zadržati „kusur“ nakon kupovine (emp. reflektiranje), „kusur“ se ostavlja na stolu (granica.) Dodatne slatkiše si možeš kupiti od svoje ušteđevine (alternativa).
Također mu možete reflektirati i kada Vam izrazi negodovanje količinom džeparca kojeg dobiva – npr. Ne sviđa ti se što dobiješ manje novca za džeparac od svojih vršnjaka. – Pri tome nije bitno da se igrate detektiva ili da razmišljate laže li Vaš dječak o količini novca kojeg dobivaju njegovi vršnjaci. Važno je samo da dječaku pošaljete poruku da ste svjesni da on nije zadovoljan količinom novca koji dobiva. To i dalje ne znači da mu možete i želite dati veću količinu novca za džeparac. Tako uvažavate njegove osjećaje, a uz dosljedne granice Vaš će dječak s vremenom naučiti nositi se s frustracijom ako nešto ne može dobiti.
Ako Vaš dječak pokazuje jako veliki interes za novac i želi imati veću moć svakako je dobro da razmislite postoje li neki načini na koje si on može osigurati više novca. Ako ne može direktno steći više novca razmislite kroz koje druge aktivnosti dječak može steći osjećaj moći. Osjećaj moći se dobiva kroz mogućnost izbora. Razmislite kako mu možete povećati količinu izbora oko nekih odluka koje on donosi. Koje bi to on odluke mogao donositi a da su Vama prihvatljive. Naime, potrebu za moć imamo svi i bitno je da je možemo zadovoljiti. Kada je ne možemo u dovoljnoj mjeri zadovoljiti kroz prihvatljiva ponašanja, javlja se frustracija a nekada i nepoželjna ponašanja.
Kada Vaš dječak odluči da neće poštivati pravilo tada je izabrao da će snositi posljedicu. Kod određivanja posljedica bitno je da je posljedica primjerene dobi pa tako npr. posljedica da nema igranja igrica tjedan dana je pretjerana. Posljedica treba biti dovoljna motivacija da se dijete ne odabere tako ponašati. S druge strane, treba biti i moguća za provesti. Također je važno zapamtiti da dijete u sljedećoj istoj situaciji opet ima mogućnost odlučivanja hoće li ili neće poštivati postavljeno pravilo pa će opet postojati i posljedica ako ne poštuje pravilo.
Više o učenju djece o značenju novca možete pronaći u sljedećem članku:

   https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/11/18/Odnos-djece-prema-novcu, a o izborima i kućnim pravilima u članku: https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/05/Izbori-i-ku%C4%87na-pravila.
S obzirom na to da se već duži period nosite s istim dječakovim ponašanjem koje Vam predstavlja problem za dodatnu podršku i savjete možete se javiti psihologu. Ako ste iz Zagreba možete se javiti i nama u Centar Proventus.
Sretno! Klinfo.hr 

Bez obzira na naša upozorenja, sin bez pitanja uzima novac

<para>
 Dok jedu, on se izmotava, igra se s hranom, sakriva se ispod stola. Od svega napravi priliku samo kako bi se igrao. Kad se sva djeca igraju, on ih ignorira te se igra s nečim sasvim drugim. Tijekom čitanja priči, on se koluta po podu. Inače je jako mirno, emotivno, nježno dijete (iako je dječak). Zbog toga smo jako zabrinuti. Kako da se postavim? Ljudi iz mog okruženja mi kažu da ga odmalena pripremam za svaku situaciju i da s njim jako puno pričam. Unaprijed hvala!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>žao mi je čuti da ste zabrinuti zbog ponašanja koja Vaš dječak u vrtiću odabire, a na koja su Vam odgojiteljice skrenule pažnju i sasvim je normalno da Vam je teže odlučiti kako se postaviti budući da se Vaš dječak inače tako ne ponaša.</para>
<para>Iz Vašeg pisma mi nije jasno javljaju li se ta ponašanja od samog početka, odnosno jesu li prisutna od kad je krenuo u vrtić ili su se tek sad pojavila nakon dva mjeseca? Ako su ta ponašanja prisutna od samog početka Vaš dječak se vjerojatno još nije uspio prilagoditi na grupu i vrtić. U tom slučaju svakako bi bilo dobro da s odgojiteljicama razgovarate o Vašem dječaku kako biste im mogli ukazati na karakteristike njegovog temperamenta koje ste i naveli u Vašem pismu – da je emotivan, nježan, jako miran. Kroz razgovor s odgojiteljicama možete im pomoći da bolje razumiju Vašeg dječaka kako bi im bilo lakše pružiti dječaku ono što mu je potrebno da bi se prilagodio na vrtić. Također, kroz razgovor možete skupa razmisliti zna li Vaš dječak pristupiti drugoj djeci i započeti interakciju s njima? Razumije li Vaš dječak kako se treba ponašati u određenim aktivnostima, npr. kada se ruča, kada se čita priča itd. Naime, osim zbog procesa prilagodbe neuobičajena ponašanja mogu se javiti i kada djetetu nedostaje razumijevanje o posebnim pravilima ponašanja tijekom nekih situacija ili zato što nema razvijene socijalne vještine kako da priđe i igra se s drugom djecom.</para>
<para>Kako ste naveli da se radi samo o ponašanjima koja se javljaju u vrtiću zbilja je bitno da u razgovoru s odgojiteljima pokušate najbolje razumjeti što se događa Vašem dječaku da on odabire takva ponašanja. Osim odgojiteljica, u vrtiću postoji i stručna služba koja Vama i odgojiteljicama može dati dodatnu podršku i savjete kako da pomognete Vašem dječaku ali i svima Vama u ovom periodu.</para>
<para>Sretno!</para>

Četverogodišnjak potpuno nezaintesiran za aktivnosti u vrtiću Poštovani, sin mi ima četiri godine i krenuo je u vrtić prije dva mjeseca. Danas mi je odgajateljica rekla da moramo s njim porazgovarati jer im se u vrtiću počeo skrivati. 
    Dok jedu, on se izmotava, igra se s hranom, sakriva se ispod stola. Od svega napravi priliku samo kako bi se igrao. Kad se sva djeca igraju, on ih ignorira te se igra s nečim sasvim drugim. Tijekom čitanja priči, on se koluta po podu. Inače je jako mirno, emotivno, nježno dijete (iako je dječak). Zbog toga smo jako zabrinuti. Kako da se postavim? Ljudi iz mog okruženja mi kažu da ga odmalena pripremam za svaku situaciju i da s njim jako puno pričam. Unaprijed hvala!

Draga mama,
žao mi je čuti da ste zabrinuti zbog ponašanja koja Vaš dječak u vrtiću odabire, a na koja su Vam odgojiteljice skrenule pažnju i sasvim je normalno da Vam je teže odlučiti kako se postaviti budući da se Vaš dječak inače tako ne ponaša.
Iz Vašeg pisma mi nije jasno javljaju li se ta ponašanja od samog početka, odnosno jesu li prisutna od kad je krenuo u vrtić ili su se tek sad pojavila nakon dva mjeseca? Ako su ta ponašanja prisutna od samog početka Vaš dječak se vjerojatno još nije uspio prilagoditi na grupu i vrtić. U tom slučaju svakako bi bilo dobro da s odgojiteljicama razgovarate o Vašem dječaku kako biste im mogli ukazati na karakteristike njegovog temperamenta koje ste i naveli u Vašem pismu – da je emotivan, nježan, jako miran. Kroz razgovor s odgojiteljicama možete im pomoći da bolje razumiju Vašeg dječaka kako bi im bilo lakše pružiti dječaku ono što mu je potrebno da bi se prilagodio na vrtić. Također, kroz razgovor možete skupa razmisliti zna li Vaš dječak pristupiti drugoj djeci i započeti interakciju s njima? Razumije li Vaš dječak kako se treba ponašati u određenim aktivnostima, npr. kada se ruča, kada se čita priča itd. Naime, osim zbog procesa prilagodbe neuobičajena ponašanja mogu se javiti i kada djetetu nedostaje razumijevanje o posebnim pravilima ponašanja tijekom nekih situacija ili zato što nema razvijene socijalne vještine kako da priđe i igra se s drugom djecom.
Kako ste naveli da se radi samo o ponašanjima koja se javljaju u vrtiću zbilja je bitno da u razgovoru s odgojiteljima pokušate najbolje razumjeti što se događa Vašem dječaku da on odabire takva ponašanja. Osim odgojiteljica, u vrtiću postoji i stručna služba koja Vama i odgojiteljicama može dati dodatnu podršku i savjete kako da pomognete Vašem dječaku ali i svima Vama u ovom periodu.
Sretno! Klinfo.hr 

Četverogodišnjak potpuno nezaintesiran za aktivnosti u vrtiću

<para>
 Poštovani, 
 razvela sam se od supruga kada je sin navršio dvije godine Sada sin ima pet i pol godina, živi sa mnom i novim partnerom koji nema djece. Počeli smo u zadnje vrijeme primjećivati da dijete osorno odgovara na pitanja mog partnera i rijetko prihvaća igru. Ponekad kaže da mu se ne sviđa u novom stanu i da mu se moj partner ne sviđa. Pravila mog sadašnjeg partnera ne poštuje niti reagira na njegove zahtjeve. Takvo ponašanje je izraženije kada se vrati od oca jer mu je tamo sve dopušteno. Ja sam popustljivija, dok je moj sadašnji partner stroži i smatra da se moj sin treba puno obzirnije ponašati. Sve to unosi razdor u naš odnos pa me zanima hoće li moje dijete ikada prihvatiti mog novog partnera? Kako da se on postavi kada ga dijete ignorira?
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>normalno je da ste zabrinuti i da u nekim situacijama vezanim za trenutne promjene Vaše obiteljske dinamike i prilagodbu na iste niste sigurni kako je najbolje reagirati. Kako i Vi trebate vrijeme da se prilagodite na promjene prirodno je da Vam je nekada teže razlučiti što činiti s ciljem da Vaš dječak lakše prihvati promjene. Svakako Vaše razmišljanje koje pokazujete i samim traženjem dodatnih savjeta je jako pozitivno, te vjerujem da ste motivirani pomoći Vašem dječaku u prilagodbi i uspostavljanju odnosa s Vašim novim partnerom. Naime, sve navedene promjene predstavljaju izazov za Vašeg dječaka s kojim se on treba nositi i ovisno o samoj promjeni, ali i temperamentu djeteta period koji mu je potreban za prilagodbu može biti duži ili kraći. Čini mi se kako ste baš u Vašem pismu upravo opisali neke od uobičajenih poteškoća koje se mogu javiti u periodu prilagodbe – odbijajuća ponašanja i osjećaj nesigurnosti kako se u tim trenucima postaviti.</para>
<para>Iz Vašeg pisma nisam uspjela shvatiti jeste li dječaku na način primjeren njegovoj dobi objasnili realnu situaciju, odnosno sve promjene koje su se dogodile (preseljenje u novi stan ako je to bilo povezano s početkom života s novim partnerom te sam suživot s novim partnerom) i što to znači za Vašeg dječaka. Naime, djeca se najviše boje onoga što ne poznaju te je važno iznijeti situaciju nježno i realno. Pa tako ako Vaš dječak nije zapravo siguran što nova situacija znači za njega i kada ne zna što može očekivati da će se događati jedna od mogućih reakcija na to je i odbijanje koje ste i opisali. Stoga mu je potrebno objasniti i razbistriti situaciju kako bi se on mogao prilagoditi na promjene. Također, kada bude znao što može očekivati da će se događati moći će početi uspostavljati osjećaj sigurnosti koji je poljuljan zbog velikih promjena koje su se dogodile. Važno je da mu objasnite da ste Vi i Vaš novi partner tu za njega i da to neće utjecati na dječakov odnos s Vama ili s ocem, ali da će se neka pravila u Vašem novom kućanstvu možda razlikovati od onih koja su vrijedila kada ste živjeli sami Vi i on. To Vam može biti prilika i da mu objasnite kako svaka osoba ima pravo reći što on ili ona misli i da se onda mogu donijeti nova pravila koje će odgovarati svima. Pri tom je bitno da se s novim partnerom dogovorite oko pravila koja želite da se dječaku postavljaju kako bi ih oboje mogli dosljedno provoditi. Možda će Vam to biti izazovno budući da ste naveli da se po tom pogledu razlikujete od novog partnera, no saznanje da će to pomoći Vašem dječaku, ali i Vašem novom odnosu vjerujem da će Vam biti dovoljna motivacija da u tome i uspijete. Mala pomoć u dogovoru oko novih pravila mogu Vam biti pitanja – Je li to pravilo zbilja potrebno? Ako je, hoćemo li ga moći dosljedno provoditi? Ako zaključite da nećete moći dosljedno provoditi neko pravilo svakako ga je bolje onda niti ne uvoditi jer dosljednost u nekom ponašanju zapravo kroz predvidljivost pruža djetetu osjećaj sigurnosti. Kada ste dogovorili koja pravila želite i trebate još bi bilo dobro da vodite računa o dobi Vašeg dječaka te da objašnjenja budu kratka, jasna i njemu razumljiva. Više smjernica što bi još mogli učiniti kako bi poboljšali odnos dječaka i novog partnera možete potražiti u članku: <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/09/28/Kako-dijete-upoznati-s-maj%C4%8Dinim-ili-o%C4%8Devim-novim-partnerom">https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/09/28/Kako-dijete-upoznati-s-maj%C4%8Dinim-ili-o%C4%8Devim-novim-partnerom</ulink>.</para>
<para>Za razliku od mnogih razdvojenih roditelja koji se teško dogovaraju oko viđanja svoje djece drago mi je čuti da ste Vi i otac dječaka u tome postigli dogovor. Iako Vam se čini da ponekad dječak jače izražava neslaganja s Vašim novim partnerom nakon druženja s ocem bitno je prisjetiti se da dječak trenutno prolazi kroz velike promjene u njemu bliskoj okolini i kako mu sigurno treba vremena da se navikne na nove situacije. Kroz jačanje Vaše nove zajednice sigurno ćete i sebi i dječaku olakšati uspostavljanje razumijevanja i očekivanja novog okruženja, a posljedično će mu biti lakše. Ako ćete trebati dodatnu podršku kroz ovo intenzivno razdoblje za Vas i Vašu novu zajednicu slobodno nam se javite.</para>
<para>Sretno!</para>

Hoće li moj petogodišnji sin ikada prihvatiti mog novog partnera? Poštovani, razvela sam se od supruga kada je sin navršio dvije godine. Dijete i ja živjeli smo sami skoro tri godine. Viđanja djeteta s ocem su redovita i u relativno smo dobrim odnosima. 
   Poštovani, 
   razvela sam se od supruga kada je sin navršio dvije godine Sada sin ima pet i pol godina, živi sa mnom i novim partnerom koji nema djece. Počeli smo u zadnje vrijeme primjećivati da dijete osorno odgovara na pitanja mog partnera i rijetko prihvaća igru. Ponekad kaže da mu se ne sviđa u novom stanu i da mu se moj partner ne sviđa. Pravila mog sadašnjeg partnera ne poštuje niti reagira na njegove zahtjeve. Takvo ponašanje je izraženije kada se vrati od oca jer mu je tamo sve dopušteno. Ja sam popustljivija, dok je moj sadašnji partner stroži i smatra da se moj sin treba puno obzirnije ponašati. Sve to unosi razdor u naš odnos pa me zanima hoće li moje dijete ikada prihvatiti mog novog partnera? Kako da se on postavi kada ga dijete ignorira?

Draga čitateljice,
normalno je da ste zabrinuti i da u nekim situacijama vezanim za trenutne promjene Vaše obiteljske dinamike i prilagodbu na iste niste sigurni kako je najbolje reagirati. Kako i Vi trebate vrijeme da se prilagodite na promjene prirodno je da Vam je nekada teže razlučiti što činiti s ciljem da Vaš dječak lakše prihvati promjene. Svakako Vaše razmišljanje koje pokazujete i samim traženjem dodatnih savjeta je jako pozitivno, te vjerujem da ste motivirani pomoći Vašem dječaku u prilagodbi i uspostavljanju odnosa s Vašim novim partnerom. Naime, sve navedene promjene predstavljaju izazov za Vašeg dječaka s kojim se on treba nositi i ovisno o samoj promjeni, ali i temperamentu djeteta period koji mu je potreban za prilagodbu može biti duži ili kraći. Čini mi se kako ste baš u Vašem pismu upravo opisali neke od uobičajenih poteškoća koje se mogu javiti u periodu prilagodbe – odbijajuća ponašanja i osjećaj nesigurnosti kako se u tim trenucima postaviti.
Iz Vašeg pisma nisam uspjela shvatiti jeste li dječaku na način primjeren njegovoj dobi objasnili realnu situaciju, odnosno sve promjene koje su se dogodile (preseljenje u novi stan ako je to bilo povezano s početkom života s novim partnerom te sam suživot s novim partnerom) i što to znači za Vašeg dječaka. Naime, djeca se najviše boje onoga što ne poznaju te je važno iznijeti situaciju nježno i realno. Pa tako ako Vaš dječak nije zapravo siguran što nova situacija znači za njega i kada ne zna što može očekivati da će se događati jedna od mogućih reakcija na to je i odbijanje koje ste i opisali. Stoga mu je potrebno objasniti i razbistriti situaciju kako bi se on mogao prilagoditi na promjene. Također, kada bude znao što može očekivati da će se događati moći će početi uspostavljati osjećaj sigurnosti koji je poljuljan zbog velikih promjena koje su se dogodile. Važno je da mu objasnite da ste Vi i Vaš novi partner tu za njega i da to neće utjecati na dječakov odnos s Vama ili s ocem, ali da će se neka pravila u Vašem novom kućanstvu možda razlikovati od onih koja su vrijedila kada ste živjeli sami Vi i on. To Vam može biti prilika i da mu objasnite kako svaka osoba ima pravo reći što on ili ona misli i da se onda mogu donijeti nova pravila koje će odgovarati svima. Pri tom je bitno da se s novim partnerom dogovorite oko pravila koja želite da se dječaku postavljaju kako bi ih oboje mogli dosljedno provoditi. Možda će Vam to biti izazovno budući da ste naveli da se po tom pogledu razlikujete od novog partnera, no saznanje da će to pomoći Vašem dječaku, ali i Vašem novom odnosu vjerujem da će Vam biti dovoljna motivacija da u tome i uspijete. Mala pomoć u dogovoru oko novih pravila mogu Vam biti pitanja – Je li to pravilo zbilja potrebno? Ako je, hoćemo li ga moći dosljedno provoditi? Ako zaključite da nećete moći dosljedno provoditi neko pravilo svakako ga je bolje onda niti ne uvoditi jer dosljednost u nekom ponašanju zapravo kroz predvidljivost pruža djetetu osjećaj sigurnosti. Kada ste dogovorili koja pravila želite i trebate još bi bilo dobro da vodite računa o dobi Vašeg dječaka te da objašnjenja budu kratka, jasna i njemu razumljiva. Više smjernica što bi još mogli učiniti kako bi poboljšali odnos dječaka i novog partnera možete potražiti u članku: https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/09/28/Kako-dijete-upoznati-s-maj%C4%8Dinim-ili-o%C4%8Devim-novim-partnerom.
Za razliku od mnogih razdvojenih roditelja koji se teško dogovaraju oko viđanja svoje djece drago mi je čuti da ste Vi i otac dječaka u tome postigli dogovor. Iako Vam se čini da ponekad dječak jače izražava neslaganja s Vašim novim partnerom nakon druženja s ocem bitno je prisjetiti se da dječak trenutno prolazi kroz velike promjene u njemu bliskoj okolini i kako mu sigurno treba vremena da se navikne na nove situacije. Kroz jačanje Vaše nove zajednice sigurno ćete i sebi i dječaku olakšati uspostavljanje razumijevanja i očekivanja novog okruženja, a posljedično će mu biti lakše. Ako ćete trebati dodatnu podršku kroz ovo intenzivno razdoblje za Vas i Vašu novu zajednicu slobodno nam se javite.
Sretno! Klinfo.hr 

Hoće li moj petogodišnji sin ikada prihvatiti mog novog partnera?

<para>
 Od tada među nama ne postoje osjećaji i “kemija.” U braku sam ostao zbog djeteta jer nisam mogao podnijeti da mi se dijete odvede. Svi znamo kakvi su ovdje zakoni i tko ima prednost. Sam sa sobom sam dogovorio da ću ostati u braku zbog djeteta do trenutka kada ono bude spremno za "scenarij" da ode i živi samnom. U inozemstvu sam već 3 godine, redovito dolazim kući kad mi se pruži prilika za provođenjem vremena s djetetom. Žena ne radi, ali ja im uredno šaljem novac kako bi imali normalan život. Ženu nisam prevario do prije godinu dana kad sam upoznao jednu rastavljenu ženu koja ima dijete od dvije i pol godine. S tom ženom sam doživio nešto što nikad prije u životu nisam. Što sad napraviti u ovoj situaciji? Trebao bi se rastati, ostaviti svoje dijete ženi jer ne znam kako bi ga ja zakonski trebao dobiti? Trebao bi otići kod druge žene i s njom i njezinim djetetom započeti novi život? Toliko sam normalan da znam da prva pomisao pada u vodu jer kako možeš ostaviti vlastito dijete i otići kod druge žene odgajati tuđe dijete. Što Vi mislite da je najpametnije za napraviti? Unaprijed hvala!
</para>
<para>Poštovani čitatelju,</para>
<para>uz najbolju volju moja uloga kao stručnjaka nikako nije Vama konkretno reći što da učinite jer Vi niste ja i nitko Vam osim Vas samog ne može dati odgovor. Sva druga mišljenja su odraz njihovih karakteristika, stavova, vrijednosti, okolnosti i ne mogu se poistovjetiti s Vašom situacijom.Stoga jedino što mogu jest uz pomoć određenih komentara i pitanja (budući da je ovo jednosmjerna komunikacija) navesti Vas da sami dođete do odgovora.</para>
<para>Po svemu što ste u pismu napisali, stekla sam dojam da ste se zaista trudili oko djeteta kako bi mu priuštili što bolji život. I sam odlazak u Njemačku je zapravo način da pružite bolji život sinu.</para>
<para>Što se tiče Vaše ideje o ostanku u braku radi djeteta – sva istraživanja su nedvosmisleno pokazala da je za dijete puno bolje da su roditelji “sretno rastavljeni” nego nesretni u braku. Drugim riječima, ako su ljudi u braku nezadovoljni i osjećaju međusobnu netrpeljivost (ne moraju to uvijek biti grube riječi, nasilje itd.), tada je i dijete nesretno. Ako su roditelji rastavljeni te i dalje dobro funkcioniraju kao roditelji i rade u interesu djeteta – tada je i dijete zadovoljno.</para>
<para>Koje su Vaše opcije? Prije svega čini mi se da postoji jedna velika fama ukoliko se suprug rastane od žene automatski gubi sva prava da ikada više vidi dijete. Moj savjet je da stoga odete u nadležni Centar za socijalnu skrb (po mjestu stanovanja supruge i sina) i raspitate se koje su Vam opcije. Dijete koje živi s jednim roditeljem ima jednako pravo na drugog roditelja – to je u interesu djeteta, a ne mame ili tate. Ako dijete živi s mamom, ima pravo tijekom tjedna provoditi vrijeme s tatom, ima pravo na vikende s tatom, dio ljetnih i zimskih praznika. Skrb je uvijek podijeljena – osim u slučajevima kada jedan od roditelja grubo zanemaruje dijete.</para>
<para>Ukoliko roditelji ne žive u istoj državi, situacija se komplicira, no i dalje je rješiva: samo je potreban dogovor roditelja i sudska presuda o istome.</para>
<para>Hoće li Vaš sin htjeti ići u Njemačku ili ne – zaista ne znam. S obzirom na to da je trenutno više uz mamu (budući da Vi radite u Njemačkoj), da su mu tu svi prijatelji, rodbina, da je tu vjerojatno krenuo i u školu – možda to i nije najizglednija opcija. No opet ponavljam – život s jednim roditeljem ne isključuje drugoga. Ako pažljivije pogledate, on i sada živi s mamom, a Vas viđa kad god ste u prilici doći u Hrvatsku.</para>
<para>Da rezimiram: savjetujte se s kolegama iz Centra za socijalnu skrb, razmislite kako bi moglo funkcionirati ukoliko Vi i sin ne živite skupa i što sve možete poduzeti da cijela situacija profunkcionira. O tome ćete u jednom trenutku sigurno trebati razgovarati i sa suprugom – ukoliko do sada niste, zapravo ni ne možemo predvidjeti cijeli tijek događaja, zar ne?</para>
<para>Šaljem Vam podršku.</para>

Da se borim za skrbništvo nad svojim djetetom ili da odem drugoj ženi i odgajam tuđe dijete? Poštovani! Potrebna mi je stručna pomoć i Vaše mišljenje. U braku sam 8 godina i imam osmogodišnjeg sina. Kada je dijete imalo 4 godine, žena me prevarila s drugim muškarcem. 
    Od tada među nama ne postoje osjećaji i “kemija.” U braku sam ostao zbog djeteta jer nisam mogao podnijeti da mi se dijete odvede. Svi znamo kakvi su ovdje zakoni i tko ima prednost. Sam sa sobom sam dogovorio da ću ostati u braku zbog djeteta do trenutka kada ono bude spremno za "scenarij" da ode i živi samnom. U inozemstvu sam već 3 godine, redovito dolazim kući kad mi se pruži prilika za provođenjem vremena s djetetom. Žena ne radi, ali ja im uredno šaljem novac kako bi imali normalan život. Ženu nisam prevario do prije godinu dana kad sam upoznao jednu rastavljenu ženu koja ima dijete od dvije i pol godine. S tom ženom sam doživio nešto što nikad prije u životu nisam. Što sad napraviti u ovoj situaciji? Trebao bi se rastati, ostaviti svoje dijete ženi jer ne znam kako bi ga ja zakonski trebao dobiti? Trebao bi otići kod druge žene i s njom i njezinim djetetom započeti novi život? Toliko sam normalan da znam da prva pomisao pada u vodu jer kako možeš ostaviti vlastito dijete i otići kod druge žene odgajati tuđe dijete. Što Vi mislite da je najpametnije za napraviti? Unaprijed hvala!

Poštovani čitatelju,
uz najbolju volju moja uloga kao stručnjaka nikako nije Vama konkretno reći što da učinite jer Vi niste ja i nitko Vam osim Vas samog ne može dati odgovor. Sva druga mišljenja su odraz njihovih karakteristika, stavova, vrijednosti, okolnosti i ne mogu se poistovjetiti s Vašom situacijom.Stoga jedino što mogu jest uz pomoć određenih komentara i pitanja (budući da je ovo jednosmjerna komunikacija) navesti Vas da sami dođete do odgovora.
Po svemu što ste u pismu napisali, stekla sam dojam da ste se zaista trudili oko djeteta kako bi mu priuštili što bolji život. I sam odlazak u Njemačku je zapravo način da pružite bolji život sinu.
Što se tiče Vaše ideje o ostanku u braku radi djeteta – sva istraživanja su nedvosmisleno pokazala da je za dijete puno bolje da su roditelji “sretno rastavljeni” nego nesretni u braku. Drugim riječima, ako su ljudi u braku nezadovoljni i osjećaju međusobnu netrpeljivost (ne moraju to uvijek biti grube riječi, nasilje itd.), tada je i dijete nesretno. Ako su roditelji rastavljeni te i dalje dobro funkcioniraju kao roditelji i rade u interesu djeteta – tada je i dijete zadovoljno.
Koje su Vaše opcije? Prije svega čini mi se da postoji jedna velika fama ukoliko se suprug rastane od žene automatski gubi sva prava da ikada više vidi dijete. Moj savjet je da stoga odete u nadležni Centar za socijalnu skrb (po mjestu stanovanja supruge i sina) i raspitate se koje su Vam opcije. Dijete koje živi s jednim roditeljem ima jednako pravo na drugog roditelja – to je u interesu djeteta, a ne mame ili tate. Ako dijete živi s mamom, ima pravo tijekom tjedna provoditi vrijeme s tatom, ima pravo na vikende s tatom, dio ljetnih i zimskih praznika. Skrb je uvijek podijeljena – osim u slučajevima kada jedan od roditelja grubo zanemaruje dijete.
Ukoliko roditelji ne žive u istoj državi, situacija se komplicira, no i dalje je rješiva: samo je potreban dogovor roditelja i sudska presuda o istome.
Hoće li Vaš sin htjeti ići u Njemačku ili ne – zaista ne znam. S obzirom na to da je trenutno više uz mamu (budući da Vi radite u Njemačkoj), da su mu tu svi prijatelji, rodbina, da je tu vjerojatno krenuo i u školu – možda to i nije najizglednija opcija. No opet ponavljam – život s jednim roditeljem ne isključuje drugoga. Ako pažljivije pogledate, on i sada živi s mamom, a Vas viđa kad god ste u prilici doći u Hrvatsku.
Da rezimiram: savjetujte se s kolegama iz Centra za socijalnu skrb, razmislite kako bi moglo funkcionirati ukoliko Vi i sin ne živite skupa i što sve možete poduzeti da cijela situacija profunkcionira. O tome ćete u jednom trenutku sigurno trebati razgovarati i sa suprugom – ukoliko do sada niste, zapravo ni ne možemo predvidjeti cijeli tijek događaja, zar ne?
Šaljem Vam podršku. Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Da se borim za skrbništvo nad svojim djetetom ili da odem drugoj ženi i odgajam tuđe dijete?

<para>
 Poslani smo u Klaićevu bolnicu na kiruršku intervenciju. 
 Koliko je frenulum linguae povezan s izgovorom K i G? Je li vrijeme da potražimo stručnu pomoć i koliko su teški ti glasovi za ispraviti? Strah me polaska u školu koja nam predstoji. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Lijep pozdrav.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>s obzirom na to da ste skraćeni frenulum tretirali još u dojenačkoj dobi, pokretljivost vrha jezika bi trebala biti uredna te ne bi trebala utjecati na izgovor bilo kojeg glasa.</para>
<para>Glasovi K i G se tvore stražnjim dijelom jezika (korijenom jezika) pa bi njihov izgovor u ovoj dobi svakako trebao biti prisutan, stoga preporučam da dječaka što prije uključite u logopedsku terapiju. Samo trajanje terapije ovisi o psihološkim karakteristikama djeteta te o razvijenosti senzornih i motoričkih sustava govornog aparata. Nakon detaljnog pregleda dobit ćete informacije o potencijalnom trajanju terapije kao i savjete za poticanje navedenih glasova u kućnom okruženju. Ukoliko ste u blizini Zagreba, možete se s povjerenjem javiti i u naš kabinet Korneo.</para>

Frenulum linguae i nepravilno izgovaranje glasova Poštovana, imam sinčića od 4 i pol godine. U govoru mu probleme stvaraju glasovi K i G koje pretvara u T i D. Još dok je bio beba, pedijatar je primijetio frenulum linguae. 
    Poslani smo u Klaićevu bolnicu na kiruršku intervenciju. 
   Koliko je frenulum linguae povezan s izgovorom K i G? Je li vrijeme da potražimo stručnu pomoć i koliko su teški ti glasovi za ispraviti? Strah me polaska u školu koja nam predstoji. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Lijep pozdrav.

Poštovana,
s obzirom na to da ste skraćeni frenulum tretirali još u dojenačkoj dobi, pokretljivost vrha jezika bi trebala biti uredna te ne bi trebala utjecati na izgovor bilo kojeg glasa.
Glasovi K i G se tvore stražnjim dijelom jezika (korijenom jezika) pa bi njihov izgovor u ovoj dobi svakako trebao biti prisutan, stoga preporučam da dječaka što prije uključite u logopedsku terapiju. Samo trajanje terapije ovisi o psihološkim karakteristikama djeteta te o razvijenosti senzornih i motoričkih sustava govornog aparata. Nakon detaljnog pregleda dobit ćete informacije o potencijalnom trajanju terapije kao i savjete za poticanje navedenih glasova u kućnom okruženju. Ukoliko ste u blizini Zagreba, možete se s povjerenjem javiti i u naš kabinet Korneo. Klinfo.hr 

Diana Plantak

Frenulum linguae i nepravilno izgovaranje glasova

<para>
 Svaka mu je bolest “išla” na dišne puteve, ali sada i kad nije bolestan povraća. Redovito mu održavamo higijenu nosa i nema više šlajma. No, on i dalje, 3 – 4 dana u tjednu, jednom na dan se ispovraća. Najčešće između ponoći i 4 – 5 ujutro. Doktorica po tom pitanju samo govori da je on dijete koje ide u vrtić i da je to razlog povraćanja. To ne može biti objašnjenje. Bili smo kod gastroenterologa prije 6 mjeseci jer je u jednom periodu kad je bio svako malo bolestan jako puno povraćao. Nije dobio ništa na kilaži, ona mu je opipala trbuščić, rekla da je s njime sve u redu i poslala ga kući. Probali smo mu mijenjati prehranu. Izbacili smo mliječne proizvode, probali smo i s glutenskim proizvodima, ali ništa nije pomoglo. Kako da saznam zašto dijete povraća? Strah me da si ne pokvari zubiće i da postoji neki uzrok koji će mu kasnije zadavati puno problema. Možete li pomoći s nekim savjetom?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>potrebno je proširiti gastroenterološku obradu, prije svega učiniti pasažu da se vidi ima li nekih anomalija u prohodnosti probavnog trakta, ali također i dodatnu laboratorijsku obradu. Problem ne mora nužno biti vezan za vrstu hrane koju dijete jede. Preporučam da se ponovno javite na pregled gastroenterologu, tim više što ne dobiva na TM.</para>

Zašto moje dijete već šest mjeseci, svaki drugi dan povraća? Pozdrav, imam problema sa dečkićem od godinu dana i 10 mjeseci. Već 6 mjeseci povraća svaki drugi dan. Prvo je povraćao zbog šlajma jer je bio bolestan svakih tjedan dana. 
    Svaka mu je bolest “išla” na dišne puteve, ali sada i kad nije bolestan povraća. Redovito mu održavamo higijenu nosa i nema više šlajma. No, on i dalje, 3 – 4 dana u tjednu, jednom na dan se ispovraća. Najčešće između ponoći i 4 – 5 ujutro. Doktorica po tom pitanju samo govori da je on dijete koje ide u vrtić i da je to razlog povraćanja. To ne može biti objašnjenje. Bili smo kod gastroenterologa prije 6 mjeseci jer je u jednom periodu kad je bio svako malo bolestan jako puno povraćao. Nije dobio ništa na kilaži, ona mu je opipala trbuščić, rekla da je s njime sve u redu i poslala ga kući. Probali smo mu mijenjati prehranu. Izbacili smo mliječne proizvode, probali smo i s glutenskim proizvodima, ali ništa nije pomoglo. Kako da saznam zašto dijete povraća? Strah me da si ne pokvari zubiće i da postoji neki uzrok koji će mu kasnije zadavati puno problema. Možete li pomoći s nekim savjetom?

Poštovana,
potrebno je proširiti gastroenterološku obradu, prije svega učiniti pasažu da se vidi ima li nekih anomalija u prohodnosti probavnog trakta, ali također i dodatnu laboratorijsku obradu. Problem ne mora nužno biti vezan za vrstu hrane koju dijete jede. Preporučam da se ponovno javite na pregled gastroenterologu, tim više što ne dobiva na TM. Klinfo.hr 

Zašto moje dijete već šest mjeseci, svaki drugi dan povraća?

<para>
 Dijete je od malena bilo izrazito verbalno napredno, što nam je nakon redovitog vrtićkog logopedskog testiranja, potvrdila i struka. U kolektivu je uvijek bilo hvaljeno kao bistro i s izrazito puno različitih znanja. Napominjem da sam mu, boraveći s njim kod kuće do 3. godine života, nastojala na raznorazne načine, kroz igru, priče, pjesmice, modeliranje itd. pobuditi zanimanje za različita područja, u čemu je pak vrlo često odbijao sudjelovati, tako da nas određena inertnost prati već od najranijih dana. Uglavnom sam ga uspijevala animiranjem pridobiti. Otvoreno, uredno i pristojno, s 4 godine doživjelo je regresiju u svim segmentima, da bi se unazad godine dana (dakle, između njegove 4. i 5. godine) sve srušilo kao kula od karata. Rečenice postaju ispresijecane i nesuvisle u gomilanju kojekakvih izraza i fraza (za koje ne zna što znače), interes za bilo što (osim skakanja po krevetu) potpuno prestaje; kockice slaže na razini malenog djeteta (jednu na drugu ili kraj druge, bez gradnje ikakvih konkretnih oblika); za bilo koju vrstu olovke/boje ne pokazuje nikakav interes, a svaki moj pokušaj da nešto nacrtamo ili obojimo smatra kao “zadatak koji mora napraviti”, pružajući izrazit otpor prema svemu; ne prepričava priču po slijedu događaja što je činio s 3.5 godine (jer dosta čitamo, odlazimo na kazališne predstave i sl.). U stanju je čitav dan provesti valjajući se po krevetu s figuricom u ruci, misleći o tko zna čemu i ispuštajući “čudne” zvukove. Zaista ga je nemoguće na bilo što potaknuti, posebice na kakav kreativan izričaj, a često se opire obavljanju i osnovnih potreba (poput odijevanja, higijene), za sve stotinu puta pita: “A zašto ja to moram? A zašto moram raditi po Vašim pravilima?”, no nikakva objašnjavanja ne dopiru do njega. Čini mi se da ono što djecu uobičajno veseli (igra, radionice itd.) on smatra kao teret i obavezu. Rijetki su dani bez histeriziranja, uslijed kojeg ponekad ispoljava i autoagresiju (ugrize se ili ogrebe), vrlo često mijenja stavove (npr. hoće nešto, pa za sekundu više neće), u posljednje vrijeme je otresit i bezobrazan, bez osjećaja za poštovanje i autoritet.
</para>
<para>
 Sve sam to pripisivala kojekakvim razvojnim fazama, no sada sam doista zabrinuta. Kako biste dobili što bolji uvid u situaciju, spomenula bih i da dijete odrasta u toplom obiteljskom okruženju u kojem mu ne nedostaje emocija, ali i da je jedinac koji je od malena naučio biti u centru pažnje (u primarnoj i široj obitelji), no i da nam se obiteljski život u posljednjih godinu dana osjetno promijenio u količini vremena koje zajedno provodimo (zbog naših poslovnih obaveza glavninu vremena sin je provodio s bakama i djedovima koje zaista voli i koji se lijepo njime bave, ali kod kojih također (možda u nešto blažem obliku) ispoljava prethodno navedene oblike ponašanja). Unatrag nekoliko mjeseci borimo se i s noćnim mokrenjem (u 11. mjesecu naručeni smo na nefrološki pregled). Napominjem i da tijekom ljetnih mjeseci (kada je na moru koje obožava) ne pohađa vrtić te da se kreće u okolini u kojoj, nažalost, nema vršnjaka (niti djece uopće). Molila bih Vas osvrt na navedene promjene ponašanja i savjete što nam je činiti kako bismo stanje, koliko je moguće, vratili na “pravi kolosijek”. Teško mi je gledati promjenu od bistrog i veselog dječaka u stalno buntovno, nezainteresirano i inatljivo dijete kojemu su najčešće rečenice postale: ”Nisi mi više mama! A je li mi ti baš moraš biti mama? Zašto te moram voljeti?” Ovaj intimni osvrt doista nije samo odraz subjektivne percepcije stvari; suprug (koji je puno racionalniji od mene) također izražava zabrinutost postojećim stanjem i želju da obiteljski poradimo na problemima. Isprika na dugom pismu i zahvala na Vašem utrošenom vremenu i volji. Srdačno!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>žao mi je čuti da ste primijetili promjene u ponašanju Vašeg dječaka koje su Vas zabrinule. Kada se dogode promjene nije neobično da se javi i osjećaj nesigurnosti, ali vidim da ste iznimno motivirani kako bi svom dječaku pružili najviše što možete. Iako dječak nije uvijek htio sudjelovati, lijepo je što ste mu od rane dobi pružili mogućnost da istraži i upozna različita područja.</para>
<para>Prema opisu iz Vašeg pisma, vidim da ste uočili veće promjene u ponašanju kod Vašeg dječaka oko njegove 4. godine i to u obliku regresije u govoru i gubljenju interesa za stvari koje je prije prihvaćao. Možda su Vas ta ponašanja poprilično zabrinula jer nisu bila u skladu s Vašim očekivanjima o dječakovom daljnjem razvoju. Kada smo jako usmjereni na nečiji razvoj i napredak normalno je da se javi zabrinutost kada mislimo da su se javile poteškoće. Kako vidim da ste jako brižna majka koja pomno prati razvoj svog dječaka ono na što bih Vam voljela skrenuti pažnju je dječakov temperament. Iz Vašeg pisma čini mi se kako se Vaš dječak i Vi možda razlikujete po nekim karakteristikama temperamenta što bi svakako mogao biti jedan od razloga zašto se javljaju pitanja "Zašto ja to moram?" i "Zašto moram raditi po Vašim pravilima?" Ako je Vaš sin po temperamentu uporniji svakako će mu biti teže prihvatiti "Vaša pravila." To ne znači da pravila ne trebaju postojati, već da je moguće da će trebati više vremena da Vaš dječak prihvati neka pravila ili da će izražavati svoje neslaganje s pravilima duže i snažnije nego što bi Vi očekivali. Također, možete razmisliti i o količini pravila i granica koje se postavljaju dječaku. Kada uvodite pravilo važno je razmisliti je li to pravilo zbilja nužno i možete li dosljedno provoditi to pravilo. Ako ne možete dosljedno provoditi pravilo, bolje je pravilo niti ne uvoditi jer će dječak sigurno shvatiti kao pravilo nekada vrijedi, a nekada ne vrijedi te pravilo neće imati svoju "snagu." Djeca koja su upornija po temperamentu često puno više testiraju odlučnost drugih u provođenju pravila od djece koja su manje uporna i stoga je zbilja bitno da se pripremite i budite strpljivi i dosljedni. Više o temperamentu možete pročitati <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/04/Karakteristike-temperamenta">OVDJE.</ulink>
</para>
<para>Nadalje, naveli ste i da često Vaša objašnjenja ne dopiru do njega pa bi bilo dobro da razmislite objašnjavate li mu situacije možda u trenutcima kada je emocionalno pobuđen (npr. ljut ili frustriran Vašim pravilima, kada negoduje ili odbija nešto napraviti). Naime, odabir trenutka za objašnjavanje djetetu situacije/pravila jako je bitan. Djeca dobi koje je Vaš dječak imaju jako malo kapaciteta da obrate pažnju i razmisle o objašnjenjima kada su emocionalno pobuđena. Još nešto na što je dobro obratiti pažnju kod objašnjavanja djetetu je dužina i složenost samog objašnjenja. Naime, mi odrasli lako se zanesemo u objašnjavanju i pri tome zaboravimo da petogodišnjak često ne može shvatiti dugo i složeno objašnjenje. Također, često podrazumijevamo da ako mi imamo puno iskustva i znamo kako stvari funkcioniraju i trebaju biti napravljene, da to zna i petogodišnjak koji zapravo tek uči i stječe to iskustvo.</para>
<para>Što se tiče kreativnog izričaja nije ga potrebno forsirati kod djece, jer jednostavno postoje djeca koja su kreativnija ili manje kreativna od drugih. Iako se kreativnost može poticati, svakako je nije potrebno forsirati. Naime, kada se nešto forsira zapravo se može javiti samo kontra efekt, odnosno, može se dijete "zasititi" idejom da se time bavi. Pa tako može biti i slučaj vezano za što ste naveli da Vam se čini da Vaš dječak igru, radionice, crtanje vidi kao obavezu, a ne kao neki vršnjaci. Naprosto, ako ga se prečesto poticalo da djeluje kreativno, da sudjeluje u radionicama ili da se igra onda kada za to sam nije imao inicijativu, moguće da je Vaš dječak sve to doživio kao nešto što nije prirodno, njegova želja i ideja, već nešto nametnuto i nešto što se od njega očekuje da odradi. Drugim riječima, možda Vaš dječak te aktivnosti nije doživio kao ugodu već kao obavezu. Super je što ste ga upoznali s idejom da postoje razni načini i aktivnosti koje može raditi da bi se zabavljao, ali bilo bi dobro da ga pustitte da sam odabere ili osjeti želju da nešto radi. Možete mu jednostavno sljedeći put ponuditi opciju da odabere između neke dvije aktivnosti, npr. odlazak u parkić, odlazak u šetnju. Možete se usmjeriti na aktivnosti koje nisu kognitivno zahtjevne nego su na primjer usmjerene na pokret, maženje, škakljanje, opušteno igranje bez nekog posebnog cilja.</para>
<para>Topla obiteljska atmosfera svakako je nešto što je pozitivno i prije svega poželjno kako bi se njegovao i socio-emocionalni razvoj djeteta. Naveli ste kako se Vaš obiteljski život značajno promijenio u posljednjih godinu dana te da sada više vremena provodite odvojeno zbog poslova. Takva jedna velika promjena sigurno utječe na dijete te je moguće da su neke promjene u ponašanju koje ste primijetili kod Vašeg dječaka odraz nastale promjene te njegovih pokušaja da se nosi s istima. Ako se vratimo na temperament, dobor je obratiti pažnju na ponašanje dječaka i u drugim situacijama u životu u kojima se trebao prilagoditi novim uvjetima. Naime, moguće je da je Vaš dječak osjetljiviji na promjene te da se sporije prilagođava na nove situacije pa mu treba duže vremena za prilagodbu koja može biti popraćena i burnijim rekacijama kod djeteta.</para>
<para>Pojava noćnog mokrenja svakako može biti indikator da se Vaš dječak nalazi u periodu u kojem osjeća povećanu napetost. Nakon nefrološkog pregleda, ovisno o rezultatima, ako uzrok nije organskog porijekla, svakako Vam savjetujem da se javite dječjem psihologu. Možete i kod nas u Centar Proventus kako bi uz konzultacije mogli detaljnije istražiti načine kako pomoći Vašem dječaku.</para>
<para>Sretno!</para>

Petogodišnje dijete i regresija na svim razvojnim područjima Poštovana, molila bih Vas osvrt i savjet o ponašanju petogodišnjega sina. 
    Dijete je od malena bilo izrazito verbalno napredno, što nam je nakon redovitog vrtićkog logopedskog testiranja, potvrdila i struka. U kolektivu je uvijek bilo hvaljeno kao bistro i s izrazito puno različitih znanja. Napominjem da sam mu, boraveći s njim kod kuće do 3. godine života, nastojala na raznorazne načine, kroz igru, priče, pjesmice, modeliranje itd. pobuditi zanimanje za različita područja, u čemu je pak vrlo često odbijao sudjelovati, tako da nas određena inertnost prati već od najranijih dana. Uglavnom sam ga uspijevala animiranjem pridobiti. Otvoreno, uredno i pristojno, s 4 godine doživjelo je regresiju u svim segmentima, da bi se unazad godine dana (dakle, između njegove 4. i 5. godine) sve srušilo kao kula od karata. Rečenice postaju ispresijecane i nesuvisle u gomilanju kojekakvih izraza i fraza (za koje ne zna što znače), interes za bilo što (osim skakanja po krevetu) potpuno prestaje; kockice slaže na razini malenog djeteta (jednu na drugu ili kraj druge, bez gradnje ikakvih konkretnih oblika); za bilo koju vrstu olovke/boje ne pokazuje nikakav interes, a svaki moj pokušaj da nešto nacrtamo ili obojimo smatra kao “zadatak koji mora napraviti”, pružajući izrazit otpor prema svemu; ne prepričava priču po slijedu događaja što je činio s 3.5 godine (jer dosta čitamo, odlazimo na kazališne predstave i sl.). U stanju je čitav dan provesti valjajući se po krevetu s figuricom u ruci, misleći o tko zna čemu i ispuštajući “čudne” zvukove. Zaista ga je nemoguće na bilo što potaknuti, posebice na kakav kreativan izričaj, a često se opire obavljanju i osnovnih potreba (poput odijevanja, higijene), za sve stotinu puta pita: “A zašto ja to moram? A zašto moram raditi po Vašim pravilima?”, no nikakva objašnjavanja ne dopiru do njega. Čini mi se da ono što djecu uobičajno veseli (igra, radionice itd.) on smatra kao teret i obavezu. Rijetki su dani bez histeriziranja, uslijed kojeg ponekad ispoljava i autoagresiju (ugrize se ili ogrebe), vrlo često mijenja stavove (npr. hoće nešto, pa za sekundu više neće), u posljednje vrijeme je otresit i bezobrazan, bez osjećaja za poštovanje i autoritet.


   Sve sam to pripisivala kojekakvim razvojnim fazama, no sada sam doista zabrinuta. Kako biste dobili što bolji uvid u situaciju, spomenula bih i da dijete odrasta u toplom obiteljskom okruženju u kojem mu ne nedostaje emocija, ali i da je jedinac koji je od malena naučio biti u centru pažnje (u primarnoj i široj obitelji), no i da nam se obiteljski život u posljednjih godinu dana osjetno promijenio u količini vremena koje zajedno provodimo (zbog naših poslovnih obaveza glavninu vremena sin je provodio s bakama i djedovima koje zaista voli i koji se lijepo njime bave, ali kod kojih također (možda u nešto blažem obliku) ispoljava prethodno navedene oblike ponašanja). Unatrag nekoliko mjeseci borimo se i s noćnim mokrenjem (u 11. mjesecu naručeni smo na nefrološki pregled). Napominjem i da tijekom ljetnih mjeseci (kada je na moru koje obožava) ne pohađa vrtić te da se kreće u okolini u kojoj, nažalost, nema vršnjaka (niti djece uopće). Molila bih Vas osvrt na navedene promjene ponašanja i savjete što nam je činiti kako bismo stanje, koliko je moguće, vratili na “pravi kolosijek”. Teško mi je gledati promjenu od bistrog i veselog dječaka u stalno buntovno, nezainteresirano i inatljivo dijete kojemu su najčešće rečenice postale: ”Nisi mi više mama! A je li mi ti baš moraš biti mama? Zašto te moram voljeti?” Ovaj intimni osvrt doista nije samo odraz subjektivne percepcije stvari; suprug (koji je puno racionalniji od mene) također izražava zabrinutost postojećim stanjem i želju da obiteljski poradimo na problemima. Isprika na dugom pismu i zahvala na Vašem utrošenom vremenu i volji. Srdačno!

Draga mama,
žao mi je čuti da ste primijetili promjene u ponašanju Vašeg dječaka koje su Vas zabrinule. Kada se dogode promjene nije neobično da se javi i osjećaj nesigurnosti, ali vidim da ste iznimno motivirani kako bi svom dječaku pružili najviše što možete. Iako dječak nije uvijek htio sudjelovati, lijepo je što ste mu od rane dobi pružili mogućnost da istraži i upozna različita područja.
Prema opisu iz Vašeg pisma, vidim da ste uočili veće promjene u ponašanju kod Vašeg dječaka oko njegove 4. godine i to u obliku regresije u govoru i gubljenju interesa za stvari koje je prije prihvaćao. Možda su Vas ta ponašanja poprilično zabrinula jer nisu bila u skladu s Vašim očekivanjima o dječakovom daljnjem razvoju. Kada smo jako usmjereni na nečiji razvoj i napredak normalno je da se javi zabrinutost kada mislimo da su se javile poteškoće. Kako vidim da ste jako brižna majka koja pomno prati razvoj svog dječaka ono na što bih Vam voljela skrenuti pažnju je dječakov temperament. Iz Vašeg pisma čini mi se kako se Vaš dječak i Vi možda razlikujete po nekim karakteristikama temperamenta što bi svakako mogao biti jedan od razloga zašto se javljaju pitanja "Zašto ja to moram?" i "Zašto moram raditi po Vašim pravilima?" Ako je Vaš sin po temperamentu uporniji svakako će mu biti teže prihvatiti "Vaša pravila." To ne znači da pravila ne trebaju postojati, već da je moguće da će trebati više vremena da Vaš dječak prihvati neka pravila ili da će izražavati svoje neslaganje s pravilima duže i snažnije nego što bi Vi očekivali. Također, možete razmisliti i o količini pravila i granica koje se postavljaju dječaku. Kada uvodite pravilo važno je razmisliti je li to pravilo zbilja nužno i možete li dosljedno provoditi to pravilo. Ako ne možete dosljedno provoditi pravilo, bolje je pravilo niti ne uvoditi jer će dječak sigurno shvatiti kao pravilo nekada vrijedi, a nekada ne vrijedi te pravilo neće imati svoju "snagu." Djeca koja su upornija po temperamentu često puno više testiraju odlučnost drugih u provođenju pravila od djece koja su manje uporna i stoga je zbilja bitno da se pripremite i budite strpljivi i dosljedni. Više o temperamentu možete pročitati OVDJE.

Nadalje, naveli ste i da često Vaša objašnjenja ne dopiru do njega pa bi bilo dobro da razmislite objašnjavate li mu situacije možda u trenutcima kada je emocionalno pobuđen (npr. ljut ili frustriran Vašim pravilima, kada negoduje ili odbija nešto napraviti). Naime, odabir trenutka za objašnjavanje djetetu situacije/pravila jako je bitan. Djeca dobi koje je Vaš dječak imaju jako malo kapaciteta da obrate pažnju i razmisle o objašnjenjima kada su emocionalno pobuđena. Još nešto na što je dobro obratiti pažnju kod objašnjavanja djetetu je dužina i složenost samog objašnjenja. Naime, mi odrasli lako se zanesemo u objašnjavanju i pri tome zaboravimo da petogodišnjak često ne može shvatiti dugo i složeno objašnjenje. Također, često podrazumijevamo da ako mi imamo puno iskustva i znamo kako stvari funkcioniraju i trebaju biti napravljene, da to zna i petogodišnjak koji zapravo tek uči i stječe to iskustvo.
Što se tiče kreativnog izričaja nije ga potrebno forsirati kod djece, jer jednostavno postoje djeca koja su kreativnija ili manje kreativna od drugih. Iako se kreativnost može poticati, svakako je nije potrebno forsirati. Naime, kada se nešto forsira zapravo se može javiti samo kontra efekt, odnosno, može se dijete "zasititi" idejom da se time bavi. Pa tako može biti i slučaj vezano za što ste naveli da Vam se čini da Vaš dječak igru, radionice, crtanje vidi kao obavezu, a ne kao neki vršnjaci. Naprosto, ako ga se prečesto poticalo da djeluje kreativno, da sudjeluje u radionicama ili da se igra onda kada za to sam nije imao inicijativu, moguće da je Vaš dječak sve to doživio kao nešto što nije prirodno, njegova želja i ideja, već nešto nametnuto i nešto što se od njega očekuje da odradi. Drugim riječima, možda Vaš dječak te aktivnosti nije doživio kao ugodu već kao obavezu. Super je što ste ga upoznali s idejom da postoje razni načini i aktivnosti koje može raditi da bi se zabavljao, ali bilo bi dobro da ga pustitte da sam odabere ili osjeti želju da nešto radi. Možete mu jednostavno sljedeći put ponuditi opciju da odabere između neke dvije aktivnosti, npr. odlazak u parkić, odlazak u šetnju. Možete se usmjeriti na aktivnosti koje nisu kognitivno zahtjevne nego su na primjer usmjerene na pokret, maženje, škakljanje, opušteno igranje bez nekog posebnog cilja.
Topla obiteljska atmosfera svakako je nešto što je pozitivno i prije svega poželjno kako bi se njegovao i socio-emocionalni razvoj djeteta. Naveli ste kako se Vaš obiteljski život značajno promijenio u posljednjih godinu dana te da sada više vremena provodite odvojeno zbog poslova. Takva jedna velika promjena sigurno utječe na dijete te je moguće da su neke promjene u ponašanju koje ste primijetili kod Vašeg dječaka odraz nastale promjene te njegovih pokušaja da se nosi s istima. Ako se vratimo na temperament, dobor je obratiti pažnju na ponašanje dječaka i u drugim situacijama u životu u kojima se trebao prilagoditi novim uvjetima. Naime, moguće je da je Vaš dječak osjetljiviji na promjene te da se sporije prilagođava na nove situacije pa mu treba duže vremena za prilagodbu koja može biti popraćena i burnijim rekacijama kod djeteta.
Pojava noćnog mokrenja svakako može biti indikator da se Vaš dječak nalazi u periodu u kojem osjeća povećanu napetost. Nakon nefrološkog pregleda, ovisno o rezultatima, ako uzrok nije organskog porijekla, svakako Vam savjetujem da se javite dječjem psihologu. Možete i kod nas u Centar Proventus kako bi uz konzultacije mogli detaljnije istražiti načine kako pomoći Vašem dječaku.
Sretno! Klinfo.hr 

Petogodišnje dijete i regresija na svim razvojnim područjima

<para>
 Problem samozadovoljavanja sam primijetila dok je još nosila pelene. Radila je to trljanjem o fotelju, tabure i slično, najčešće dok je provodila vrijeme kod pradjeda i prebake pa smo to nazvali "jahanje". Uz moje savjete, ali i negodovanje više to ne radi tako otvoreno. Sada je pronašla novi način i to tako da se dira po spolovilu ili nogom dok sjedi i igra se s igračkama. Počela sam je zbog toga i kažnjavati jer se cijela zacrveni i preznoji. Ne znam više na koji način da to spriječim? Muž i ja smo joj pokušavali objasniti da kad je "svrbi" piša da kaže mami pa ćemo je oprati. Bojim se da to ne počne raditi u školi. Ipak se počela pomalo sramiti pa se sada krije i od mene, ali znam da to radi jer je vruća i crvena. Molim Vas za savjete. Drugi problem je pogrešan način skretanja pažnje. Ona je jako komunikativna i društvena djevojčica, ali je zbog živahnosti uvijek radije birala društvo dječaka. Djevojčice je na neki način izbjegavaju ili je za društvo biraju mlađa djeca što je bio slučaj u vrtiću u koji je išla godinu dana prije polaska u školu. Sada je krenula u prvi razred i pažnju pokušava privući glupiranjem, pravi grimase, podiže noge dok sjedi. Sva navedeno radi samo kako bi nasmijala djecu, bez obzira na to što je učiteljica opominje zbog ponašanja. Naime, ta su djeca godinu dana išla zajedno u razred u predškolu dok je ona bila u vrtiću. Npr. jučer je za vrijeme trajanja vjeronauka, dok su se drugi molili i razgovarali za stolom, sjela na pod, dizala noge i glupirala se. Župnik je rekao da to više neće trpjeti, iako je to bio tek prvi sat upoznavanja. Primijetila sam da djevojčice uopće ne razgovaraju s njom i da joj je teško naći temu za razgovor, a da to nije trčanje ili nešto bezveze. Jako joj je teško sjediti pet minuta na jednom mjestu i koncentrirati se na razgovor. Od treće godine je vodim u igraonice jer u mom kraju uopće nema djece pa je i to možda razlog njezinog ponašanja. Ove godine su preminuli pradjed i prabaka koji su živjeli s nama, točnije u petom mjesecu, a i ja sam rodila sina u osmom mjesecu. Puno se promjena dogodilo, ali i bez obzira na te promjene, i ranije se tako ponašala. Pametna je i brzo uči, ali je spora u radu pa ne stigne sve dovršiti u školi. Ja sam učiteljica i radim već 13 godina, ali kao svaka majka pokušam pronaći opravdanje za njezino ponašanje, ali i način kako riješiti sve te probleme. Večeras smo joj muž i ja jasno dali do znanja da će za takvo ponašanje u školi biti kažnjena te biti u kutu, ali isto tako da će biti nagrađena ukoliko će se lijepo ponašati. Ne znam više gdje griješim i što bih trebala činiti? Molim Vas za savjete. Unaprijed zahvalna. Lijep pozdrav.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>drago mi je da ste motivirani u traženju savjeta kako bi olakšali djevojčici, ali i sebi vezano za neka ponašanja koja Vaša djevojčica ponekad pokazuje. Iz Vašeg pisma osjećam da ste brižna majka i sigurna sam da to i Vaša djevojčica osjeća pa iako ste imali puno promjena u posljednjih pola godine nisu se javile značajne promjene u njezinom ponašanju. Izdvojili ste dva ponašanja koja Vas zabrinjavaju pa ću Vam u ostatku odgovora malo više reći o dječjem samozadovoljavanju i ponuditi neke konkretne savjete kako da pomognete svojoj djevojčici u komunikaciji s vršnjacima.</para>
<para>Kako ste napisali Vaša je kćerka još od najranije dobi otkrila osjećaj ugode koji dobiva kroz samozadovoljavanje i čini se da je to koristila kada joj je trebalo što je sasvim normalno. Možete obratiti pažnju na razloge zbog kojih ima potrebu da se samozadovoljava – kada se javi u ranoj dobi, prije puberteta, samozadovoljavanje nije povezano sa seksualnosti već predstavlja mehanizam opuštanja kojeg djeca koriste kada su napeta, pod stresom ili im je samo potrebna utjeha. Kada utvrdite razloge zbog kojih ima potrebu za samozadovoljavanjem možete početi smišljati aktivnosti koje bi mogla raditi umjesto toga, s tim da svrha te aktivnosti mora biti ista kao i svrha samozadovoljavanja (npr. umirivanje, opuštanje, postizanje ugode...).</para>
<para>Iako je samozadovoljavanje kod djece odraslima često jako teška tema i općenito nešto za što se pogrešno misli da nije normalno, roditelji zapravo ne mogu niti bi trebali utjecati na to da se dijete prestane samozadovoljavati. Ono što bi bilo dobro napraviti je razgovarati s djevojčicom o tome i naglasiti da je važno da bude nježna prema sebi i da je potrebno voditi računa o higijeni. Također, kako ste i sami izrazili zabrinutost da to ne bi radila u školi za vrijeme nastave važno je da joj objasnite kako je to privatna stvar i kako se to radi kada je sama npr. u svojoj sobi ili u kupaonici. Kako je to nešto što djetetu ne možete zabraniti, a naveli ste da je djevojčica već počela pokazivati sram i da se počela skrivati od Vas, svakako bi bilo dobro da joj kažete da iako je to privatna stvar i iako ste joj do sada nekada rekli da bi Vi voljeli da ona to ne radi da ju Vi razumijete da je to njoj ugodno i da ako će imati pitanja slobodno Vas može pitati. Cilj je da Vam dijete vjeruje i da se osjeća sigurno kako bi mogla pitati prvenstveno Vas više o temama koje bi ju mogle zanimati.</para>
<para>Dodatno o samozadovoljavanju možete pročitati u odgovoru na sličan upit:</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/savjeti/djevojcicu-4-godine-odviknuti-samozadovoljavanja/">https://klinfo.rtl.hr/savjeti/djevojcicu-4-godine-odviknuti-samozadovoljavanja/</ulink>.</para>
<para>Što se tiče pokušaja da Vaša djevojčica na pogrešne načine privuče pažnju druge djece u pismu ste naveli nekoliko okolnosti koje ste sami primijetili kod nje: da je inače aktivnija i više voli društvo dječaka, da Vam se čini kako ne može pronaći teme za razgovor s djevojčicama, i da u okolini u kojoj živite možda nije uspjela uvježbati povezivanje s djecom. Kako ste naveli da je inače živahnija i voli biti aktivna zapravo nije čudno što radije bira društvo dječaka. Upravo su dječaci češće živahniji od djevojčica i kroz druženje s dječacima Vaša djevojčica zadovoljava svoju potrebu za aktivnošću. Također, naveli ste kako joj je teško mirno sjediti duže vrijeme na nastavi i to je također vjerojatno povezano s njezinim temperamentom, odnosno, jednom od karakteristika temperamenta – razinom energije. Temperament je nasljedan i predstavlja skup karakteristika koje utječu na ljudsko ponašanje. Više o temperamentu možete pročitati u članku:</para>
<para>
 <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/04/Karakteristike-temperamenta">https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/04/Karakteristike-temperamenta</ulink>.</para>
<para>Kao što je u članku navedeno djeca koja su visoko na dimenziji razine energije često biraju aktivnosti koje su jako dinamične i često im je teško dugo sjediti na mjestu. To je nešto u čemu im treba pomoć kako bi s vremenom mogli razviti svoje kapacitete za samoregulaciju i zadržavanje mirnoće tijekom sjedenja. Kako bi joj u tome pomogli svakako je bitno da svojoj djevojčici osigurate tijekom ostatka dana kada nije u školi dovoljno aktivnosti u kojima će imati mogućnost istrošiti svoju energiju. Npr. prije škole možete ju potaknuti da se ispleše, skače preko užeta ili nešto slično, jer ako doma ne iskoristi tu energiju tada će joj u školi biti teže mirno sjediti.</para>
<para>Naveli ste da ste primijetili da ne može pronaći zajedničke teme za razgovor s vršnjacima i tu joj možete pomoći tako da s njom probate odgonetnuti što se kome od njezinim prijatelja iz razreda sviđa, koji su njihovi hobiji, koje su im omiljene igre, igračke, itd. Svrha toga je da joj pomognete proširiti i osvijestiti interese njezinih prijatelja. Možda uspijete pronaći neka zajednička područja koja zanimaju Vašu djevojčicu i neke od njezinih prijatelja iz razreda. Možete joj pomoći i tako da pozovete njezine prijatelje da se igraju kod Vas kući. Svakako joj trebate davati načine i teme kako bi mogla ostvariti komunikaciju s vršnjacima kako ne bi imala potrebu da nepoželjnim ponašanjima privlači pažnju. Te načine kako bi ona mogla započeti komunikaciju umjesto nepoželjnim ponašanjima možete proigrati s njom kroz njezine igračke (figurice, plišance...). Npr. možete odigrati scenu u kojoj bi se medvjedić htio igrati s prijateljima u razredu ali ne zna kako bi im prišao i rekao čega da se igraju. Kako je igra medij kroz koji djeca najlakše uče bitno je samo da joj Vi kroz igru ponudite načine koje bi i ona mogla primijeniti u svakodnevnim situacijama.</para>
<para>Ako osjetite da Vam treba dodatna podrška slobodno nam se javite.</para>
<para>Sretno!</para>

Samozadovoljavanje i problemi zbližavanja s vršnjacima kod 6-godišnjakinje Poštovani, imam šestogodišnju djevojčicu koja se samozadovoljava od prve godine, a ima i problem zbližavanja s drugom djecom na pogrešne načine. 
    Problem samozadovoljavanja sam primijetila dok je još nosila pelene. Radila je to trljanjem o fotelju, tabure i slično, najčešće dok je provodila vrijeme kod pradjeda i prebake pa smo to nazvali "jahanje". Uz moje savjete, ali i negodovanje više to ne radi tako otvoreno. Sada je pronašla novi način i to tako da se dira po spolovilu ili nogom dok sjedi i igra se s igračkama. Počela sam je zbog toga i kažnjavati jer se cijela zacrveni i preznoji. Ne znam više na koji način da to spriječim? Muž i ja smo joj pokušavali objasniti da kad je "svrbi" piša da kaže mami pa ćemo je oprati. Bojim se da to ne počne raditi u školi. Ipak se počela pomalo sramiti pa se sada krije i od mene, ali znam da to radi jer je vruća i crvena. Molim Vas za savjete. Drugi problem je pogrešan način skretanja pažnje. Ona je jako komunikativna i društvena djevojčica, ali je zbog živahnosti uvijek radije birala društvo dječaka. Djevojčice je na neki način izbjegavaju ili je za društvo biraju mlađa djeca što je bio slučaj u vrtiću u koji je išla godinu dana prije polaska u školu. Sada je krenula u prvi razred i pažnju pokušava privući glupiranjem, pravi grimase, podiže noge dok sjedi. Sva navedeno radi samo kako bi nasmijala djecu, bez obzira na to što je učiteljica opominje zbog ponašanja. Naime, ta su djeca godinu dana išla zajedno u razred u predškolu dok je ona bila u vrtiću. Npr. jučer je za vrijeme trajanja vjeronauka, dok su se drugi molili i razgovarali za stolom, sjela na pod, dizala noge i glupirala se. Župnik je rekao da to više neće trpjeti, iako je to bio tek prvi sat upoznavanja. Primijetila sam da djevojčice uopće ne razgovaraju s njom i da joj je teško naći temu za razgovor, a da to nije trčanje ili nešto bezveze. Jako joj je teško sjediti pet minuta na jednom mjestu i koncentrirati se na razgovor. Od treće godine je vodim u igraonice jer u mom kraju uopće nema djece pa je i to možda razlog njezinog ponašanja. Ove godine su preminuli pradjed i prabaka koji su živjeli s nama, točnije u petom mjesecu, a i ja sam rodila sina u osmom mjesecu. Puno se promjena dogodilo, ali i bez obzira na te promjene, i ranije se tako ponašala. Pametna je i brzo uči, ali je spora u radu pa ne stigne sve dovršiti u školi. Ja sam učiteljica i radim već 13 godina, ali kao svaka majka pokušam pronaći opravdanje za njezino ponašanje, ali i način kako riješiti sve te probleme. Večeras smo joj muž i ja jasno dali do znanja da će za takvo ponašanje u školi biti kažnjena te biti u kutu, ali isto tako da će biti nagrađena ukoliko će se lijepo ponašati. Ne znam više gdje griješim i što bih trebala činiti? Molim Vas za savjete. Unaprijed zahvalna. Lijep pozdrav.

Draga mama,
drago mi je da ste motivirani u traženju savjeta kako bi olakšali djevojčici, ali i sebi vezano za neka ponašanja koja Vaša djevojčica ponekad pokazuje. Iz Vašeg pisma osjećam da ste brižna majka i sigurna sam da to i Vaša djevojčica osjeća pa iako ste imali puno promjena u posljednjih pola godine nisu se javile značajne promjene u njezinom ponašanju. Izdvojili ste dva ponašanja koja Vas zabrinjavaju pa ću Vam u ostatku odgovora malo više reći o dječjem samozadovoljavanju i ponuditi neke konkretne savjete kako da pomognete svojoj djevojčici u komunikaciji s vršnjacima.
Kako ste napisali Vaša je kćerka još od najranije dobi otkrila osjećaj ugode koji dobiva kroz samozadovoljavanje i čini se da je to koristila kada joj je trebalo što je sasvim normalno. Možete obratiti pažnju na razloge zbog kojih ima potrebu da se samozadovoljava – kada se javi u ranoj dobi, prije puberteta, samozadovoljavanje nije povezano sa seksualnosti već predstavlja mehanizam opuštanja kojeg djeca koriste kada su napeta, pod stresom ili im je samo potrebna utjeha. Kada utvrdite razloge zbog kojih ima potrebu za samozadovoljavanjem možete početi smišljati aktivnosti koje bi mogla raditi umjesto toga, s tim da svrha te aktivnosti mora biti ista kao i svrha samozadovoljavanja (npr. umirivanje, opuštanje, postizanje ugode...).
Iako je samozadovoljavanje kod djece odraslima često jako teška tema i općenito nešto za što se pogrešno misli da nije normalno, roditelji zapravo ne mogu niti bi trebali utjecati na to da se dijete prestane samozadovoljavati. Ono što bi bilo dobro napraviti je razgovarati s djevojčicom o tome i naglasiti da je važno da bude nježna prema sebi i da je potrebno voditi računa o higijeni. Također, kako ste i sami izrazili zabrinutost da to ne bi radila u školi za vrijeme nastave važno je da joj objasnite kako je to privatna stvar i kako se to radi kada je sama npr. u svojoj sobi ili u kupaonici. Kako je to nešto što djetetu ne možete zabraniti, a naveli ste da je djevojčica već počela pokazivati sram i da se počela skrivati od Vas, svakako bi bilo dobro da joj kažete da iako je to privatna stvar i iako ste joj do sada nekada rekli da bi Vi voljeli da ona to ne radi da ju Vi razumijete da je to njoj ugodno i da ako će imati pitanja slobodno Vas može pitati. Cilj je da Vam dijete vjeruje i da se osjeća sigurno kako bi mogla pitati prvenstveno Vas više o temama koje bi ju mogle zanimati.
Dodatno o samozadovoljavanju možete pročitati u odgovoru na sličan upit:

   https://klinfo.rtl.hr/savjeti/djevojcicu-4-godine-odviknuti-samozadovoljavanja/.
Što se tiče pokušaja da Vaša djevojčica na pogrešne načine privuče pažnju druge djece u pismu ste naveli nekoliko okolnosti koje ste sami primijetili kod nje: da je inače aktivnija i više voli društvo dječaka, da Vam se čini kako ne može pronaći teme za razgovor s djevojčicama, i da u okolini u kojoj živite možda nije uspjela uvježbati povezivanje s djecom. Kako ste naveli da je inače živahnija i voli biti aktivna zapravo nije čudno što radije bira društvo dječaka. Upravo su dječaci češće živahniji od djevojčica i kroz druženje s dječacima Vaša djevojčica zadovoljava svoju potrebu za aktivnošću. Također, naveli ste kako joj je teško mirno sjediti duže vrijeme na nastavi i to je također vjerojatno povezano s njezinim temperamentom, odnosno, jednom od karakteristika temperamenta – razinom energije. Temperament je nasljedan i predstavlja skup karakteristika koje utječu na ljudsko ponašanje. Više o temperamentu možete pročitati u članku:

   https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/04/Karakteristike-temperamenta.
Kao što je u članku navedeno djeca koja su visoko na dimenziji razine energije često biraju aktivnosti koje su jako dinamične i često im je teško dugo sjediti na mjestu. To je nešto u čemu im treba pomoć kako bi s vremenom mogli razviti svoje kapacitete za samoregulaciju i zadržavanje mirnoće tijekom sjedenja. Kako bi joj u tome pomogli svakako je bitno da svojoj djevojčici osigurate tijekom ostatka dana kada nije u školi dovoljno aktivnosti u kojima će imati mogućnost istrošiti svoju energiju. Npr. prije škole možete ju potaknuti da se ispleše, skače preko užeta ili nešto slično, jer ako doma ne iskoristi tu energiju tada će joj u školi biti teže mirno sjediti.
Naveli ste da ste primijetili da ne može pronaći zajedničke teme za razgovor s vršnjacima i tu joj možete pomoći tako da s njom probate odgonetnuti što se kome od njezinim prijatelja iz razreda sviđa, koji su njihovi hobiji, koje su im omiljene igre, igračke, itd. Svrha toga je da joj pomognete proširiti i osvijestiti interese njezinih prijatelja. Možda uspijete pronaći neka zajednička područja koja zanimaju Vašu djevojčicu i neke od njezinih prijatelja iz razreda. Možete joj pomoći i tako da pozovete njezine prijatelje da se igraju kod Vas kući. Svakako joj trebate davati načine i teme kako bi mogla ostvariti komunikaciju s vršnjacima kako ne bi imala potrebu da nepoželjnim ponašanjima privlači pažnju. Te načine kako bi ona mogla započeti komunikaciju umjesto nepoželjnim ponašanjima možete proigrati s njom kroz njezine igračke (figurice, plišance...). Npr. možete odigrati scenu u kojoj bi se medvjedić htio igrati s prijateljima u razredu ali ne zna kako bi im prišao i rekao čega da se igraju. Kako je igra medij kroz koji djeca najlakše uče bitno je samo da joj Vi kroz igru ponudite načine koje bi i ona mogla primijeniti u svakodnevnim situacijama.
Ako osjetite da Vam treba dodatna podrška slobodno nam se javite.
Sretno! Klinfo.hr 

Samozadovoljavanje i problemi zbližavanja s vršnjacima kod 6-godišnjakinje

<para>
 S njim u školu ide jedan mali, maltretira ga, udara, govori da će ga ubiti itd. Ponekad kod kuće ima živčane ispade, trese se, plače i uvijek ga spominje. Nedavno sam mu kupila Lego Ninjago, nije ih mogao složiti i “puknuo” je. Svašta mi je ružnog rekao, sav histeričan i živčan rekao mi je da se ubijem, odselim, da sam glupača i đubre. Zanima me, iskaljuje li se on na meni jer se ne zna suočiti s problemom ili je to povezano s tim malim koji ga izaziva i govori da će ga ubiti? Bila sam i kod učiteljice, ništa nisam riješila.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>žao mi je čuti kako Vaš dječak ima neugodna iskustva u razredu te da ste primijetili poteškoće kod dječaka vezane za načine na koje se on nosi s frustracijom. Svakako je očekivano da dječak njegove dobi neće uvijek moći u potpunosti kontrolirati svoje ponašanje kada se suoči s frustracijom. Djeca tek razvijaju svoje kapacitete za nošenje s frustracijom te uče načine kako ju mogu prihvatljivo izraziti.</para>
<para>Simptomi koje Vaš dječak pokazuje kroz ponašanje govore o tome da na njega jako loše utječe zlostavljanje od strane tog dječaka. Na to je važno reagirati uporno i ozbiljno. Iako razgovor kod učiteljice nije riješio stvar važno je da zaštitite svoje dijete – možete otići kod stručnog suradnika, ravnatelja, itd. sve dok netko to ne shvati dovoljno ozbiljno da se zaustavi ponašanje djeteta koje maltretira Vašeg dječaka. Tom djetetu je također potrebna pomoć ako ima takva ponašanja. No, na Vama, kao mami, je da zaštitite svoje dijete jer je Vašem dječaku ogroman stres ići svakodnevno u školu gdje proživljava ogroman strah i nelagodnu. Nije neobično ni ako su mu ocjene niže jer zbog straha se može i teže fokusirati na gradivo.</para>
<para>Vjerujem da Vam je bilo teško slušati da Vam dječak govori ružne riječi i vidjeti da nema kontrolu nad svojim ponašanjem i super je da vidite mogućnost da on to nije namjerno radio kako bi Vas povrijedio već je bio jako frustriran i to je bio način na koji je izrazio svoju frustraciju. Teško je točno znati u kojoj mjeri je frustracija koju je tada osjećao i izrazio posljedica neuspjeha pri slaganju Lega ili problematičnog odnosa kojeg ima s dječakom u školi. Moguće je da je ta frustracija kombinacija više različitih događaja koji su bili izazovni za Vašeg dječaka taj dan ili nekoliko zadnjih dana. Situacije koje opisujete da Vaš dječak proživljava u školi od njega zahtijevaju samoregulaciju kako bi se nosio s njima (npr. kako se ne bi potukao s dječakom koji ste napisali da ga uznemirava). Svi mi imamo ograničene količine samoregulacije i jednostavno kada nam se nagomilaju situacije koje nam troše naše kapacitete samoregulacije reagiramo burnije. Kako odrasta njegova tolerancija na frustraciju kao i kapaciteti za samoregulacijom će se povećavati. Kako bi olakšali Vašem dječaku da proradi i izbaci frustraciju koja mu očito ostane u tijelu nakon škole i izazova koje tamo doživi možete mu ponuditi nakon škole aktivnosti u kojima bi trebao biti fizički aktivniji (npr. igra u parku, vožnja bicikla itd.). Kako bi mu dodatno olakšali razvoj samoregulacije dobro je da mu pomognete da osvijesti što se u njemu zapravo događa ili kako se osjeća. Kada primijetite da je Vaš dječak nemirniji ili napet izgovorite to naglas: „Baš te nešto smeta!“ ili „Nešto te je uznemirilo.“ Važno je da te rečenice kažete u skladu s njegovim osjećajima – empatično i s razumijevanjem. Tako će Vaš dječak s vremenom moći prepoznati ono što osjeća u sebi, a to je prvi korak kako bi se onda mogao i nositi s time, odnosno kako bi to mogao izraziti. Ono što je svakako pozitivno je da Vaš dječak kada je i suočen s frustracijom reagira na društveno prihvatljive načine. U situaciji kada je Vaš dječak već povišeno frustriran i pokazuje jasno ljutnju bitno je da Vi ostanete smireni kako biste i njemu mogli pomoći da se smiri.</para>
<para>Ako se učestalost i intenzitet ispada koje Vaš dječak doživljava ne smanje bilo bi dobro da se javite dječjem psihologu kako bi pomogli Vašem dječaku. Možete se javiti i nama u Centar Proventus u kojem provodimo Terapiju igrom koja je posebno prilagođena baš djeci kojima je potrebna pomoć u proradi nekih situacija i jačanju dječjih kapaciteta.</para>
<para>Sretno!</para>

Zbog maltretiranja vršnjaka, dječak je postao histeričan, živčan i bezobrazan Dobar dan! Pokušat ću objasniti problem. Moj sin, moja mazica ide u 2. razred osnovne škole. Prvi je prošao s 5, a sada 3 – 4. 
    S njim u školu ide jedan mali, maltretira ga, udara, govori da će ga ubiti itd. Ponekad kod kuće ima živčane ispade, trese se, plače i uvijek ga spominje. Nedavno sam mu kupila Lego Ninjago, nije ih mogao složiti i “puknuo” je. Svašta mi je ružnog rekao, sav histeričan i živčan rekao mi je da se ubijem, odselim, da sam glupača i đubre. Zanima me, iskaljuje li se on na meni jer se ne zna suočiti s problemom ili je to povezano s tim malim koji ga izaziva i govori da će ga ubiti? Bila sam i kod učiteljice, ništa nisam riješila.

Draga čitateljice,
žao mi je čuti kako Vaš dječak ima neugodna iskustva u razredu te da ste primijetili poteškoće kod dječaka vezane za načine na koje se on nosi s frustracijom. Svakako je očekivano da dječak njegove dobi neće uvijek moći u potpunosti kontrolirati svoje ponašanje kada se suoči s frustracijom. Djeca tek razvijaju svoje kapacitete za nošenje s frustracijom te uče načine kako ju mogu prihvatljivo izraziti.
Simptomi koje Vaš dječak pokazuje kroz ponašanje govore o tome da na njega jako loše utječe zlostavljanje od strane tog dječaka. Na to je važno reagirati uporno i ozbiljno. Iako razgovor kod učiteljice nije riješio stvar važno je da zaštitite svoje dijete – možete otići kod stručnog suradnika, ravnatelja, itd. sve dok netko to ne shvati dovoljno ozbiljno da se zaustavi ponašanje djeteta koje maltretira Vašeg dječaka. Tom djetetu je također potrebna pomoć ako ima takva ponašanja. No, na Vama, kao mami, je da zaštitite svoje dijete jer je Vašem dječaku ogroman stres ići svakodnevno u školu gdje proživljava ogroman strah i nelagodnu. Nije neobično ni ako su mu ocjene niže jer zbog straha se može i teže fokusirati na gradivo.
Vjerujem da Vam je bilo teško slušati da Vam dječak govori ružne riječi i vidjeti da nema kontrolu nad svojim ponašanjem i super je da vidite mogućnost da on to nije namjerno radio kako bi Vas povrijedio već je bio jako frustriran i to je bio način na koji je izrazio svoju frustraciju. Teško je točno znati u kojoj mjeri je frustracija koju je tada osjećao i izrazio posljedica neuspjeha pri slaganju Lega ili problematičnog odnosa kojeg ima s dječakom u školi. Moguće je da je ta frustracija kombinacija više različitih događaja koji su bili izazovni za Vašeg dječaka taj dan ili nekoliko zadnjih dana. Situacije koje opisujete da Vaš dječak proživljava u školi od njega zahtijevaju samoregulaciju kako bi se nosio s njima (npr. kako se ne bi potukao s dječakom koji ste napisali da ga uznemirava). Svi mi imamo ograničene količine samoregulacije i jednostavno kada nam se nagomilaju situacije koje nam troše naše kapacitete samoregulacije reagiramo burnije. Kako odrasta njegova tolerancija na frustraciju kao i kapaciteti za samoregulacijom će se povećavati. Kako bi olakšali Vašem dječaku da proradi i izbaci frustraciju koja mu očito ostane u tijelu nakon škole i izazova koje tamo doživi možete mu ponuditi nakon škole aktivnosti u kojima bi trebao biti fizički aktivniji (npr. igra u parku, vožnja bicikla itd.). Kako bi mu dodatno olakšali razvoj samoregulacije dobro je da mu pomognete da osvijesti što se u njemu zapravo događa ili kako se osjeća. Kada primijetite da je Vaš dječak nemirniji ili napet izgovorite to naglas: „Baš te nešto smeta!“ ili „Nešto te je uznemirilo.“ Važno je da te rečenice kažete u skladu s njegovim osjećajima – empatično i s razumijevanjem. Tako će Vaš dječak s vremenom moći prepoznati ono što osjeća u sebi, a to je prvi korak kako bi se onda mogao i nositi s time, odnosno kako bi to mogao izraziti. Ono što je svakako pozitivno je da Vaš dječak kada je i suočen s frustracijom reagira na društveno prihvatljive načine. U situaciji kada je Vaš dječak već povišeno frustriran i pokazuje jasno ljutnju bitno je da Vi ostanete smireni kako biste i njemu mogli pomoći da se smiri.
Ako se učestalost i intenzitet ispada koje Vaš dječak doživljava ne smanje bilo bi dobro da se javite dječjem psihologu kako bi pomogli Vašem dječaku. Možete se javiti i nama u Centar Proventus u kojem provodimo Terapiju igrom koja je posebno prilagođena baš djeci kojima je potrebna pomoć u proradi nekih situacija i jačanju dječjih kapaciteta.
Sretno! Klinfo.hr 

Zbog maltretiranja vršnjaka, dječak je postao histeričan, živčan i bezobrazan

<para>
 ” Jako je razdražljiv, glasno plače, čak bih i rekla da urliće po nekoliko sati dnevno. Ne može zaspati, a i kad nekako (jedva) zaspe, nakon 12 sati umora, probudi se za sat vremena i tako cijelu noć (prije je spavao po pet sati u komadu). Kako je slabo dobivao na težini, uz dojenje smo mu davali i po 30 ml bočice nakon podoja. Od cijepljenja odbija bočicu, samo hoće na prsa, ali i na njima negoduje, više nateže nego što jede. Molim Vas za pomoć. Što da učinim? Da mu dam nešto protiv bolova? Koliko dugo ovakve nuspojave mogu trajati? Ne čini mi se kao da ga nešto boli, već kao da je jako razdražen i nezadovoljan. Unaprijed hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>preporučila bih da se javite svom pedijatru na pregled. Samo ponašanje možda uopće nema veze s cjepivom. Dijete se treba pregledati, trebaju se napraviti i osnovni laboratorijski nalazi te procijeniti o čemu se točno radi.</para>

Nakon primljenog cjepiva moje dijete više nije kao prije Moj sin je prije četiri dana s navršenih dva mjeseca primio cjepivo. Nogica je ok, nije natekla jer smo stavljali obloge, no od tada on je “druga beba. 
   ” Jako je razdražljiv, glasno plače, čak bih i rekla da urliće po nekoliko sati dnevno. Ne može zaspati, a i kad nekako (jedva) zaspe, nakon 12 sati umora, probudi se za sat vremena i tako cijelu noć (prije je spavao po pet sati u komadu). Kako je slabo dobivao na težini, uz dojenje smo mu davali i po 30 ml bočice nakon podoja. Od cijepljenja odbija bočicu, samo hoće na prsa, ali i na njima negoduje, više nateže nego što jede. Molim Vas za pomoć. Što da učinim? Da mu dam nešto protiv bolova? Koliko dugo ovakve nuspojave mogu trajati? Ne čini mi se kao da ga nešto boli, već kao da je jako razdražen i nezadovoljan. Unaprijed hvala!

Poštovana,
preporučila bih da se javite svom pedijatru na pregled. Samo ponašanje možda uopće nema veze s cjepivom. Dijete se treba pregledati, trebaju se napraviti i osnovni laboratorijski nalazi te procijeniti o čemu se točno radi. Klinfo.hr 

Nakon primljenog cjepiva moje dijete više nije kao prije

<para>
 Pedijatrica nas je s uzorcima na parazite poslala u bolnicu za zarazne bolesti. Nakon obrade u bolnici, čekamo još nalaz stolice na bakterije. KKS je u redu. Nos mu curi više od mjesec dana, na zadnjem brisu pronađena je P. aeruginosa i pio je (10 dana ) Cefaleksin. Urinokultura proteus mirabilis. Sve briseve i nalaze smo ponovili nakon terapije i čekamo rezultate. Kod Vas smo naručeni za 8 dana, ali me sad strah i imam li razloga za paniku s obzirom na to da je počeo povraćati. Temperaturu nema, trbuh je mekan i nije bolan na dodir. Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>to svakako zahtijeva obradu, pametno je da ste poslali stolicu na mikrobiološku analizu, ali sugerirala bih i da se uzme uzorak i na Clostridium difficile A i B toksin, tim više što je trošio i antibiotik. Preporučila bih da uvedete probiotik ili LGG ili Saccharomyces boulardi. Svakako dođite na pregled, a ukoliko stanje bude lošije, tražite hitan termin.</para>

Višetjedna bol u trbuhu i povraćanje prije odlaska na toalet Poštovana, dječak se već dva i pol tjedna tjedna žali da ga boli trbuh prije odlaska na wc, ponekad i 7 puta dnevno. Stolica je mekana i vidljiva je žućkasta sluz. 
    Pedijatrica nas je s uzorcima na parazite poslala u bolnicu za zarazne bolesti. Nakon obrade u bolnici, čekamo još nalaz stolice na bakterije. KKS je u redu. Nos mu curi više od mjesec dana, na zadnjem brisu pronađena je P. aeruginosa i pio je (10 dana ) Cefaleksin. Urinokultura proteus mirabilis. Sve briseve i nalaze smo ponovili nakon terapije i čekamo rezultate. Kod Vas smo naručeni za 8 dana, ali me sad strah i imam li razloga za paniku s obzirom na to da je počeo povraćati. Temperaturu nema, trbuh je mekan i nije bolan na dodir. Hvala!

Poštovana,
to svakako zahtijeva obradu, pametno je da ste poslali stolicu na mikrobiološku analizu, ali sugerirala bih i da se uzme uzorak i na Clostridium difficile A i B toksin, tim više što je trošio i antibiotik. Preporučila bih da uvedete probiotik ili LGG ili Saccharomyces boulardi. Svakako dođite na pregled,  a ukoliko stanje bude lošije, tražite hitan termin. Klinfo.hr 

Višetjedna bol u trbuhu i povraćanje prije odlaska na toalet

<para>
 U nedjelju je dobila temperaturu, u ponedjeljak smo odmah posjetili pedijatra i za svaki slučaj nas je poslao na analizu krvi i urina kako bi bili sigurni da nije riječ o nekoj upali. Nalazi su svi uredni, ona je cijelo vrijeme vesela beba, samo što ne jede kako treba. Ima 4900 g i duga je 58 cm. Otkako je navršila tjedan dana pije Novalac i uvijek je sve pojela do kraja. Do nedjelje je jela 120 ml (kako je i trebala), a sada od nedjelje pojede samo 60 ml. Probam joj dati onda više puta na dan obrok kako bi to nadoknadila, ali i dalje sve ne pojede, iako više nema temperature. Pedijatar je rekao da je to normalno te da nema potrebe za brigom. Međutim, ja i dalje nisam mirna pa pitam za Vaše mišljenje. Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nekada viroze naruše apetit djeteta, što može trajati još neko vrijeme i nakon temperature, a pogotovo ako je bilo nekih probavnih tegoba tipa mekših proljevastih stolica i slično. To je prolaznog karaktera, zabrinjavajuće bi bilo ako traje preko 10-ak dana.</para>

Nakon temperature, dvomjesečnoj bebici oslabio je apetit Dobar dan, moja beba ima 2 mjeseca. 
    U nedjelju je dobila temperaturu, u ponedjeljak smo odmah posjetili pedijatra i za svaki slučaj nas je poslao na analizu krvi i urina kako bi bili sigurni da nije riječ o nekoj upali. Nalazi su svi uredni, ona je cijelo vrijeme vesela beba, samo što ne jede kako treba. Ima 4900 g i duga je 58 cm. Otkako je navršila tjedan dana pije Novalac i uvijek je sve pojela do kraja. Do nedjelje je jela 120 ml (kako je i trebala), a sada od nedjelje pojede samo 60 ml. Probam joj dati onda više puta na dan obrok kako bi to nadoknadila, ali i dalje sve ne pojede, iako više nema temperature. Pedijatar je rekao da je to normalno te da nema potrebe za brigom. Međutim, ja i dalje nisam mirna pa pitam za Vaše mišljenje. Hvala!

Poštovana,
nekada viroze naruše apetit djeteta, što može trajati još neko vrijeme i nakon temperature, a pogotovo ako je bilo nekih probavnih tegoba tipa mekših proljevastih stolica i slično. To je prolaznog karaktera, zabrinjavajuće bi bilo ako traje preko 10-ak dana. Klinfo.hr 

Nakon temperature, dvomjesečnoj bebici oslabio je apetit

<para>
 .0, a u srednjoj se više ne mogu natjerati na učenje. Provodim dosta vremena na mobitelu, viseći po društvenim mrežama, samo da ne učim (a sve već pripremim za učenje). Nisam više sigurna je li razlog mog neučenja samo mobitel? Ne znam može li se to više nazvati lijenošću, osjećam se bespomoćnom jer ne znam kako da se “uhvatim knjige.” Dat ću Vam jedan primjer: sada je 4 ujutro, dižem se u pola 7, a ja već od ponoći pokušavam nešto naučiti, ali se ne mogu natjerati da krenem i da se odvojim od mobitela. Nakon toga ću se tući po glavi što nisam naučila. Ne znam više kako si pomoći, kako da počnem učiti? Ne smijem si dopustiti neuspjeh u školi.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>prije svega smatram da bi bilo najbolje da se obratiš direktno odrasloj osobi od povjerenja – hoće li to biti roditelji, školski psiholog, razrednik/razrednica ili netko treći, najvažnije je da je to osoba kojoj vjeruješ i kojoj se možeš povjeriti. Preko pisma gdje je komunikacija jednosmjerna i gdje nedostaje jako puno informacija, teško je dati jednoznačan savjet koji će ti instant pomoći. No, vjerujem da će neke stvari koje ti napišem i pitanja koja ti postavim raširiti vidike i pomoći da se usmjeriš na rješenje problema.</para>
<para>Kažeš da si u osnovnoj školi prolazila s 5.0 i da sada imaš problema jer se ne možeš uhvatiti knjige. S obzirom na to da si 3. razred gimnazije, kakav je tvoj uspjeh bio u prva dva razreda srednje škole? Je li to bio vrlo dobar ili odličan uspjeh? Ako je uspjeh bio vrlo dobar, to su i dalje jako dobri rezultati i manja diskrepanca između osnovne i srednje škole se može pojaviti zbog zahtjevnosti, vremena potrebnog za prilagodbu itd. Mnoga djeca imaju nešto niži uspjeh u srednjoj školi u odnosu na osnovnu. Vjerujem da i u svojoj školi nisi jedina.</para>
<para>Nadalje, što se tiče vremena koje provodiš na mobitelu – ako misliš da upravo zbog toga ne učiš, savjet je da mobitel koristiš kao nagradu tek kada nešto naučiš. Tu ti mogu pomoći i roditelji (ili odrasli s kojima živiš) na način da je mobitel kod njih dok ne završiš. Nađi saveznika koji će ti pomoći u tvojoj „misiji s mobitelom“.</para>
<para>Ako imaš problema s motivacijom, prije nego kreneš učiti imaj na umu koja je svrha toga; zašto ti je važna ocjena; što to učenje za tebe znači i što ti sve dobro donosi. Prisiliti se da „naštrebamo“ dio gradiva iz povijesti može biti jako teško ako na to gradivo gledamo kao na nešto što nas sprečava da uživamo/odmaramo/spavamo itd. No, ako na tu povijest gledamo kao na nešto što će nam jednog dana (vrlo skoro) biti ulaznica za željeni fakultet, zanimanje koje volimo itd., tada je puno lakše prionuti na posao i naučiti. Uvijek imaj na umu svrhu.</para>
<para>Što se tiče tvog stila učenja – prati samu sebe i gledaj kojim putem najbrže upijaš informacije: tako da ispisuješ gradivo, gledaš slike, grafikone itd. ili tako da čitaš na glas, prepričavaš si gradivo ili pak da isprobaš neku vježbu, pronađeš nešto dodatno na internetu i slično. Svatko ima svoj stil koji mu pomaže da brže usvoji gradivo. Pronađi svoj i iskoristi ga.</para>
<para>Svi ovi savjeti ti mogu biti od koristi, no na kraju bi još jednom voljela ponoviti da bi svakako bilo bolje za tebe da se direktno obratiš odrasloj osobi od povjerenja.</para>
<para>Držim fige.</para>

Kako da se “prisilim” na učenje i riješim "visenja" na mobitelu? Pozdrav, imam 17 godina i idem u 3. razred gimnazije. Imam problema s učenjem i ne znam kako to poboljšati. Ako ne učim/ne naučim uvijek imam grižnju savjesti. U osnovnoj školi sam prolazila s 5 
   .0, a u srednjoj se više ne mogu natjerati na učenje. Provodim dosta vremena na mobitelu, viseći po društvenim mrežama, samo da ne učim (a sve već pripremim za učenje). Nisam više sigurna je li razlog mog neučenja samo mobitel? Ne znam može li se to više nazvati lijenošću, osjećam se bespomoćnom jer ne znam kako da se “uhvatim knjige.” Dat ću Vam jedan primjer: sada je 4 ujutro, dižem se u pola 7, a ja već od ponoći pokušavam nešto naučiti, ali se ne mogu natjerati da krenem i da se odvojim od mobitela. Nakon toga ću se tući po glavi što nisam naučila. Ne znam više kako si pomoći, kako da počnem učiti? Ne smijem si dopustiti neuspjeh u školi.

Draga čitateljice,
prije svega smatram da bi bilo najbolje da se obratiš direktno odrasloj osobi od povjerenja – hoće li to biti roditelji, školski psiholog, razrednik/razrednica ili netko treći, najvažnije je da je to osoba kojoj vjeruješ i kojoj se možeš povjeriti. Preko pisma gdje je komunikacija jednosmjerna i gdje nedostaje jako puno informacija, teško je dati jednoznačan savjet koji će ti instant pomoći. No, vjerujem da će neke stvari koje ti napišem i pitanja koja ti postavim raširiti vidike i pomoći da se usmjeriš na rješenje problema.
Kažeš da si u osnovnoj školi prolazila s 5.0 i da sada imaš problema jer se ne možeš uhvatiti knjige. S obzirom na to da si 3. razred gimnazije, kakav je tvoj uspjeh bio u prva dva razreda srednje škole? Je li to bio vrlo dobar ili odličan uspjeh? Ako je uspjeh bio vrlo dobar, to su i dalje jako dobri rezultati i manja diskrepanca između osnovne i srednje škole se može pojaviti zbog zahtjevnosti, vremena potrebnog za prilagodbu itd. Mnoga djeca imaju nešto niži uspjeh u srednjoj školi u odnosu na osnovnu. Vjerujem da i u svojoj školi nisi jedina.
Nadalje, što se tiče vremena koje provodiš na mobitelu – ako misliš da upravo zbog toga ne učiš, savjet je da mobitel koristiš kao nagradu tek kada nešto naučiš. Tu ti mogu pomoći i roditelji (ili odrasli s kojima živiš) na način da je mobitel kod njih dok ne završiš. Nađi saveznika koji će ti pomoći u tvojoj „misiji s mobitelom“.
Ako imaš problema s motivacijom, prije nego kreneš učiti imaj na umu koja je svrha toga; zašto ti je važna ocjena; što to učenje za tebe znači i što ti sve dobro donosi. Prisiliti se da „naštrebamo“ dio gradiva iz povijesti može biti jako teško ako na to gradivo gledamo kao na nešto što nas sprečava da uživamo/odmaramo/spavamo itd. No, ako na tu povijest gledamo kao na nešto što će nam jednog dana (vrlo skoro) biti ulaznica za željeni fakultet, zanimanje koje volimo itd., tada je puno lakše prionuti na posao i naučiti. Uvijek imaj na umu svrhu.
Što se tiče tvog stila učenja – prati samu sebe i gledaj kojim putem najbrže upijaš informacije: tako da ispisuješ gradivo, gledaš slike, grafikone itd. ili tako da čitaš na glas, prepričavaš si gradivo ili pak da isprobaš neku vježbu, pronađeš nešto dodatno na internetu i slično. Svatko ima svoj stil koji mu pomaže da brže usvoji gradivo. Pronađi svoj i iskoristi ga.
Svi ovi savjeti ti mogu biti od koristi, no na kraju bi još jednom voljela ponoviti da bi svakako bilo bolje za tebe da se direktno obratiš odrasloj osobi od povjerenja.
Držim fige. Klinfo.hr 

Kako da se “prisilim” na učenje i riješim "visenja" na mobitelu?

<para>
 Možete li mi preporučiti neku marku toplomjera? Hvala!
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>beskontaktni toplomjeri u odnosu na one kontaktne su ipak nešto manje pouzdani. Kada se primjenjuju, uvijek je poželjno više puta provjeravati temperaturu, da smo sigurni da je mjerenje u redu. Moguće su greške ako je koža vlažna i oznojena, a ako se u nekoliko pokušaja pokazuju različite vrijednosti znači da nismo dobro mjerili te je tada najbolje točnu temperaturu provjeriti nekim od kontaktnih toplomjera.</para>

Beskontaktni toplomjeri – da ili ne? Poštovana, zanima me Vaše mišljenje o beskontaktnim toplomjerima za čelo. Naime, razmišljam o kupnji, a ima puno pozitivnih i negativnih komentara pa ni sama više ne znam. 
    Možete li mi preporučiti neku marku toplomjera? Hvala!

Poštovani,
beskontaktni toplomjeri u odnosu na one kontaktne su ipak nešto manje pouzdani. Kada se primjenjuju, uvijek je poželjno više puta provjeravati temperaturu, da smo sigurni da je mjerenje u redu. Moguće su greške ako je koža vlažna i oznojena, a ako se u nekoliko pokušaja pokazuju različite vrijednosti znači da nismo dobro mjerili te je tada najbolje točnu temperaturu provjeriti nekim od kontaktnih toplomjera. Klinfo.hr 

Beskontaktni toplomjeri – da ili ne?

<para>
 med. i pedijatra koji su rekli da se ne događa ništa ozbiljno. Na kraju se ustanovilo da je dijete dobilo upalu pluća s desne strane. Tek se onda uvela terapija Sumamedom. Nakon toga, i dalje se javlja ista temperatura. Molim Vas da mi kažete što dalje treba poduzeti? Unaprijed se zahvaljujem.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>preporučam da se javite ponovo svom pedijatru ili pulmologu koji je postavio dijagnozu upale pluća kako bi se ponovili nalazi i vidjeli je li sve u redu ili je potrebno proširiti dijagnostičku obradu.</para>
<para> </para>

Blago povišena temperatura, upala pluća i terapija Sumamedom Dobro večer! Molim Vas da mi odgovorite i date savjet što poduzeti. Dijete od 15 mjeseci već 10 dana ima temperaturu 37,4°C ili ona padne na 37,1°C i tako već duže vrijeme. Posjetili smo i dr. 
    med. i pedijatra koji su rekli da se ne događa ništa ozbiljno. Na kraju se ustanovilo da je dijete dobilo upalu pluća s desne strane. Tek se onda uvela terapija Sumamedom. Nakon toga, i dalje se javlja ista temperatura. Molim Vas da mi kažete što dalje treba poduzeti? Unaprijed se zahvaljujem.

Poštovana,
preporučam da se javite ponovo svom pedijatru ili pulmologu koji je postavio dijagnozu upale pluća kako bi se ponovili nalazi i vidjeli je li sve u redu ili je potrebno proširiti dijagnostičku obradu.
  Klinfo.hr 

Blago povišena temperatura, upala pluća i terapija Sumamedom

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako je dijete zdravo i nema kontraindikacija za cijepljenje, cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole primjenjuje se nakon navršenog prvog rođendana, a u drugoj godini života. Odgađa se ako je dijete alergično na jaja, ima odstupanja u psihomotornom razvoju ili dok ne prođe akutna infekcija s temperaturom ako ju ima. Cjepivo se u tom slučajevima odgađa do kada treba. Kod zdravih je bolje da se dijete cijepi u drugoj godini života kako bi bilo zaštićeno od navedenih bolesti.</para>

U kojim se slučajevima cijepljenje djece odgađa? Poštovana, zanima me kako se zove cjepivo koje se prima s godinu dana te do kada se može odgoditi to isto cijepljenje? Je li ga preporučljivo odgoditi? Lijep pozdrav! 
Poštovana,
ako je dijete zdravo i nema kontraindikacija za cijepljenje, cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole primjenjuje se nakon navršenog prvog rođendana, a u drugoj godini života. Odgađa se ako je dijete alergično na jaja, ima odstupanja u psihomotornom razvoju ili dok ne prođe akutna infekcija s temperaturom ako ju ima. Cjepivo se u tom slučajevima odgađa do kada treba. Kod zdravih je bolje da se dijete cijepi u drugoj godini života kako bi bilo zaštićeno od navedenih bolesti. Klinfo.hr 

U kojim se slučajevima cijepljenje djece odgađa?

<para>
 Prvu godinu je išla kod psihologinje jednom tjedno i s njome nije htjela pričati. Psihologinja je ostala u drugom stanju i zamijenila ju je druga s kojom je već od trećeg posjeta počela govoriti na moju zamolbu. Kroz cijelu godinu ide jednom tjedno na terapiju. Kad upitam psihologinju kakvu terapiju koristi, ona samo slegne ramenima i kaže da treba pričekati da malena sazrije. Došla sam na ideju da s malenom napravim listu imena s kojima želi pričati i do sada već govori s 15 osoba. Kada ide ulicom, ne obraća pozornost na druge ljude, normalno priča. Ja sam puno više radila s djetetom i dosta toga sam postigla. Dobila je dvije nove učiteljice pa su one sljedeće na listi. Postupam li ispravno? Ima moju veliku podršku i svaki put kad s nekim novim progovori jako je sretna. Trebam li nastaviti u ovom smjeru? Molim Vas savjet. Srdačan pozdrav.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>selektivni mutizam često zahtijeva psihološko-logopedsku podršku. Iz Vašeg upita nisam iščitala da je djevojčici potrebna podrška u jezično-govornom izražavanju već samo psihološka intervencija s ciljem smanjivanja socijalne anksioznosti. Selektivni mutizam, kao što samo ime govori, ograničava osobu u odabiru komunikacijskog partnera izvan poznatog obiteljskog kruga. Odabir osobe se vrši po nepoznatim ili teško uočljivim parametrima. Nisam sigurna koliko popis i zamolbe pomažu u smanjivanju anksioznosti. S obzirom da Vaš upit nadilazi moje kompetencije, preporučam Vam da se posavjetujete s dječjim psihologom ili psihijatrom koji su se dodatno educirali za rad s ovom skupinom djece.</para>

Selektivni mutizam i vježbe kod kuće Molim Vas savjet. Imam djevojčicu od 9 godina kojoj je prije 2 godine dijagnosticiran selektivni mutizam. Živimo u inozemstvu gdje malena ide u školu i govori 3 strana jezika. 
    Prvu godinu je išla kod psihologinje jednom tjedno i s njome nije htjela pričati. Psihologinja je ostala u drugom stanju i zamijenila ju je druga s kojom je već od trećeg posjeta počela govoriti na moju zamolbu. Kroz cijelu godinu ide jednom tjedno na terapiju. Kad upitam psihologinju kakvu terapiju koristi, ona samo slegne ramenima i kaže da treba pričekati da malena sazrije. Došla sam na ideju da s malenom napravim listu imena s kojima želi pričati i do sada već govori s 15 osoba. Kada ide ulicom, ne obraća pozornost na druge ljude, normalno priča. Ja sam puno više radila s djetetom i dosta toga sam postigla. Dobila je dvije nove učiteljice pa su one sljedeće na listi. Postupam li ispravno? Ima moju veliku podršku i svaki put kad s nekim novim progovori jako je sretna. Trebam li nastaviti u ovom smjeru? Molim Vas savjet. Srdačan pozdrav.

Poštovana,
selektivni mutizam često zahtijeva psihološko-logopedsku podršku. Iz Vašeg upita nisam iščitala da je djevojčici potrebna podrška u jezično-govornom izražavanju već samo psihološka intervencija s ciljem smanjivanja socijalne anksioznosti. Selektivni mutizam, kao što samo ime govori, ograničava osobu u odabiru komunikacijskog partnera izvan poznatog obiteljskog kruga. Odabir osobe se vrši po nepoznatim ili teško uočljivim parametrima. Nisam sigurna koliko popis i zamolbe pomažu u smanjivanju anksioznosti. S obzirom da Vaš upit nadilazi moje kompetencije, preporučam Vam da se posavjetujete s dječjim psihologom ili psihijatrom koji su se dodatno educirali za rad s ovom skupinom djece. Klinfo.hr 

Selektivni mutizam i vježbe kod kuće

<para>
 Beba je počela sjediti sa šest mjeseci, puzati i dizati se na noge sa sedam, a od devet i pol mjeseci hoda uz namještaj. S nepunih devet mjeseci počeo je brbljati “ma-ma” i “ba-ba” a sada i “bla-bla.” Zna mahati pa-pa, pljeskati rukama, imitira nas kad dajemo ustima puse, zna se mrgoditi kad mu ne odgovara, radi druge grimase i tako nas imitira. Prepoznaje neke stvari kad ga pitam di je lopta ili patkica i on uzme tu igračku k sebi, ali još ne pokazuje prstom. Često se podiže uz moje noge želeći da ga uzmem k sebi. A kada muž ili ja odlazimo iz prostorije makar i na sekundu zaplače. Ono što mene konkretno zabrinjava su dvije stvari: Prvo, ima dana kada skoro cijeli dan ništa do navečer ne brblja ili samo kad se nešto ljuti, recimo, kada ne obraćam pažnju na njega neko vrijeme, ako recimo idem nešto skuhati ili sl. I čini mi se kao da s tatom više hoće komunicirati. Također, kad je krenuo s brbljanjem, imam osjećaj da je češće tijekom dana nešto brbljao. Je li to nomalno? Drugo, zadnjih dva tjedna je nekako ozbiljniji i oprezniji. Kod kuće se igramo, veseli se, obožava igru skrivača i to izaziva neopisiv smijeh i zadovoljstvo, voli ići kod djeda i bake tj. kod poznatih osoba koje ga vesele, ali kad izađemo van on samo šuti i promatra oko sebe. Npr. u parkiću samo gleda i promatra djecu, a nekada se i rasplače ako mu neko manje dijete poput njega (ali koje već hoda, znači malo naprednije) priđe. Za usporedbu, kad je imao 6-7 mjeseci i kad smo odlazili u parkić znao je gugutati i smijati se kad bi gledao dječicu kako se igraju. Sad samo pažljivo ili bolje rečeno strašljivo promatra. Bojim se jaslica u koje uskoro kreće. Isto tako je u tom periodu naučio mahati, pa kad je propuzao prestao i sad opet maše. U konačnici, možda zbog straha i slabije spava jer se probudi barem jednom noću i dugo mu treba da opet zaspi (nosimo ga, mazimo, ali nekada to traje i do dva sata).
 Nisam sigurna, ali mi se čini da je baš nakon jednog druženja s djetetom koje je bilo izuzetno nemirno jer je odjednom počelo bacati stvari po stanu (i tada se on prestrašio i otpuzao u drugu sobu) počelo ovo njegovo "preozbiljno" razdoblje. Eto, molila bih Vas za mišljenje, imamo li razloga za brigu ili bi to mogla biti samo još jedna razvojna faza?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>zaista je pohvalno kada čujemo kako mladi roditelji s toliko angažmana promatraju ponašanja i reakcije djeteta. No, ponašanja bebe stare svega 10,5 mjeseci je izuzetno teško tumačiti. Njihova ponašanja se toliko brzo mijenjaju da vjerujem kako ispred sebe, u trenutku kad ovo čitate, imate već drugačije dijete nego tada kad ste pisali Vaš mail.</para>
<para>Dijete u ovoj dobi još ne pokazuje interes za igru s drugom djecom. To je dio razvojnog procesa. Promatranje druge djece u igri je za sada tipična razvojna faza.</para>
<para>Promatrajte svoje dijete, igrajte se s njim, provodite vrijeme na igralištima. Ako ćete, i kada dijete stabilno prohoda, biti i dalje zabrinuti za njegov razvoj slobodno nas posjetite i mi ćemo napraviti razvojnu procjenu koja će dati odgovor na sva vaša pitanja.</para>

Dijete od 10,5 mjeseci odjednom je prestalo gugutati i brbljati Poštovani, majka sam dječaka od 10,5 mjeseci, rođenog kao nedonošće u 36. tjednu bez ikakvih poteškoća. 
    Beba je počela sjediti sa šest mjeseci, puzati i dizati se na noge sa sedam, a od devet i pol mjeseci hoda uz namještaj. S nepunih devet mjeseci počeo je brbljati “ma-ma” i “ba-ba”  a sada i “bla-bla.” Zna mahati pa-pa, pljeskati rukama, imitira nas kad dajemo ustima puse, zna se mrgoditi kad mu ne odgovara, radi druge grimase i tako nas imitira. Prepoznaje neke stvari kad ga pitam di je lopta ili patkica i on uzme tu igračku k sebi, ali još ne pokazuje prstom. Često se podiže uz moje noge želeći da ga uzmem k sebi. A kada muž ili ja odlazimo iz prostorije makar i na sekundu zaplače. Ono što mene konkretno zabrinjava su dvije stvari: Prvo, ima dana kada skoro cijeli dan ništa do navečer ne brblja ili samo kad se nešto ljuti, recimo, kada ne obraćam pažnju na njega neko vrijeme, ako recimo idem nešto skuhati ili sl. I čini mi se kao da s tatom više hoće komunicirati. Također, kad je krenuo s brbljanjem, imam osjećaj da je češće tijekom dana nešto brbljao. Je li to nomalno? Drugo, zadnjih dva tjedna je nekako ozbiljniji i oprezniji. Kod kuće se igramo, veseli se, obožava igru skrivača i to izaziva neopisiv smijeh i zadovoljstvo, voli ići kod djeda i bake tj. kod poznatih osoba koje ga vesele, ali kad izađemo van on samo šuti i promatra oko sebe. Npr. u parkiću samo gleda i promatra djecu, a nekada se i rasplače ako mu neko manje dijete poput njega (ali koje već hoda, znači malo naprednije) priđe. Za usporedbu, kad je imao 6-7 mjeseci i kad smo odlazili u parkić znao je gugutati i smijati se kad bi gledao dječicu kako se igraju. Sad samo pažljivo ili bolje rečeno strašljivo promatra. Bojim se jaslica u koje uskoro kreće. Isto tako je u tom periodu naučio mahati, pa kad je propuzao prestao i sad opet maše. U konačnici, možda zbog straha i slabije spava jer se probudi barem jednom noću i dugo mu treba da opet zaspi (nosimo ga, mazimo, ali nekada to traje i do dva sata).
    Nisam sigurna, ali mi se čini da je baš nakon jednog druženja s djetetom koje je bilo izuzetno nemirno jer je odjednom počelo bacati stvari po stanu (i tada se on prestrašio i otpuzao u drugu sobu) počelo ovo njegovo "preozbiljno" razdoblje. Eto, molila bih Vas za mišljenje, imamo li razloga za brigu ili bi to mogla biti samo još jedna razvojna faza?

Poštovana,
zaista je pohvalno kada čujemo kako mladi roditelji s toliko angažmana promatraju ponašanja i reakcije djeteta. No, ponašanja bebe stare svega 10,5 mjeseci je izuzetno teško tumačiti. Njihova ponašanja se toliko brzo mijenjaju da vjerujem kako ispred sebe, u trenutku kad ovo čitate, imate već drugačije dijete nego tada kad ste pisali Vaš mail.
Dijete u ovoj dobi još ne pokazuje interes za igru s drugom djecom. To je dio razvojnog procesa. Promatranje druge djece u igri je za sada tipična razvojna faza.
Promatrajte svoje dijete, igrajte se s njim, provodite vrijeme na igralištima. Ako ćete, i kada dijete stabilno prohoda, biti i dalje zabrinuti za njegov razvoj slobodno nas posjetite i mi ćemo napraviti razvojnu procjenu koja će dati odgovor na sva vaša pitanja. Klinfo.hr 

Dijete od 10,5 mjeseci odjednom je prestalo gugutati i brbljati

<para>
 Naime, Predrag je dječak koji je s navršenih šest godina krenuo u prvi razred (kod nas se kreće sa šest godina). Na testu je imao uglavnom dobre rezultate. On je jedinac. Roditelji su ga dobili relativno kasno. Odrastao je bez druge djece u njegovoj blizini i bio je jako željan kontakta s djecom, druženja i igre. Roditelji to ne poriču. Kažu da se nije imao s kim igrati. Njegov rječnik je nekarakterističan za dijete toga uzrasta. Vidi se da gleda razne sadržaje na internetu i često koristi riječi koje nisu karakteristične za naše govorno područje. Žudio je za kontaktom s drugom djecom, ljubio ih, grlio i slično. Međutim, s vremenom se to malo normaliziralo. Ne znam je li to potisnuo zbog burne reakcije djece na takvo njegovo ponašanje ili je malo zadovoljio potrebu za drugom djecom. Uvijek naglašavam djeci da se druže s njim i da ga ni u kojem slučaju ne izostavljaju iz igre i druženja. Što se tiče rada i učenja, sve je išlo dobro do drugog polugodišta II. razreda. Tada on postaje odsutan tijekom sata. Igra se gumicom, olovkom, pernicom, okvirom od bilježnice, vrećicom od bloka i sl. Lupka prstima po stolu. Ne sluša uputstva niti prati nastavu. Kada dobije zadatke, radi ih, ali ako nije slušao upustvo, ne zna ih riješiti. Pokušavala sam nagradom i kaznom, međutim na njega to nikako ne utječe. Kako se ponaša u školi, tako se ponaša i kod kuće. Ocjene su mu jako loše, pogotovo ako se ocjenjuje aktivnost na satu ili nešto što je taj dan rađeno. Rukopis je jako pokvario. Jako pritišće i slova su mu krupna i šiljata. Nije tako prije pisao. Isto je i na satu tjelesne kulture. Ako je on npr. u centru aktivnosti, sudjeluje, ostalo ga ne zanima. Na satu glazbene kulture skroz se isključi. Ne pjeva, ne radi radnje onako kako je rečeno, već čisto reda radi. Likovno izražavanje mu je neuredno. Nije dosljedan, brzo napušta aktivnost i sl. Njegove ocjene nisu mjerilo njegova znanja. Ovo s vremenom postaje sve gore. Ne znam što je u pitanju i kako da mu pomognem. Roditelji su spremni na suradnju. Uputila sam ih dječjem psihologu, pa ćemo vidjeti hoće li oni to odraditi. Mi u školi nemamo psihologa. Zanima me Vaše mišljenje. Unaprijed zahvalna.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vrlo je pohvalno da se učiteljica toliko angažira oko učenika kao što Vi činite i zaista ste primjer dobre prakse kakav bi učitelj trebao biti. Jasno nam je da sva djeca nisu jednakih sposobnosti i da je nekima potrebno više pomagati, a drugima manje.</para>
<para>Dječak kojeg opisujete odaje dojam emocionalno nezrelog djeteta. Očito je da u djetinjstvu nije imao prilike uvježbavati adekvatne socijalne kontakte pa je njegovo druženje s djecom bilo prenapadno zbog čega su ga djeca počela izbjegavati. Kada postoji neki problem (a ovdje evidentno postoji) i ukoliko se ne otkrije i nastoji prevladati, s vremenom taj problem postaje sve veći jer za sobom nosi čitav niz neadekvatnih oblika ponašanja. Možda dječak izbjegava razne aktivnosti jer su mu teške, možda ima teškoće pažnje i koncentracije ili slabo slušno pamćenje pa ne uspijeva slijediti Vaše verbalne upute i naloge ili pati zbog nedostatka pažnje prijatelja pa ju izaziva na neprihvatljive načine. Teško mi je iz opisanog shvatiti što se ovdje događa, ali svakako je dobar savjet posjetiti stručnjaka koji će pronaći pravi uzrok svega što se u posljednje vrijeme događa s dječakom. Tada ćete moći prilagoditi svoje odgojne postupke i adekvatno pomoći dječaku.</para>

Emocionalno nezrelo dijete s teškoćama pažnje i koncentracije Poštovani! Ne znam odakle bih počela. Učiteljica sam u osnovnoj školi. Ovu generaciju učim od 1. razreda. Sad smo 3. razred. Bilo je problema od 1. razreda, ali sad su naši problemi još veći. 
    Naime, Predrag je dječak koji je s navršenih šest godina krenuo u prvi razred (kod nas se kreće sa šest godina). Na testu je imao uglavnom dobre rezultate. On je jedinac. Roditelji su ga dobili relativno kasno. Odrastao je bez druge djece u njegovoj blizini i bio je jako željan kontakta s djecom, druženja i igre. Roditelji to ne poriču. Kažu da se nije imao s kim igrati. Njegov rječnik je nekarakterističan za dijete toga uzrasta. Vidi se da gleda razne sadržaje na internetu i često koristi riječi koje nisu karakteristične za naše govorno područje. Žudio je za kontaktom s drugom djecom, ljubio ih, grlio i slično. Međutim, s vremenom se to malo normaliziralo. Ne znam je li to potisnuo zbog burne reakcije djece na takvo njegovo ponašanje ili je malo zadovoljio potrebu za drugom djecom. Uvijek naglašavam djeci da se druže s njim i da ga ni u kojem slučaju ne izostavljaju iz igre i druženja. Što se tiče rada i učenja, sve je išlo dobro do drugog polugodišta II. razreda. Tada on postaje odsutan tijekom sata. Igra se gumicom, olovkom, pernicom, okvirom od bilježnice, vrećicom od bloka i sl. Lupka prstima po stolu. Ne sluša uputstva niti prati nastavu. Kada dobije zadatke, radi ih, ali ako nije slušao upustvo, ne zna ih riješiti. Pokušavala sam nagradom i kaznom, međutim na njega to nikako ne utječe. Kako se ponaša u školi, tako se ponaša i kod kuće. Ocjene su mu jako loše, pogotovo ako se ocjenjuje aktivnost na satu ili nešto što je taj dan rađeno. Rukopis je jako pokvario. Jako pritišće i slova su mu krupna i šiljata. Nije tako prije pisao. Isto je i na satu tjelesne kulture. Ako je on npr. u centru aktivnosti, sudjeluje, ostalo ga ne zanima. Na satu glazbene kulture skroz se isključi. Ne pjeva, ne radi radnje onako kako je rečeno, već čisto reda radi. Likovno izražavanje mu je neuredno. Nije dosljedan, brzo napušta aktivnost i sl. Njegove ocjene nisu mjerilo njegova znanja. Ovo s vremenom postaje sve gore. Ne znam što je u pitanju i kako da mu pomognem. Roditelji su spremni na suradnju. Uputila sam ih dječjem psihologu, pa ćemo vidjeti hoće li oni to odraditi. Mi u školi nemamo psihologa. Zanima me Vaše mišljenje. Unaprijed zahvalna.

Poštovana,
vrlo je pohvalno da se učiteljica toliko angažira oko učenika kao što Vi činite i zaista ste primjer dobre prakse kakav bi učitelj trebao biti. Jasno nam je da sva djeca nisu jednakih sposobnosti i da je nekima potrebno više pomagati, a drugima manje.
Dječak kojeg opisujete odaje dojam emocionalno nezrelog djeteta. Očito je da u djetinjstvu nije imao prilike uvježbavati adekvatne socijalne kontakte pa je njegovo druženje s djecom bilo prenapadno zbog čega su ga djeca počela izbjegavati. Kada postoji neki problem (a ovdje evidentno postoji) i ukoliko se ne otkrije i nastoji prevladati, s vremenom taj problem postaje sve veći jer za sobom nosi čitav niz neadekvatnih oblika ponašanja. Možda dječak izbjegava razne aktivnosti jer su mu teške, možda ima teškoće pažnje i koncentracije ili slabo slušno pamćenje pa ne uspijeva slijediti Vaše verbalne upute i naloge ili pati zbog nedostatka pažnje prijatelja pa ju izaziva na neprihvatljive načine. Teško mi je iz opisanog shvatiti što se ovdje događa, ali svakako je dobar savjet posjetiti stručnjaka koji će pronaći pravi uzrok svega što se u posljednje vrijeme događa s dječakom. Tada ćete moći prilagoditi svoje odgojne postupke i adekvatno pomoći dječaku. Klinfo.hr 

Emocionalno nezrelo dijete s teškoćama pažnje i koncentracije

<para>
 Zabrinjava me što se ne okreće kad ga zovem. Vrlo je aktivan, ali ne izvršava ni jednu naredbu. Npr., “donesi mami flašicu, dođi ovamo, idi tamo.” Nije još počeo pričati, ponekad kaže: “mama, ajde, koko, asija” i to je sve, govori nešto na “svome” jeziku. Pregledan mu je sluh i sve je u redu. Vodim ga tri puta, po sat vremena kod psihologa, logopeda i čitavog tima stručnjaka. Ja radim 8 sati svaki dan, čak i subotom. Kad sam s njim, trudim se da kroz igru naučimo što više, ali baš nam i ne ide. Što da radim, koja je najbolja metoda pomoću koje bi ga naučila osnovne stvari? Hvala i veliki pozdrav!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>potrebno je prvo sa sigurnošću utvrditi zbog čega dolazi do kašnjenja u razvoju govora kako bi se našao i adekvatan pristup terapiji.</para>
<para>Do kašnjenja govora može doći zbog odrastanja u dvojezičnoj sredini, zbog teškoća sa sluhom, zbog usporenog kognitivnog razvoja, zbog teškoća socijalne komunikacije ili zbog teškoća sa spektra pervazivnih razvojnih poremećaja (autizma).</para>
<para>Stoga bi osim kontrole sluha koju ste obavili i koji je uredan bilo potrebno obaviti i procjenu razvoja te ADOS procjenu. To je jedini priznati i važeći dijagnostički instrument za postavljanje dijagnoza iz spektra autizma. Sastoji se od strukturiranih i djelomično strukturiranih zadataka koji uključuju socijalnu interakciju između ispitivača i djeteta. Ispitivač procjenjuje stupanj djetetova razvoja jezika i komunikacije, uzajamnu socijalnu interakciju, igru, stereotipna ponašanja i sužene interese te sva druga neuobičajena ponašanja. Ovu dijagnostiku možete obaviti na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu ili u Kabinetu Korneo.</para>

Dječak (2,4 godine) još uvijek ne priča i ne izvršava nijednu naredbu Dječak ima 2 godine i 4 mjeseca. Rođen je na vrijeme, uredna trudnoća, prirodni porod. Prve samoglasnike počeo je govoriti sa 6 mjeseci. Prohodao je s godinu dana. 
    Zabrinjava me što se ne okreće kad ga zovem. Vrlo je aktivan, ali ne izvršava ni jednu naredbu. Npr., “donesi mami flašicu, dođi ovamo, idi tamo.” Nije još počeo pričati, ponekad kaže: “mama, ajde, koko, asija” i to je sve, govori nešto na “svome” jeziku. Pregledan mu je sluh i sve je u redu. Vodim ga tri puta, po sat vremena kod psihologa, logopeda i čitavog tima stručnjaka. Ja radim 8 sati svaki dan, čak i subotom. Kad sam s njim, trudim se da kroz igru naučimo što više, ali baš nam i ne ide. Što da radim, koja je najbolja metoda pomoću koje bi ga naučila osnovne stvari? Hvala i veliki pozdrav!

Poštovana,
potrebno je prvo sa sigurnošću utvrditi zbog čega dolazi do kašnjenja u razvoju govora kako bi se našao i adekvatan pristup terapiji.
Do kašnjenja govora može doći zbog odrastanja u dvojezičnoj sredini, zbog teškoća sa sluhom, zbog usporenog kognitivnog razvoja, zbog teškoća socijalne komunikacije ili zbog teškoća sa spektra pervazivnih razvojnih poremećaja (autizma).
Stoga bi osim kontrole sluha koju ste obavili i koji je uredan bilo potrebno obaviti i procjenu razvoja te ADOS procjenu. To je jedini priznati i važeći dijagnostički instrument za postavljanje dijagnoza iz spektra autizma. Sastoji se od strukturiranih i djelomično strukturiranih zadataka koji uključuju socijalnu interakciju između ispitivača i djeteta. Ispitivač procjenjuje stupanj djetetova razvoja jezika i komunikacije, uzajamnu socijalnu interakciju, igru, stereotipna ponašanja i sužene interese te sva druga neuobičajena ponašanja. Ovu dijagnostiku možete obaviti na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu ili u Kabinetu Korneo. Klinfo.hr 

Dječak (2,4 godine) još uvijek ne priča i ne izvršava nijednu naredbu

<para>
 Ja sam živjela s njim zadnje 3 godine jer su se on i mama (koja je tijekom te 3 godine živjela u drugoj državi) razveli. Moj otac je bio agresivna osoba, nezadovoljan svojim životom i svim onim što se događalo oko njega. Bio je alkoholičar, bolovao od PTSP-a, bio je ranjavan u ratu itd. Moju mlađu sestru (12) poštovao je i pomagao joj, sve joj je bilo dozvoljeno. Na mene je uvijek svaljivao svu krivicu, povisivao ton, prijetio. Nismo imali normalnu komunikaciju. Imam osjećaj da je takav odnos uzrokovao i u meni ovo agresivno ili temperamentno (ne znam kako se ispravnije izraziti) ponašanje. I u školi i općenito, kada meni ili nekome drugome netko nešto pogrdno kaže, u meni se upali neki “okidač” te odmah krenem govoriti sljedeće: “šta ti imaš meni tako govoriti, hoćeš da ti ja pokažem?” Možda je ovo čudno ponašanje za curu ( išla sam na kickbox pa imam snage i udariti), ali ja jednostavno to ne mogu kontrolirati. Nikada nisam bila jedna od onih cura koje, kada im netko nešto pogrdno kažu: “nemoj, molim te" ili nešto sl. Ja idem u drugu krajnost. Imate li možda savjet kako da se kontroliram i da postanem “normalna?” Puno bi mi to značilo jer ovakvim ponašanjem udaljavam od sebe i osobe koje volim. Hvala!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>prije svega jako mi je žao što je tvoj tata poginuo. Ne znam imaš li u ovom trenutku podršku od nekog s kim si bliska, no svakako bi bilo dobro da je potražiš. Izgubiti člana obitelji – pa čak i člana s kojim nismo imali idealan odnos je prilično stresno. I ako nemamo s kim proraditi svoje osjećaje, podijeliti sve što nas muči (i vezano i nevezano uz gubitak) može nam biti još teže.</para>
<para>Što se tiče tvoje agresije, i sama si dobro zaključila da postoji vjerojatnost da si preuzela obrazac ponašanja koji si vidjela. Taj isti obrazac se može promijeniti ukoliko dovoljan broj puta ponavljaš drugačije. Kako ga promijeniti?</para>
<para>Prvi korak si već napravila a to je da si osvijestila da reagiraš preagresivno. Idući korak jest da prije nego što nešto kažeš počneš u sebi brojati. Fokusiraj se na brojke. Jedno istraživanje kaže da nam treba 90 sekundi da nas onaj prvi val ljutnje prođe. Ako u tom prvom valu brojiš, spriječila si onu svoju najgoru reakciju. Nakon brojanja razmisli što možeš reći i kako reagirati, a da to bude ok za tebe i za one oko tebe.</para>
<para>Ponavljaj, ponavljaj, ponavljaj. Možda će ti na početku trebati malo vremena da se uhodaš u automatsku reakciju brojanja, no sigurna sam da ćeš uz vježbu doći do cilja.</para>
<para>Ako ti je ovo prekomplicirano, moj savjet je da se javiš školskom psihologu/pedagogu i popričaš s njim.</para>
<para>Šaljem ti podršku.</para>

Kako kontrolirati vlastiti bijes i agresivnost? Pozdrav, prvi put se ovako nekome obraćam, ne znam kako to funkcionira pa ću krenuti od početka. Imam 16 godina i prije 10-ak dana poginuo mi je otac. 
    Ja sam živjela s njim zadnje 3 godine jer su se on i mama (koja je tijekom te 3 godine živjela u drugoj državi) razveli. Moj otac je bio agresivna osoba, nezadovoljan svojim životom i svim onim što se događalo oko njega. Bio je alkoholičar, bolovao od PTSP-a, bio je ranjavan u ratu itd. Moju mlađu sestru (12) poštovao je i pomagao joj, sve joj je bilo dozvoljeno. Na mene je uvijek svaljivao svu krivicu, povisivao ton, prijetio. Nismo imali normalnu komunikaciju. Imam osjećaj da je takav odnos uzrokovao i u meni ovo agresivno ili temperamentno (ne znam kako se ispravnije izraziti) ponašanje. I u školi i općenito, kada meni ili nekome drugome netko nešto pogrdno kaže, u meni se upali neki “okidač” te odmah krenem govoriti sljedeće: “šta ti imaš meni tako govoriti, hoćeš da ti ja pokažem?” Možda je ovo čudno ponašanje za curu ( išla sam na kickbox pa imam snage i udariti), ali ja jednostavno to ne mogu kontrolirati. Nikada nisam bila jedna od onih cura koje, kada im netko nešto pogrdno kažu: “nemoj, molim te" ili nešto sl. Ja idem u drugu krajnost. Imate li možda savjet kako da se kontroliram i da postanem “normalna?” Puno bi mi to značilo jer ovakvim ponašanjem udaljavam od sebe i osobe koje volim. Hvala!

Draga čitateljice,
prije svega jako mi je žao što je tvoj tata poginuo. Ne znam imaš li u ovom trenutku podršku od nekog s kim si bliska, no svakako bi bilo dobro da je potražiš. Izgubiti člana obitelji – pa čak i člana s kojim nismo imali idealan odnos je prilično stresno. I ako nemamo s kim proraditi svoje osjećaje, podijeliti sve što nas muči (i vezano i nevezano uz gubitak) može nam biti još teže.
Što se tiče tvoje agresije, i sama si dobro zaključila da postoji vjerojatnost da si preuzela obrazac ponašanja koji si vidjela. Taj isti obrazac se može promijeniti ukoliko dovoljan broj puta ponavljaš drugačije. Kako ga promijeniti?
Prvi korak si već napravila a to je da si osvijestila da reagiraš preagresivno. Idući korak jest da prije nego što nešto kažeš počneš u sebi brojati. Fokusiraj se na brojke. Jedno istraživanje kaže da nam treba 90 sekundi da nas onaj prvi val ljutnje prođe. Ako u tom prvom valu brojiš, spriječila si onu svoju najgoru reakciju. Nakon brojanja razmisli što možeš reći i kako reagirati, a da to bude ok za tebe i za one oko tebe.
Ponavljaj, ponavljaj, ponavljaj. Možda će ti na početku trebati malo vremena da se uhodaš u automatsku reakciju brojanja, no sigurna sam da ćeš uz vježbu doći do cilja.
Ako ti je ovo prekomplicirano, moj savjet je da se javiš školskom psihologu/pedagogu i popričaš s njim.
Šaljem ti podršku. Klinfo.hr 

Kako kontrolirati vlastiti bijes i agresivnost?

<para>
 ” Moja mama ima jednu jako bolesnu prijateljicu koja živi preko puta ulice i često je posjećuje. Jutros je sa svojom prijateljicom išla do grada jer je trebala podići nalaze. Kad se vratila, otac je došao po nju i otišli su na vikendicu raditi. Navečer, kad sam legla, moj otac je također otišao leći. Međutim, nakon pet minuta je ustao i počeo psovati te mojoj mami spočitavati kako su njoj bitne samo prijateljice, a ne on. Moja mama se jako trudi da sve bude kako treba jer mi je otac problematičan i stvara baš puno problema u obitelji. Jednom se dogodila velika svađa između njih koju je moj otac priredio, normalno. On je moju mamu polio vodom i istjerao nas iz kuće, ali mi smo se vratile nakon dva dana. Molim Vas, dajte mi savjet jer ja stvarno ne mogu više gledati moju mamu kako se muči. Hvala!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>ne znam kakav savjet očekuješ, no na početku ti odmah moram reći da bez obzira koliko veliki ili mali bili ne možemo utjecati na druge ljude i njihove odnose. Jedino što možeš je reći roditeljima kako se u cijeloj ovoj priči osjećaš ti. Hoće li oni nešto promijeniti – ne znam – no znam da kao dijete nemaš niti bi trebala imati tu odgovornost da rješavaš konflikte između mame i tate.</para>
<para>Šaljem ti podršku.</para>

Ne mogu više gledati mamu kako se muči zbog tatinog ružnog ponašanja Dobar dan! Ja sam djevojčica od 12 godina i imam jedan problem s ocem. Moj otac neko vrijeme bude normalan, svaki dan me zagrli i odlično se slaže s mamom, a onda dođe “to vrijeme. 
   ” Moja mama ima jednu jako bolesnu prijateljicu koja živi preko puta ulice i često je posjećuje. Jutros je sa svojom prijateljicom išla do grada jer je trebala podići nalaze. Kad se vratila, otac je došao po nju i otišli su na vikendicu raditi. Navečer, kad sam legla, moj otac je također otišao leći. Međutim, nakon pet minuta je ustao i počeo psovati te mojoj mami spočitavati kako su njoj bitne samo prijateljice, a ne on. Moja mama se jako trudi da sve bude kako treba jer mi je otac problematičan i stvara baš puno problema u obitelji. Jednom se dogodila velika svađa između njih koju je moj otac priredio, normalno. On je moju mamu polio vodom i istjerao nas iz kuće, ali mi smo se vratile nakon dva dana. Molim Vas, dajte mi savjet jer ja stvarno ne mogu više gledati moju mamu kako se muči. Hvala!

Draga čitateljice,
ne znam kakav savjet očekuješ, no na početku ti odmah moram reći da bez obzira koliko veliki ili mali bili ne možemo utjecati na druge ljude i njihove odnose. Jedino što možeš je reći roditeljima kako se u cijeloj ovoj priči osjećaš ti. Hoće li oni nešto promijeniti – ne znam – no znam da kao dijete nemaš niti bi trebala imati tu odgovornost da rješavaš konflikte između mame i tate.
Šaljem ti podršku. Klinfo.hr 

Ne mogu više gledati mamu kako se muči zbog tatinog ružnog ponašanja

<para>
 Trajalo je kratko, ali me očito obilježilo. Tijekom odrastanja, bila sam neprihvaćena od rođaka i obitelji te sam se cijeli život osjećala kao “višak”, tj. kao da svima smetam. Kao dijete sam se jako puno bavila poslovima koji nisu bili primjereni djeci, ali nisam imala izbora. U pubertetu su se javili prvi problem, shvatila sam da sam gay. Ni meni, ni mojim udomiteljima to nije bilo teško za shvatiti. Moj se život dodatno zakomplicirao kada je njihov sin obolio na živce. Narednih devet godina sam morala smirivati njegove napadaje panike i bilo je užasno. Priznao mi je što je napravio, ali ja sam ga svejedno mrzila. Nakon nekoliko godina njegovi su napadaji postali toliko agresivni da je završio u zatvoru. Bilo je užasno i utjecalo je na moje mentalno zdravlje. Sada radim i nisam više s tom obitelji, u dobrim smo odnosima, ali ja nisam dobro. Imam napadaje panike, anksioznosti, agrofobije, hipohondrije. Svega sam toga svjesna i trudim se pomoći samoj sebi koliko god mogu. Nisam išla kod psihologa ili psihijatra jer se bojim reakcije na to što sam gay. Strahovi i vrtoglavice su mi svakodnevnica. Materijalno nemam problema, na poslu sam najbolja u onome što radim, imam dosta poznanika, bliske prijatelje i curu. Sve što sam si zacrtala, postigla sam. Zadnjih pola godine postalo mi je jako teško živjeti samoj sa sobom. Ne uživam u ničemu punim plućima, zbog svih tih strahova. Smatram se lošom i jadnom.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>prije svega zaista mi je žao zbog svih trauma koje si doživjela u djetinjstvu – nijedno dijete ne bi trebalo prolaziti kroz to što si ti prošla. Smatram te izuzetno sposobnom zbog svega što si u životu postigla, svojim trudom i zalaganjem.</para>
<para>Iz tvog pisma sam stekla dojam da na svom životnom putu nisi imala podrške: i sada iskreno vjerujem da je vrijeme da je konačno dobiješ.</para>
<para>Proživljene traume i posljedice koje su ostale (napadi panike, agorafobija, hipohondrija…) nisu nešto što bi trebalo “gurnuti pod tepih” – a vjerujem da je takve izražene strahove i prilično teško zatomiti. Stoga ti savjetujem da što prije potražiš podršku psihologa/psihoterapeuta, a po potrebi i psihijatra kako bi se mogla nositi sa svojim strahovima. Prije svega to treba biti osoba koja će ti odgovarati – kao i kada biramo prijatelje imamo određene kriterije koji su nam važni, tako trebamo pristupiti i psihoterapeutu. Uz tu osobu se trebaš osjećati sigurno, ona ti treba biti utočište. I na takvom mjestu sigurno nema prostora za bilo kakve osude: bila neke druge rase, životnih pogleda ili seksualne orijentacije – to je posve nebitno. Šaljem ti podršku i želim ti puno sreće.</para>

Zbog nesretnog djetinjstva borim se s raznoraznim strahovima Poštovani, javljam se jer trebam pomoć. Odrasla sam u udomiteljskoj obitelji u kojoj me sin iz te obitelji kao dijete od šest godina seksualno uznemiravao. 
    Trajalo je kratko, ali me očito obilježilo. Tijekom odrastanja, bila sam neprihvaćena od rođaka i obitelji te sam se cijeli život osjećala kao “višak”, tj. kao da svima smetam. Kao dijete sam se jako puno bavila poslovima koji nisu bili primjereni djeci, ali nisam imala izbora. U pubertetu su se javili prvi problem, shvatila sam da sam gay. Ni meni, ni mojim udomiteljima to nije bilo teško za shvatiti. Moj se život dodatno zakomplicirao kada je njihov sin obolio na živce. Narednih devet godina sam morala smirivati njegove napadaje panike i bilo je užasno. Priznao mi je što je napravio, ali ja sam ga svejedno mrzila. Nakon nekoliko godina njegovi su napadaji postali toliko agresivni da je završio u zatvoru. Bilo je užasno i utjecalo je na moje mentalno zdravlje. Sada radim i nisam više s tom obitelji, u dobrim smo odnosima, ali ja nisam dobro. Imam napadaje panike, anksioznosti, agrofobije, hipohondrije. Svega sam toga svjesna i trudim se pomoći samoj sebi koliko god mogu. Nisam išla kod psihologa ili psihijatra jer se bojim reakcije na to što sam gay. Strahovi i vrtoglavice su mi svakodnevnica. Materijalno nemam problema, na poslu sam najbolja u onome što radim, imam dosta poznanika, bliske prijatelje i curu. Sve što sam si zacrtala, postigla sam. Zadnjih pola godine postalo mi je jako teško živjeti samoj sa sobom. Ne uživam u ničemu punim plućima, zbog svih tih strahova. Smatram se lošom i jadnom.

Draga čitateljice,
prije svega zaista mi je žao zbog svih trauma koje si doživjela u djetinjstvu – nijedno dijete ne bi trebalo prolaziti kroz to što si ti prošla. Smatram te izuzetno sposobnom zbog svega što si u životu postigla, svojim trudom i zalaganjem.
Iz tvog pisma sam stekla dojam da na svom životnom putu nisi imala podrške: i sada iskreno vjerujem da je vrijeme da je konačno dobiješ.
Proživljene traume i posljedice koje su ostale (napadi panike, agorafobija, hipohondrija…) nisu nešto što bi trebalo “gurnuti pod tepih” – a vjerujem da je takve izražene strahove i prilično teško zatomiti. Stoga ti savjetujem da što prije potražiš podršku psihologa/psihoterapeuta, a po potrebi i psihijatra kako bi se mogla nositi sa svojim strahovima. Prije svega to treba biti osoba koja će ti odgovarati – kao i kada biramo prijatelje imamo određene kriterije koji su nam važni, tako trebamo pristupiti i psihoterapeutu. Uz tu osobu se trebaš osjećati sigurno, ona ti treba biti utočište. I na takvom mjestu sigurno nema prostora za bilo kakve osude: bila neke druge rase, životnih pogleda ili seksualne orijentacije – to je posve nebitno. Šaljem ti podršku i želim ti puno sreće. Klinfo.hr 

Zbog nesretnog djetinjstva borim se s raznoraznim strahovima

<para>
 Popije mlijeko samo dok spava. Je li to prolazna faza?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>neka djeca vole više kašaste obroke. Stoga joj nastojte dio mlijeka dati i umiješano u kašice (na primjer sa žitaricama i voćem ili samo sa žitaricama), a ostalo dajte u snu kako joj najbolje ide.</para>

Dijete želi piti mlijeko samo dok spava Poštovani, imam bebicu od 6 mjeseci i 12 dana. Zadnjih 20 dana odbija piti mlijeko, na dohrani je. Bebica je rođena s 3250 g i 52 cm. Sad ima 8000 g i 70 cm. Kašice je prihvatila. 
    Popije mlijeko samo dok spava. Je li to prolazna faza?

Poštovana,
neka djeca vole više kašaste obroke. Stoga joj nastojte dio mlijeka dati i umiješano u kašice (na primjer sa žitaricama i voćem ili samo sa žitaricama), a ostalo dajte u snu kako joj najbolje ide. Klinfo.hr 

Dijete želi piti mlijeko samo dok spava

<para>
 Neurolog je procijenio 2/3 cistična periventrikularna leukomalacija. Za sada su svi nalazi uredni , dijagnosticiran je blagi hipotonus izraženiji na lijevoj strani. Beba sada ima korigirano 4 i pol mj., još se ne smije i to nas najviše brine, prepoznaje lica i glasove , mazna i draga beba. Procjenu psihologa čekamo. Kolike su šanse s obzirom na stanje da se razvije normalno i bude normalno dijete? Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>mozak malog djeteta ima plastičnost što znači da ako su oštećena neka područja njihovu funkciju mogu preuzeti druga. Teško je unaprijed odgovoriti na Vaše pitanje jer se ne može predvidjeti kakav će biti ishod s obzirom na oštećenje posljedično intrakranijalnom krvarenju trećeg stupnja. Bitno je redovito provoditi razvojnu gimnastiku i sve potrebne preglede, dijagnostike i terapije, te se o svemu savjetovati s neuropedijatrom koji bebu prati.</para>
<para> </para>

S obzirom na periventrikularnu leukomalaciju, kolike su šanse da se dijete normalno razvije? Poštovani, dijete rođeno 33+1, male porođajne težine 1380 g, samostalno disalo. Kasnije je dobila sepsu i bakteriju. Na ultrazvuku mozga ustanovljeno krvarenje 3. stupnja. 
    Neurolog je procijenio 2/3 cistična periventrikularna leukomalacija. Za sada su svi nalazi uredni , dijagnosticiran je blagi hipotonus izraženiji na lijevoj strani. Beba sada ima korigirano 4 i pol mj., još se ne smije i to nas najviše brine, prepoznaje lica i glasove , mazna i draga beba. Procjenu psihologa čekamo. Kolike su šanse s obzirom na stanje da se razvije normalno i bude normalno dijete? Hvala!

Poštovana,
mozak malog djeteta ima plastičnost što znači da ako su oštećena neka područja njihovu funkciju mogu preuzeti druga. Teško je unaprijed odgovoriti na Vaše pitanje jer se ne može predvidjeti kakav će biti ishod s obzirom na oštećenje posljedično intrakranijalnom krvarenju trećeg stupnja. Bitno je redovito provoditi razvojnu gimnastiku i sve potrebne preglede, dijagnostike i terapije, te se o svemu savjetovati s neuropedijatrom koji bebu prati.
  Klinfo.hr 

S obzirom na periventrikularnu leukomalaciju, kolike su šanse da se dijete normalno razvije?

<para>
 Nakon toga smo završili u dječjoj bolnici gdje smo napravili nalaze krvi. Rekli su nam da je sve u redu i da nisu potrebne druge pretrage. Međutim, on i dalje povraća, trpi jake bolove, nema proljev ni temperaturu. Koliko bi to moglo potrajati, što da radimo?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako je u pitanju bilo kakav enteralni infekt, koji se manifestira trboboljom povraćanjem to može trajati sedam dana. Ne mora uvijek biti proljeva. Pretpostavljam da su u bolnici isključili druge moguće uzroke. Dobro je da jede manje, a češće obroke, hranu koja nije jače začinjena, niti pržena u dubokim masnoćama, te da uporno pije po malo. Dobro je izbjegavati i koncentrirane šećere.</para>

Dijete već nekoliko dana konstantno povraća i trpi jake bolove Poštovanje, imam dječaka od 13 godina koji povraća već tri dana. Bili smo kod liječnika opće prakse koji sumnja na nekakvu upalu. 
    Nakon toga smo završili u dječjoj bolnici gdje smo napravili nalaze krvi. Rekli su nam da je sve u redu i da nisu potrebne druge pretrage. Međutim, on i dalje povraća, trpi jake bolove, nema proljev ni temperaturu. Koliko bi to moglo potrajati, što da radimo?

Poštovana,
ako je u pitanju bilo kakav enteralni infekt, koji se manifestira trboboljom  povraćanjem to može trajati sedam dana. Ne mora uvijek biti proljeva. Pretpostavljam da su u bolnici isključili druge moguće uzroke. Dobro je da jede manje, a češće obroke, hranu koja nije jače začinjena, niti pržena u dubokim masnoćama, te da uporno pije po malo. Dobro je izbjegavati i koncentrirane šećere. Klinfo.hr 

Dijete već nekoliko dana konstantno povraća i trpi jake bolove

<para>
 Kad ga podignem šuti, smije se i igra. Ponekad i za vrijeme hranjenja plače i vrti se. Hranim ga Nan 1 adaptiranim mlijekom. U zadnje vrijeme jako slini i gura ruke u usta. Povezivala sam to s grčevima, ali nije mi jasno zašto plače samo u ležećem položaju? Nema nikakav osip, temperaturu, stolicu ima svaki dan (zlatno žutu s primjesom zelene), respiratorni sustav je u redu. Nadam se da ćete imati dovoljno simptoma za neki zaključak. Hvala na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>normalno je da dijete u ovoj dobi stavlja rukice u usta i slini, tako da to nije patologija. Što se tiče položaja, pokušajte ga popodne staviti u polupovišeni položaj (znači na blago nakošeno uzglavlje) što je antirefluksni položaj, ako mu to godi onda tako prakticirajte. No, ako i tada plače, znači da se vjerojatno samo želi nositi.</para>

Dijete intezivno plače u ležećem položaju Poštovani, beba stara 3 mjeseca intenzivno plače u ležećem položaju. Ujutro je super i bez problema leži i igra se, no popodne čim ga spustim počinje urlanje. 
    Kad ga podignem šuti, smije se i igra. Ponekad i za vrijeme hranjenja plače i vrti se. Hranim ga Nan 1 adaptiranim mlijekom. U zadnje vrijeme jako slini i gura ruke u usta. Povezivala sam to s grčevima, ali nije mi jasno zašto plače samo u ležećem položaju? Nema nikakav osip, temperaturu, stolicu ima svaki dan (zlatno žutu s primjesom zelene), respiratorni sustav je u redu. Nadam se da ćete imati dovoljno simptoma za neki zaključak. Hvala na odgovoru.

Poštovana,
normalno je da dijete u ovoj dobi stavlja rukice u usta i slini, tako da to nije patologija. Što se tiče položaja, pokušajte ga popodne staviti u polupovišeni položaj (znači na blago nakošeno uzglavlje) što je antirefluksni položaj, ako mu to godi onda tako prakticirajte. No, ako i tada plače, znači da se vjerojatno samo želi nositi. Klinfo.hr 

Dijete intezivno plače u ležećem položaju

<para>
 U studenom sam imao odnos s muškarcem, i od tada pa nadalje, ali ne tako često, upražnjavao sam seks s muškarcima. Bojim se što će reći okolina, želim se tome oduprijeti i tražiti djevojke, ali mi se uvijek ispočetka javlja želja i požuda za muškarcima. Kako da se riješim ovog problema? Moram Vam reći da se osjećam jako neugodno dok Vam ovo pišem. Unaprijed sam Vam zahvalan na odgovoru!
</para>
<para>Dragi čitatelju,</para>
<para>prije svega pozdravljam tvoj prvi korak, a za koji vjerujem da nije bio jednostavan – to što si se javio nama. Biti po nekim odlikama drugačiji u našoj kulturi nije nimalo lako. Iskreno se nadam da će se i to s vremenom promijeniti.</para>
<para>Vjerujem da te strah reakcija okoline. I koliko god se trudili, pa i uklapali u tu okolinu sigurna sam da će opet biti onih koji naše postupke zbog nečega neće odobravati, koji će nas osuđivati i prosuđivati. Zadovoljiti kriterije okoline je nemoguće, jer će se uvijek naći netko kome nećemo biti po volji – bez obzira na to o čemu se radilo. Ima li onda smisla uopće se truditi da nas ta ista okolina na nekoj površnoj razini prihvati? Govori li to prihvaćanje od strane okoline išta o konkretnoj osobi koja jest ili nije prihvaćena?</para>
<para>Nedavno sam u novinama vidjela jako ružne komentare na račun vjenčanja svoje kolegice iz osnovne škole s jednom osobom iz javnog života. Komentar su toliko ružni da mi je zaista bilo nevjerojatno do koje mjere i stupnja zločestoće su ljudi spremni ići, iako osobno ne poznaju niti nju niti njezinog supruga. Sve su zaključili na temelju njezinog izgleda (????). Po tvom mišljenju, što bi ta žena trebala? Otkazati vjenčanje? Rastati se? Pokušati udovoljiti okolini? Vjerujem da ti je u ovom konkretnom primjeru jasno kako je potpuno besmisleno uopće truditi se objašnjavati svoje postupke okolini.</para>
<para>To što ti se javlja želja i požuda za muškarcima nije nešto čega bi se trebao sramiti i “riješiti”. Ako gajiš osjećaje prema istom spolu – to nije razlog zbog kojega bi te okolina trebala odbaciti: ukoliko to netko čini, to možda čini iz neznanja, straha ili pak vlastite ograničenosti. I to nema veze s tobom. Moj savjet je da kažeš sam sebi da se prihvaćaš takvim kakav jesi, da ljudi reagiraju tako kako reagiraju iz neznanja i da je to njihov problem.</para>
<para>Ti nisi Pale sam na svijetu. Postoji još ljudi koji su homoseksualci, a postoje i oni koji nisu, ali ih prihvaćaju – jer gledaju osobu, a ne spolnu orijentaciju. Tebe ne određuje tvoja spolna orijentacija, ti si prije svega netko tko ima svoje vrline i mane, osoba. Da će biti onih koji će te osuđivati i neće odobravati tvoje postupke, vjerojatno hoće. No, to nije nešto zbog čega bi se trebao “riješiti svog problema”. Nitko na svijetu nije pošteđen osuda i kritika, pa čak ni oni koji rade sve po nekim uvriježenim pravilima. Uvijek će se naći netko tko će osuditi neko naše ponašanje.</para>
<para>Možda moj odgovor nije išao u smjeru koji si želio jer ti ja, naime, ne mogu dati recept kako da se riješiš dijela sebe. Mogu ti jedino pomoći da se prihvatiš i ništa drugo za mene ne bi bilo etično.</para>
<para>U svakom slučaju, moj savjet jest da ukoliko imaš mogućnosti i želje da se uključiš u proces savjetovanja ili psihoterapije – vjerujem da bi ti razgovor mogao pomoći da se usmjeriš, otkriješ što želiš, ojačaš.</para>
<para>Želim ti puno sreće.</para>

Privlači me isti spol i ne mogu se tome oduprijeti Poštovana, imam 21 godinu i živim u Novom Sadu. Imam jedan problem. Kada sam napunio 18 godina, do tada, ali i nakon punoljetnosti, privlačile su me djevojke. 
    U studenom sam imao odnos s muškarcem, i od tada pa nadalje, ali ne tako često, upražnjavao sam seks s muškarcima. Bojim se što će reći okolina, želim se tome oduprijeti i tražiti djevojke, ali mi se uvijek ispočetka javlja želja i požuda za muškarcima. Kako da se riješim ovog problema? Moram Vam reći da se osjećam jako neugodno dok Vam ovo pišem. Unaprijed sam Vam zahvalan na odgovoru!

Dragi čitatelju,
prije svega pozdravljam tvoj prvi korak, a za koji vjerujem da nije bio jednostavan – to što si se javio nama. Biti po nekim odlikama drugačiji u našoj kulturi nije nimalo lako. Iskreno se nadam da će se i to s vremenom promijeniti.
Vjerujem da te strah reakcija okoline. I koliko god se trudili, pa i uklapali u tu okolinu sigurna sam da će opet biti onih koji naše postupke zbog nečega neće odobravati, koji će nas osuđivati i prosuđivati. Zadovoljiti kriterije okoline je nemoguće, jer će se uvijek naći netko kome nećemo biti po volji – bez obzira na to o čemu se radilo. Ima li onda smisla uopće se truditi da nas ta ista okolina na nekoj površnoj razini prihvati? Govori li to prihvaćanje od strane okoline išta o konkretnoj osobi koja jest ili nije prihvaćena?
Nedavno sam u novinama vidjela jako ružne komentare na račun vjenčanja svoje kolegice iz osnovne škole s jednom osobom iz javnog života. Komentar su toliko ružni da mi je zaista bilo nevjerojatno do koje mjere i stupnja zločestoće su ljudi spremni ići, iako osobno ne poznaju niti nju niti njezinog supruga. Sve su zaključili na temelju njezinog izgleda (????). Po tvom mišljenju, što bi ta žena trebala? Otkazati vjenčanje? Rastati se? Pokušati udovoljiti okolini? Vjerujem da ti je u ovom konkretnom primjeru jasno kako je potpuno besmisleno uopće truditi se objašnjavati svoje postupke okolini.
To što ti se javlja želja i požuda za muškarcima nije nešto čega bi se trebao sramiti i “riješiti”. Ako gajiš osjećaje prema istom spolu – to nije razlog zbog kojega bi te okolina trebala odbaciti: ukoliko to netko čini, to možda čini iz neznanja, straha ili pak vlastite ograničenosti. I to nema veze s tobom. Moj savjet je da kažeš sam sebi da se prihvaćaš takvim kakav jesi, da ljudi reagiraju tako kako reagiraju iz neznanja i da je to njihov problem.
Ti nisi Pale sam na svijetu. Postoji još ljudi koji su homoseksualci, a postoje i oni koji nisu, ali ih prihvaćaju – jer gledaju osobu, a ne spolnu orijentaciju. Tebe ne određuje tvoja spolna orijentacija, ti si prije svega netko tko ima svoje vrline i mane, osoba. Da će biti onih koji će te osuđivati i neće odobravati tvoje postupke, vjerojatno hoće. No, to nije nešto zbog čega bi se trebao “riješiti svog problema”. Nitko na svijetu nije pošteđen osuda i kritika, pa čak ni oni koji rade sve po nekim uvriježenim pravilima. Uvijek će se naći netko tko će osuditi neko naše ponašanje.
Možda moj odgovor nije išao u smjeru koji si želio jer ti ja, naime, ne mogu dati recept kako da se riješiš dijela sebe. Mogu ti jedino pomoći da se prihvatiš i ništa drugo za mene ne bi bilo etično.
U svakom slučaju, moj savjet jest da ukoliko imaš mogućnosti i želje da se uključiš u proces savjetovanja ili psihoterapije – vjerujem da bi ti razgovor mogao pomoći da se usmjeriš, otkriješ što želiš, ojačaš.
Želim ti puno sreće. Klinfo.hr 

Privlači me isti spol i ne mogu se tome oduprijeti

<para>
 Međutim, sin je oduvijek bio živahan i priznajem vrlo težak za odgojiti. Stalno sam morala ići u školu zbog njegovog divljeg ponašanja. Suprug i ja pokušali smo s kaznama, zabranama, vikom, razgovorom. Čak smo i pokušali da sve ide svojim tokom, ali bezuspješno, postalo je još i gore. Navedeni sin počeo je krasti akohol, cigarete i ostale stvari koje mu osobno nisu potrebne. Napominjem da nikada ništa nije uzeo iz kuće u kojoj živimo. Nakon teških krađa završava u istražnom zatvoru. Redovito mu dolazimo u posjet i s njime razgovaramo. Priznaje kako je bio budala i lud te da će sve biti dobro kad izađe. Obećaje da će naći i posao. Sada kad je izašao, dolazi kući tek kasno navečer. Pokušali smo s njime razgovarati, ali bezuspješno. Jedina naša komunikacija je pozdravljanje kad izađe iz sobe. Molimo ga da sjedne s nama, ali njegov odgovor je “ne sada.” U mjesec i pol, nakon što je izašao iz zatvora, opet je počinio zločin teške krađe. Očajna sam, ne znam više kome da se obratim. Stalno se vrtimo u krug. Sin mi ima 21 godinu. Svaki put mi kaže kako me voli. Kako doprijeti do njega?
</para>
<para>Draga nemoćna mama,</para>
<para>iz Vašeg pisma sam mogla osjetiti koliko Vam je teško i koliko se bezizlazno osjećate. Vjerujem da Vam nije nimalo lako i tim više mi je žao što Vam ne mogu dati jedan konkretan savjet ili brzi recept koji bi Vam pomogao u odnosu sa sinom. No ono što mogu jest pomoću pitanja Vas usmjeriti prema ishodu.</para>
<para>Prema Vašem pismu sam zaključila da ste Vi i suprug pokušali puno toga da utječete na sina: razgovori, kazne, zabrane, vika… Smatrate li da postoji još nešto što niste probali?</para>
<para>S obzirom na to da ništa nije urodilo plodom, jedini način da zapravo pomognete sinu jest taj da ovaj put zaista snosi posljedice i da se njegova odgovornost prebaci na njega. Kako? Prije svega možete postaviti uvjete: jasno reći sinu što očekujete od njega i što će se dogoditi ukoliko to ne napravi. Ako ste imali dogovor da će naći posao, da neće krasti – koja je posljedica (osim kaznene) u tom slučaju? Ne znam sudjeluje li na koji način u kućnom budžetu, obavezama i slično: no ako ne sudjeluje, je li Vam to u redu? Jeste li mu jasno dali do znanja što u tom slučaju? I u konačnici, jeste li spremni biti dosljedni i pridržavati se tih posljedica?</para>
<para>Nažalost, čini mi se da su posljedice jedini način da pomognete sinu. Sve drugo je medvjeđa usluga. Znam da nije lako na takav način funkcionirati s djetetom – no budite svjesni da sve drugo što ste probali nije funkcioniralo i da nije pomoglo da doprite do njega.</para>
<para>Zašto Vaš sin čini sve što čini – imam premalo informacija da bi o tome mogla nagađati. Neki razlog uvijek postoji. No koji god razlog bio, imajte na umu da niti jedan ne opravdava takvo ponašanje. Možemo razumjeti pozadinu nečijeg ponašanja – no to nipošto ne znači da bi to isto ponašanje trebali i tolerirati.</para>
<para>Hoće li se ponašanje Vašeg sina promijeniti ili ne – velikim djelom ovisi o njemu i na taj dio nemate utjecaja. Ali, možete biti sigurni da se ponašanje neće promijeniti ako i dalje nastavite činiti isto. Vaš sin je odrasla, punoljetna osoba i nažalost ako ne želi pomoć, ako odbija promjenu unatoč prilično ozbiljnim posljedicama, Vaše su ruke vezane. Možete ustrajati u tome da mu nudite podršku i pomoć, da osvijestite da su i granice koje postavljate zapravo podrška, te da budete svjesni da je za promjenu potrebna suradnja s obje strane.</para>
<para>Moj savjet jest da se također obratite stručnjaku za pomoć koji će Vam biti podrška u trenutnoj situaciji.</para>

Kako se postaviti prema sinu koji ima problema sa zakonom? Poštovana, majka sam troje djece. Blizance, kćer i sina dobila sam u prvoj vezi. Nakon pet godina upoznajem sadašnjeg supruga te dobivamo kćerkicu. 
    Međutim, sin je oduvijek bio živahan i priznajem vrlo težak za odgojiti. Stalno sam morala ići u školu zbog njegovog divljeg ponašanja. Suprug i ja pokušali smo s kaznama, zabranama, vikom, razgovorom. Čak smo i pokušali da sve ide svojim tokom, ali bezuspješno, postalo je još i gore. Navedeni sin počeo je krasti akohol, cigarete i ostale stvari koje mu osobno nisu potrebne. Napominjem da nikada ništa nije uzeo iz kuće u kojoj živimo. Nakon teških krađa završava u istražnom zatvoru. Redovito mu dolazimo u posjet i s njime razgovaramo. Priznaje kako je bio budala i lud te da će sve biti dobro kad izađe. Obećaje da će naći i posao. Sada kad je izašao, dolazi kući tek kasno navečer. Pokušali smo s njime razgovarati, ali bezuspješno. Jedina naša komunikacija je pozdravljanje kad izađe iz sobe. Molimo ga da sjedne s nama, ali njegov odgovor je “ne sada.” U mjesec i pol, nakon što je izašao iz zatvora, opet je počinio zločin teške krađe. Očajna sam, ne znam više kome da se obratim. Stalno se vrtimo u krug. Sin mi ima 21 godinu. Svaki put mi kaže kako me voli. Kako doprijeti do njega?

Draga nemoćna mama,
iz Vašeg pisma sam mogla osjetiti koliko Vam je teško i koliko se bezizlazno osjećate. Vjerujem da Vam nije nimalo lako i tim više mi je žao što Vam ne mogu dati jedan konkretan savjet ili brzi recept koji bi Vam pomogao u odnosu sa sinom. No ono što mogu jest pomoću pitanja Vas usmjeriti prema ishodu.
Prema Vašem pismu sam zaključila da ste Vi i suprug pokušali puno toga da utječete na sina: razgovori, kazne, zabrane, vika… Smatrate li da postoji još nešto što niste probali?
S obzirom na to da ništa nije urodilo plodom, jedini način da zapravo pomognete sinu jest taj da ovaj put zaista snosi posljedice i da se njegova odgovornost prebaci na njega. Kako? Prije svega možete postaviti uvjete: jasno reći sinu što očekujete od njega i što će se dogoditi ukoliko to ne napravi. Ako ste imali dogovor da će naći posao, da neće krasti – koja je posljedica (osim kaznene) u tom slučaju? Ne znam sudjeluje li na koji način u kućnom budžetu, obavezama i slično: no ako ne sudjeluje, je li Vam to u redu? Jeste li mu jasno dali do znanja što u tom slučaju? I u konačnici, jeste li spremni biti dosljedni i pridržavati se tih posljedica?
Nažalost, čini mi se da su posljedice jedini način da pomognete sinu. Sve drugo je medvjeđa usluga. Znam da nije lako na takav način funkcionirati s djetetom – no budite svjesni da sve drugo što ste probali nije funkcioniralo i da nije pomoglo da doprite do njega.
Zašto Vaš sin čini sve što čini – imam premalo informacija da bi o tome mogla nagađati. Neki razlog uvijek postoji. No koji god razlog bio, imajte na umu da niti jedan ne opravdava takvo ponašanje. Možemo razumjeti pozadinu nečijeg ponašanja – no to nipošto ne znači da bi to isto ponašanje trebali i tolerirati.
Hoće li se ponašanje Vašeg sina promijeniti ili ne – velikim djelom ovisi o njemu i na taj dio nemate utjecaja. Ali, možete biti sigurni da se ponašanje neće promijeniti ako i dalje nastavite činiti isto. Vaš sin je odrasla, punoljetna osoba i nažalost ako ne želi pomoć, ako odbija promjenu unatoč prilično ozbiljnim posljedicama, Vaše su ruke vezane. Možete ustrajati u tome da mu nudite podršku i pomoć, da osvijestite da su i granice koje postavljate zapravo podrška, te da budete svjesni da je za promjenu potrebna suradnja s obje strane.
Moj savjet jest da se također obratite stručnjaku za pomoć koji će Vam biti podrška u trenutnoj situaciji. Klinfo.hr 

Kako se postaviti prema sinu koji ima problema sa zakonom?

<para>
 On je odličan učenik i usprkos svemu on puno radi i trudi se. Roditelji pokušavaju sve i svašta. Kćer je bila na razgovoru i kod pedagogice i ravnateljice, ali se ništa ne poduzima. Kad je ravnateljica vidi da ide u školu, kaže da joj pada mrak na oči. Kćer i zet odgajaju djecu u krćanskom duhu, imaju ih četvero, ali samo ovaj najstariji ima problema. Govore mu da je papa, smiju mu se, tuku ga, a kada treba ići doma, ne može naći cipele jer mu ih sakriju. Zna se dogoditi da ih traži i po pola sata. Više ne znamo kome da se obratimo, sve je to uzelo previše maha. Neki dan su ga na izletu bacili niz padinu i da nije bilo voditelja, mali bi se razbio. On se još uvijek ne zatvara u sebe, voli pričati i sve nam kaže. Dijete se boji ići u školu. Ukoliko se ništa ne riješi, kćer je rekla da će o svemu obavijestiti i medije. Što da učinimo?
</para>
<para>Draga baka,</para>
<para>moj odgovor će biti vrlo jasan i direktan: moj savjet jest da se roditelji obrate svim nadležnim institucijama koje su dužne reagirati kada je u pitanju nasilje nad djecom. Primjeri koje ste naveli su primjeri i fizičkog i psihičkog zlostavljanja i na sve to je bila dužna reagirati škola i zaštititi Vašeg unuka. Budući da škola nije reagirala niti zaštitila Vašeg unuka, moj savjet je da dopis s kronologijom događanja njegovi roditelji upute:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Centru za socijalnu skrb</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pravobraniteljici za djecu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ministarstvu znanosti i obrazovanja</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Nadalje, također bi savjetovala da se dječak ne traumatizira dodatno svakodnevnim odlascima u školu ukoliko ga nadležni u školi i institucije ne mogu zaštititi. Neka se roditelji jave u Polikliniku za zaštitu djece Grada Zagreba koji će razgovarati s njima i djetetom i savjetovati ih što i kako dalje.</para>
<para>Šaljem Vam podršku.</para>

Zbog zlostavljanja vršnjaka dijete se boji ići u školu Dobar dan, imam jedno pitanje, a tiče se mog maloljetnog unuka koji ide u 7. razred. Konstantno trpi maltretiranje u školi od prvog razreda. Sad je već došlo do toga da se boji ići u školu. 
    On je odličan učenik i usprkos svemu on puno radi i trudi se. Roditelji pokušavaju sve i svašta. Kćer je bila na razgovoru i kod pedagogice i ravnateljice, ali se ništa ne poduzima. Kad je ravnateljica vidi da ide u školu, kaže da joj pada mrak na oči. Kćer i zet odgajaju djecu u krćanskom duhu, imaju ih četvero, ali samo ovaj najstariji ima problema. Govore mu da je papa, smiju mu se, tuku ga, a kada treba ići doma, ne može naći cipele jer mu ih sakriju. Zna se dogoditi da ih traži i po pola sata. Više ne znamo kome da se obratimo, sve je to uzelo previše maha. Neki dan su ga na izletu bacili niz padinu i da nije bilo voditelja, mali bi se razbio. On se još uvijek ne zatvara u sebe, voli pričati i sve nam kaže. Dijete se boji ići u školu. Ukoliko se ništa ne riješi, kćer je rekla da će o svemu obavijestiti i medije. Što da učinimo?

Draga baka,
moj odgovor će biti vrlo jasan i direktan: moj savjet jest da se roditelji obrate svim nadležnim institucijama koje su dužne reagirati kada je u pitanju nasilje nad djecom. Primjeri koje ste naveli su primjeri i fizičkog i psihičkog zlostavljanja i na sve to je bila dužna reagirati škola i zaštititi Vašeg unuka. Budući da škola nije reagirala niti zaštitila Vašeg unuka, moj savjet je da dopis s kronologijom događanja njegovi roditelji upute:


   
      Centru za socijalnu skrb
   
   
      Pravobraniteljici za djecu
   
   
      Ministarstvu znanosti i obrazovanja
   


Nadalje, također bi savjetovala da se dječak ne traumatizira dodatno svakodnevnim odlascima u školu ukoliko ga nadležni u školi i institucije ne mogu zaštititi. Neka se roditelji jave u Polikliniku za zaštitu djece Grada Zagreba koji će razgovarati s njima i djetetom i savjetovati ih što i kako dalje.
Šaljem Vam podršku. Klinfo.hr 

Zbog zlostavljanja vršnjaka dijete se boji ići u školu

<para>
 Priča, pjeva, broji na engleskom. Kad je nešto pitam, ona ponavlja za mnom, nema odgovora. Kad je pitam što je danas radila, ona ništa ne kaže već samo ponavlja pitanje za mnom. Upisala sam je u vrtić. Kad dođem po nju i pitam je što je radila, ona mi kaže da se igrala s djecom, udario me dječak i to je to. Neki dan sam je čula da pjeva neku pjesmu koju je naučila u vrtiću. Odgajateljice mi kažu da kad je nešto pitaju, isto neće svaki put odgovoriti. Možda se malo i njih stidi. U zadnje vrijeme sam primijetila da se malo popravlja. Ali, kad čujem djecu njezinog uzrasta kako pričaju, malo se zabrinem. Ona zna reći: “hoću piškiti”, “hoću jesti”, “hoću bocu soka”, “mama tu si”, “što radiš mama?” Ne znam imam li osnova za brigu? Kad joj kažem da donese loptu, ona je donese. Ponekad se dogodi da je ne želi donijeti. Malo je teže naravi. Hvala!
</para>
<para>Poštovana čitateljice,</para>
<para>prema navodima u Vašem upitu postoje elementi koji mogu biti povezani s komunikacijskim i jezičnim teškoćama. Naime, djevojčice u toj dobi su već jako dobri komunikatori s gramatički urednim tročlanim rečenicama. Adekvatna usmjerenost na komunikacijskog partnera (roditelja, odgajatelja, prijatelja) i uredna pažnja (pogotovo slušna pažnja) omogućavaju trogodišnjacima da sudjeluju u konverzaciji, odgovaraju na pitanja (Tko?, Što?, Gdje?) i izvršavaju naloge.</para>
<para>Engleski jezik je jako privlačan djeci jer se njime često koriste njihovi crtani junaci. Ako je djevojčica previše izložena crtićima ili zabavnim emisijama, preporučujem da ih izbacite na neko vrijeme. Rana izloženost djeteta sadržajima s TV-a ili You Tube-a ne pomaže adekvatnom razvoju dvosmjerne komunikacije i slušne pažnje. S obzirom na to da postoji osnova za prisutnost poteškoća na razini komunikacije, jezičnog razumijevanja i slušne pažnje preporučam Vam da učinite logopedsku obradu. Ukoliko ste iz Zagreba možete se javiti i u naš kabinet Korneo. Također preporučam pregled dječjeg psihologa kako bi se utvrdilo opće stanje pažnje.</para>

Djevojčica ne odgovara na naša pitanja, a engleski priča bolje od hrvatskog Pozdrav, imam curicu od 3 godine i 9 mjeseci. Jako je spretna, razigrana djevojčica. Motorika joj je odlična. Međutim, mene brine njezin govor. Bolje zna pričati engleski od našeg jezika. 
    Priča, pjeva, broji na engleskom. Kad je nešto pitam, ona ponavlja za mnom, nema odgovora. Kad je pitam što je danas radila, ona ništa ne kaže već samo ponavlja pitanje za mnom. Upisala sam je u vrtić. Kad dođem po nju i pitam je što je radila, ona mi kaže da se igrala s djecom, udario me dječak i to je to. Neki dan sam je čula da pjeva neku pjesmu koju je naučila u vrtiću. Odgajateljice mi kažu da kad je nešto pitaju, isto neće svaki put odgovoriti. Možda se malo i njih stidi. U zadnje vrijeme sam primijetila da se malo popravlja. Ali, kad čujem djecu njezinog uzrasta kako pričaju, malo se zabrinem. Ona zna reći: “hoću piškiti”, “hoću jesti”, “hoću bocu soka”, “mama tu si”, “što radiš mama?” Ne znam imam li osnova za brigu? Kad joj kažem da donese loptu, ona je donese. Ponekad se dogodi da je ne želi donijeti. Malo je teže naravi. Hvala!

Poštovana čitateljice,
prema navodima u Vašem upitu postoje elementi koji mogu biti povezani s komunikacijskim i jezičnim teškoćama. Naime, djevojčice u toj dobi su već jako dobri komunikatori s gramatički urednim tročlanim rečenicama. Adekvatna usmjerenost na komunikacijskog partnera (roditelja, odgajatelja, prijatelja) i uredna pažnja (pogotovo slušna pažnja) omogućavaju trogodišnjacima da sudjeluju u konverzaciji, odgovaraju na pitanja (Tko?, Što?, Gdje?) i izvršavaju naloge.
Engleski jezik je jako privlačan djeci jer se njime često koriste njihovi crtani junaci. Ako je djevojčica previše izložena crtićima ili zabavnim emisijama, preporučujem da ih izbacite na neko vrijeme. Rana izloženost djeteta sadržajima s TV-a ili You Tube-a ne pomaže adekvatnom razvoju dvosmjerne komunikacije i slušne pažnje. S obzirom na to da postoji osnova za prisutnost poteškoća na razini komunikacije, jezičnog razumijevanja i slušne pažnje preporučam Vam da učinite logopedsku obradu. Ukoliko ste iz Zagreba možete se javiti i u naš kabinet Korneo. Također preporučam pregled dječjeg psihologa kako bi se utvrdilo opće stanje pažnje. Klinfo.hr 