Postroll

Preroll

<para>
 Međutim, kako mi je ovo prvo dijete, dosta sam zabrinuta po pitanju njenog disanja. Naime, kad zaspi, često se već nakon pola sata probudi i migolji, briše glavicu o podlogu, diže glavicu prema gore te prilikom disanja čuje se kao da joj je pun nosić. Dakle, nema hroptanja iz grla, nego baš iz nosića. Stavljali smo joj po 1 ml fiziološke u svaku nosnicu te pokušavali aspirirati s aspiratorom na usisivač, međutim, nije ništa izašlo van, a ona još uvijek teško diše. Prilikom hranjenja nema problema s disanjem. Imam osjećaj da je to muči, a da fiziološka u kombinaciji s aspiratorom ne dovodi do rješenja. Možete li mi predložiti nešto drugo? Unaprijed hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>možete probati kapi hipertonične otopine morske vode koje se mogu primijeniti i kod novorođenčeta. Prema onome što pričate kako beba lijepo jede i napreduje stječe se dojam da je disanje čujno samo zbog mekih nosnih hrskavica što nije patologija. No, ako Vas to muči preporučam da se ranije javite izabranom pedijatru.</para>

Nosić pun sekreta i otežano disanje bebice od tri tjedna Dijete staro 3 tjedna, zdravo, dobro napreduje, dobiva na težini uredno. Termin za prvi posjet pedijatru je za tjedan dana. 
    Međutim, kako mi je ovo prvo dijete, dosta sam zabrinuta po pitanju njenog disanja. Naime, kad zaspi, često se već nakon pola sata probudi i migolji, briše glavicu o podlogu, diže glavicu prema gore te prilikom disanja čuje se kao da joj je pun nosić. Dakle, nema hroptanja iz grla, nego baš iz nosića. Stavljali smo joj po 1 ml fiziološke u svaku nosnicu te pokušavali aspirirati s aspiratorom na usisivač, međutim, nije ništa izašlo van, a ona još uvijek teško diše. Prilikom hranjenja nema problema s disanjem. Imam osjećaj da je to muči, a da fiziološka u kombinaciji s aspiratorom ne dovodi do rješenja. Možete li mi predložiti nešto drugo? Unaprijed hvala!

Poštovana,
možete probati kapi hipertonične otopine morske vode koje se mogu primijeniti i kod novorođenčeta. Prema onome što pričate kako beba lijepo jede i napreduje stječe se dojam da je disanje čujno samo zbog mekih nosnih hrskavica što nije patologija. No, ako Vas to muči preporučam da se ranije javite izabranom pedijatru. Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

IVA PALČIĆ

Bolja ja

Nosić pun sekreta i otežano disanje bebice od tri tjedna

<para>77 – MCV 81,4 – RDW 10,8 – hematokrit 0,307 – trombociti 239 – MPV 6,2 – leukociti 7,46 – hemoglobin 105 – MCH 27,9 – MCHC 3643 – limfociti 5812 – granulociti 1 – monociti 7 – limfociti% 78,0 -granulociti% 9 – monociti% 9. Hvala!</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>crvena krvna slika je uredna, ali se u bijeloj čine nešto smanjeni granulociti na račun limfocita, što može biti u sklopu viroze, ali i zbog nekih drugih stanja, tipa pojave antigranulocitnih protutijela itd. Najbolje bi bilo da krvnu sliku interpretira pedijatar koji Vas je i poslao da je napravite. Interpretacija nije ovisna samo o dobi, već i o simptomima koje dijete ima.</para>

Krvna slika bebe od šest mjeseci Radili smo krvnu sliku bebe od šest mjeseci pa me zanima na što bi mogli ukazivati rezultati. Eritrociti 3. 77 – MCV 81,4 – RDW 10,8 – hematokrit 0,307 – trombociti 239 – MPV 6,2 – leukociti 7,46 – hemoglobin 105 – MCH 27,9 – MCHC 3643 – limfociti 5812 – granulociti 1 – monociti 7 – limfociti% 78,0 -granulociti% 9 – monociti% 9. Hvala!
Poštovani,
crvena krvna slika je uredna, ali se u bijeloj čine nešto smanjeni granulociti na račun limfocita, što može biti u sklopu viroze, ali i zbog nekih drugih stanja, tipa pojave antigranulocitnih protutijela itd. Najbolje bi bilo da krvnu sliku interpretira pedijatar koji Vas je i poslao da je napravite. Interpretacija nije ovisna samo o dobi, već i o simptomima koje dijete ima. Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Krvna slika bebe od šest mjeseci

<para>
 Ipak, on može unositi miksanu hranu na usta, ali količinski nikada nije tolerirao veću količinu hrane, cca 130-150 ml. Ako mu dam više od navedenog, sve povrati. Od rođenja je stagnirao i jedva malo napredovao, pa čak i onda kada je hranjen nazogastričnom sondom. Neuropedijatrica predlaže pregled gastroenterologa i da mu se ugradi PEG. Međutim, to mi je teško za prihvatiti jer se bojim mogućih komplikacija i ne znam kako bi to funkcioniralo s obzirom na to da od rođenja ima problema s povraćanjem i tegobe s trbuhom (često podriguje, ima vjetrove, na nalazu UZV-a piše izražen meteorizam, kao i to da ni s nazogastičnom sondom ne tolerira više hrane nego što unese na usta). Je li u ovakvom stanju PEG opravdan i mogu li osobe koje imaju PEG unositi hranu i na usta? Bez obzira na njegovu pothranjenost, ne vidim potrebu za time jer kao što sam i navela, smatram da je problem u količini i eventualno vrsti hrane. Možda je u pitanju i neki drugi problem u trbuhu koji naravno nikada nije ispitan. Kada sam pedijatrici rekla da bih voljela da podrobnije ispitaju njegov trbuščić, ona nas je poslala na pasažu. Dijete je dobro ozračeno, a ja ni blizu odgovora i rješenja na njegove probleme. Naravno, nikada mi nisu predložili koje dodatke i napitke bi moje dijete trebalo konzumirati kako bi se stanje popravilo. Ova situacija me dovodi u depresiju i očaj. Na koji mu način mogu pomoći?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>savjetovala bih zaista da s dječakom posjetite gastroenterologa jer ćete na taj način riješiti većinu svojih dilema. Nije neobično da dijete s posebnim potrebama ima poteškoće s hranjenjem, kao i s unosom količine hrane koja će zadovoljiti energetske potrebe koje su u takvom slučaju česte, još i veće od prosjeka (svaka kronična bolest povećava potrebu za energijom). Ukoliko se to ne može ni na koji način kompenzirati na usta tada se može odlučiti na hranjenje putem PEG-a, iako s postavljenim PEG-om dijete može dio jesti i dalje na usta. Komplikacije su rijetke. A iz mog iskustva korist je u takvim slučajevima vrlo velika, puno je manje smetnji tipa podrigivanja, povraćanja i slično, a kalorijska potreba se dobro može ispunit. Ipak, ako želite provjeriti i druge mogućnosti, posjetite gastroenterologa. Može se pokušati još dodatno modificirati prehrana dopunom s hiperkalorijskim napitcima i vidjeti pokazuje li to rezultate.</para>

Je li djetetu s posebnim potrebama potreban PEG? Lijep pozdrav, imam dijete s posebnim potrebama, koje shodno svojoj dijagnozi ima probleme s hranjenjem i napredovanjem od rođenja. Jako je neuhranjen, ima pet godina i osam kg. 
    Ipak, on može unositi miksanu hranu na usta, ali količinski nikada nije tolerirao veću količinu hrane, cca 130-150 ml. Ako mu dam više od navedenog, sve povrati. Od rođenja je stagnirao i jedva malo napredovao, pa čak i onda kada je hranjen nazogastričnom sondom. Neuropedijatrica predlaže pregled gastroenterologa i da mu se ugradi PEG. Međutim, to mi je teško za prihvatiti jer se bojim mogućih komplikacija i ne znam kako bi to funkcioniralo s obzirom na to da od rođenja ima problema s povraćanjem i tegobe s trbuhom (često podriguje, ima vjetrove, na nalazu UZV-a piše izražen meteorizam, kao i to da ni s nazogastičnom sondom ne tolerira više hrane nego što unese na usta). Je li u ovakvom stanju PEG opravdan i mogu li osobe koje imaju PEG unositi hranu i na usta? Bez obzira na njegovu pothranjenost, ne vidim potrebu za time jer kao što sam i navela, smatram da je problem u količini i eventualno vrsti hrane. Možda je u pitanju i neki drugi problem u trbuhu koji naravno nikada nije ispitan. Kada sam pedijatrici rekla da bih voljela da podrobnije ispitaju njegov trbuščić, ona nas je poslala na pasažu. Dijete je dobro ozračeno, a ja ni blizu odgovora i rješenja na njegove probleme. Naravno, nikada mi nisu predložili koje dodatke i napitke bi moje dijete trebalo konzumirati kako bi se stanje popravilo. Ova situacija me dovodi u depresiju i očaj. Na koji mu način mogu pomoći?

Poštovana,
savjetovala bih zaista da s dječakom posjetite gastroenterologa jer ćete na taj način riješiti većinu svojih dilema. Nije neobično da dijete s posebnim potrebama ima poteškoće s hranjenjem, kao i s unosom količine hrane koja će zadovoljiti energetske potrebe koje su u takvom slučaju česte, još i veće od prosjeka (svaka kronična bolest povećava potrebu za energijom). Ukoliko se to ne može ni na koji način kompenzirati na usta tada se može odlučiti na hranjenje putem PEG-a, iako s postavljenim PEG-om dijete može dio jesti i dalje na usta. Komplikacije su rijetke. A iz mog iskustva korist je u takvim slučajevima vrlo velika, puno je manje smetnji tipa podrigivanja, povraćanja i slično, a kalorijska potreba se dobro može ispunit. Ipak, ako želite provjeriti i druge mogućnosti, posjetite gastroenterologa. Može se pokušati još dodatno modificirati prehrana dopunom s hiperkalorijskim napitcima i vidjeti pokazuje li to rezultate. Klinfo.hr 

Je li djetetu s posebnim potrebama potreban PEG?

<para>
 Prije mjesec dana bili smo na ultrazvuku i sve je bilo u redu. Radi li se ovdje o normalnom srastanju kosti i što mi je činiti? Hvala Vam!
</para>
<para>Poštovani, to je spoj kostiju – sutura, koji se kod neke djece jače ističe. To je normalno i s vremenom će se izgubiti.</para>

Ispupčenje u obliku grebena na glavici bebe od 9 mjeseci Poštovani, beba ima 9 mjeseci i još uvijek otvorenu fontanelu. Međutim, negdje u razini rasta kose na čeonom dijelu pa sve do fontanele kod bebe postoji ispupčenje u obliku grebena. 
    Prije mjesec dana bili smo na ultrazvuku i sve je bilo u redu. Radi li se ovdje o normalnom srastanju kosti i što mi je činiti? Hvala Vam!

Poštovani, to je spoj kostiju – sutura, koji se kod neke djece jače ističe. To je normalno i s vremenom će se izgubiti. Klinfo.hr 

Ispupčenje u obliku grebena na glavici bebe od 9 mjeseci

<para>
 Prvih 10 dana isključivo je dojen, ali sam zatim zbog upale hospitalizirana te su mi liječnici preporučili nadomjesnu hranu. Nekoliko dana jeo je samo AD, 60 ml po obroku, svakih nekoliko sati. Nakon nekoliko dana počela sam se izdajati i tijekom dana izdojim mlijeka za dva obroka (nažalost, sve manje i manje i ne mogu više računati na fiksnu količinu). S vremenom se količina AD mlijeka po obroku povisila na 90 ml. Moje je pitanje vezano uz količinu hrane i raspored hranjenja. Pedijatrica nam je rekla da dnevno treba imati 8 obroka, 90 ml svaka tri sata, a da mu povisimo dozu ako nam se čini da je gladan. Nama se taj tempo čini nemoguće održavati jer je on nakon mog mlijeka brže i više gladan. Tijekom dana količina koju pojede je raznolika, nekad je to 80, nekad 90, a nekada 120 ml. Najčešće se radi o razmaku od 3 sata između obroka, ali ni to nije pravilo, npr. jučer je pojeo 690 ml (150 mog mlijeka), prekjučer 750 ml (210 mog mlijeka). Čini nam se da je zadnjih nekoliko dana sve gladniji i nezadovoljniji, ali ne želimo ga hraniti preko preporuka. Na prvom sistematskom imao je 4 kg. Otkako je izašao iz bolnice, dobio je više od kilograma. Trebam li biti zabrinuta što još uvijek nismo našli ritam? Što Vi savjetujete - koliko ml dnevno treba pojesti i u koliko obroka da ih rasporedimo? Puno Vam hvala na odgovoru i pomoći!
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>kod beba, a i kasnije postoje varijacije u količini i ritmu obroka. Ja bih preporučila da djetetu date koliko želi i ritmom koji želi, to ćete vidjeti prateći ga. Obično djeca u toj dobi jedu svaka 3 sata, ali to može biti i nešto više i nešto manje, noću obično jedu samo jednom. Također i količina obroka može varirati. Napravite mu u bočici više nego li uobičajeno pojede da ne ostane gladan. Bitno je da dijete dobro napreduje na TM, to je ogledalo zdravlja.</para>

Ritam hranjenja kod bebice od mjesec dana Poštovana, 7. rujna rodila sam dječaka teškog 3100 g, otpusne težine 2840 g. 
    Prvih 10 dana isključivo je dojen, ali sam zatim zbog upale hospitalizirana te su mi liječnici preporučili nadomjesnu hranu. Nekoliko dana jeo je samo AD, 60 ml po obroku, svakih nekoliko sati. Nakon nekoliko dana počela sam se izdajati i tijekom dana izdojim mlijeka za dva obroka (nažalost, sve manje i manje i ne mogu više računati na fiksnu količinu). S vremenom se količina AD mlijeka po obroku povisila na 90 ml. Moje je pitanje vezano uz količinu hrane i raspored hranjenja. Pedijatrica nam je rekla da dnevno treba imati 8 obroka, 90 ml svaka tri sata, a da mu povisimo dozu ako nam se čini da je gladan. Nama se taj tempo čini nemoguće održavati jer je on nakon mog mlijeka brže i više gladan. Tijekom dana količina koju pojede je raznolika, nekad je to 80, nekad 90, a nekada 120 ml. Najčešće se radi o razmaku od 3 sata između obroka, ali ni to nije pravilo, npr. jučer je pojeo 690 ml (150 mog mlijeka), prekjučer 750 ml (210 mog mlijeka). Čini nam se da je zadnjih nekoliko dana sve gladniji i nezadovoljniji, ali ne želimo ga hraniti preko preporuka. Na prvom sistematskom imao je 4 kg. Otkako je izašao iz bolnice, dobio je više od kilograma. Trebam li biti zabrinuta što još uvijek nismo našli ritam? Što Vi savjetujete - koliko ml dnevno treba pojesti i u koliko obroka da ih rasporedimo? Puno Vam hvala na odgovoru i pomoći!

Poštovani,
kod beba, a i kasnije postoje varijacije u količini i ritmu obroka. Ja bih preporučila da djetetu date koliko želi i ritmom koji želi, to ćete vidjeti prateći ga. Obično djeca u toj dobi jedu svaka 3 sata, ali to može biti i nešto više i nešto manje, noću obično jedu samo jednom. Također i količina obroka može varirati. Napravite mu u bočici više nego li uobičajeno pojede da ne ostane gladan. Bitno je da dijete dobro napreduje na TM, to je ogledalo zdravlja. Klinfo.hr 

Ritam hranjenja kod bebice od mjesec dana

<para>
 Njegova bivša žena uporno odbija komunicirati s njim o odgoju njihovog djeteta. Dijete ima 10 godina i ne zna oprati ruke poslije wc-a, preći sam cestu, ne želi jesti ništa zdravo i još uz to količinski pojede jako malo. Jako je neuhranjen. Kada ga se pokuša natjerati da jede, počne raditi scene za stolom, ne razumije što to znači imati obaveze jer ona sve radi umjesto njega, uvijek mu priprema jelo, sprema za njim, piše zadaće s njim samo da riješe to što prije. Ništa ne uči, i dalje ne zna na sat, a i misli da sve što uči je samo za novce (tako se on izrazio).
 Kada smo ga pitali što hoće raditi kada odraste rekao je: "pa ništa, igrati igrice". Pokušali smo mu objasniti koliko smo mogli o troškovima života. Na to je rekao da će mamu tražiti novce. Problem je što on vidi kako se mama ponaša pa je kopira.
 Kada ga otac pita uči li s mamom i druži li se s njom, on kaže: 
 "pa baš i ne, imala je nekog važnog posla, radila je nešto na facebooku". Odgaja ga tako da bude ovisan o njoj. Kada dečko pokušava razgovarati s njom o njegovom odgoju, razgovori završavaju svađom i njezinim prijetnjama. Govori mu kako je loš otac jer
 ne provodi više vremena s njim. Kad su zajedno, pokušava s njim što više raditi,
 naučiti ga neke osnovne stvari i da dijete dobije što više samopouzdanja. Kada je počeo malo više raditi s njim na tome dogodilo se to da mali ne želi ići kod njega jer ga on previše tjera da stalno nešto uči, a kada je pričao s njom o tome da ga mora poticati da se druži s njime, ona je na to rekla da nije njezin problem, da se neće petljati u to. Što da on sad napravi u vezi toga, treba li provoditi vrijeme s njim i ničemu ga učiti samo da ga dijete voli ili ga treba pokušati “natjerati” da nešto nauči i pritom “riskirati” da ga dijete nakon toga više neće htjeti vidjeti? Ona se neće promijeniti jer su joj bitne samo njene potrebe, laže socijalnim radnicima, laže svima i pokušava dijete okrenuti protiv njega, a nemamo dovoljno dokaza protiv nje da joj se oduzme skrbništvo.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>lijepo je što ste podrška svom partneru vezano za njegov odnos s djetetom iz prošlog braka i što Vam je oboma stalo da dječak postane samopouzdaniji. Žao mi je čuti da Vaš partner ima otežanu komunikaciju s majkom dječaka i da se ne mogu složiti oko njegovog odgoja. Super je što Vaš partner želi da dječak zna i nauči što više kako bi gradio svoje samopouzdanje, ali je ipak primarno da njeguju svoj odnos i da na njemu rade. Navodite kako se ne mogu vidjeti često i opravdano je što se pitate što je zaista važnije – izgradnja odnosa ili nadoknađivanje onoga znanja i vještina što mislite da dječak nije dobio u tom periodu. Nažalost, kada se radi o odnosu s djetetom koji se održava tako povremeno svakako je potrebno uložiti vremena i truda već u samo funkcioniranje tog odnosa. Uz to ide još dodatan trud ako bi željeli da se stvore uvjeti i za učenje. Kada je odnos otežan i kada se dječak ne osjeća opušteno, kada ne zna što može očekivati, koja pravila i granice vrijede dok je kod Vas teško da će htjeti i moći usvajati nova znanja i vještina. Zato je važno da dječak prvo treba od Vašeg partnera i Vas dosljedna pravila i granice postavljene u skladu s dječakovom dobi. U redu je i da dječak ima obaveze i odgovornosti dok je kod Vas, ali je bitno da se u njih ne uloži svo njegovo vrijeme kada je s Vama. Kada steknete neku rutinu oko tih osnovnih stvari koje se događaju kada je kod Vas u redu je da kroz neke dječaku zanimljive pristupe uvodite u Vaše vrijeme učenje i usvajanje novih vještina. Iako on već ima 10 godina ne treba zaboraviti da je on još uvijek dijete, a djeca najbolje uče kroz igru. To može od Vas zahtijevati dodatan trud kako biste osmislili kako da ono što dječaka naučite prilagodite njegovoj dobi, ali vjerujem da uz Vašu motivaciju to neće biti neizvedivo.</para>
<para>Što se tiče majke djeteta važno je ono što ste donekle i sami spomenuli u Vašem pismu - ne možete mijenjati drugu osobu te je stoga važno naći načine kako je prihvatiti. Naveli ste da nemate dovoljno dokaza protiv majke kako bi joj se oduzelo skrbništvo. Ipak, neke od stvari koje ste naveli spadaju pod zanemarivanje djeteta od strane majke i to ste dužni prijaviti nadležnom Centru za socijalnu skrb. Dodatno, moguće je s očeve strane tražiti povećanje količine susreta s djetetom. Znamo da nekada ti procesi idu sporo, no kako se ipak radi o djetetovoj dobrobiti važno je biti uporan u tome.</para>
<para>Ako trebate dodatnu podršku ili savjete slobodno nam se javite.</para>

Negativan utjecaj majke na dijete rastavljenih roditelja Poštovani, živim s dečkom koji ima dijete iz prethodnog braka. Odselio je u drugi grad zbog posla i dijete viđa svaki drugi vikend ili kako se već uspije organizirati zbog posla. 
   Njegova bivša žena uporno odbija komunicirati s njim o odgoju njihovog djeteta. Dijete ima 10 godina i ne zna oprati ruke poslije wc-a, preći sam cestu, ne želi jesti ništa zdravo i još uz to količinski pojede jako malo. Jako je neuhranjen. Kada ga se pokuša natjerati da jede, počne raditi scene za stolom, ne razumije što to znači imati obaveze jer ona sve radi umjesto njega, uvijek mu priprema jelo, sprema za njim, piše zadaće s njim samo da riješe to što prije. Ništa ne uči, i dalje ne zna na sat, a i misli da sve što uči je samo za novce (tako se on izrazio).
    Kada smo ga pitali što hoće raditi kada odraste rekao je: "pa ništa, igrati igrice". Pokušali smo mu objasniti koliko smo mogli o troškovima života. Na to je rekao da će mamu tražiti novce. Problem je što on vidi kako se mama ponaša pa je kopira.
    Kada ga otac pita uči li s mamom i druži li se s njom, on kaže: 
   "pa baš i ne, imala je nekog važnog posla, radila je nešto na facebooku". Odgaja ga tako da bude ovisan o njoj. Kada dečko pokušava razgovarati s njom o njegovom odgoju, razgovori završavaju svađom i njezinim prijetnjama. Govori mu kako je loš otac jer
    ne provodi više vremena s njim. Kad su zajedno, pokušava s njim što više raditi,
    naučiti ga neke osnovne stvari i da dijete dobije što više samopouzdanja. Kada je počeo malo više raditi s njim na tome dogodilo se to da mali ne želi ići kod njega jer ga on previše tjera da stalno nešto uči, a kada je pričao s njom o tome da ga mora poticati da se druži s njime, ona je na to rekla da nije njezin problem, da se neće petljati u to. Što da on sad napravi u vezi toga, treba li provoditi vrijeme s njim i ničemu ga učiti samo da ga dijete voli ili ga treba pokušati “natjerati” da nešto nauči i pritom “riskirati” da ga dijete nakon toga više neće htjeti vidjeti? Ona se neće promijeniti jer su joj bitne samo njene potrebe, laže socijalnim radnicima, laže svima i pokušava dijete okrenuti protiv njega, a nemamo dovoljno dokaza protiv nje da joj se oduzme skrbništvo.

Draga čitateljice,
lijepo je što ste podrška svom partneru vezano za njegov odnos s djetetom iz prošlog braka i što Vam je oboma stalo da dječak postane samopouzdaniji. Žao mi je čuti da Vaš partner ima otežanu komunikaciju s majkom dječaka i da se ne mogu složiti oko njegovog odgoja. Super je što Vaš partner želi da dječak zna i nauči što više kako bi gradio svoje samopouzdanje, ali je ipak primarno da njeguju svoj odnos i da na njemu rade. Navodite kako se ne mogu vidjeti često i opravdano je što se pitate što je zaista važnije – izgradnja odnosa ili nadoknađivanje onoga znanja i vještina što mislite da dječak nije dobio u tom periodu. Nažalost, kada se radi o odnosu s djetetom koji se održava tako povremeno svakako je potrebno uložiti vremena i truda već u samo funkcioniranje tog odnosa. Uz to ide još dodatan trud ako bi željeli da se stvore uvjeti i za učenje. Kada je odnos otežan i kada se dječak ne osjeća opušteno, kada ne zna što može očekivati, koja pravila i granice vrijede dok je kod Vas teško da će htjeti i moći usvajati nova znanja i vještina. Zato je važno da dječak prvo treba od Vašeg partnera i Vas dosljedna pravila i granice postavljene u skladu s dječakovom dobi. U redu je i da dječak ima obaveze i odgovornosti dok je kod Vas, ali je bitno da se u njih ne uloži svo njegovo vrijeme kada je s Vama. Kada steknete neku rutinu oko tih osnovnih stvari koje se događaju kada je kod Vas u redu je da kroz neke dječaku zanimljive pristupe uvodite u Vaše vrijeme učenje i usvajanje novih vještina. Iako on već ima 10 godina ne treba zaboraviti da je on još uvijek dijete, a djeca najbolje uče kroz igru. To može od Vas zahtijevati dodatan trud kako biste osmislili kako da ono što dječaka naučite prilagodite njegovoj dobi, ali vjerujem da uz Vašu motivaciju to neće biti neizvedivo.
Što se tiče majke djeteta važno je ono što ste donekle i sami spomenuli u Vašem pismu - ne možete mijenjati drugu osobu te je stoga važno naći načine kako je prihvatiti. Naveli ste da nemate dovoljno dokaza protiv majke kako bi joj se oduzelo skrbništvo. Ipak, neke od stvari koje ste naveli spadaju pod zanemarivanje djeteta od strane majke i to ste dužni prijaviti nadležnom Centru za socijalnu skrb. Dodatno, moguće je s očeve strane tražiti povećanje količine susreta s djetetom. Znamo da nekada ti procesi idu sporo, no kako se ipak radi o djetetovoj dobrobiti važno je biti uporan u tome.
Ako trebate dodatnu podršku ili savjete slobodno nam se javite. Klinfo.hr 

Ivana Knežević

Negativan utjecaj majke na dijete rastavljenih roditelja

<para>
 Moj sin od šest i pol godina 
 unatrag mjesec dana ima ogroman, gotovo paralizirajući strah od vremenskih prilika - grmljavine, kiše, vjetra Jasno mi je da klinci imaju kojekakve strahove, ovisno o dobi i mislila sam da će se s tim suočiti i prevladati, no nije uspio. Pokušala sam mu pomoći tako da verbalizira što ga muči, da nacrta svoj strah. Suočili smo se s prijetećim kišnim oblacima tako da sam išla nešto van raditi dok je on bio na terasi. Namjera mi je bila pokazati da se ništa neće dogoditi. Ovo nam postaje ozbiljan problem jer kad je oblačno ili pada kiša dijete odbija ići na nastavu. Prošle jeseni je krenuo u školu, odustao je i od slobodnih aktivnosti na otvorenom. Strah se pojavio otkako je na moru doživio pijavicu kojoj je prethodilo poprilično ružno grmljavinsko nevrijeme i udar groma. I dijete samo traži da mu se pomogne. Hvala!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>žao mi je čuti da je Vaš dječak razvio strah od vremenskih prilika i da Vam to otežava svakodnevni život. Iz Vašeg pisma vidim da Vam je Vaš dječak jako važan i već ste poduzeli mnoge korake kako biste mu pomogli da prevlada strah koji se javio nakon ružnog nevremena. Super je što ste upoznati s različitostima dječjih strahova kao i nekim tehnikama kako se može pomoći djetetu da proradi strahove, no čini se kako je njegov strah dosta intenzivan te ga blokira u nekim situacijama koje su zapravo jako bitne za njega – kao što je škola i slobodne aktivnosti.</para>
<para>S obzirom na to, predlažemo neku od sljedećih opcija. Prva je da se javite na savjetovanje kako bismo detaljnije saznali o njegovim reakcijama i načinima koje ste već isprobali, kako je reagirao i slično. Tada možemo zajednički dogovoriti što bi još u komunikaciji s djetetom moglo doprinijeti da mu se pojača osjećaj sigurnosti te da prebrodi strah.</para>
<para>Druga opcija je da dječak krene na tretman kod dječjeg psihoterapeuta ili psihologa. Za ovakvu vrstu strahova, kada mu toliko utječu na svakodnevicu, važno je potražiti dodatnu psihološku pomoć.</para>
<para>Za bilo kakva dodatna pitanja stojimo Vam na raspolaganju. Sretno!</para>

Strah 6,5-godišnjeg djeteta od grmljavine, kiše i vjetra Poštovana, molim pomoć! Moj sin od šest i pol godina unatrag mjesec dana ima ogroman, gotovo paralizirajući strah od vremenskih prilika - grmljavine, kiše, vjetra. 
    Moj sin od šest i pol godina 
   unatrag mjesec dana ima ogroman, gotovo paralizirajući strah od vremenskih prilika - grmljavine, kiše, vjetra Jasno mi je da klinci imaju kojekakve strahove, ovisno o dobi i mislila sam da će se s tim suočiti i prevladati, no nije uspio. Pokušala sam mu pomoći tako da verbalizira što ga muči, da nacrta svoj strah. Suočili smo se s prijetećim kišnim oblacima tako da sam išla nešto van raditi dok je on bio na terasi. Namjera mi je bila pokazati da se ništa neće dogoditi. Ovo nam postaje ozbiljan problem jer kad je oblačno ili pada kiša dijete odbija ići na nastavu. Prošle jeseni je krenuo u školu, odustao je i od slobodnih aktivnosti na otvorenom. Strah se pojavio otkako je na moru doživio pijavicu kojoj je prethodilo poprilično ružno grmljavinsko nevrijeme i udar groma. I dijete samo traži da mu se pomogne. Hvala!

Draga čitateljice,
žao mi je čuti da je Vaš dječak razvio strah od vremenskih prilika i da Vam to otežava svakodnevni život. Iz Vašeg pisma vidim da Vam je Vaš dječak jako važan i već ste poduzeli mnoge korake kako biste mu pomogli da prevlada strah koji se javio nakon ružnog nevremena. Super je što ste upoznati s različitostima dječjih strahova kao i nekim tehnikama kako se može pomoći djetetu da proradi strahove, no čini se kako je njegov strah dosta intenzivan te ga blokira u nekim situacijama koje su zapravo jako bitne za njega – kao što je škola i slobodne aktivnosti.
S obzirom na to, predlažemo neku od sljedećih opcija. Prva je da se javite na savjetovanje kako bismo detaljnije saznali o njegovim reakcijama i načinima koje ste već isprobali, kako je reagirao i slično. Tada možemo zajednički dogovoriti što bi još u komunikaciji s djetetom moglo doprinijeti da mu se pojača osjećaj sigurnosti te da prebrodi strah.
Druga opcija je da dječak krene na tretman kod dječjeg psihoterapeuta ili psihologa. Za ovakvu vrstu strahova, kada mu toliko utječu na svakodnevicu, važno je potražiti dodatnu psihološku pomoć.
Za bilo kakva dodatna pitanja stojimo Vam na raspolaganju. Sretno! Klinfo.hr 

Strah 6,5-godišnjeg djeteta od grmljavine, kiše i vjetra

<para>
 Mogu joj objasniti da je stara i bolesna, ali trebam li joj pričati o tome da će možda uginuti ili da čekamo taj dan pa da onda to rješavamo? Pesek je s nama godinama i nismo nijedan dan bili bez nje. Kad se to dogodi, kako to priopćiti? Ako kažem ukratko, hoće li to biti pregrubo? Čisto sumnjam da ću moći sakriti suze, a ako vidi mene da plačem i ona će početi plakati. Suprug je rekao da bi udomio drugog peseka da joj bude lakše na što sam ja rekla da drugi pas nije zamjena za našeg psa. Nije on loše mislio, ali smatram da ne treba odmah trčati pred rudo nego pričekati nekoliko dana da se osjećaji u njoj slegnu i da shvati da je izgubila psa. Bi li joj drugi ljubimac pomogao u oporavku? Nekako mi je djetetu ružno reći da našeg peseka više nema, ali da ćemo ići po drugoga. Unaprijed hvala!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>žao mi je čuti da je Vaš ljubimac u posljednje vrijeme lošijeg zdravlja. Sigurno nije lako pripremati se na rastanak s onima koje volimo i koji su dio našeg života. Pohvalno je što u razdoblju koje trenutno prolazite pronalazite snagu i razmišljate kako se Vaša djevojčica nosi s promjenama koje se događaju Vašem ljubimcu. Brinete se kako će Vaša djevojčica podnijeti rastanak s njom i pitate se kako da joj to što više olakšate.</para>
<para>Dobro je da joj možete objasniti kako i psi stare i da su ponekad i bolesni. Možete joj polako kroz razgovor najaviti koliko psi žive i da će jednom doći trenutak da će se trebati oprostiti s njom. Ne trebate ulaziti previše u temu smrti, bitno je da Vaša curica dobije informaciju da će se to jednom dogoditi. Promišljali ste i o tome kako da joj točno to kažete kada se dogodi. Dvoumite se hoće li joj zvučati pregrubo ako joj kažete ukratko i hoće li ona zaplakati ako vidi Vas da plačete. Kod prenošenja takvih informacija zapravo nema pravila i često nas muči upravo želja da takvu jednu tužnu vijest želimo što više olakšati drugima. No to zapravo nije ono na što bi se trebali usmjeriti. Nažalost, nikada se ne možemo dovoljno pripremiti na gubitak nekoga bliskog i normalno je da se tada javi tuga. Važnije je da u tim trenutcima i sebi i svojoj djevojčici dopustite da tugujete, da izrazite tugu kroz plakanje ili pričanje o uspomenama s Vašim ljubimcem itd. Također je važno da Vi kao odrasla osoba objasnite Vašoj djevojčici da je sada i Vama i njoj teško i da Vam jako fali Vaš ljubimac i da ste jako jako tužni i da zato plačete. Ali i da će tuga s vremenom biti manja i da će Vam biti lakše. Više o osjećaju tuge i kako se nositi s njom možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/08/23/Tuga-i-djeca">https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/08/23/Tuga-i-djeca</ulink>. Iako ste zabrinuti da će ju upravo Vaša uznemirenost navesti da i ona plače nije poželjno da skrivate svoje suze niti emocije od Vaše djevojčice. Djeca jako dobro „hvataju“ neverbalne signale te je velika vjerojatnost da bi Vaša djevojčica svakako shvatila da nešto nije u redu. Ako joj ne kažete otvoreno što se događa u Vama i kako se osjećate ostavlja se prostor da ona sama nadopuni te „rupe“ prema svojoj logici. Tada djeca mogu doći do raznih zaključaka koji ne moraju biti oni realni i sigurno će i tada biti dodatno zabrinuta jer će vidjeti da Vi trenutno niste dobro, a ona ne zna zašto je to tako i koliko to može trajati. Vaša djevojčica također puno uči o izražavanju emocija opažanjem kako i Vi iskazujete svoje ili kako Vi stavljate zabrane na svoje.</para>
<para>Što se tiče udomljavanja drugog psa lijepo je vidjeti da želite svojoj djevojčici dati prostora kako bi mogla „srediti“ osjećaje s kojima će se nositi ali i poslati poruku o vrijednosti i cijenjenju života ljubimca. Svakako je bitno i da poštujete i svoje osjećaje i potrebe, odnosno da si uzmete dovoljno vremena kako biste u nove događaje krenuli kada ste spremni za to. Tako ćete si u startu osigurati više resursa za nove situacije i prilagodbu svih Vas na novog člana obitelji.</para>
<para>Ako smatrate da trebate dodatnu podršku u periodu u kojem se nalazite slobodno nam se javite.</para>

Tuga kod djeteta zbog gubitka kućnog ljubimca Poštovani! Imamo psa starog 12 godina i nažalost u zadnje vrijeme je sve bolesnija. Imamo i djevojčicu od skoro 6 godina koja je jako vezana uz nju i zbilja ju voli. 
    Mogu joj objasniti da je stara i bolesna, ali trebam li joj pričati o tome da će možda uginuti ili da čekamo taj dan pa da onda to rješavamo? Pesek je s nama godinama i nismo nijedan dan bili bez nje. Kad se to dogodi, kako to priopćiti? Ako kažem ukratko, hoće li to biti pregrubo? Čisto sumnjam da ću moći sakriti suze, a ako vidi mene da plačem i ona će početi plakati. Suprug je rekao da bi udomio drugog peseka da joj bude lakše na što sam ja rekla da drugi pas nije zamjena za našeg psa. Nije on loše mislio, ali smatram da ne treba odmah trčati pred rudo nego pričekati nekoliko dana da se osjećaji u njoj slegnu i da shvati da je izgubila psa. Bi li joj drugi ljubimac pomogao u oporavku? Nekako mi je djetetu ružno reći da našeg peseka više nema, ali da ćemo ići po drugoga. Unaprijed hvala!

Draga mama,
žao mi je čuti da je Vaš ljubimac u posljednje vrijeme lošijeg zdravlja. Sigurno nije lako pripremati se na rastanak s onima koje volimo i koji su dio našeg života. Pohvalno je što u razdoblju koje trenutno prolazite pronalazite snagu i razmišljate kako se Vaša djevojčica nosi s promjenama koje se događaju Vašem ljubimcu. Brinete se kako će Vaša djevojčica podnijeti rastanak s njom i pitate se kako da joj to što više olakšate.
Dobro je da joj možete objasniti kako i psi stare i da su ponekad i bolesni. Možete joj polako kroz razgovor najaviti koliko psi žive i da će jednom doći trenutak da će se trebati oprostiti s njom. Ne trebate ulaziti previše u temu smrti, bitno je da Vaša curica dobije informaciju da će se to jednom dogoditi. Promišljali ste i o tome kako da joj točno to kažete kada se dogodi. Dvoumite se hoće li joj zvučati pregrubo ako joj kažete ukratko i hoće li ona zaplakati ako vidi Vas da plačete. Kod prenošenja takvih informacija zapravo nema pravila i često nas muči upravo želja da takvu jednu tužnu vijest želimo što više olakšati drugima. No to zapravo nije ono na što bi se trebali usmjeriti. Nažalost, nikada se ne možemo dovoljno pripremiti na gubitak nekoga bliskog i normalno je da se tada javi tuga. Važnije je da u tim trenutcima i sebi i svojoj djevojčici dopustite da tugujete, da izrazite tugu kroz plakanje ili pričanje o uspomenama s Vašim ljubimcem itd. Također je važno da Vi kao odrasla osoba objasnite Vašoj djevojčici da je sada i Vama i njoj teško i da Vam jako fali Vaš ljubimac i da ste jako jako tužni i da zato plačete. Ali i da će tuga s vremenom biti manja i da će Vam biti lakše. Više o osjećaju tuge i kako se nositi s njom možete pročitati u sljedećem članku: https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/08/23/Tuga-i-djeca. Iako ste zabrinuti da će ju upravo Vaša uznemirenost navesti da i ona plače nije poželjno da skrivate svoje suze niti emocije od Vaše djevojčice. Djeca jako dobro „hvataju“ neverbalne signale te je velika vjerojatnost da bi Vaša djevojčica svakako shvatila da nešto nije u redu. Ako joj ne kažete otvoreno što se događa u Vama i kako se osjećate ostavlja se prostor da ona sama nadopuni te „rupe“ prema svojoj logici. Tada djeca mogu doći do raznih zaključaka koji ne moraju biti oni realni i sigurno će i tada biti dodatno zabrinuta jer će vidjeti da Vi trenutno niste dobro, a ona ne zna zašto je to tako i koliko to može trajati. Vaša djevojčica također puno uči o izražavanju emocija opažanjem kako i Vi iskazujete svoje ili kako Vi stavljate zabrane na svoje.
Što se tiče udomljavanja drugog psa lijepo je vidjeti da želite svojoj djevojčici dati prostora kako bi mogla „srediti“ osjećaje s kojima će se nositi ali i poslati poruku o vrijednosti i cijenjenju života ljubimca. Svakako je bitno i da poštujete i svoje osjećaje i potrebe, odnosno da si uzmete dovoljno vremena kako biste u nove događaje krenuli kada ste spremni za to. Tako ćete si u startu osigurati više resursa za nove situacije i prilagodbu svih Vas na novog člana obitelji.
Ako smatrate da trebate dodatnu podršku u periodu u kojem se nalazite slobodno nam se javite. Klinfo.hr 

Tuga kod djeteta zbog gubitka kućnog ljubimca

<para>
 Obraća nam se s ružnim riječima, mene tuče, ima loše društvo, izlazi kasno van. Ne mogu to više trpiti. Samohrani sam roditelj, ona nema oca. Mene ne prihvaća, već me mrzi, a sve radim za nju. Molim Vas, pomozite mi! 
</para>
<para>Poštovana čitateljice,</para>
<para>prije svega žao mi je što imate problema s kćerkom. Biti roditelj nije lako, a posebno je teško biti samohrani roditelj. Nekada iz najbolje namjere i želje da naše dijete ne bude u životu uskraćeno dozvoljavamo stvari koje zapravo ne bi trebali. Prelabave ili nepostavljene granice mogu rezultirati problematičnim ponašanjem djeteta u višoj dobi.</para>
<para>Nedovoljno jasne granice umanjuju djelotvornost obiteljske zajednice, onemogućuju ovladavanje problemima i kod djece potiču razvoj raznih patoloških stanja i ponašanja. S druge strane, prečvrste granice pak otežavaju komunikaciju među članovima koji mogu biti samostalni, ali i distancirani, pa se pojedini član obitelji s poteškoćom kada se ona javi mora nositi sam. Ono što je izuzetno bitno kod postavljanja granice jest učenje djeteta da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica te da je na njemu da preuzme odgovornost za te posljedice. Važno je da zna da uz sve veća prava koja traži (posebice u adolescenciji) idu i sve veće odgovornosti, te pri tome roditelj ne smije preuzimati odgovornost za njegovo ponašanje u kritičnim trenucima.</para>
<para>Moja procjena je da Vaša kćer zapravo nema postavljene granice. Poanta roditelja nije da sve daje i radi za dijete već da je taj odnos uzajaman i da se dijete uči ispravnim obrascima ponašanja. To ne možete ako ne postoje posljedice ili sankcije za ponašanja koja nisu ok. U tom kontekstu, smatram da je bitno da kćerki jasno kažete da nije ok da s Vama razgovara na uvredljiv način i da joj jasno date do znanja koja će biti posljedica ukoliko tako nastavi. A potom se svojih riječi trebate i pridržavati. U toj situaciji dosljednost je najvažnija.</para>
<para>Što se tiče njezinog odnosa spram škole, izlazaka – i tu bi bilo dobro da odgovornost prebacite na nju i uvedete posljedice. Tijek školovanja je u njezinim rukama i samo ona odlučuje kakva će joj budućnost biti. Ako uslijed izostanaka/negativnih ocjena odluči primjerice ne završiti srednju školu, Vi joj možete reći kakve su moguće posljedice života bez srednje škole – niža plaća nedovoljna za preživljavanje, lošiji poslovi i slično. No, kako svako ponašanje nosi posljedice, tako i ona može izabrati ovu posljedicu. Ona se ne školuje radi Vas, već radi sebe. Možete joj reći da je Vaša zakonska obaveza uzdržavati je do punoljetnosti i da ukoliko se odluči prekinuti ili ne završiti školovanje da ćete joj osigurati osnovne uvjete (stan i hranu) do punoljetnosti i pomoći u nalaženju posla – no da svakako nećete podržavati njezinu neodgovornost i nerad. Također bi bilo dobro da izostane džeparac i sve druge pogodnosti koje ima kao posljedice koje su uslijedile nakon ovakvog ponašanja.</para>
<para>Razmislite na koji još način možete postaviti granice a da se onda toga zaista pridržavate.</para>
<para>Hoće li se ponašanje Vaše kćerke promijeniti ili ne – velikim dijelom ovisi o njoj i na taj dio nemate utjecaja. Ali, možete biti sigurni da se ponašanje neće promijeniti ako i dalje nastavite činiti isto, pružati joj sve, a bez postavljanja granica i učenja o posljedicama. Vašoj kćerki je za život neophodno znanje da svako ponašanje nosi posljedice – da je udarila nekoga tko joj nije obitelj – možda profesoricu u školi - što bi se dogodilo? Ne bi li profesorica možda pozvala policiju? Ne bi li je to onda naučilo da dva puta razmisli prije nego li će nasrnuti na nekoga? Da jednog dana vrijeđa primjerice svog poslodavca – ne bi li je to dovelo do otkaza? A onda i do ugrožene egzistencije? Ne bi li tada i iz toga nešto naučila?</para>
<para>Poanta jest da dok god Vi tolerirate njezino ponašanje, ona će ga manifestirati jer može – jer nema posljedica. Čim shvati da iza svakog ponašanja slijede posljedice (kako one loše tako i one dobre), stvara se dobar teren da se njegovo ponašanje promjeni. Sretno!</para>

Pomozite mi, moja 14-godišnja kćer me vrijeđa i tuče Dobro večer, imam kćer od 14 godina koja je jako problematična. Sve joj kupim i dam, a ona ne želi u školu, vječito je nervozna i ljuta. Svađa se sa mnom i s mojim roditeljima. 
    Obraća nam se s ružnim riječima, mene tuče, ima loše društvo, izlazi kasno van. Ne mogu to više trpiti. Samohrani sam roditelj, ona nema oca. Mene ne prihvaća, već me mrzi, a sve radim za nju. Molim Vas, pomozite mi! 

Poštovana čitateljice,
prije svega žao mi je što imate problema s kćerkom. Biti roditelj nije lako, a posebno je teško biti samohrani roditelj. Nekada iz najbolje namjere i želje da naše dijete ne bude u životu uskraćeno dozvoljavamo stvari koje zapravo ne bi trebali. Prelabave ili nepostavljene granice mogu rezultirati problematičnim ponašanjem djeteta u višoj dobi.
Nedovoljno jasne granice umanjuju djelotvornost obiteljske zajednice, onemogućuju ovladavanje problemima i kod djece potiču razvoj raznih patoloških stanja i ponašanja. S druge strane, prečvrste granice pak otežavaju komunikaciju među članovima koji mogu biti samostalni, ali i distancirani, pa se pojedini član obitelji s poteškoćom kada se ona javi mora nositi sam. Ono što je izuzetno bitno kod postavljanja granice jest učenje djeteta da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica te da je na njemu da preuzme odgovornost za te posljedice. Važno je da zna da uz sve veća prava koja traži (posebice u adolescenciji) idu i sve veće odgovornosti, te pri tome roditelj ne smije preuzimati odgovornost za njegovo ponašanje u kritičnim trenucima.
Moja procjena je da Vaša kćer zapravo nema postavljene granice. Poanta roditelja nije da sve daje i radi za dijete već da je taj odnos uzajaman i da se dijete uči ispravnim obrascima ponašanja. To ne možete ako ne postoje posljedice ili sankcije za ponašanja koja nisu ok. U tom kontekstu, smatram da je bitno da kćerki jasno kažete da nije ok da s Vama razgovara na uvredljiv način i da joj jasno date do znanja koja će biti posljedica ukoliko tako nastavi. A potom se svojih riječi trebate i pridržavati. U toj situaciji dosljednost je najvažnija.
Što se tiče njezinog odnosa spram škole, izlazaka – i tu bi bilo dobro da odgovornost prebacite na nju i uvedete posljedice. Tijek školovanja je u njezinim rukama i samo ona odlučuje kakva će joj budućnost biti. Ako uslijed izostanaka/negativnih ocjena odluči primjerice ne završiti srednju školu, Vi joj možete reći kakve su moguće posljedice života bez srednje škole – niža plaća nedovoljna za preživljavanje, lošiji poslovi i slično. No, kako svako ponašanje nosi posljedice, tako i ona može izabrati ovu posljedicu. Ona se ne školuje radi Vas, već radi sebe. Možete joj reći da je Vaša zakonska obaveza uzdržavati je do punoljetnosti i da ukoliko se odluči prekinuti ili ne završiti školovanje da ćete joj osigurati osnovne uvjete (stan i hranu) do punoljetnosti i pomoći u nalaženju posla – no da svakako nećete podržavati njezinu neodgovornost i nerad. Također bi bilo dobro da izostane džeparac i sve druge pogodnosti koje ima kao posljedice koje su uslijedile nakon ovakvog ponašanja.
Razmislite na koji još način možete postaviti granice a da se onda toga zaista pridržavate.
Hoće li se ponašanje Vaše kćerke promijeniti ili ne – velikim dijelom ovisi o njoj i na taj dio nemate utjecaja. Ali, možete biti sigurni da se ponašanje neće promijeniti ako i dalje nastavite činiti isto, pružati joj sve, a bez postavljanja granica i učenja o posljedicama. Vašoj kćerki je za život neophodno znanje da svako ponašanje nosi posljedice – da je udarila nekoga tko joj nije obitelj – možda profesoricu u školi - što bi se dogodilo? Ne bi li profesorica možda pozvala policiju? Ne bi li je to onda naučilo da dva puta razmisli prije nego li će nasrnuti na nekoga? Da jednog dana vrijeđa primjerice svog poslodavca – ne bi li je to dovelo do otkaza? A onda i do ugrožene egzistencije? Ne bi li tada i iz toga nešto naučila?
Poanta jest da dok god Vi tolerirate njezino ponašanje, ona će ga manifestirati jer može – jer nema posljedica. Čim shvati da iza svakog ponašanja slijede posljedice (kako one loše tako i one dobre), stvara se dobar teren da se njegovo ponašanje promjeni. Sretno! Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Pomozite mi, moja 14-godišnja kćer me vrijeđa i tuče

<para>
 Molim Vas za savjet jer me njegovo ponašanje jako plaši. Hvala!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>Iz Vašeg pisma nisam razaznala je li Vas dečko pitao za pomoć i jeste li o svemu tome razgovarali s njim. Moj savjet bi stoga svakako prvo išao u smjeru da (ukoliko već niste) porazgovarate s njim i kažete mu da Vas njegovo ponašanje plaši. Ne znam je li to i inače njegov obrazac ponašanja u slučaju kada je pod stresom, no ono što mogu sa sigurnošću reći jest da ovakav obrazac suočavanja može rezultirati samo još gorim problemima i odvesti osobu u zamku ovisnosti. Poanta je da čovjek nađe “ispušni ventil” koji neće biti štetan za njega i njegovu okolinu – neki ljudi to uspiju sami a nekima je potrebna stručna pomoć. Ako procjenjujete da Vašem dečku treba pomoć, to je slijedeći korak koji možete učiniti: ponuditi mu da zajedno potražite stručnu pomoć za njega te da mu u cijelom procesu budete podrška.</para>
<para>Sve ovo je moguće ukoliko Vaš dečko vidi problem i želi promjenu. Ako ne vidi problem i ne želi promjenu, tada su Vam ruke vezane. Mi sami ne možemo mijenjati druge ljude – oni su ti koji moraju odlučiti. A na nama je jedino da vidimo gdje se mi nalazimo u cijeloj toj priči – želimo li i dalje biti tu ili možda nastaviti dalje, u pravcu kojem želimo ići. Šaljem Vam podršku.</para>

Moj dečko privatne obiteljske probleme rješava alkoholom Što da radim s dečkom koji stalno pije zbog problema u njegovoj vlastitoj kući? Naime, njegova je sestra otišla od kuće i zbog toga je počeo piti jer ga je to jako pogodilo. 
    Molim Vas za savjet jer me njegovo ponašanje jako plaši. Hvala!

Draga čitateljice,
Iz Vašeg pisma nisam razaznala je li Vas dečko pitao za pomoć i jeste li o svemu tome razgovarali s njim. Moj savjet bi stoga svakako prvo išao u smjeru da (ukoliko već niste) porazgovarate s njim i kažete mu da Vas njegovo ponašanje plaši. Ne znam je li to i inače njegov obrazac ponašanja u slučaju kada je pod stresom, no ono što mogu sa sigurnošću reći jest da ovakav obrazac suočavanja može rezultirati samo još gorim problemima i odvesti osobu u zamku ovisnosti. Poanta je da čovjek nađe “ispušni ventil” koji neće biti štetan za njega i njegovu okolinu – neki ljudi to uspiju sami a nekima je potrebna stručna pomoć. Ako procjenjujete da Vašem dečku treba pomoć, to je slijedeći korak koji možete učiniti: ponuditi mu da zajedno potražite stručnu pomoć za njega te da mu u cijelom procesu budete podrška.
Sve ovo je moguće ukoliko Vaš dečko vidi problem i želi promjenu. Ako ne vidi problem i ne želi promjenu, tada su Vam ruke vezane. Mi sami ne možemo mijenjati druge ljude – oni su ti koji moraju odlučiti. A na nama je jedino da vidimo gdje se mi nalazimo u cijeloj toj priči – želimo li i dalje biti tu ili možda nastaviti dalje, u pravcu kojem želimo ići. Šaljem Vam podršku. Klinfo.hr 

Moj dečko privatne obiteljske probleme rješava alkoholom

<para>
 U braku smo već 10 godina, ja imam 29 godina, Amur 31. Tih zadnjih 5 godina za nas su bile jako teške, zbog okoline i nepoznavanja jezika. Moj muž kocka već dvije godine. U mladosti je također puno kockao, ali kad smo se ja i on upoznali, on je s time stao. Primijetila sam prije 3 mjeseca da je počeo kockati jer je stalno izbivao iz kuće, počeo lagati oko razloga izbivanja te nije plaćao račune na vrijeme. Razgovarali smo o tome već puno puta. On kaže da je počeo kockati jer se loše osjeća, nije imao društvo, a i financije nam nisu bile dobre. Dok je kockao, osjećao se dobro. Tu sam ga razumjela, pružila sam mu podršku i nisam ga osuđivala, iako je potrošio puno novca i napravio dugove. Obećao je već nekoliko puta da će prestati, ja mu svaki put povjerujem, ali opet sve po starom. Čak mi je jednom prilikom dao i sve svoje kartice. Prije 2 mjeseca, ukrao mi je karticu i prokockao zadnjih 100 eura. Doživjela sam potpuno razočarenje, postala sam depresivna i anksiozna. Krijem novčanik od njega jer me strah da će mi ga opet uzeti. Skroz sam izgubila u njega povjerenje. Pričali smo i o tome, pokušavali riješiti situaciju, ali ja sam puna bijesa, gnjeva i jako tužna. On je dosta agresivan kada se raspravljamo, galami na mene, lupa po volanu tijekom vožnje. Jako se uplašim jer je dijete pored nas. Govorila sam da ide na liječenje, da ima problem, ali on liječenje odbija i kaže da mora prestati sam. Ovaj mjesec mi je uzeo sve kartice i nemam pristup računu. Kada ga upitam kad ćemo platiti račune, on se razljuti i kaže što me briga. Isto tako, kaže da je problem u meni, da sam ja stalno mrzovoljna, da šutim i da se ljutim. Ja sam takva zbog njega jer nam kocka uništava brak i obitelj. Strah me da će biti još i gore, ali ne želim da dijete raste bez oca. On ga jako voli i dobar je otac. Danas mi je zaprijetio da će pokupiti svoje stvari i otići za Bosnu. Jako sam uplašena jer imamo puno dugova. Što da radim i kako da sredim situaciju? Postao je i ljubomoran, optužuje me za nešto što nisam napravila. Njemu je jedini problem što sam ja tako depresivna, šutljiva i mrzovoljna. Hvala Vam i nadam se brzom odgovoru.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>vjerujem da vam nije lako u situaciji u kojoj se trenutno nalazite. Sasvim mi je razumljivo da ste uplašeni, da Vas je strah što zbog dugova što zbog suprugova ponašanja. Stoga bi Vam prije svega savjetovala da potražite podršku bilo od bliskih ljudi, bilo od stručnjaka koji će biti uz Vas u ovom periodu.</para>
<para>Odgovor na pitanje o tome što da radite i kako da sredite situaciju Vam ne mogu dati ja, niti prijatelji niti obitelj. Odluku o tome što da učinite možete donijeti samo Vi. Ono što ja mogu jest pomoći Vam da se ta odluka iskristalizira.</para>
<para>U donošenju te odluke može Vam pomoći činjenica da ni na koji način ne možete utjecati na volju Vašeg supruga da riješi problem, potraži pomoć liječnika. Vi mu možete biti podrška kao obitelj, no da bi liječenje od ovisnosti uopće imalo smisla bitna je volja onoga koji se liječi.</para>
<para>Prema svemu što ste u pismu opisali, rekla bi da Vaš suprug zaista ima problem i da je ovisnik. Ovisnost o kockanju se ponekad naziva “skrivenom bolešću” jer ne postoje očiti fizički znakovi ili simptomi kao što su kod ovisnosti o drogama ili ovisnosti o alkoholu. Kockari obično niječu ili umanjuju problem, te poduzimaju sve da sakriju svoj problem. Budući da je ovisnost o kockanju vrsta poremećaja kontrole impulsa, kompulzivni kockari ne mogu kontrolirati impuls za kockanjem, čak i kada znaju koliko je to loše i štetno. Problem kockanja može opteretiti odnose, ometati odgovornost kod kuće i na poslu i dovesti do financijske katastrofe. Iako se ovisnost o kockanju može liječiti, u svakom tretmanu je ključna spremnost osobe da prizna da ima problem te da želi pomoć.</para>
<para>Hoće li Vaš suprug pristati na tretman – ne znam. No u ovom momentu se to ne čini tako. U ovom trenutku je jedino razvidno da je vaš odnos opterećen do te mjere da utječe i na vaše psihičko zdravlje (depresivnost, anksioznost), a u konačnici određuje i vaš daljnji tijek života koji ne ide u željenom smjeru. Ono što sa sigurnošću mogu reći jest da sve to upija i Vaše dijete, da taj strah, agresija, deprseivnost i anksioznost utječu i na njega. Čak i da od sina pokušavate sakriti što se događa, djeca uvijek osjete emocije roditelja. Kada patite Vi, pati i Vaše dijete. Stoga kada mislimo na sebe i svoje potrebe, brinemo o sebi – zapravo brinemo i o djetetu.</para>
<para>Ukoliko Vaš suprug trenutno nije svjestan da ima problem koji mora riješiti ili ga ne želi rješavati, tada ništa što Vi učinite neće rezultirati promjenom situacije. Moj savjet je da prije svega razmislite što je najbolje za Vašeg sina: da odrasta u obitelji opterećenoj ovisnošću, narušenim odnosima, strahom, neizvjesnošću ili pak nešto drugo?</para>
<para>Sva istraživanja su pokazala da je za psihičko zdravlje djeteta bolje odrastanje u funkcionalnoj jednoroditeljskoj obitelji nego u nefunkcionalnoj kompletnoj obitelji. To što ćete Vi živjeti sa suprugom ne znači nužno da će Vaš sin imati tatu. Niti ako nećete živjeti sa suprugom znači da on neće imati tatu.</para>
<para>Važno je da osvijestite što Vi želite i koliko ste spremni vlastite potrebe, želje i prioritete (ali i potrebe djeteta za sigurnošću) zapostaviti do trenutka kada Vaš suprug shvati da zaista ima problem i da mu je potrebna stručn.</para>
<para>Prije donošenja bilo kakve odluke možete razgovarati sa suprugom, bez osuđivanja i ucjena, što Vam može rasvijetliti kako on gleda na vlastiti problem, a potom i Vašu odluku o daljnjem tijeku braka: spremnost na borbu s neizvjesnim krajem, ili pak odluku da svoj životni put nastavite u drugom smjeru.
U svakom slučaju želim Vam puno sreće i hrabrosti.</para>

Cijela obitelj se raspada zbog muževljeve opsjednutosti kockom Poštovani, želim Vaše mišljenje u vezi jednog problema i bit ću opširna. Živim s mužem i sinom od 6 godina već punih pet godina u Njemačkoj. 
    U braku smo već 10 godina, ja imam 29 godina, Amur 31. Tih zadnjih 5 godina za nas su bile jako teške, zbog okoline i nepoznavanja jezika. Moj muž kocka već dvije godine. U mladosti je također puno kockao, ali kad smo se ja i on upoznali, on je s time stao. Primijetila sam prije 3 mjeseca da je počeo kockati jer je stalno izbivao iz kuće, počeo lagati oko razloga izbivanja te nije plaćao račune na vrijeme. Razgovarali smo o tome već puno puta. On kaže da je počeo kockati jer se loše osjeća, nije imao društvo, a i financije nam nisu bile dobre. Dok je kockao, osjećao se dobro. Tu sam ga razumjela, pružila sam mu podršku i nisam ga osuđivala, iako je potrošio puno novca i napravio dugove. Obećao je već nekoliko puta da će prestati, ja mu svaki put povjerujem, ali opet sve po starom. Čak mi je jednom prilikom dao i sve svoje kartice. Prije 2 mjeseca, ukrao mi je karticu i prokockao zadnjih 100 eura. Doživjela sam potpuno razočarenje, postala sam depresivna i anksiozna. Krijem novčanik od njega jer me strah da će mi ga opet uzeti. Skroz sam izgubila u njega povjerenje. Pričali smo i o tome, pokušavali riješiti situaciju, ali ja sam puna bijesa, gnjeva i jako tužna. On je dosta agresivan kada se raspravljamo, galami na mene, lupa po volanu tijekom vožnje. Jako se uplašim jer je dijete pored nas. Govorila sam da ide na liječenje, da ima problem, ali on liječenje odbija i kaže da mora prestati sam. Ovaj mjesec mi je uzeo sve kartice i nemam pristup računu. Kada ga upitam kad ćemo platiti račune, on se razljuti i kaže što me briga. Isto tako, kaže da je problem u meni, da sam ja stalno mrzovoljna, da šutim i da se ljutim. Ja sam takva zbog njega jer nam kocka uništava brak i obitelj. Strah me da će biti još i gore, ali ne želim da dijete raste bez oca. On ga jako voli i dobar je otac. Danas mi je zaprijetio da će pokupiti svoje stvari i otići za Bosnu. Jako sam uplašena jer imamo puno dugova. Što da radim i kako da sredim situaciju? Postao je i ljubomoran, optužuje me za nešto što nisam napravila. Njemu je jedini problem što sam ja tako depresivna, šutljiva i mrzovoljna. Hvala Vam i nadam se brzom odgovoru.

Draga čitateljice,
vjerujem da vam nije lako u situaciji u kojoj se trenutno nalazite. Sasvim mi je razumljivo da ste uplašeni, da Vas je strah što zbog dugova što zbog suprugova ponašanja. Stoga bi Vam prije svega savjetovala da potražite podršku bilo od bliskih ljudi, bilo od stručnjaka koji će biti uz Vas u ovom periodu.
Odgovor na pitanje o tome što da radite i kako da sredite situaciju Vam ne mogu dati ja, niti prijatelji niti obitelj. Odluku o tome što da učinite možete donijeti samo Vi. Ono što ja mogu jest pomoći Vam da se ta odluka iskristalizira.
U donošenju te odluke može Vam pomoći činjenica da ni na koji način ne možete utjecati na volju Vašeg supruga da riješi problem, potraži pomoć liječnika. Vi mu možete biti podrška kao obitelj, no da bi liječenje od ovisnosti uopće imalo smisla bitna je volja onoga koji se liječi.
Prema svemu što ste u pismu opisali, rekla bi da Vaš suprug zaista ima problem i da je ovisnik. Ovisnost o kockanju se ponekad naziva “skrivenom bolešću” jer ne postoje očiti fizički znakovi ili simptomi kao što su kod ovisnosti o drogama ili ovisnosti o alkoholu. Kockari obično niječu ili umanjuju problem, te poduzimaju sve da sakriju svoj problem. Budući da je ovisnost o kockanju vrsta poremećaja kontrole impulsa, kompulzivni kockari ne mogu kontrolirati impuls za kockanjem, čak i kada znaju koliko je to loše i štetno. Problem kockanja može opteretiti odnose, ometati odgovornost kod kuće i na poslu i dovesti do financijske katastrofe. Iako se ovisnost o kockanju može liječiti, u svakom tretmanu je ključna spremnost osobe da prizna da ima problem te da želi pomoć.
Hoće li Vaš suprug pristati na tretman – ne znam. No u ovom momentu se to ne čini tako. U ovom trenutku je jedino razvidno da je vaš odnos opterećen do te mjere da utječe i na vaše psihičko zdravlje (depresivnost, anksioznost), a u konačnici određuje i vaš daljnji tijek života koji ne ide u željenom smjeru. Ono što sa sigurnošću mogu reći jest da sve to upija i Vaše dijete, da taj strah, agresija, deprseivnost i anksioznost utječu i na njega. Čak i da od sina pokušavate sakriti što se događa, djeca uvijek osjete emocije roditelja. Kada patite Vi, pati i Vaše dijete. Stoga kada mislimo na sebe i svoje potrebe, brinemo o sebi – zapravo brinemo i o djetetu.
Ukoliko Vaš suprug trenutno nije svjestan da ima problem koji mora riješiti ili ga ne želi rješavati, tada ništa što Vi učinite neće rezultirati promjenom situacije. Moj savjet je da prije svega razmislite što je najbolje za Vašeg sina: da odrasta u obitelji opterećenoj ovisnošću, narušenim odnosima, strahom, neizvjesnošću ili pak nešto drugo?
Sva istraživanja su pokazala da je za psihičko zdravlje djeteta bolje odrastanje u funkcionalnoj jednoroditeljskoj obitelji nego u nefunkcionalnoj kompletnoj obitelji. To što ćete Vi živjeti sa suprugom ne znači nužno da će Vaš sin imati tatu. Niti ako nećete živjeti sa suprugom znači da on neće imati tatu.
Važno je da osvijestite što Vi želite i koliko ste spremni vlastite potrebe, želje i prioritete (ali i potrebe djeteta za sigurnošću) zapostaviti do trenutka kada Vaš suprug shvati da zaista ima problem i da mu je potrebna stručn.
Prije donošenja bilo kakve odluke možete razgovarati sa suprugom, bez osuđivanja i ucjena, što Vam može rasvijetliti kako on gleda na vlastiti problem, a potom i Vašu odluku o daljnjem tijeku braka: spremnost na borbu s neizvjesnim krajem, ili pak odluku da svoj životni put nastavite u drugom smjeru.
U svakom slučaju želim Vam puno sreće i hrabrosti. Klinfo.hr 

Cijela obitelj se raspada zbog muževljeve opsjednutosti kockom

<para>
 Jedan dan sam bila na kavi i saznala da moj otac ima ljubavnicu. Bila sam iznenađena i nisam vjerovala u to. Tu istu noć sam mu pokušala “provaliti” u facebook, pošto mu znam e-mail, pogađala sam lozinke i uspjela. Stvarno sam se uvjerila, on ima ljubavnicu. Skoro svaki dan se nalaze, govore da se jedno drugom sviđaju i ostalo. Moja mama nema pojma o tome. Molim Vas pomozite mi, ne znam što da radim? Ja njega ne mogu pogledati u oči od tuge i srama. Svako malo mi dođe da sve priznam. Moja majka je nezaposlena, imam dva brata, jedan ima 6, drugi 16 godina. Ja imam 19 godina. Žao mi je da joj takve stvari radi iza leđa, nijedna žena to ne zaslužuje, pogotovo ne ona. Ja želim da se rastanu jer cijelu obitelj tata laže i vara, ne samo moju mamu. Molim Vas, pomozite mi!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>vjerujem da ti je u ovom trenutku užasno teško i da je prilično stresno na svojim plećima nositi teret kakav ti nosiš. Moj savjet je da razgovaraš s tatom, da ga konfrontiraš sa svojim saznanjem da ima ljubavnicu te da mu ukažeš koliko ti je teško zbog tog saznanja. Možeš mu reći i da ne želiš da tvoj odnos s mamom bude narušen i opterećen zbog toga što joj tajiš prilično važno informaciju, te da bi voljela da on sam kao odrasla osoba riješi njihovu situaciju. Hoće li tata to učiniti ili ne – ne znam, no znam da tvoj odnos s mamom ne mora trpiti zbog njegovih postupaka. Tata je tu odluku donio svjesno, a svaka odluka nosi neke posljedice. I za te posljedice nije odgovoran nitko drugi nego on sam.</para>
<para>Stava sam da ukoliko majci nastaviš tajiti što se događa da bi to moglo utjecati na vaš odnos – s jedne strane ćeš se ti osjećati loše, s druge strane i majka će biti povrijeđena kada sve sazna. Stoga je moj savjet da budeš iskrena i transparetna spram oba roditelja – odgovornost za njihov odnos nije na tebi već na njima. A ti imaš potpuno pravo reći tati da ne možeš lagati majci i gledati je u oči kao da se ništa nije dogodilo, te slijedom toga i potpuno pravo reći majci sve ono što joj je otac trebao reći. Znam da to nije lako, no vjerujem da je još teže nositi tu tajnu sa sobom. Šaljem ti podršku.</para>
<para> </para>

Trebam li reći mami da tata ima ljubavnicu? Pozdrav! Imam problem! Moji roditelji su jako dugo u braku i nemaju baš sretan brak. Svako malo se svađaju, oslovljavaju s ružnim riječima i sl. 
    Jedan dan sam bila na kavi i saznala da moj otac ima ljubavnicu. Bila sam iznenađena i nisam vjerovala u to. Tu istu noć sam mu pokušala “provaliti” u facebook, pošto mu znam e-mail, pogađala sam lozinke i uspjela. Stvarno sam se uvjerila, on ima ljubavnicu. Skoro svaki dan se nalaze, govore da se jedno drugom sviđaju i ostalo. Moja mama nema pojma o tome. Molim Vas pomozite mi, ne znam što da radim? Ja njega ne mogu pogledati u oči od tuge i srama. Svako malo mi dođe da sve priznam. Moja majka je nezaposlena, imam dva brata, jedan ima 6, drugi 16 godina. Ja imam 19 godina. Žao mi je da joj takve stvari radi iza leđa, nijedna žena to ne zaslužuje, pogotovo ne ona. Ja želim da se rastanu jer cijelu obitelj tata laže i vara, ne samo moju mamu. Molim Vas, pomozite mi!

Draga čitateljice,
vjerujem da ti je u ovom trenutku užasno teško i da je prilično stresno na svojim plećima nositi teret kakav ti nosiš. Moj savjet je da razgovaraš s tatom, da ga konfrontiraš sa svojim saznanjem da ima ljubavnicu te da mu ukažeš koliko ti je teško zbog tog saznanja. Možeš mu reći i da ne želiš da tvoj odnos s mamom bude narušen i opterećen zbog toga što joj tajiš prilično važno informaciju, te da bi voljela da on sam kao odrasla osoba riješi njihovu situaciju. Hoće li tata to učiniti ili ne – ne znam, no znam da tvoj odnos s mamom ne mora trpiti zbog njegovih postupaka. Tata je tu odluku donio svjesno, a svaka odluka nosi neke posljedice. I za te posljedice nije odgovoran nitko drugi nego on sam.
Stava sam da ukoliko majci nastaviš tajiti što se događa da bi to moglo utjecati na vaš odnos – s jedne strane ćeš se ti osjećati loše, s druge strane i majka će biti povrijeđena kada sve sazna. Stoga je moj savjet da budeš iskrena i transparetna spram oba roditelja – odgovornost za njihov odnos nije na tebi već na njima. A ti imaš potpuno pravo reći tati da ne možeš lagati majci i gledati je u oči kao da se ništa nije dogodilo, te slijedom toga i potpuno pravo reći majci sve ono što joj je otac trebao reći. Znam da to nije lako, no vjerujem da je još teže nositi tu tajnu sa sobom. Šaljem ti podršku.
  Klinfo.hr 

Trebam li reći mami da tata ima ljubavnicu?

<para>
 Sin ima 10 godina. Zanima me koja on cjepiva mora primiti za svoju dob? Smije li dobiti svako cjepivo zasebno ili može i 5u1? Hvala!
</para>
<para>Poštovana, </para>
<para>doktor koji vodi Vašeg sina po pitanju transplatacije će Vam točno reći koja sva cjepiva treba dobiti, kojim redoslijedom i u kojim vremenskim intervalima. Za to postoje posebni protokoli. Cjepivo 5 u 1 je registrirano do dobi 3 godine tako da se ne može davati kod djeteta starog 10 godina.</para>

Koja cjepiva smije primiti dijete s transplantiranom koštanom srži? Poštovani, sin je prije šest mjeseci bio na alogenoj transplantaciji koštane srži. Njegov doktor nam je najavio da će morati uskoro primiti sva cjepiva koja je već primio kao dijete. 
    Sin ima 10 godina. Zanima me koja on cjepiva mora primiti za svoju dob? Smije li dobiti svako cjepivo zasebno ili može i 5u1? Hvala!

Poštovana, 
doktor koji vodi Vašeg sina po pitanju transplatacije će Vam točno reći koja sva cjepiva treba dobiti, kojim redoslijedom i u kojim vremenskim intervalima. Za to postoje posebni protokoli. Cjepivo 5 u 1 je registrirano do dobi 3 godine tako da se ne može davati kod djeteta starog 10 godina. Klinfo.hr 

Koja cjepiva smije primiti dijete s transplantiranom koštanom srži?

<para>
 Puštena je kući nakon 8 dana sa sterilnim urinom uz preporuku da se kontrolira urin i urinokultura. Sada beba ima sedam mjeseci i E. coli se opet pojavila. Prije mjesec dana primala je antibiotik Cefaleksin i opet je ima u malom broju. Bili smo na snimanju bubrega pa nam je nefrologinja rekla da ima prošireni kanal na lijevom bubregu i da bi trebali raditi micijsku, ali da prethodno urin mora biti sterilan. Zanima me mogu li joj davati CranActin kapi od brusnice? 
 Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>možete joj davati Cranactin kapi što je koncentrat brusnice u dozi 2x1 mL na dan. Svakako se posavjetujte sa svojim nefrologom da li je potrebna i neka antibiotska profilaksa prije nego se vidi da li je u podlozi uroinfekcije koja se ponovila vezikoureteralni refluks.</para>
<para> </para>

Smijem li djetetu s E. coli davati CranActin kapi od brusnice? Poštovani, moja curica je dobila E. coli u dobi od 13 dana. Liječila se u bolnici s venoznim antibiotikom. 
    Puštena je kući nakon 8 dana sa sterilnim urinom uz preporuku da se kontrolira urin i urinokultura. Sada beba ima sedam mjeseci i E. coli se opet pojavila. Prije mjesec dana primala je antibiotik Cefaleksin i opet je ima u malom broju. Bili smo na snimanju bubrega pa nam je nefrologinja rekla da ima prošireni kanal na lijevom bubregu i da bi trebali raditi micijsku, ali da prethodno urin mora biti sterilan. Zanima me mogu li joj davati CranActin kapi od brusnice? 
   Unaprijed hvala na odgovoru.

Poštovana,
možete joj davati Cranactin kapi što je koncentrat brusnice u dozi 2x1 mL na dan. Svakako se posavjetujte sa svojim nefrologom da li je potrebna i neka antibiotska profilaksa prije nego se vidi da li je u podlozi uroinfekcije koja se ponovila vezikoureteralni refluks.
  Klinfo.hr 

Smijem li djetetu s E. coli davati CranActin kapi od brusnice?

<para>
 Bori se s mučninom, gubitkom apetita, neredovitom stolicom. Vodila sam ga pedijatru, krvna slika, šećer, stolica i mokraća su u redu. Snimali smo mu i želudac, pokazalo se da ima plinove. Kirurg je rekao da je sve u redu. Bili smo i kod psihologa. Njega i dalje boli trbuh, usprkos dijetama i uzimanju Espumisan kapi. Molim Vas za savjet što i kako dalje kako bi pomogla djetetu koje od mene traži pomoć. Nemoćna sam skroz.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ova situacija zahtjeva pregled gastroenterologa. Može biti banalan funkcijski problem zbog neregulirane stolice, psihosomatski, ali i nešto ozbiljnije. Teško je reći bez pregleda djeteta i uvida u punu anamnezu, kliničku sliku, status dječaka te detaljne nalaze.</para>

Desetogodišnje dijete s bolovima u trbuhu, mučninama, neredovitom stolicom i gubitkom apetita Imam dječaka od 10 godina. Žali se na bolove u trbuhu od početka škole. U početku sam mislila da je uzrok početak škole, međutim bolovi su postajali sve jači. 
    Bori se s mučninom, gubitkom apetita, neredovitom stolicom. Vodila sam ga pedijatru, krvna slika, šećer, stolica i mokraća su u redu. Snimali smo mu i želudac, pokazalo se da ima plinove. Kirurg je rekao da je sve u redu. Bili smo i kod psihologa. Njega i dalje boli trbuh, usprkos dijetama i uzimanju Espumisan kapi. Molim Vas za savjet što i kako dalje kako bi pomogla djetetu koje od mene traži pomoć. Nemoćna sam skroz.

Poštovana,
ova situacija zahtjeva pregled gastroenterologa. Može biti banalan funkcijski problem zbog neregulirane stolice, psihosomatski, ali i nešto ozbiljnije. Teško je reći bez pregleda djeteta i uvida u punu anamnezu, kliničku sliku, status dječaka te detaljne nalaze. Klinfo.hr 

Desetogodišnje dijete s bolovima u trbuhu, mučninama, neredovitom stolicom i gubitkom apetita

<para>
 Tete su primijetile da se nigdje ne uključuje u igru, svugdje malo pogleda i samo nakratko se s nečim poigra. Ne ide joj oblačenje i obuvanje cipela. Ponekad ne želi ni na spavanje. Otkako se rodila, svega se boji - stranaca, bicikla, tobogana. Ako nešto ne može napraviti odmah počne plakati. Crta još uvijek neke početne likove. Ali, jako je rano naučila sve boje, životinje i sve odlično pamti. Jako je pametna, ali neke osnovne stvari su joj teške za naučiti. Zašto drugi znaju, a ona ne zna? Tete i nas i nju stalno pritišću i ona sad ne želi ponekad u vrtić i na spavanje. Voli igre uloga, tj. pretvaranja u nešto. Kod kuće se zna igrati s prijateljima. Molim pomoć!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeca su po svojoj prirodi vrlo zainteresirana, znatiželjna i žele učiti. Osim ako imaju neku teškoću (koja možda Vama i odgajateljima u vrtiću nije vidljiva) a koja ih spriječava da sudjeluju u aktivnostima, usvajaju nova znanja i vještine.</para>
<para>Čini mi se da se kod Vaše djevojčice radi upravo o tome. Iz Vašeg pitanja nije vidljivo kako su prošli trudnoća i porod te najraniji razvoj Vašeg djeteta. Te bi informacije bile vrlo vrijedne kako bih stekla bolji uvid u cjelokupnu situaciju.</para>
<para>Savjetujem Vam da potražite pomoć stručnjaka (defektolog, psiholog) koji će napraviti razvojnu procjenu djeteta te Vam pomoći konkretnim savjetima.</para>
<para>Ako ste u mogućnosti naručite se u naš Kabinet. Tek kada otkrijete uzroke navedenih ponašanja moći ćete kvalitetnije pomoći djevojčici.</para>

Zašto moja curica nije ista kao i svi njezini vršnjaci? Imam curicu od četiri i pol godine. U svojoj je skupini među mlađima, razlika od šest mjeseci, išla je ranije u skupinu. 
    Tete su primijetile da se nigdje ne uključuje u igru, svugdje malo pogleda i samo nakratko se s nečim poigra. Ne ide joj oblačenje i obuvanje cipela. Ponekad ne želi ni na spavanje. Otkako se rodila, svega se boji - stranaca, bicikla, tobogana. Ako nešto ne može napraviti odmah počne plakati. Crta još uvijek neke početne likove. Ali, jako je rano naučila sve boje, životinje i sve odlično pamti. Jako je pametna, ali neke osnovne stvari su joj teške za naučiti. Zašto drugi znaju, a ona ne zna? Tete i nas i nju stalno pritišću i ona sad ne želi ponekad u vrtić i na spavanje. Voli igre uloga, tj. pretvaranja u nešto. Kod kuće se zna igrati s prijateljima. Molim pomoć!

Poštovana,
djeca su po svojoj prirodi vrlo zainteresirana, znatiželjna i žele učiti. Osim ako imaju neku teškoću (koja možda Vama i odgajateljima u vrtiću nije vidljiva) a koja ih spriječava da sudjeluju u aktivnostima, usvajaju nova znanja i vještine.
Čini mi se da se kod Vaše djevojčice radi upravo o tome. Iz Vašeg pitanja nije vidljivo kako su prošli trudnoća i porod te najraniji razvoj Vašeg djeteta. Te bi informacije bile vrlo vrijedne kako bih stekla bolji uvid u cjelokupnu situaciju.
Savjetujem Vam da potražite pomoć stručnjaka (defektolog, psiholog) koji će napraviti razvojnu procjenu djeteta te Vam pomoći konkretnim savjetima.
Ako ste u mogućnosti naručite se u naš Kabinet. Tek kada otkrijete uzroke navedenih ponašanja moći ćete kvalitetnije pomoći djevojčici. Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Zašto moja curica nije ista kao i svi njezini vršnjaci?

<para>
 Cijeli prvi razred se mučimo s čitanjem i pisanjem koje ide sporo. Njena učiteljica mi je rekla da dosta teško zadržava pažnju, a i sama sam to primijetila. Kada krene rješavati zadatke, dosta dugo se na njima zadrži te ponekad nešto što bi trebalo trajati možda pola sata, ona piše i do dva sata. Usred zadaće se igra, odluta mislima i jednostavno izgubi koncentraciju. Otkako je krenula u 2. razred, nema uopće motivacije. Izbjegava čitanje, izbjegava zadaće tvrdeći npr. da nisu imali zadaću. Nikako je ne uspijevam motivirati i potaknuti da shvati da su škola, zadaće, učenje obveze koje se moraju izvršiti. Bojim se da će kako bude prelazila u više razrede imati sve više problema u učenju. Na koji način joj pomoći da lakše svladava gradivo, da se koncentrira? Kako potaknuti da rješava zadaće? Hvala na odgovoru!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kod neke se djece usvajanje čitanja i pisanja odvija otežano, ali ona ipak uspijevaju svladati te tehnike. Tada govorimo o početnim teškoćama čitanja i pisanja. Kod manjeg broja djece teškoće vezane uz usvajanje čitanja i pisanja vezane su uz disleksiju i disgrafiju. Da bi otkrili pozadinu teškoće kod Vaše djevojčice potrebno je posjetiti stručnjaka koji će prepoznati uzrok.</para>
<para>Svaki neuspjeh dovodi do frustracije pa je jasno zašto Vaša djevojčica “bježi” od školskih obaveza. Naime, nitko ne voli raditi ono u čemu nije dobar. Ako takve aktivnosti jako dugo traju možemo očekivati pad koncentracije, pa dijete ostavlja dojam slabe koncentracije, a u pozadini je zapravo nešto drugo. S druge strane, uzrok opisanih teškoća mogu zaista biti teškoće pažnje koje ometaju učenje.</para>
<para>Da bi ustanovili pravi uzrok poteškoća kod djevojčice potrebno je učiniti procjenu stručnjaka koja će nam pokazati koja područja treba poticati i razvijati.</para>

Kako pomoći djetetu da lakše savlada školske obveze? Poštovana! Moja djevojčica ima 8 godina i ide u 2. razred. Od samog početka školovanja primijetila sam da dosta sporo rješava školske zadaće. 
    Cijeli prvi razred se mučimo s čitanjem i pisanjem koje ide sporo. Njena učiteljica mi je rekla da dosta teško zadržava pažnju, a i sama sam to primijetila. Kada krene rješavati zadatke, dosta dugo se na njima zadrži te ponekad nešto što bi trebalo trajati možda pola sata, ona piše i do dva sata. Usred zadaće se igra, odluta mislima i jednostavno izgubi koncentraciju. Otkako je krenula u 2. razred, nema uopće motivacije. Izbjegava čitanje, izbjegava zadaće tvrdeći npr. da nisu imali zadaću. Nikako je ne uspijevam motivirati i potaknuti da shvati da su škola, zadaće, učenje obveze koje se moraju izvršiti. Bojim se da će kako bude prelazila u više razrede imati sve više problema u učenju. Na koji način joj pomoći da lakše svladava gradivo, da se koncentrira? Kako potaknuti da rješava zadaće? Hvala na odgovoru!

Poštovana,
kod neke se djece usvajanje čitanja i pisanja odvija otežano, ali ona ipak uspijevaju svladati te tehnike. Tada govorimo o početnim teškoćama čitanja i pisanja. Kod manjeg broja djece teškoće vezane uz usvajanje čitanja i pisanja vezane su uz disleksiju i disgrafiju. Da bi otkrili pozadinu teškoće kod Vaše djevojčice potrebno je posjetiti stručnjaka koji će prepoznati uzrok.
Svaki neuspjeh dovodi do frustracije pa je jasno zašto Vaša djevojčica “bježi” od školskih obaveza. Naime, nitko ne voli raditi ono u čemu nije dobar. Ako takve aktivnosti jako dugo traju možemo očekivati pad koncentracije, pa dijete ostavlja dojam slabe koncentracije, a u pozadini je zapravo nešto drugo. S druge strane, uzrok opisanih teškoća mogu zaista biti teškoće pažnje koje ometaju učenje.
Da bi ustanovili pravi uzrok poteškoća kod djevojčice potrebno je učiniti procjenu stručnjaka koja će nam pokazati koja područja treba poticati i razvijati. Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Kako pomoći djetetu da lakše savlada školske obveze?

<para>
 . Ta razlika prije i nakon me jako zabrinjava (prvo sam mislio da imam bipolarni poremećaj). Imam osjećaj da u organizmu mi nešto nasušno fali. Razlika je uistinu zabrinjavajuća a osjeti se nakon malo vremena. Je li u pitanju vitamin E, B6, B12 ili proteini?
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>iz priloženih informacija ne mogu dati tražene odgovore. Potrebna su vam laboratorijska testiranja.</para>

Fali li mom organizmu vitamina ili proteina? Poštovani, primjećujem veliku pozitivnu razliku nakon konzumacije sljedećih artikala: oljušteni slani kikiriki, kuhana jaja, macchiato (nikako turska kava), biftek, i to u koncentraciji i voljnom momentu pri radu (u mom slučaju to je rad s "papirima", radim na PC-u i po 10-ak sati dnevno) 
   . Ta razlika prije i nakon me jako zabrinjava (prvo sam mislio da imam bipolarni poremećaj). Imam osjećaj da u organizmu mi nešto nasušno fali. Razlika je uistinu zabrinjavajuća a osjeti se nakon malo vremena. Je li u pitanju vitamin E, B6, B12 ili proteini?

Poštovani,
iz priloženih informacija ne mogu dati tražene odgovore. Potrebna su vam laboratorijska testiranja. Klinfo.hr 

Ivana Purić

Fali li mom organizmu vitamina ili proteina?

<para>
 Dijete odbija jesti voće unazad godinu dana. Trudimo se kilažu držati pod kontrolom! Molim Vas za savjet kako riješiti problem. 
 Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>s obzirom na to da je vaša djevojčica u razvoju morate paziti na adekvatan unos hranjivih tvari, stoga je nemojte podvrgavati nikakvim niskokaloričnim dijetama. Savjetujem vam da potražite pomoć nutricionista prilikom izrade jelovnika.</para>

Četverogodišnje dijete s viškom kilograma koje odbija jesti voće Poštovana, moja djevojčica navršila je četiri godine. Visoka je 105 cm, a teška 20 kg. Brine me njezina kilaža s obzirom na to da je nekih 3 do 4 kilograma preteška! 
    Dijete odbija jesti voće unazad godinu dana. Trudimo se kilažu držati pod kontrolom! Molim Vas za savjet kako riješiti problem. 
    Hvala!

Poštovana,
s obzirom na to da je vaša djevojčica u razvoju morate paziti na adekvatan unos hranjivih tvari, stoga je nemojte podvrgavati nikakvim niskokaloričnim dijetama. Savjetujem vam da potražite pomoć nutricionista prilikom izrade jelovnika. Klinfo.hr 

Četverogodišnje dijete s viškom kilograma koje odbija jesti voće

<para>
 Naime, mama boluje od karcinoma dojke, iza nje su dvije operacije i prvi ciklus kemoterapije. Kako pokušavamo maksimalno na neki prirodni način ojačati njezin imunitet, od nedavno smo počeli koristiti kozje mlijeko iz vlastite proizvodnje, pa me zanima hoće li to i kako pozitivno utjecati na njezino zdravlje, koje su blagodati kozjeg mlijeka te preporuča li se konzumacija prokuhanog kozjeg mlijeka (da se u potpunosti zamijeni kravlje mlijeko, primjerice kuhanje pudinga ili griza na mlijeku) ili samo kao sirovo?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kozje mlijeko je lako probavljivo i nisko alergeno, stoga je vrijedna namirnica. Ali ni jedna namirnica sama po sebi neće donijeti čudotvorno rješenje. Međutim, dobre prehrambene navike mogu pružiti podršku organizmu u ovom stresnom razdoblju kroz adekvatan energetski unos te izbor kvalitetnih namirnica - bogatih hranjivim tvarima (cjelovite namirnice, izvori lako probavljivih bjelančevina i esencijalnih masnih kiselina).</para>
<para> </para>

Može li se uz pomoć kozjeg mlijeka ojačati imunitet? Poštovana, s obzirom na to da ne znam gdje potražiti stručni savjet, obraćam se Vama i nadam se Vašoj pomoći. 
    Naime, mama boluje od karcinoma dojke, iza nje su dvije operacije i prvi ciklus kemoterapije. Kako pokušavamo maksimalno na neki prirodni način ojačati njezin imunitet, od nedavno smo počeli koristiti kozje mlijeko iz vlastite proizvodnje, pa me zanima hoće li to i kako pozitivno utjecati na njezino zdravlje, koje su blagodati kozjeg mlijeka te preporuča li se konzumacija prokuhanog kozjeg mlijeka (da se u potpunosti zamijeni kravlje mlijeko, primjerice kuhanje pudinga ili griza na mlijeku) ili samo kao sirovo?

Poštovana,
kozje mlijeko je lako probavljivo i nisko alergeno, stoga je vrijedna namirnica. Ali ni jedna namirnica sama po sebi neće donijeti čudotvorno rješenje. Međutim, dobre prehrambene navike mogu pružiti podršku organizmu u ovom stresnom razdoblju kroz adekvatan energetski unos te izbor kvalitetnih namirnica - bogatih hranjivim tvarima (cjelovite namirnice, izvori lako probavljivih bjelančevina i esencijalnih masnih kiselina).
  Klinfo.hr 

Može li se uz pomoć kozjeg mlijeka ojačati imunitet?

<para>
 Zanima me, na koji je način to najbolje napraviti, a da ne utječe na kvalitetu namirnica? Npr. mogu li primijeniti bakin savjet o guljenju mrkve i krumpira te ostavljanju tih namirnica u hladnoj vodi sve do trenutka kuhanja? Puno hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pripremljene namirnice, oguljene i narezane, najbolje je blanširati te ih potom možete zamrznuti ili privremeno spremiti u hladnjak. Nije preporučljivo čuvati narezanu hranu u vodi zbog gubitka hranjivih tvari.</para>

Kako namirnice tijekom dana i noći održati svježima? Poštovani, zbog užurbanog ritma i kasnog povratka s posla na red dolazi kuhanje u večernjim satima. Puno bi mi lakše bilo kad bi večer prije ogulila i nasjeckala povrće. 
    Zanima me, na koji je način to najbolje napraviti, a da ne utječe na kvalitetu namirnica? Npr. mogu li primijeniti bakin savjet o guljenju mrkve i krumpira te ostavljanju tih namirnica u hladnoj vodi sve do trenutka kuhanja? Puno hvala!

Poštovana,
pripremljene namirnice, oguljene i narezane, najbolje je blanširati te ih potom možete zamrznuti ili privremeno spremiti u hladnjak. Nije preporučljivo čuvati narezanu hranu u vodi zbog gubitka hranjivih tvari. Klinfo.hr 

Kako namirnice tijekom dana i noći održati svježima?

<para>
 Do sada je bila zdrava (jednom je imala virozu), uredno se razvija, dobiva na težini i dobro reagira na sve namirnice koje sam joj do sada ponudila. Jedino je bila slabijeg apetita u periodima kad su joj izbijali zubi, čak bi i izbacila zalogaje, ali to bi nestalo čim bi izbio zub. Namirnice sam uvodila prema tablicama dohrane. S devet mjeseci je imala 78 cm i bila teška 10300 g, sad ju nismo mjerili, ali vidim po odjeći da napreduje. Dojena je 2 mjeseca, nakon toga kombinacija dojenja i Novalaca, a onda smo postupno prešli potpuno na Novalac. 
 Ovako otprilike izgleda njen dnevni jelovnik:
 - oko 8:00 210 ml Novalaca
 - oko 11:00 voćna kašica, ponekad uz keks ili rižine pahuljice
 - oko 14:30 povrće, 2 puta tjedno meso, jednom bijela riba, uvodimo žumanjak, trenutno je na pola žumanjka i žitarice
 - oko 18:00 žitno-mliječni obrok (150 ml Novalaca i integralni griz ili kukuruzne ili rižine pahuljice)
 - oko 22:00 oko 180 ml ili manje Novalaca
 Sad uvodim jogurt.
 Molim Vas da me savjetujete kako bi otprilike trebao izgledati dnevni raspored obroka djeteta od 11 i 12 mjeseci. Je li ispravno davati voće u prijepodnevnim satima? Koliko sam upućena, i odraslima se savjetuje da voće jedu prijepodne. Također, planiramo polazak u vrtić nedugo nakon 1. rođendana pa bih ju voljela i na to pripremiti u smislu prehrane, da ne bude potrebe za velikim promjenama. I još jedno pitanje, kako kombinirati jogurt? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prehrana djeteta u ovoj dobi polako poprima raspored kao i kod odrasle osobe. Dakle, dnevni jelovnik se sastoji od 5 obroka u razmaku od 3 do 4 sata. Obroke koje je predstavljala isključivo mliječna formula potrebno je obogatiti drugim namirnicama. Voće možete ponuditi i u popodnevnim satima, a jogurt i ostale mliječne proizvode (izuzev mlijeka čije uvođenje za sada odgodite, osim kao dodatak drugim jelima) možete koristiti uz sve namirnice s kojima se dobro slažu (voće, povrće, žitarice).</para>
<para>Priprema za vrtić u smislu prehrane, ako pretpostavimo da je prvi obrok u danu kako ste napisali - zajutrak u 8 h, može izgledati ovako: doručak u 10 h, ručak u 12 h, užina u 14:30h. Bilo bi bolje da su razmaci među obrocima nešto veći, što bi značilo da prvi obrok trebate pomaknuti ranije.</para>

Dnevni raspored obroka 11-mjesečnog djeteta i priprema za prehranu u vrtiću Poštovana, molim Vas za savjet vezano uz prehranu zdravog djeteta od 11 mjeseci. Naime, moja kći je rođena u terminu, imala je 53 cm i težila je 3780 g. 
    Do sada je bila zdrava (jednom je imala virozu), uredno se razvija, dobiva na težini i dobro reagira na sve namirnice koje sam joj do sada ponudila. Jedino je bila slabijeg apetita u periodima kad su joj izbijali zubi, čak bi i izbacila zalogaje, ali to bi nestalo čim bi izbio zub. Namirnice sam uvodila prema tablicama dohrane. S devet mjeseci je imala 78 cm i bila teška 10300 g, sad ju nismo mjerili, ali vidim po odjeći da napreduje. Dojena je 2 mjeseca, nakon toga kombinacija dojenja i Novalaca, a onda smo postupno prešli potpuno na Novalac. 
    Ovako otprilike izgleda njen dnevni jelovnik:
    - oko 8:00 210 ml Novalaca
   - oko 11:00 voćna kašica, ponekad uz keks ili rižine pahuljice
   - oko 14:30 povrće, 2 puta tjedno meso, jednom bijela riba, uvodimo žumanjak, trenutno je na pola žumanjka i žitarice
   - oko 18:00 žitno-mliječni obrok (150 ml Novalaca i integralni griz ili kukuruzne ili rižine pahuljice)
   - oko 22:00 oko 180 ml ili manje Novalaca
    Sad uvodim jogurt.
    Molim Vas da me savjetujete kako bi otprilike trebao izgledati dnevni raspored obroka djeteta od 11 i 12 mjeseci. Je li ispravno davati voće u prijepodnevnim satima? Koliko sam upućena, i odraslima se savjetuje da voće jedu prijepodne. Također, planiramo polazak u vrtić nedugo nakon 1. rođendana pa bih ju voljela i na to pripremiti u smislu prehrane, da ne bude potrebe za velikim promjenama. I još jedno pitanje, kako kombinirati jogurt? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. 

Poštovana,
prehrana djeteta u ovoj dobi polako poprima raspored kao i kod odrasle osobe. Dakle, dnevni jelovnik se sastoji od 5 obroka u razmaku od 3 do 4 sata. Obroke koje je predstavljala isključivo mliječna formula potrebno je obogatiti drugim namirnicama. Voće možete ponuditi i u popodnevnim satima, a jogurt i ostale mliječne proizvode (izuzev mlijeka čije uvođenje za sada odgodite, osim kao dodatak drugim jelima) možete koristiti uz sve namirnice s kojima se dobro slažu (voće, povrće, žitarice).
Priprema za vrtić u smislu prehrane, ako pretpostavimo da je prvi obrok u danu kako ste napisali - zajutrak u 8 h, može izgledati ovako: doručak u 10 h, ručak u 12 h, užina u 14:30h. Bilo bi bolje da su razmaci među obrocima nešto veći, što bi značilo da prvi obrok trebate pomaknuti ranije. Klinfo.hr 

Dnevni raspored obroka 11-mjesečnog djeteta i priprema za prehranu u vrtiću

<para>
 Jako brzo gubim kilograme, a jako jako skoro pa nikako ih ne dobivam. Inače treniram, idem u teretanu, trudim se unijet u sebe 2 g proteina 5 g uh i 1.5 g masti po kilogramu težine. Na tom režimu sam bio mjesec dana. Vrtjelo se tu i 4500 kalorija po danu, međutim, moja kilaža se nije promijenila, i dalje sam na čvrstih 67 kg. Je li moguće da moje tijelo ne skladišti kako treba sve nutrijente dobivene od hrane ili je tu samo riječ o brzom metabolizmu? Hvala!
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>moguće je da se hranjive tvari ne apsorbiraju u potpunosti, ali je teško ovako reći. Ako trebate savjetovanje molim vas da nam se obratite putem <ulink url="http://www.e-hrana.com/nutricionist-kontakt/">obrasca za prijavu ili telefonom</ulink>.</para>
<para> </para>

Bez obzira na dovoljan unos kalorija slabo dobivam na težini Pozdrav, imam jedan mali problemčić otkako znam za sebe. Imam 25 godina, visok sam 183 cm i težak 67 kg. Naime, granica od 67 kg se ne miče. 
    Jako brzo gubim kilograme, a jako jako skoro pa nikako ih ne dobivam. Inače treniram, idem u teretanu, trudim se unijet u sebe 2 g proteina 5 g uh i 1.5 g masti po kilogramu težine. Na tom režimu sam bio mjesec dana. Vrtjelo se tu i 4500 kalorija po danu, međutim, moja kilaža se nije promijenila, i dalje sam na čvrstih 67 kg. Je li moguće da moje tijelo ne skladišti kako treba sve nutrijente dobivene od hrane ili je tu samo riječ o brzom metabolizmu? Hvala!

Poštovani,
moguće je da se hranjive tvari ne apsorbiraju u potpunosti, ali je teško ovako reći. Ako trebate savjetovanje molim vas da nam se obratite putem obrasca za prijavu ili telefonom.
  Klinfo.hr 

Bez obzira na dovoljan unos kalorija slabo dobivam na težini

<para>
 Imam stariju sestru i roditelje koji me stalno kritiziraju čak i kad ništa ne radim. U školi sam vrlo dobra. Naime, nikad nisam imala pravog prijatelja i nikada nisam nikog voljela. Nisam imala dečka što je u današnje vrijeme, s gledišta tinejdžera jako čudno, Znam da ćete mi ti reći da ne žurim i slično, međutim, ne želim takvu vrstu odgovora. Također, imam problem i s društvom kao što sam već i spomenula. Svi imaju dobre mobitele od 1000 kn pa do 1000 € i okej nije mi krivo, neka imaju. Međutim, mene ismijavaju zbog mog mobitela koji je koštao svega 400 kn. Nemojte mi reći da sam materijalist jer nisam. Pokušala sam roditeljima reći da mi je potreban novi jer ovaj jako “šteka” i nema nikakve funkcije kao mobiteli od drugih. Još jedan od problema je taj da me moji roditelji nikada ne puste "van s društvom" (zapravo sam u nadi da ću tako pronaći prijatelje). Ne znam iz kojeg razloga mi kažu “ne”. Ne zahtijevam izlaske u noćne klubove do 5 ujutro (kao što moji vršnjaci rade). Ja samo želim otići do slastičarnice s nekim, ništa više. Molim pomoć tj. realne odgovore.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>u tvom pismu sam osjetila jedan ljuti, napadački ton – “znam da ćete mi reći da ne žurim, međutim ne želim takvu vrstu odgovora”; “nemojte mi reći da sam materijalist jer nisam”; “molim pomoć tj. realne odgovore”. Kažeš da te roditelji stalno kritiziraju čak i kad ništa ne radiš – vjerujem da je to jako frustrirajuće jer sam se i sama tako osjećala već dok sam čitala tvoje pismo. Kada puno pretpostavljamo o tome što će netko drugi reći ili napraviti (i to u negativnom smjeru), u startu potencijalni razgovor/odnos osudimo na propast. Zašto ti to pišem? Zato što smatram da bi bilo dobro da preispitaš događa li ti se to u odnosu s roditeljima i/ili društvom – bilo u jednom ili drugom smjeru. Ako u početku zaključiš da će te vrlo vjerojatno svo društvo odbaciti zbog jeftinog mobitela i tvoje ponašanje će ići u tom smjeru – bit ćeš fokusirana na loš mobitel, možda ćeš se naljutiti na šalu prijatelja što će pak utjecati na vaš odnos – i petlja završava tako da se ne možeš s nikim sprijateljiti. Ovo je samo karikirano i nemoj shvatiti doslovno: moja intencija je da razmisliš kako uopće postavljaš cijelu situaciju pred sebe i osuđuješ li već potencijalne prilike za prijateljstvom na propast zbog toga što čvrsto vjeruješ da će te drugi odbaciti radi stvari koje (ne) posjeduješ.</para>
<para>Zaista vjerujem da postoji bar jedna osoba kojoj će tvoje stvari biti manje važne od tebe. Znam da razne stvarčice poput mobitela jesu svojevrsna ulaznica u društvo no ona ne mora biti i jedina. Star mobitel ti sigurno ne pomaže i možda ga tvoje društvo vidi kao dobar potencijal za zezanje na tvoj račun i ismijavanje. S obzirom na to da je to nešto što trenutno ne možeš promijeniti, jedino što možeš je drugačije reagirati. Možeš iskoristiti njihove šale i dati mobitelu nadimak. Možeš se šaliti na račun svoje “stare kante” i reći da su te roditelji osudili na 80-te. Ovo je opet karikirano i zvuči onako kako bi ja reagirala – to ne znači da moraš tako i ti, ali možeš situaciju preokrenuti u svoju korist i izvući van humor. Većina ljudi bilo koje dobi dobro reagira na humor. Što ćeš manje značenja pridavati svojim stvarima, to će one biti manje važne i tvom potencijalnom društvu. S druge strane ako je društvo takvo da gleda isključivo kakve stvari ima netko – želiš li zaista imati društvo koje će se htjeti družiti s tobom samo radi skupih stvari?</para>
<para>Jedan od realnih odgovora bi bio i da nema pravila kada će se netko zaljubiti i naći dečka. Netko se zaljubi jako rano, rano počne izlaziti, a netko puno kasnije. Što više izlaziš i u više društva se krećeš, veća je šansa da ćeš upoznati nekoga tko ti se sviđa. S obzirom na to da ti roditelji brane izlaske, manja je vjerojatnost da ćeš upoznati nekoga samo na putu do škole. Razmisli možeš li si kako povećati šanse za upoznavanjem novih ljudi – možda uključivanjem na izvanškolske aktivnosti?</para>
<para>S roditeljima bi ti savjetovala upornost – zaista mislim da tvoje želje nisu nerealne i da svatko ima potrebu za druženjem (veću ili manju). Možda će ti biti naporno i frustrirajuće ponavljati im što želiš i što ti je važno; možda oni i dalje neće promijeniti mišljenje, ali u svakom slučaju uvijek bi radije savjetovala nekome da govori što želi i bori se za sebe, nego da odustane. Ta borba ne mora biti ružna i nepristojna – može biti sasvim mirna, pristojna, ok.</para>
<para>Ako ti treba podrška, uvijek je možeš zatražiti u raznim besplatnim savjetovalištima (poput Tese u Zagrebu), a to je moguće i putem maila ili telefona.</para>
<para>Stvarno ti držim fige da se situacija preokrene. Iz cipela jedne odrasle osobe koja je u istom periodu života kao ti sada bila u sličnoj situaciji (bez dečka, bez bliskih prijatelja i nekog društva) mogu reći da ništa ne traje vječno. I da se uvijek treba boriti i tražiti načine. Šaljem ti podršku.</para>

Vršnjaci me ismijavaju zbog jeftinog mobitela, a roditelji ne puštaju van s društvom Bok, imam 16 godina i idem u 2. razred srednje škole. Nikada se nisam puno uklapala u društva iako nisam povučena. 
    Imam stariju sestru i roditelje koji me stalno kritiziraju čak i kad ništa ne radim. U školi sam vrlo dobra. Naime, nikad nisam imala pravog prijatelja i nikada nisam nikog voljela. Nisam imala dečka što je u današnje vrijeme, s gledišta tinejdžera jako čudno, Znam da ćete mi ti reći da ne žurim i slično, međutim, ne želim takvu vrstu odgovora. Također, imam problem i s društvom kao što sam već i spomenula. Svi imaju dobre mobitele od 1000 kn pa do 1000 € i okej nije mi krivo, neka imaju. Međutim, mene ismijavaju zbog mog mobitela koji je koštao svega 400 kn. Nemojte mi reći da sam materijalist jer nisam. Pokušala sam roditeljima reći da mi je potreban novi jer ovaj jako “šteka” i nema nikakve funkcije kao mobiteli od drugih. Još jedan od problema je taj da me moji roditelji nikada ne puste "van s društvom" (zapravo sam u nadi da ću tako pronaći prijatelje). Ne znam iz kojeg razloga mi kažu “ne”. Ne zahtijevam izlaske u noćne klubove do 5 ujutro (kao što moji vršnjaci rade). Ja samo želim otići do slastičarnice s nekim, ništa više. Molim pomoć tj. realne odgovore.

Draga čitateljice,
u tvom pismu sam osjetila jedan ljuti, napadački ton – “znam da ćete mi reći da ne žurim, međutim ne želim takvu vrstu odgovora”; “nemojte mi reći da sam materijalist jer nisam”; “molim pomoć tj. realne odgovore”. Kažeš da te roditelji stalno kritiziraju čak i kad ništa ne radiš – vjerujem da je to jako frustrirajuće jer sam se i sama tako osjećala već dok sam čitala tvoje pismo. Kada puno pretpostavljamo o tome što će netko drugi reći ili napraviti (i to u negativnom smjeru), u startu potencijalni razgovor/odnos osudimo na propast. Zašto ti to pišem? Zato što smatram da bi bilo dobro da preispitaš događa li ti se to u odnosu s roditeljima i/ili društvom – bilo u jednom ili drugom smjeru. Ako u početku zaključiš da će te vrlo vjerojatno svo društvo odbaciti zbog jeftinog mobitela i tvoje ponašanje će ići u tom smjeru – bit ćeš fokusirana na loš mobitel, možda ćeš se naljutiti na šalu prijatelja što će pak utjecati na vaš odnos – i petlja završava tako da se ne možeš s nikim sprijateljiti. Ovo je samo karikirano i nemoj shvatiti doslovno: moja intencija je da razmisliš kako uopće postavljaš cijelu situaciju pred sebe i osuđuješ li već potencijalne prilike za prijateljstvom na propast zbog toga što čvrsto vjeruješ da će te drugi odbaciti radi stvari koje (ne) posjeduješ.
Zaista vjerujem da postoji bar jedna osoba kojoj će tvoje stvari biti manje važne od tebe. Znam da razne stvarčice poput mobitela jesu svojevrsna ulaznica u društvo no ona ne mora biti i jedina. Star mobitel ti sigurno ne pomaže i možda ga tvoje društvo vidi kao dobar potencijal za zezanje na tvoj račun i ismijavanje. S obzirom na to da je to nešto što trenutno ne možeš promijeniti, jedino što možeš je drugačije reagirati. Možeš iskoristiti njihove šale i dati mobitelu nadimak. Možeš se šaliti na račun svoje “stare kante” i reći da su te roditelji osudili na 80-te. Ovo je opet karikirano i zvuči onako kako bi ja reagirala – to ne znači da moraš tako i ti, ali možeš situaciju preokrenuti u svoju korist i izvući van humor. Većina ljudi bilo koje dobi dobro reagira na humor. Što ćeš manje značenja pridavati svojim stvarima, to će one biti manje važne i tvom potencijalnom društvu. S druge strane ako je društvo takvo da gleda isključivo kakve stvari ima netko – želiš li zaista imati društvo koje će se htjeti družiti s tobom samo radi skupih stvari?
Jedan od realnih odgovora bi bio i da nema pravila kada će se netko zaljubiti i naći dečka. Netko se zaljubi jako rano, rano počne izlaziti, a netko puno kasnije. Što više izlaziš i u više društva se krećeš, veća je šansa da ćeš upoznati nekoga tko ti se sviđa. S obzirom na to da ti roditelji brane izlaske, manja je vjerojatnost da ćeš upoznati nekoga samo na putu do škole. Razmisli možeš li si kako povećati šanse za upoznavanjem novih ljudi – možda uključivanjem na izvanškolske aktivnosti?
S roditeljima bi ti savjetovala upornost – zaista mislim da tvoje želje nisu nerealne i da svatko ima potrebu za druženjem (veću ili manju). Možda će ti biti naporno i frustrirajuće ponavljati im što želiš i što ti je važno; možda oni i dalje neće promijeniti mišljenje, ali u svakom slučaju uvijek bi radije savjetovala nekome da govori što želi i bori se za sebe, nego da odustane. Ta borba ne mora biti ružna i nepristojna – može biti sasvim mirna, pristojna, ok.
Ako ti treba podrška, uvijek je možeš zatražiti u raznim besplatnim savjetovalištima (poput Tese u Zagrebu), a to je moguće i putem maila ili telefona.
Stvarno ti držim fige da se situacija preokrene. Iz cipela jedne odrasle osobe koja je u istom periodu života kao ti sada bila u sličnoj situaciji (bez dečka, bez bliskih prijatelja i nekog društva) mogu reći da ništa ne traje vječno. I da se uvijek treba boriti i tražiti načine. Šaljem ti podršku. Klinfo.hr 

Vršnjaci me ismijavaju zbog jeftinog mobitela, a roditelji ne puštaju van s društvom

<para>
 Nakon toga mu se malo uvećao limfni čvor iza lijevog uha otprilike 1 cm prema potiljku, onako iznad vrata malo, više kao na glavici. Sada se taj limfni čvor smanjio, ali ga ja još uvijek napipam. Npr. kada ga dojim pa mu je glavica okrenuta na stranu. Kada sjedi ili je u nekom drugom položaju osjeti se samo još malo, kao npr. zrno manjeg graška. Zanima me zašto je (dok leži) kao malo veći? Je li to zbog položaja glavice? Koliko dugo će trebati da se skroz povuče? Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>djeca imaju normalno više limfnog tkiva nego odrasli i limfni čvorići kao zrna prosa mogu se pipati normalno na vratu, iza uha, u preponama i kod zdrave djece od najranije dobi. Oni se uvećaju kada se dogodi neka infekcija, a onda opet smanje, ali ne nestanu sasvim. Postojanje takvih sitnih limfnih čvorova ne smatram patologijom. Vjerojatno je da je on bio prisutan i ranije samo ga do uvećanja Vi niste registrirali.</para>
<para> </para>

Jesu li opasni limfni čvorići na potiljku kod bebe od 10 mjeseci? Poštovani, imam sina od 10 mjeseci. Početkom 8. mjeseca imao je virozu Egzatema subitum. 
    Nakon toga mu se malo uvećao limfni čvor iza lijevog uha otprilike 1 cm prema potiljku, onako iznad vrata malo, više kao na glavici. Sada se taj limfni čvor smanjio, ali ga ja još uvijek napipam. Npr. kada ga dojim pa mu je glavica okrenuta na stranu. Kada sjedi ili je u nekom drugom položaju osjeti se samo još malo, kao npr. zrno manjeg graška. Zanima me zašto je (dok leži) kao malo veći? Je li to zbog položaja glavice? Koliko dugo će trebati da se skroz povuče? Unaprijed hvala na odgovoru.

Poštovani,
djeca imaju normalno više limfnog tkiva nego odrasli i limfni čvorići kao zrna prosa mogu se pipati normalno na vratu, iza uha, u preponama i kod zdrave djece od najranije dobi. Oni se uvećaju kada se dogodi neka infekcija, a onda opet smanje, ali ne nestanu sasvim. Postojanje takvih sitnih limfnih čvorova ne smatram patologijom. Vjerojatno je da je on bio prisutan i ranije samo ga do uvećanja Vi niste registrirali.
  Klinfo.hr 

Jesu li opasni limfni čvorići na potiljku kod bebe od 10 mjeseci?

<para>
 Kašalj je sazrijeo, a beba to ne zna izbaciti. Sve ovo traje već mjesec dana. Što da radim? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>bebu je ako ima dosta sekreta u dišnim putevima dobro inhalirati i to izotoničnim ili hipertoničnim otopinama, na bazi morske vode. Nakon toga se aspirira sekret iz nosa, jer ona kašlje zbog tog sekreta. Ako kašalj traje i pogoršava se svakako su potrebne kontrole auskultacijskog nalaza da se vidi jel se upala spustila u donje dišne puteve.</para>

Tromjesečna bebica, začepljen nosić i nemogućnost iskašljavanja Imam bebu od 3 mjeseca i kašlje zbog virusa. Pedijatar mi je rekao da joj ne smijem ništa davati. Sad joj je i nosić začepljen jer ima problema sa sinusima. 
    Kašalj je sazrijeo, a beba to ne zna izbaciti. Sve ovo traje već mjesec dana. Što da radim? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.

Poštovana,
bebu je ako ima dosta sekreta u dišnim putevima dobro inhalirati i to izotoničnim ili hipertoničnim otopinama, na bazi morske vode. Nakon toga se aspirira sekret iz nosa, jer ona kašlje zbog tog sekreta. Ako kašalj traje i pogoršava se svakako su potrebne kontrole auskultacijskog nalaza da se vidi jel se upala spustila u donje dišne puteve. Klinfo.hr 

Tromjesečna bebica, začepljen nosić i nemogućnost iskašljavanja

<para>
 To radi cijelu noć, ponekad je 20-30 minuta mirna pa onda sve to krene. Često, pogotovo rano ujutro, bude samo minuta odmora između grčenja. Kada grčenje prestane ona utone u san kao da ništa nije bilo. Zanima me jesu li to probavne tegobe ili nešto drugo? Beba je dojena i uredno dobiva na težini, stolicu ima 2-3 puta dnevno i rijetka je. 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>najvažnije je da dijete dobro jede, dobiva na tjelesnoj masi i ima uredne stolice. Ove promjene koje Vi navodite su funkcijske i ne utječu na zdravlje djeteta, vjerojatno dijelom jesu uzrokovane probavom i plinovima i s vremenom će se smiriti. Neka djeca dugo dosta nemirno spavaju.</para>

Dvomjesečna bebica tijekom spavanja diže nogice, maše rukama, grči se Pozdrav, moja djevojčica stara skoro 2 mjeseca za vrijeme spavanja diže noge (ponekad je i guza skroz u zraku), grči se, proteže, maše rukama, stenje i ispušta svakakve zvukove. 
    To radi cijelu noć, ponekad je 20-30 minuta mirna pa onda sve to krene. Često, pogotovo rano ujutro, bude samo minuta odmora između grčenja. Kada grčenje prestane ona utone u san kao da ništa nije bilo. Zanima me jesu li to probavne tegobe ili nešto drugo? Beba je dojena i uredno dobiva na težini, stolicu ima 2-3 puta dnevno i rijetka je. 

Poštovana,
najvažnije je da dijete dobro jede, dobiva na tjelesnoj masi i ima uredne stolice. Ove promjene koje Vi navodite su funkcijske i ne utječu na zdravlje djeteta, vjerojatno dijelom jesu uzrokovane probavom i plinovima i s vremenom će se smiriti. Neka djeca dugo dosta nemirno spavaju. Klinfo.hr 

Dvomjesečna bebica tijekom spavanja diže nogice, maše rukama, grči se

<para>
 je li u ovom slučaju riječ o njoj? Jednom tijekom noći se "probudi" i to stavljam pod navodnike jer to i nije buđenje. Okrene se na trbuh ili čak digne (sjedne), malo zanjurga ili ponekad to bude lagani plač ako nas ne vidi. Mi ju potom uzmemo u naručju i u roku od 5-10 minuta ona zaspi. Tako spava dok ne traži bocu nakon čega opet nastavi do 7 ili 8 ujutro nazad spavati. Kako se sada počela okretati na trbuh i tako voli spavati moje iduće pitanje je koliko je to sigurno za nju? Čitam da se ne preporuča da dijete do godine dana spava na trbuhu, a s druge strane ako se i okrene da ju se ne dira dok spava. Ona je beba koja je othranjena na boci, pa me zanima jel bi je trebala odvikavati od boce? Na brošurama koje mi je dala njena pedijatrica stoji da bi ona u ovoj dobi trebala imati jutarnju i večernju bocu po cca 200-240 ml, dok ona ima 4-5 obroka što dođe na tih 200-240 ml jer ne pojede cijelu bocu.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nema univerzalnog pravila za način hranjenja, tj. svako dijete jede na drugi način. Ako Vaša djevojčica jede bolje krute obroke, mlijeko joj možete dati putem njih i ne mora ga piti isključivo na bočicu. Bitno je da u danu unese oko pola litre mliječnog, tu se računaju i druge namirnice koje su na bazi mlijeka npr. sir, jogurt, griz. Djevojčica je sada već dosta velika i bira sama položaj u kojem će spavati. Bitno je da veći dio noći ipak ne spava na trbuhu.</para>

Smije li beba od 10 mjeseci spavati na trbuhu i kada započeti s odvikavanjem od boce? Poštovani, imam curicu od 10 mjeseci koja je zdrava i vesela beba, lijepo jede te ujedno imamo već 6 zubića. Moje prvo pitanje se odnosi na regresiju spavanja tj. 
    je li u ovom slučaju riječ o njoj? Jednom tijekom noći se "probudi" i to stavljam pod navodnike jer to i nije buđenje. Okrene se na trbuh ili čak digne (sjedne), malo zanjurga ili ponekad to bude lagani plač ako nas ne vidi. Mi ju potom uzmemo u naručju i u roku od 5-10 minuta ona zaspi. Tako spava dok ne traži bocu nakon čega opet nastavi do 7 ili 8 ujutro nazad spavati. Kako se sada počela okretati na trbuh i tako voli spavati moje iduće pitanje je koliko je to sigurno za nju? Čitam da se ne preporuča da dijete do godine dana spava na trbuhu, a s druge strane ako se i okrene da ju se ne dira dok spava. Ona je beba koja je othranjena na boci, pa me zanima jel bi je trebala odvikavati od boce? Na brošurama koje mi je dala njena pedijatrica stoji da bi ona u ovoj dobi trebala imati jutarnju i večernju bocu po cca 200-240 ml, dok ona ima 4-5 obroka što dođe na tih 200-240 ml jer ne pojede cijelu bocu.

Poštovana,
nema univerzalnog pravila za način hranjenja, tj. svako dijete jede na drugi način. Ako Vaša djevojčica jede bolje krute obroke, mlijeko joj možete dati putem njih i ne mora ga piti isključivo na bočicu. Bitno je da u danu unese oko pola litre mliječnog, tu se računaju i druge namirnice koje su na bazi mlijeka npr. sir, jogurt, griz. Djevojčica je sada već dosta velika i bira sama položaj u kojem će spavati. Bitno je da veći dio noći ipak ne spava na trbuhu. Klinfo.hr 

Smije li beba od 10 mjeseci spavati na trbuhu i kada započeti s odvikavanjem od boce?

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>dojenje nije apsolutno kontraindicirano, no minimalne koncentracije lijeka mogu se naći u majčinom mlijeku, te eventualno izazvati određene nuspojave.</para>
<para> </para>

Smijem li dojiti ako uzimam Zoloft? Poštovani, u 33. sam tjednu trudnoće, trenutno sam na terapiji, na Zoloftu (25 mg), svaki drugi dan. Je li prihvatljivo razmišljati o dojenju uz tu dozu ili je skroz kontraindicirano? Hvala! 
Poštovana,
dojenje nije apsolutno kontraindicirano, no minimalne koncentracije lijeka mogu se naći u majčinom mlijeku, te eventualno izazvati određene nuspojave.
  Klinfo.hr 

Smijem li dojiti ako uzimam Zoloft?

<para>
 Ovdje je pravilo da djeca u vrtić kreću s dvije godine te prva tri dana roditelj mora biti prisutan zbog prilagodbe djeteta. U vrtić je krenula prije tjedan dana, a do tada je kod kuće bila čuvana od strane mog svekra. Imala je ritual ustajanja, hranjenja, igranja, ručanja i spavanja. Jako su se lijepo slagali ona i dida. Po prirodi je iznimno poslušno, mirno, nježno i drago dijete. Nije sklona nasilju, vesela je i obožava djecu svih uzrasta. Ima samo dva izazova. Ne voli baš popodnevni odmor i nije sklona dijeliti igračke, no ukoliko je se opomene, voljna je igrati se zajedno. Prvi dan vrtića dok je suprug bio tamo nije stekao kvalitetan dojam. Pomislili smo da se radi samo o nama jer nam je ovo prvo iskustvo. Drugi i treći dan naša kćer super se ponašala, igrala i slušala. Nakon što je četvrti dan provela samostalno ja sam došla po nju. Bila je umorna jer nije htjela spavati. Zaista ne voli spavati poslijepodne osim ako se ne pronađe neka taktika pa uspije. Ponašala se umorno i tužno. Peti dan sam došla po nju i poslali su me u kantinu po nju. Primijetila sam kako joj teta na brzinu gura, ali ne baš pristojno zadnji zalogajčić u usta da pojede jer su ostala djeca već pojela. Onda ju je dovela do mene i pokazala ogrebotine na licu i pitala odakle su. Provjerila sam joj noktiće i nisu bili oštri, a ranice su izgledale svježe. Njeno je opravdanje kako je tek maloprije to vidjela. Imala je dvije jedva vidljive ogrebotine od dan prije. Znači ove su nastale u vrtiću. Primijetila sam kako se moja djevojčica ponaša dosta tužno, shrvano, umorno i nekako neprirodno. Jako sam se zabrinula. Zanima me Vaše mišljenje o takvom ponašanju djeteta. Radi li se samo o prilagodbi ili bi možda trebali potražiti neki bolji vrtić? Jako me rastužuje i bojim se da takva okolina ne bi imala nekakve trajne posljedice. Kada je pokupim nije plačljiva i razdražljiva zato što me vidi. Samo je nekako odsutna , tužna i mazna.
</para>
<para>
 P.S. U ovoj državi tete u vrtiću ne moraju imati školu niti ikakvo iskustvo s djecom. Hvala unaprijed!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>drago mi je čuti da imate veselu, nježnu i dragu djevojčicu koja se voli družiti s drugom djecom. Vidim da ste zabrinuti zbog promjena u ponašanju koje ste primijetili kod svoje djevojčice a koje su se javile kada je krenula u vrtić. Polazak u vrtić svakako je velik događaj i potrebno je određeno vrijeme da se i dijete i roditelji prilagode na sve što dolazi s tom promjenom.</para>
<para>Ovisno o temperamentu ali i o samoj promjeni prilagodba na novonastalu situaciju kod djece može trajati različito dugo i biti različitog intenziteta. Kada se priča o temperamentu on je bitan kod prilagodbe zato što predstavlja naslijeđeni obrazac karakteristika koje utječu na sveukupno ponašanje djeteta. Jedna od karakteristika temperamenta za koju bih prema Vašem pismu mogla reći da je kod Vaše djevojčice istaknuta jest razina aktivnosti te se čini kako ima potrebe više trčati, kretati se i manje spavati. Kako bi bolje razumjeli svoju djevojčicu više o temperamentu možete pročitati u članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/</ulink> .</para>
<para>Kako je i u članku navedeno, razina aktivnosti je karakteristika temperamenta koja se odnosi na djetetovu fizičku aktivnost, kreće li se dijete stalno ili je mirno i neaktivno. Djeca s višom razinom aktivnosti češće trče i skaču i imaju manju potrebu za spavanjem tijekom dana, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojanja i crtanja. To ne znači da bi bilo dobro da Vaša djevojčica nema popodnevni odmor s obzirom na to da je još malena, već da joj je možda dovoljno i samo ležanje /odmaranje na krevetu umjesto spavanja.</para>
<para>Prema svemu što ste naveli izgleda da je Vaša djevojčica dobro prihvatila polazak u vrtić i da njezina prilagodba za sada napreduje. Iako ste se uplašili jer je Vaša djevojčica umornija razmišljam je li to moguće odraz količine aktivnosti u koju se ona uključuje u vrtiću. Smatrate li da je moguće da su joj boravak u vrtiću i aktivnosti naprosto zabavne i puno intenzivnije u usporedbi s onim na što je naviknula kod kuće, te je kao posljedica toga izraženije umorna? Želja za maženjem nakon vrtića može biti način na koji Vaša djevojčica „puni baterije“ odnosa s Vama. Ona je još malena i svakako joj trebate i maženje s Vama je jedan od načina na koji može zadovoljavati potrebu za nježnošću i privrženošću s Vama. Nadalje, maženje joj može biti i svojevrsna utjeha i nagrada za „naporan“ dan koji je upravo imala u vrtiću (pod naporan mislim pun različitih novih aktivnosti, djece, teta...). Ako je to tako onda su sve to zapravo pokazatelji dobre prilagodbe Vaše djevojčice koja trenutno upoznaje novu okolinu i tek isprobava koliko joj čega odgovara i treba.</para>
<para>Spomenuli ste i kako Vam djeluje tužnije. Iz Vašeg pisma teško mi je reći na što se to točno ta tuga odnosi i kako ju ona izražava. Ponekad se umor i neke druge emocije ili stanja mogu iskazivati vrlo slično onome što očekujemo kako bi tuga izgledala. Vaša djevojčica sigurno doživljava razne emocije tijekom promjena s kojima je sada suočena (preseljenje, polazak u vrtić, promjena dnevnog ritma) među kojima je možda i tuga. Tuga je primarna emocija i javlja se kao posljedica gubitka nečega što nam je bilo važno (tuga za izgubljenom igračkom, tuga zbog gubitka vremena za igru s djedom, itd.). Bitno je znati da i kada se javi tuga da ju se ne treba pokušavati „ispraviti“, odnosno pokušavati da što prije nestane. Svaka tuga, ovisno o tome koliko je jaka, treba vremena da prođe. Ono što odrasli znaju a djeca tek trebaju naučiti je da s vremenom osjećaj tuge prođe. Roditeljima zna biti posebno teško nositi se s tugom svoje djece jer bi najradije da nisu ni tužna, no tuga je kao i ostale emocije bitna i vrijedna. Više o tugi, kako se najčešće izražava i kako se nositi s dječjom tugom možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/08/23/Tuga-i-djeca">https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/08/23/Tuga-i-djeca</ulink> .</para>
<para>Kroz cijelo pismo vidim da Vam se provlači osjećaj zabrinutosti i želje da svojoj djevojčici pružiti ono što je najbolje za nju i to je vrlo lijepo. Opisali ste događaj s tetama kada nisu primijetile ogrebotine na Vašoj djevojčici i to je poljuljalo Vaše povjerenje u vrtić. Svakako Vam je bitno da je Vaša djevojčica sigurna i možda bi bilo dobro da pričate s tetama o svemu što primjećujete i što biste željeli. Kako bi imali osjećaj sigurnosti i povjerenja zbilja je važna dobra komunikacija s tetama i zato je bitno da njegujete odnos s njima. Možete im reći da bi se Vi bolje osjećali ako bi mogle dodatno obratiti pažnju na Vašu djevojčicu dok je u ovoj fazi prilagodbe. I za Vas je ovo period prilagodbe u kojem morate uspostaviti odnos i povjerenje u tete koje sada brinu o Vašoj djevojčici te je otvoreno komuniciranje svojih želja i pogleda bitno. Tako će odgojiteljice znati što je Vama bitno i možda će Vam pomoći.</para>
<para>Svakako je dobro što intenzivno pratite promjene koje primjećujete kod svoje djevojčice jer Vam upravo one i Vaša intuicija mogu biti najbolji orijentiri. Ako smatrate da trebate dodatne savjete ili podršku slobodno nam se javite. Sretno!</para>

Polaskom u novi vrtić moja djevojčica postaje tužna i odsutna Poštovani, preselili smo u inozemstvo s djevojčicom koja sada ima pune dvije godine. 
    Ovdje je pravilo da djeca u vrtić kreću s dvije godine te prva tri dana roditelj mora biti prisutan zbog prilagodbe djeteta. U vrtić je krenula prije tjedan dana, a do tada je kod kuće bila čuvana od strane mog svekra. Imala je ritual ustajanja, hranjenja, igranja, ručanja i spavanja. Jako su se lijepo slagali ona i dida. Po prirodi je iznimno poslušno, mirno, nježno i drago dijete. Nije sklona nasilju, vesela je i obožava djecu svih uzrasta. Ima samo dva izazova. Ne voli baš popodnevni odmor i nije sklona dijeliti igračke, no ukoliko je se opomene, voljna je igrati se zajedno. Prvi dan vrtića dok je suprug bio tamo nije stekao kvalitetan dojam. Pomislili smo da se radi samo o nama jer nam je ovo prvo iskustvo. Drugi i treći dan naša kćer super se ponašala, igrala i slušala. Nakon što je četvrti dan provela samostalno ja sam došla po nju. Bila je umorna jer nije htjela spavati. Zaista ne voli spavati poslijepodne osim ako se ne pronađe neka taktika pa uspije. Ponašala se umorno i tužno. Peti dan sam došla po nju i poslali su me u kantinu po nju. Primijetila sam kako joj teta na brzinu gura, ali ne baš pristojno zadnji zalogajčić u usta da pojede jer su ostala djeca već pojela. Onda ju je dovela do mene i pokazala ogrebotine na licu i pitala odakle su. Provjerila sam joj noktiće i nisu bili oštri, a ranice su izgledale svježe. Njeno je opravdanje kako je tek maloprije to vidjela. Imala je dvije jedva vidljive ogrebotine od dan prije. Znači ove su nastale u vrtiću. Primijetila sam kako se moja djevojčica ponaša dosta tužno, shrvano, umorno i nekako neprirodno. Jako sam se zabrinula. Zanima me Vaše mišljenje o takvom ponašanju djeteta. Radi li se samo o prilagodbi ili bi možda trebali potražiti neki bolji vrtić? Jako me rastužuje i bojim se da takva okolina ne bi imala nekakve trajne posljedice.  Kada je pokupim nije plačljiva i razdražljiva zato što me vidi. Samo je nekako odsutna , tužna i mazna.


   P.S. U ovoj državi tete u vrtiću ne moraju imati školu niti ikakvo iskustvo s djecom. Hvala unaprijed!

Draga čitateljice,
drago mi je čuti da imate veselu, nježnu i dragu djevojčicu koja se voli družiti s drugom djecom. Vidim da ste zabrinuti zbog promjena u ponašanju koje ste primijetili kod svoje djevojčice a koje su se javile kada je krenula u vrtić. Polazak u vrtić svakako je velik događaj i potrebno je određeno vrijeme da se i dijete i roditelji prilagode na sve što dolazi s tom promjenom.
Ovisno o temperamentu ali i o samoj promjeni prilagodba na novonastalu situaciju kod djece može trajati različito dugo i biti različitog intenziteta. Kada se priča o temperamentu on je bitan kod prilagodbe zato što predstavlja naslijeđeni obrazac karakteristika koje utječu na sveukupno ponašanje djeteta. Jedna od karakteristika temperamenta za koju bih prema Vašem pismu mogla reći da je kod Vaše djevojčice istaknuta jest razina aktivnosti te se čini kako ima potrebe više trčati, kretati se i manje spavati. Kako bi bolje razumjeli svoju djevojčicu više o temperamentu možete pročitati u članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/ .
Kako je i u članku navedeno, razina aktivnosti je karakteristika temperamenta koja se odnosi na djetetovu fizičku aktivnost, kreće li se dijete stalno ili je mirno i neaktivno. Djeca s višom razinom aktivnosti češće trče i skaču i imaju manju potrebu za spavanjem tijekom dana, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojanja i crtanja. To ne znači da bi bilo dobro da Vaša djevojčica nema popodnevni odmor s obzirom na to da je još malena, već da joj je možda dovoljno i samo ležanje /odmaranje na krevetu umjesto spavanja.
Prema svemu što ste naveli izgleda da je Vaša djevojčica dobro prihvatila polazak u vrtić i da njezina prilagodba za sada napreduje. Iako ste se uplašili jer je Vaša djevojčica umornija razmišljam je li to moguće odraz količine aktivnosti u koju se ona uključuje u vrtiću. Smatrate li da je moguće da su joj boravak u vrtiću i aktivnosti naprosto zabavne i puno intenzivnije u usporedbi s onim na što je naviknula kod kuće, te je kao posljedica toga izraženije umorna? Želja za maženjem nakon vrtića može biti način na koji Vaša djevojčica „puni baterije“ odnosa s Vama. Ona je još malena i svakako joj trebate i maženje s Vama je jedan od načina na koji može zadovoljavati potrebu za nježnošću i privrženošću s Vama. Nadalje, maženje joj može biti i svojevrsna utjeha i nagrada za „naporan“ dan koji je upravo imala u vrtiću (pod naporan mislim pun različitih novih aktivnosti, djece, teta...). Ako je to tako onda su sve to zapravo pokazatelji dobre prilagodbe Vaše djevojčice koja trenutno upoznaje novu okolinu i tek isprobava koliko joj čega odgovara i treba.
Spomenuli ste i kako Vam djeluje tužnije. Iz Vašeg pisma teško mi je reći na što se to točno ta tuga odnosi i kako ju ona izražava. Ponekad se umor i neke druge emocije ili stanja mogu iskazivati vrlo slično onome što očekujemo kako bi tuga izgledala. Vaša djevojčica sigurno doživljava razne emocije tijekom promjena s kojima je sada suočena (preseljenje, polazak u vrtić, promjena dnevnog ritma) među kojima je možda i tuga. Tuga je primarna emocija i javlja se kao posljedica gubitka nečega što nam je bilo važno (tuga za izgubljenom igračkom, tuga zbog gubitka vremena za igru s djedom, itd.). Bitno je znati da i kada se javi tuga da ju se ne treba pokušavati „ispraviti“, odnosno pokušavati da što prije nestane. Svaka tuga, ovisno o tome koliko je jaka, treba vremena da prođe. Ono što odrasli znaju a djeca tek trebaju naučiti je da s vremenom osjećaj tuge prođe. Roditeljima zna biti posebno teško nositi se s tugom svoje djece jer bi najradije da nisu ni tužna, no tuga je kao i ostale emocije bitna i vrijedna. Više o tugi, kako se najčešće izražava i kako se nositi s dječjom tugom možete pročitati u sljedećem članku: https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/08/23/Tuga-i-djeca .
Kroz cijelo pismo vidim da Vam se provlači osjećaj zabrinutosti i želje da svojoj djevojčici pružiti ono što je najbolje za nju i to je vrlo lijepo. Opisali ste događaj s tetama kada nisu primijetile ogrebotine na Vašoj djevojčici i to je poljuljalo Vaše povjerenje u vrtić. Svakako Vam je bitno da je Vaša djevojčica sigurna i možda bi bilo dobro da pričate s tetama o svemu što primjećujete i što biste željeli. Kako bi imali osjećaj sigurnosti i povjerenja zbilja je važna dobra komunikacija s tetama i zato je bitno da njegujete odnos s njima. Možete im reći da bi se Vi bolje osjećali ako bi mogle dodatno obratiti pažnju na Vašu djevojčicu dok je u ovoj fazi prilagodbe. I za Vas je ovo period prilagodbe u kojem morate uspostaviti odnos i povjerenje u tete koje sada brinu o Vašoj djevojčici te je otvoreno komuniciranje svojih želja i pogleda bitno. Tako će odgojiteljice znati što je Vama bitno i možda će Vam pomoći.
Svakako je dobro što intenzivno pratite promjene koje primjećujete kod svoje djevojčice jer Vam upravo one i Vaša intuicija mogu biti najbolji orijentiri. Ako smatrate da trebate dodatne savjete ili podršku slobodno nam se javite. Sretno! Klinfo.hr 

Polaskom u novi vrtić moja djevojčica postaje tužna i odsutna

<para>
 Ne izdrži ni dva sata već počne plakati jer je gladan. Je li moguće da ga to mlijeko ne zasiti? Rođen je u 37 tjednu s 2800 g.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>neovisno o kojoj je adaptiranoj formuli riječ, sve imaju otprilike istu kalorijsku vrijednost. Promjena mlijeka ne bi znatno utjecala na sitost Vaše bebe. Ako je Vaše dijete gladno, slobodno povećajte dozu po obroku. Upute na pakiranjima adaptiranih formula su samo smjernice.</para>

Dijete mi je konstantno gladno. Što da radim? Imam dečkića starog tri tjedna i hranim ga Bebimilom. Prva dva tjedna radila sam mu po 70 ml i sve bi mi pojeo ali odmah bi počeo plakati i povećala sam mu dozu na 90 ml. 
    Ne izdrži ni dva sata već počne plakati jer je gladan. Je li moguće da ga to mlijeko ne zasiti? Rođen je u 37 tjednu s 2800 g.

Poštovana,
neovisno o kojoj je adaptiranoj formuli riječ, sve imaju otprilike istu kalorijsku vrijednost. Promjena mlijeka ne bi znatno utjecala na sitost Vaše bebe. Ako je Vaše dijete gladno, slobodno povećajte dozu po obroku. Upute na pakiranjima adaptiranih formula su samo smjernice. Klinfo.hr 

Dijete mi je konstantno gladno. Što da radim?

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>nema razloga da Vaše dijete ne jede med od kadulje. Med može biti opasan zbog zaraze bakterijom Clostridium botulinum u prvoj godini života. Količina koju biste koristili radi održavanja imuniteta također nije sporna.</para>

Smije li dijete od četiri i pol godine jesti med od kadulje i u kojoj količini? Smije li dijete od četiri i pol godine konzumirati med od kadulje? Ako smije, u kojoj količini? Med bi koristila zbog imuniteta i njegovih problema s upaljenim krajnicima. Hvala i lijep pozdrav. 
Poštovana,
nema razloga da Vaše dijete ne jede med od kadulje. Med može biti opasan zbog zaraze bakterijom Clostridium botulinum u prvoj godini života. Količina koju biste koristili radi održavanja imuniteta također nije sporna. Klinfo.hr 

Smije li dijete od četiri i pol godine jesti med od kadulje i u kojoj količini?

<para>
 Na početku je jela pomalo i otvarala usta, te je prije cca tri tjedna počela protestirati na kašice, ne želi otvoriti usta i ništa od kašica ne želi pojesti, ni domaće, ni kupovno, ni povrće ni slatko. Ako i jede, pojede najviše 50 ml i poslije je nezadovoljna. Kada joj stavim zalogaj u usta, prvih nekoliko pojede bez izraza gađenja ili bilo kakvog oduševljenja, onda ostatak jedenja kašice traje i po sat vremena jer ne želi progutati zalogaj. Također sam primijetila da kada doji nekada ne izdrži sita 3 h, odnosno bude nezadovoljna. Ne nudim joj hranu u manjem razmaku od 3 h, osim ukoliko sama ne traži. Dobro je napredovala do sada. Rođena je s 3620 g i 51 cm. Sad ima oko 68 cm i 7400 g. Bila je isključivo dojena do 5 mjeseci.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>budući da Vaše dijete dobro napreduje, nemate razloga za strah. U početku je važnije da se Vaša djevojčica navikne na različite okuse nego količina koju pojede. Još uvijek je glavni izvor energije mlijeko. Kada odbije nastavak hranjenja kašicom, nemojte je siliti. Ako mislite da je i dalje gladna, ponudite joj mlijeko.</para>

Šestomjesečna djevojčica ne želi jesti kašice Poštovana, majka sam djevojčice od 6 mjeseci. S dohranom smo krenuli prije mjesec dana. 
    Na početku je jela pomalo i otvarala usta, te je prije cca tri tjedna počela protestirati na kašice, ne želi otvoriti usta i ništa od kašica ne želi pojesti, ni domaće, ni kupovno, ni povrće ni slatko. Ako i jede, pojede najviše 50 ml i poslije je nezadovoljna. Kada joj stavim zalogaj u usta, prvih nekoliko pojede bez izraza gađenja ili bilo kakvog oduševljenja, onda ostatak jedenja kašice traje i po sat vremena jer ne želi progutati zalogaj. Također sam primijetila da kada doji nekada ne izdrži sita 3 h, odnosno bude nezadovoljna. Ne nudim joj hranu u manjem razmaku od 3 h, osim ukoliko sama ne traži. Dobro je napredovala do sada. Rođena je s 3620 g i 51 cm. Sad ima oko 68 cm i 7400 g. Bila je isključivo dojena do 5 mjeseci.

Poštovana,
budući da Vaše dijete dobro napreduje, nemate razloga za strah. U početku je važnije da se Vaša djevojčica navikne na različite okuse nego količina koju pojede. Još uvijek je glavni izvor energije mlijeko. Kada odbije nastavak hranjenja kašicom, nemojte je siliti. Ako mislite da je i dalje gladna, ponudite joj mlijeko. Klinfo.hr 

Šestomjesečna djevojčica ne želi jesti kašice

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>Vašem djetetu treba, prema navedenim podacima, 970 ml mlijeka/dan.</para>

Koliko ml adaptiranog mlijeka je dovoljno bebi od 5 mjeseci? Poštovani, koliko ml adaptiranog mlijeka treba pojesti beba od 5 mjeseci u 24 sata. Težina bebe je 6850 g. Hvala na odgovoru. 
Poštovana,
Vašem djetetu treba, prema navedenim podacima, 970 ml mlijeka/dan. Klinfo.hr 

Koliko ml adaptiranog mlijeka je dovoljno bebi od 5 mjeseci?

<para>
 On je dijete s poteškoćama koje nisu definirane. Dijete ide na sve moguće terapije. Trudnoća i porod uredni. Problemi su se počeli javljati s navršenih šest mjeseci. Uz sve probleme, bio je hipoton, a posljedice toga još su vidljive. Dijete dosta toga razumije ali još uvijek ne priča. Imamo problem s odvikavanjem od pelena koje dosta teško ide. Naime, dok obavlja veliku nuždu na njemu se može primijetiti da nešto radi tako da ja ne mogu uloviti trenutak, on to obavi u hodu i kada to obavi uopće mu ne smeta niti pokazuje da je to napravio. Možda mu to ne smeta jer on ni ne osjeti pritisak upravo zbog hipotonije. Kad padne, on uopće ne plače, traži baš snažne podržaje. Odgajatelj sam po struci i radim s djecom s teškoćama i odvikla sam puno djece od pelena. S mojim djetetom mi to ne polazi za rukom, teško mi ide i ne znam što napraviti? Svaka pomoć bi dobrodošla. Hvala!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>prije svega Vam se želim zahvaliti na javljanju i na ukazanom povjerenju. Bitno mi je istaknuti da je toalet trening jedna zahtjevna vještina koju nije uvijek lako usvojiti. Kod djece s bilo kakvim odstupanjem u razvoju taj proces često bude dulji i teži, zato se za početak naoružajte strpljenjem i upornošću. Svako dijete je individualno, te će nekoj djeci odgovarati određeni načini privikavanja na toalet, dok kod druge ti isti neće imati nikakvog uspjeha. Stoga je bitno pronaći adekvatan i individualizirani pristup za vaše dijete. U daljnjem tekstu ću se potruditi objasniti neke od metoda.</para>
<para>Prvi korak prema uspješno usvojenom toalet treningu je svjesnost obavljene nužde. Napisali ste da vaše dijete općenito traži snažne podražaje, da ne plače kada padne, te da mu ne smeta nakon što obavi nuždu, navedeno bi moglo ukazivati na smanjenu osjetljivost na području propriocepcije. Drugim riječima, postoji mogućnost da Vaše dijete nije u potpunosti svjesno svoga tijela što mu otežava da detektira nuždu prije, za vrijeme i nakon obavljanja. Stoga bi primarni savjet bila procjena senzorne integracije i uključivanje u tretman. Ako ste u istu uključeni, svakako o tome razgovarajte sa terapeutom.</para>
<para>Istovremeno, kod kuće možete raditi na osvještavanju nužde – odredite znak za malu nuždu (npr. dodir dlanom po prednjoj strani pelene) i znak za veliku nuždu (npr. dodir dlanom po stražnjici). Svaki puta kada dijete obavi nuždu, imenujte nuždu i pokažite znak za istu. Napisali ste da vaše dijete nije verbalno, međutim niste naveli detalje vaše komunikacije, stoga nisam sigurna koristi li geste. Ali ako dijete imitira i ima usvojene osnovne geste, ove znakove bi trebalo lako usvojiti. Ako ne, pomozite mu modelirajući znak njegovom rukom. Svakako znakove koristite samo u konkretnim situacijama obavljanja nužde, ne dok pričate o tome. Dijete najbolje uči u konkretnoj situaciji.</para>
<para>Postoji nekoliko različitih načina privikavanja na toalet. Većina podrazumijeva praćenje djeteta i obavljanja nužde. Jedan je skinuti dijete iz pelene, u tablici pratiti unos tekućine i hrane, te zapisivati vrijeme kada dijete obavlja koju nuždu. Kroz maksimalno dva tjedna praćenja, trebali biste vidjeti okvirnu djetetovu rutinu koja će vam pomoći odrediti koliko dugo nakon unosa tekućine dijete obavlja nuždu, i ustvari ćete moći predvidjeti u kojem trenutku staviti dijete na toalet. Neki roditelji si u tom praćenju pomognu stavljajući dijete svakih 15ak minuta na toalet, kako bi u stanu bilo što manje nereda. Kada dijete bude uspješno na toaletu, pokažite znak za nuždu koju je obavilo i pohvalite ga ili nagradite. Također možete odabrati vizualnu podršku, pripremite sličice toaleta i nužde, te ih pokazivati kada dijete obavi nuždu s ciljem poticanja djeteta da samostalno pokaže sličicu.</para>
<para>Spomenuli ste da je Vaše dijete uključeno u više terapija, svakako razgovarajte sa djetetovim terapeutima o mogućim opcijama, jer će vas terapeut koji već poznaje vaše dijete lakše usmjeriti i pružiti vam podršku.</para>
<para>Uzmite u obzir da je u svakom učenju novih vještina potrebno puno truda i upornosti. Pokušajte NE zadavati vremenski period u kojem želite ostvariti cilj, već odaberite jednu metodu ili kombinaciju metoda, ali u njoj budite ustrajni, jedino ćete tako doći do rezultata. I ne zaboravite da je dijete najbolje uspoređivati s njim samim, tako ćete najbolje vidjeti napredak.</para>

Troipolgodišnje dijete s poteškoćama i odvikavanje od pelena Trebala bi savjet vezano uz odvikavanje od pelena jer smo svi jako opterećeni oko toga. Riječ je o mom sinu od tri i pol godine, drugo dijete u obitelji. 
    On je dijete s poteškoćama koje nisu definirane. Dijete ide na sve moguće terapije. Trudnoća i porod uredni. Problemi su se počeli javljati s navršenih šest mjeseci. Uz sve probleme, bio je hipoton, a posljedice toga još su vidljive. Dijete dosta toga razumije ali još uvijek ne priča. Imamo problem s odvikavanjem od pelena koje dosta teško ide. Naime, dok obavlja veliku nuždu na njemu se može primijetiti da nešto radi tako da ja ne mogu uloviti trenutak, on to obavi u hodu i kada to obavi uopće mu ne smeta niti pokazuje da je to napravio. Možda mu to ne smeta jer on ni ne osjeti pritisak upravo zbog hipotonije. Kad padne, on uopće ne plače, traži baš snažne podržaje. Odgajatelj sam po struci i radim s djecom s teškoćama i odvikla sam puno djece od pelena. S mojim djetetom mi to ne polazi za rukom, teško mi ide i ne znam što napraviti? Svaka pomoć bi dobrodošla. Hvala!

Draga čitateljice,
prije svega Vam se želim zahvaliti na javljanju i na ukazanom povjerenju. Bitno mi je istaknuti da je toalet trening jedna zahtjevna vještina koju nije uvijek lako usvojiti. Kod djece s bilo kakvim odstupanjem u razvoju taj proces često bude dulji i teži, zato se za početak naoružajte strpljenjem i upornošću. Svako dijete je individualno, te će nekoj djeci odgovarati određeni načini privikavanja na toalet, dok kod druge ti isti neće imati nikakvog uspjeha. Stoga je bitno pronaći adekvatan i individualizirani pristup za vaše dijete. U daljnjem tekstu ću se potruditi objasniti neke od metoda.
Prvi korak prema uspješno usvojenom toalet treningu je svjesnost obavljene nužde. Napisali ste da vaše dijete općenito traži snažne podražaje, da ne plače kada padne, te da mu ne smeta nakon što obavi nuždu, navedeno bi moglo ukazivati na smanjenu osjetljivost na području propriocepcije. Drugim riječima, postoji mogućnost da Vaše dijete nije u potpunosti svjesno svoga tijela što mu otežava da detektira nuždu prije, za vrijeme i nakon obavljanja. Stoga bi primarni savjet bila procjena senzorne integracije i uključivanje u tretman. Ako ste u istu uključeni, svakako o tome razgovarajte sa terapeutom.
Istovremeno, kod kuće možete raditi na osvještavanju nužde – odredite znak za malu nuždu (npr. dodir dlanom po prednjoj strani pelene) i znak za veliku nuždu (npr. dodir dlanom po stražnjici). Svaki puta kada dijete obavi nuždu, imenujte nuždu i pokažite znak za istu. Napisali ste da vaše dijete nije verbalno, međutim niste naveli detalje vaše komunikacije, stoga nisam sigurna koristi li geste. Ali ako dijete imitira i ima usvojene osnovne geste, ove znakove bi trebalo lako usvojiti. Ako ne, pomozite mu modelirajući znak njegovom rukom. Svakako znakove koristite samo u konkretnim situacijama obavljanja nužde, ne dok pričate o tome. Dijete najbolje uči u konkretnoj situaciji.
Postoji nekoliko različitih načina privikavanja na toalet. Većina podrazumijeva praćenje djeteta i obavljanja nužde. Jedan je skinuti dijete iz pelene, u tablici pratiti unos tekućine i hrane, te zapisivati vrijeme kada dijete obavlja koju nuždu. Kroz maksimalno dva tjedna praćenja, trebali biste vidjeti okvirnu djetetovu rutinu koja će vam pomoći odrediti koliko dugo nakon unosa tekućine dijete obavlja nuždu, i ustvari ćete moći predvidjeti u kojem trenutku staviti dijete na toalet. Neki roditelji si u tom praćenju pomognu stavljajući dijete svakih 15ak minuta na toalet, kako bi u stanu bilo što manje nereda. Kada dijete bude uspješno na toaletu, pokažite znak za nuždu koju je obavilo i pohvalite ga ili nagradite. Također možete odabrati vizualnu podršku, pripremite sličice toaleta i nužde, te ih pokazivati kada dijete obavi nuždu s ciljem poticanja djeteta da samostalno pokaže sličicu.
Spomenuli ste da je Vaše dijete uključeno u više terapija, svakako razgovarajte sa djetetovim terapeutima o mogućim opcijama, jer će vas terapeut koji već poznaje vaše dijete lakše usmjeriti i pružiti vam podršku.
Uzmite u obzir da je u svakom učenju novih vještina potrebno puno truda i upornosti. Pokušajte NE zadavati vremenski period u kojem želite ostvariti cilj, već odaberite jednu metodu ili kombinaciju metoda, ali u njoj budite ustrajni, jedino ćete tako doći do rezultata. I ne zaboravite da je dijete najbolje uspoređivati s njim samim, tako ćete najbolje vidjeti napredak. Klinfo.hr 

Dora Vukušić

Troipolgodišnje dijete s poteškoćama i odvikavanje od pelena

<para>
 Ne znam je li mu mlijeko nije zasitno ili je normalno da tako traži s obzirom na to da većina beba jede svaka 3 do 4 sata na adaptiranom. Hvala unaprijed!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>sva adaptirana mlijeka imaju otprilike istu kalorijsku vrijednost. Promjena mlijeka ne bi utjecala na sitost vaše bebe. Ali to nije ni važno, ako je Vaše dijete gladno, nema razloga da mu ne povećate obroke. Upute na pakiranjima adaptiranih formula su samo smjernice.</para>
<para> </para>

Moje dijete je nezasitno. Je Ii problem u mlijeku? Poštovana, dijete staro 6 tjedana, porođajna težina 2800 g, s mjesec dana ima 4200 g. Jede adaptirano mlijeko, najmanje 110 ml, a nekada i više ali traži opet jesti za sat, sat i pol najviše. 
    Ne znam je li mu mlijeko nije zasitno ili je normalno da tako traži s obzirom na to da većina beba jede svaka 3 do 4 sata na adaptiranom. Hvala unaprijed!

Poštovana,
sva adaptirana mlijeka imaju otprilike istu kalorijsku vrijednost. Promjena mlijeka ne bi utjecala na sitost vaše bebe. Ali to nije ni važno, ako je Vaše dijete gladno, nema razloga da mu ne povećate obroke. Upute na pakiranjima adaptiranih formula su samo smjernice.
  Klinfo.hr 

Moje dijete je nezasitno. Je Ii problem u mlijeku?

<para>
 Meni se čini da on ima premalo kilograma, iako smo i ja i muž “mršavci.” Mali je od jutra aktivan, nikako ne pije vodu, samo razrijeđeni sok. Oko 5 ili 6 sati ujutro popije bočicu ako želi, nekada je uopće ne želi i ponaša se kao da nije gladan. Jede svaka četiri sata. Sljedeći obrok je Čokolino i tu mu stavim 200 ml mlijeka jer jede jako malo mliječnog, zatim ruča povrće s palentom ili piletinu s tikvicom i krumpirom. Meso jede svaki drugi dan. Večera griz s voćem i uvijek bananu. Inače neće jesti. Jede samo bananu i nektarinu ili jabuku i krušku. Nekada zna imati večeru u 5 ili 6 sati. Je li to prerano? Inače se budi po četiri puta, za dudu ili sok. Nikako ne želi mirno spavati.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaš sin je u zdravom rasponu težine za navedenu dob, zbog toga ne morate biti zabrinuti. Zadnji obrok možete pomaknuti pred spavanje da dijete dulje bude sito tijekom noći. Prema navedenoj težini, vaš sin bi trebao izdržati noć bez potrebe za jelom, pod uvjetom da tijekom dana pojede dovoljno. Također, iz ovog obroka možete voće prebaciti u međuobroke – ujutro i popodne. Ako još niste uveli u prehranu fermentirane mliječne proizvode, uvedite ih. Pripremajte meso tri puta tjedno, a ribu barem dva puta. Postepeno uvedite novo voće i povrće.</para>

Hranim li dobro i kvalitetno dijete od 10 mjeseci? Poštovanje! Zanima me hranim li dobro i kvalitetno svoje dijete? Mali se rodio s 3530 g. Ima 10 mjeseci, jučer smo ga vagali i ima 9100 g. Jako je visok na tatu, čak 75 cm. 
    Meni se čini da on ima premalo kilograma, iako smo i ja i muž “mršavci.” Mali je od jutra aktivan, nikako ne pije vodu, samo razrijeđeni sok. Oko 5 ili 6 sati ujutro popije bočicu ako želi, nekada je uopće ne želi i ponaša se kao da nije gladan. Jede svaka četiri sata. Sljedeći obrok je Čokolino i tu mu stavim 200 ml mlijeka jer jede jako malo mliječnog, zatim ruča povrće s palentom ili piletinu s tikvicom i krumpirom. Meso jede svaki drugi dan. Večera griz s voćem i uvijek bananu. Inače neće jesti. Jede samo bananu i nektarinu ili jabuku i krušku. Nekada zna imati večeru u 5 ili 6 sati. Je li to prerano? Inače se budi po četiri puta, za dudu ili sok. Nikako ne želi mirno spavati.

Poštovana,
vaš sin je u zdravom rasponu težine za navedenu dob, zbog toga ne morate biti zabrinuti. Zadnji obrok možete pomaknuti pred spavanje da dijete dulje bude sito tijekom noći. Prema navedenoj težini, vaš sin bi trebao izdržati noć bez potrebe za jelom, pod uvjetom da tijekom dana pojede dovoljno. Također, iz ovog obroka možete voće prebaciti u međuobroke – ujutro i popodne. Ako još niste uveli u prehranu fermentirane mliječne proizvode, uvedite ih. Pripremajte meso tri puta tjedno, a ribu barem dva puta. Postepeno uvedite novo voće i povrće. Klinfo.hr 

Hranim li dobro i kvalitetno dijete od 10 mjeseci?

<para>
 S dohranom smo počeli sa 6 i pol mjeseci, voli svu hranu, nema nikakvih alergija i vrlo je živahan. Uz 3-4 dnevna obroka hrane dojim ga još tijekom dana 2-3 puta i noću 1-2 puta. Moja nedoumica je sljedeća: trebam li mu u prehranu uvesti
 kravlje (ili neko drugo) mlijeko? Ako da, koje i koliko često? Je li mu potrebno uvesti i druge 
 mliječne proizvode poput jogurta, vrhnja, sira? Na zadnjoj kontroli kad je sin imao 11 mjeseci pedijatrica mi je rekla da pošto ga i dalje dojim nisu mu još potrebne mliječne prerađevine u prehrani. Pošto je sada već stariji, nisam sigurna da li samim dojenjem i dalje dobiva dosta kalcija putem mog mlijeka. Hvala Vam na odgovoru i lijep pozdrav želim!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>uvođenje kravljeg mlijeka možete odgoditi do druge godine života te umjesto njega davati adaptirano mlijeko. Ostale mliječne proizvode je poželjno uvesti od osmog mjeseca života djeteta. Započnite s uvođenjem fermentiranih proizvoda.</para>
<para> </para>

Trebam li bebi od 13 mjeseci uvesti kravlje (ili neko drugo) mlijeko te ostale mliječne proizvode? Poštovani, moje pitanje vezano je uz dojenje i dohranu. Moj sin sada ima 13 mjeseci, težak je 9345 g i isključivo je dojena beba, na zahtjev. 
    S dohranom smo počeli sa 6 i pol mjeseci, voli svu hranu, nema nikakvih alergija i vrlo je živahan. Uz 3-4 dnevna obroka hrane dojim ga još tijekom dana 2-3 puta i noću 1-2 puta. Moja nedoumica je sljedeća: trebam li mu u prehranu uvesti
    kravlje (ili neko drugo) mlijeko? Ako da, koje i koliko često? Je li mu potrebno uvesti i druge 
   mliječne proizvode poput jogurta, vrhnja, sira? Na zadnjoj kontroli kad je sin imao 11 mjeseci pedijatrica mi je rekla da pošto ga i dalje dojim nisu mu još potrebne mliječne prerađevine u prehrani. Pošto je sada već stariji, nisam sigurna da li samim dojenjem i dalje dobiva dosta kalcija putem mog mlijeka. Hvala Vam na odgovoru i lijep pozdrav želim!

Poštovana,
uvođenje kravljeg mlijeka možete odgoditi do druge godine života te umjesto njega davati adaptirano mlijeko. Ostale mliječne proizvode je poželjno uvesti od osmog mjeseca života djeteta. Započnite s uvođenjem fermentiranih proizvoda.
  Klinfo.hr 

Trebam li bebi od 13 mjeseci uvesti kravlje (ili neko drugo) mlijeko te ostale mliječne proizvode?

<para>
 mjeseca prošle godine vježbala sam skoro svaki dan intervalne treninge u želji da skinem višak kilograma i dođem do željene težine od 62 kg. Visoka sam 166 cm, na početku vježbanja imala sam 69 kg, a sad sam trenutno na 64 kg. Već dva tjedna ne vježbam kako sam prije vježbala pa me zanima može li se ova kilaža održati ili još smanjiti pravilnom prehranom koje se inače držim koliko god mogu, a da uz to radim samo neke uobičajene vježbe poput sklekova, trbušnjaka, čučnjeva itd? Dnevno unosim oko 1500 kcal. Je li to dosta i ako bi trebala održavati kilažu je li potrebno ući u lagani deficit? Zanima me je li to dobro, pošto znam da doručak mora biti najjači te trebam li ipak unositi 600-650 kcal gdje su zastupljeni proteini, ugljikohidrati i masti tj.od svega pomalo? Kada je najbolje jesti voće i u kojoj količini? Hvala Vam unaprijed!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>svakako je poželjno da vježbaš, ali prehrana ima ključnu ulogu u gubitku kilograma. Odabir vježbi – aerobne ili anaerobne – ovisi o vrsti rezultata koje želiš postići.</para>
<para>Dnevni unos od 1500 kcal bi bio dovoljan za gubitak kilograma, za održavanje bi trebala unositi nešto više. Ulazak u dodatni deficit bi privremeno ubrzao rezultate, ali bi u konačnici rezultirao vraćanjem izgubljenih kilograma.</para>
<para>Voće je najbolje jesti kao međuobrok ili kao dio doručka, za tebe je to količina od jedne do dvije voćke u danu. U glavnim obrocima je poželjno da su zastupljeni svi makronutrijenti – bjelančevine, masti i ugljikohidrati. Želim ti uspjeh u postizanju željenih rezultata.</para>

Kako se pravilno hraniti i vježbati tijekom dijete? Lijep pozdrav! Imam neke nedoumice pa bih trebala Vaš savjet. Imam 17 godina. Od 10. 
    mjeseca prošle godine vježbala sam skoro svaki dan intervalne treninge u želji da skinem višak kilograma i dođem do željene težine od 62 kg. Visoka sam 166 cm, na početku vježbanja imala sam 69 kg, a sad sam trenutno na 64 kg. Već dva tjedna ne vježbam kako sam prije vježbala pa me zanima može li se ova kilaža održati ili još smanjiti pravilnom prehranom koje se inače držim koliko god mogu, a da uz to radim samo neke uobičajene vježbe poput sklekova, trbušnjaka, čučnjeva itd? Dnevno unosim oko 1500 kcal. Je li to dosta i ako bi trebala održavati kilažu je li potrebno ući u lagani deficit? Zanima me je li to dobro, pošto znam da doručak mora biti najjači te trebam li ipak unositi 600-650 kcal gdje su zastupljeni proteini, ugljikohidrati i masti tj.od svega pomalo? Kada je najbolje jesti voće i u kojoj količini? Hvala Vam unaprijed!

Draga čitateljice,
svakako je poželjno da vježbaš, ali prehrana ima ključnu ulogu u gubitku kilograma. Odabir vježbi – aerobne ili anaerobne – ovisi o vrsti rezultata koje želiš postići.
Dnevni unos od 1500 kcal bi bio dovoljan za gubitak kilograma, za održavanje bi trebala unositi nešto više. Ulazak u dodatni deficit bi privremeno ubrzao rezultate, ali bi u konačnici rezultirao vraćanjem izgubljenih kilograma.
Voće je najbolje jesti kao međuobrok ili kao dio doručka, za tebe je to količina od jedne do dvije voćke u danu. U glavnim obrocima je poželjno da su zastupljeni svi makronutrijenti – bjelančevine, masti i ugljikohidrati. Želim ti uspjeh u postizanju željenih rezultata. Klinfo.hr 

Kako se pravilno hraniti i vježbati tijekom dijete?

<para>
 Muči ga probava, zna se naduti, pušta vjetrove, pokazuje na želudac. Vjerojatno mu je potreban neki plan prehrane. Možete li mi pomoći?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>izrada adekvatnog plana prehrane bi sigurno pomogla u oporavku probavnog sustava Vašeg sina, ali vam ovim putem i bez detaljnih informacija teško mogu pomoći. Molim Vas da nam se javite i rezervirate termin putem <ulink url="http://www.e-hrana.com/nutricionist-kontakt/">obrasca za prijavu</ulink> ili telefonom, sve podatke možete pronaći na našoj web stranici <ulink url="http://www.e-hrana.com/">e-hrana.com</ulink>.</para>

Plan prehrane za 7-godišnjeg autističnog sina Poštovani! Imam sina od 7 godina koji je u autističnom spektru. Smeta mu neka hrana, kao npr. mlijeko, kikiriki i tko zna što još. 
    Muči ga probava, zna se naduti, pušta vjetrove, pokazuje na želudac. Vjerojatno mu je potreban neki plan prehrane. Možete li mi pomoći?

Poštovana,
izrada adekvatnog plana prehrane bi sigurno pomogla u oporavku probavnog sustava Vašeg sina, ali vam ovim putem i bez detaljnih informacija teško mogu pomoći. Molim Vas da nam se javite i rezervirate termin putem obrasca za prijavu ili telefonom, sve podatke možete pronaći na našoj web stranici e-hrana.com. Klinfo.hr 

Plan prehrane za 7-godišnjeg autističnog sina

<para>
 Poštovani, 
 moj dečkić ima 18 mjeseci i još uvijek ne jede ništa osim adaptiranog mlijeka, Hipp combiotik 3 i Frutek kašice jabuka keks Ponekad prihvati neku drugu voćnu kašicu ali povrće, meso, juhe ili bilo koji drugi okus ne. Svi moji pokušaji da mu ponudim bilo što drugo osim navedenog završavaju protestom, plačem, gađanjem pa čak i povraćanjem. Pedijatrica nije zabrinuta zbog njegove prehrane jer se uredno razvija, nije anemičan niti boležljiv. Znam da će to utjecati na njegov razvoj, govor, psihomotoriku i zdravstveno stanje uopće, ali ne znam više na koji način da to promijenim i kako da mu pomognem da nauči jesti i prihvati ostale okuse osim nekoliko voćnih. Dohranu smo započeli sa šest mjeseci mrkvom, jabukom i rižinim pahuljicama. U čemu griješim, kako da to ispravim? Napominjem, to mi je drugo dijete, s prvim smo krenuli sa sličnom dohranom ali nikada nismo imali nikakvih problema u hranjenju ili prihvaćanju namirnica i danas je on dijete koja jede baš sve. Molim Vas za savjet i unaprijed Vam se od srca zahvaljujem.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>navedeni problem možete riješiti samo upornim nuđenjem novih namirnica koje želite da Vaše dijete prihvati, ali bez prisila i kazni. Zabrinjavajuće je što Vaše dijete nema zadovoljene nutritivne potrebe dulji period zbog uskog spektra namirnica koje konzumira, što će se sigurno s vremenom odraziti na njegovo zdravstveno stanje, jer je u fazi intenzivnog rasta i razvoja.</para>

Dijete (18 mjeseci) ne jede ništa osim adaptiranog mlijeka i kašica Poštovani, moj dečkić ima 18 mjeseci i još uvijek ne jede ništa osim adaptiranog mlijeka, Hipp combiotik 3 i Frutek kašice jabuka keks. 
   Poštovani, 
   moj dečkić ima 18 mjeseci i još uvijek ne jede ništa osim adaptiranog mlijeka, Hipp combiotik 3 i Frutek kašice jabuka keks Ponekad prihvati neku drugu voćnu kašicu ali povrće, meso, juhe ili bilo koji drugi okus ne. Svi moji pokušaji da mu ponudim bilo što drugo osim navedenog završavaju protestom, plačem, gađanjem pa čak i povraćanjem. Pedijatrica nije zabrinuta zbog njegove prehrane jer se uredno razvija, nije anemičan niti boležljiv. Znam da će to utjecati na njegov razvoj, govor, psihomotoriku i zdravstveno stanje uopće, ali ne znam više na koji način da to promijenim i kako da mu pomognem da nauči jesti i prihvati ostale okuse osim nekoliko voćnih. Dohranu smo započeli sa šest mjeseci mrkvom, jabukom i rižinim pahuljicama. U čemu griješim, kako da to ispravim? Napominjem, to mi je drugo dijete, s prvim smo krenuli sa sličnom dohranom ali nikada nismo imali nikakvih problema u hranjenju ili prihvaćanju namirnica i danas je on dijete koja jede baš sve. Molim Vas za savjet i unaprijed Vam se od srca zahvaljujem.

Poštovana,
navedeni problem možete riješiti samo upornim nuđenjem novih namirnica koje želite da Vaše dijete prihvati, ali bez prisila i kazni. Zabrinjavajuće je što Vaše dijete nema zadovoljene nutritivne potrebe dulji period zbog uskog spektra namirnica koje konzumira, što će se sigurno s vremenom odraziti na njegovo zdravstveno stanje, jer je u fazi intenzivnog rasta i razvoja. Klinfo.hr 

Dijete (18 mjeseci) ne jede ništa osim adaptiranog mlijeka i kašica

<para>
 Ni sama ne znam kako se to dogodilo jer stvarno na nju pazimo. Dok je padala, napravila je kolut naprijed, naslonila se na glavu i pala potrbuške. Odmah je zaplakala i bila je pri svijesti. Rekla je da je boli ruka. Plakala je nekih pola sata malo jače i sjedila u krilu. Nisam je odmah odvela doktoru jer nisam primijetila nikakve promjene, osim ogrebotine na nosu i čelu koja je već prošla, nije bilo otoka. Glavu smo dobro pregledali i ništa nismo vidjeli. Tih pola sata se žalila na vrat i glavu, ali samo kad bi je upitala jel je boli. Stalno se žalila na lijevu ručicu. Nakon pola sata krenula se igrati. Igrala se sa stvarima koje voli, ali je bila malo nervozna i ponekad bi rekla da je boli ruka. Sutradan smo napravili pregled ruke na kojem je doktor utvrdio uganuće i stavio joj longetu. Već je sedam dana prošlo od pada, ali mene i dalje brine glava. Nismo snimali glavu jer svi govore da to nije potrebno ako dijete nema nikakvih simptoma. Bojim se i zračenja aparata. Zanima me, trebam li napraviti CT glave i koliko dugo se mogu javljati posljedice nakon pada? Lijep pozdrav.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>koliko sam shvatila dijete nije imalo pravi udarac u glavu, nije bila bez svijest i iza toga nije imala nikakve znakove potresa mozga (povraćanje, glavobolje i slično). Uz to pregledao ju je kasnije i liječnik. Znači sve skupa nije bilo jasnih znakova koji bi ukazivali na traumu glave koja zahtijeva slikovno snimanje mozga. Iznimno rijetko može biti nekih traumatskih promjena koje nastupaju s većom odgodom pa i nekoliko tjedana od trauma, ali obično tome ipak prethode neki znaci koji govore u pravcu značajne trauma glave.</para>

Posljedice nakon pada djevojčice niz stepenice Poštovanje, moja djevojčica ima 3 godine i jako je živahno i aktivno dijete. Neki dan nam se dogodila nezgoda. Djevojčica je pala sa stepenica na zemlju i travu. 
    Ni sama ne znam kako se to dogodilo jer stvarno na nju pazimo. Dok je padala, napravila je kolut naprijed, naslonila se na glavu i pala potrbuške. Odmah je zaplakala i bila je pri svijesti. Rekla je da je boli ruka. Plakala je nekih pola sata malo jače i sjedila u krilu. Nisam je odmah odvela doktoru jer nisam primijetila nikakve promjene, osim ogrebotine na nosu i čelu koja je već prošla, nije bilo otoka. Glavu smo dobro pregledali i ništa nismo vidjeli. Tih pola sata se žalila na vrat i glavu, ali samo kad bi je upitala jel je boli. Stalno se žalila na lijevu ručicu. Nakon pola sata krenula se igrati. Igrala se sa stvarima koje voli, ali je bila malo nervozna i ponekad bi rekla da je boli ruka. Sutradan smo napravili pregled ruke na kojem je doktor utvrdio uganuće i stavio joj longetu. Već je sedam dana prošlo od pada, ali mene i dalje brine glava. Nismo snimali glavu jer svi govore da to nije potrebno ako dijete nema nikakvih simptoma. Bojim se i zračenja aparata. Zanima me, trebam li napraviti CT glave i koliko dugo se mogu javljati posljedice nakon pada? Lijep pozdrav.

Poštovana,
koliko sam shvatila dijete nije imalo pravi udarac u glavu, nije bila bez svijest i iza toga nije imala nikakve znakove potresa mozga (povraćanje, glavobolje i slično). Uz to pregledao ju je kasnije i liječnik. Znači sve skupa nije bilo jasnih znakova koji bi ukazivali na traumu glave koja zahtijeva slikovno snimanje mozga. Iznimno rijetko može biti nekih traumatskih promjena koje nastupaju s većom odgodom pa i nekoliko tjedana od trauma, ali obično tome ipak prethode neki znaci koji govore u pravcu značajne trauma glave. Klinfo.hr 

Posljedice nakon pada djevojčice niz stepenice

<para>
 Nakon tjedan dana smo ponovili i nalaz je pokazao 10 na 4. Pedijatrica nam daje antibiotik koji pijemo 10 dana. Tjedan dana nakon što smo prestali piti antibiotik, nalaz urinokulture pokazuje isto E.Coli 10 na 4! Ponovo dobivamo antibiotik i pijemo 2 tjedna, radimo urinokulturu i nalaz je E.Coli 10 na 3! Zanima me trebamo li ići na neke daljnje pretrage koje će utvrditi je li bakterija u mjehuru ili postoji mogućnost da se ona negdje vani pokupi? Je li pametno toliko antibiotika davati bebi?
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>preporučam uzimanje urina i uronokulture kateterom kao i pregled i mišljenje nefrologa uz ultrazvuk bubrega i mjehura kako bi se dilema da li su bakterije izvana ili su u mjehuru, te da li ih je uopće potrebno liječiti riješila.</para>
<para> </para>

Pojavljivanje E. coli kod devetomjesečne bebe i uzimanje antibiotika Poštovani, imam curicu staru 9 mjeseci. Prije 3 mjeseca smo radili urinokulturu jer je slabo napredovala na kilaži. Nalaz je pokazao E.Coli 10 na 3. 
    Nakon tjedan dana smo ponovili i nalaz je pokazao 10 na 4. Pedijatrica nam daje antibiotik koji pijemo 10 dana. Tjedan dana nakon što smo prestali piti antibiotik, nalaz urinokulture pokazuje isto E.Coli 10 na 4! Ponovo dobivamo antibiotik i pijemo 2 tjedna, radimo urinokulturu i nalaz je E.Coli 10 na 3! Zanima me trebamo li ići na neke daljnje pretrage koje će utvrditi je li bakterija u mjehuru ili postoji mogućnost da se ona negdje vani pokupi? Je li pametno toliko antibiotika davati bebi?

Poštovani,
preporučam uzimanje urina i uronokulture kateterom kao i pregled i mišljenje nefrologa uz ultrazvuk bubrega i mjehura kako bi se dilema da li su bakterije izvana ili su u mjehuru, te da li ih je uopće potrebno liječiti riješila.
  Klinfo.hr 

Pojavljivanje E. coli kod devetomjesečne bebe i uzimanje antibiotika

<para>
 Jučer se sav osuo i dobio crvene točkice po tijelu, osim po nogama. Kupala sam ga, malo su izblijedile, međutim, nakon pola sata su opet pocrvenile. Na dodir također poblijede. Mislila sam probati s termalnom vodom? Vidjela sam na forumima da dosta mama to koristi, pa me zanima Vaše mišljenje? Lijep pozdrav.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>možete probati njegu kože termalnom vodom. Kod nekih nespecifičnih i blažih dermatoza ima pozitivan učinak.</para>

Koliko je termalna voda učinkovita kod dječjeg osipa? Poštovanje. Dječak od dva mjeseca i dva tjedna ima problema s grčevima. Kupila sam mu jastučić za grijanje trbuha od višnjinih koštica. 
    Jučer se sav osuo i dobio crvene točkice po tijelu, osim po nogama. Kupala sam ga, malo su izblijedile, međutim, nakon pola sata su opet pocrvenile. Na dodir također poblijede. Mislila sam probati s termalnom vodom? Vidjela sam na forumima da dosta mama to koristi, pa me zanima Vaše mišljenje? Lijep pozdrav.

Poštovani,
možete probati njegu kože termalnom vodom. Kod nekih nespecifičnih i blažih dermatoza ima pozitivan učinak. Klinfo.hr 

Koliko je termalna voda učinkovita kod dječjeg osipa?

<para>
 Beba od rođenja bljucka velike količine mlijeka. Stanje se nije popravljalo bez obzira na to što smo pokušali davati i manje količine mlijeka. Bljucka i dva do tri sata nakon jela. Nekada bljucne i kašicu bez obzira što ne pojede puno. Prije tjedan dana počela je hroptati u prsima. Nema temperature, apetit je u redu, raspoloženje joj se nije mijenjalo. Bili smo kod naše pedijatrice, nije znala o čemu se radi. Grlo nije bilo crveno, sekret u grlu nije vidjela. Propisala je bebi jednu inhalaciju nakon koje je beba odmah počela hroptati natrag. Hropće većinu dana, posebice nakon što popije bočicu ad. Krenulo je nekako od kad smo uveli Hipp 2, a prije toga hroptanja nije bilo. Kako naša pedijatrica nije znala o čem se radi, a nije nas slala ni na daljnje preglede zanima me što bi moglo biti? Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijete može hroptati radi viroze, a da nema niti temperaturu, ali može biti i drugih razloga. Bljuckanje s tim može i ne mora biti povezano, a također i adaptirano mlijeko. Ne znam je li dobro napreduje na tjelesnoj masi, jer to je vrlo važan pokazatelj zdravlja. Ukoliko se nastavi hroptanje i jače bljuckanje, ili napredak nije dobar, najbolje bi bilo da se javite na pregled pedijatrijskom gastroenterologu koji će sve sagledati – i pitanje refluksa i eventualne alergije i ostalih uzroka, te ukoliko je potrebno isplanirati obradu.</para>

Je li hroptanje povezano s konzumiranjem adaptiranog mlijeka? Poštovani, beba je navršila šest mjeseci i krenuli smo s dohranom. Imamo jedan obrok dnevno u obliku kašice te četiri obroka ad Hipp 2. Pije 150 ml Hipp 2 po obroku. 
    Beba od rođenja bljucka velike količine mlijeka. Stanje se nije popravljalo bez obzira na to što smo pokušali davati i manje količine mlijeka. Bljucka i dva do tri sata nakon jela. Nekada bljucne i kašicu bez obzira što ne pojede puno. Prije tjedan dana počela je hroptati u prsima. Nema temperature, apetit je u redu, raspoloženje joj se nije mijenjalo. Bili smo kod naše pedijatrice, nije znala o čemu se radi. Grlo nije bilo crveno, sekret u grlu nije vidjela. Propisala je bebi jednu inhalaciju nakon koje je beba odmah počela hroptati natrag. Hropće većinu dana, posebice nakon što popije bočicu ad. Krenulo je nekako od kad smo uveli Hipp 2, a prije toga hroptanja nije bilo. Kako naša pedijatrica nije znala o čem se radi, a nije nas slala ni na daljnje preglede zanima me što bi moglo biti? Unaprijed hvala na odgovoru.

Poštovana,
dijete može hroptati radi viroze, a da nema niti temperaturu, ali može biti i drugih razloga. Bljuckanje s tim može i ne mora biti povezano, a također i adaptirano mlijeko. Ne znam je li dobro napreduje na tjelesnoj masi, jer to je vrlo važan pokazatelj zdravlja. Ukoliko se nastavi hroptanje i jače bljuckanje, ili napredak nije dobar, najbolje bi bilo da se javite na pregled pedijatrijskom gastroenterologu koji će sve sagledati – i pitanje refluksa i eventualne alergije i ostalih uzroka, te ukoliko je potrebno isplanirati obradu. Klinfo.hr 

Je li hroptanje povezano s konzumiranjem adaptiranog mlijeka?

<para>
 Naime, bili smo na dvorišnoj obiteljskoj proslavi i u jednom trenutku otišla sam podojiti bebu u kuću u sobu. Kako je beba tijekom podoja zaspala, izašla sam iz zamračene sobe van kako bih obavila toalet. Nije me bilo 10-ak minuta i kad sam se vratila, beba je toliko neutješno plakala da su mi se oduzele noge. Nosila sam je uokolo dva sata i ništa što je inače smiri nije pomagalo. Tek je od iscrpljenosti zaspala. Tu noć nekoliko puta se budio i provjeravao gdje sam i već nekoliko dana plače neuobičajeno jako pred spavanje i noću je jako nemiran. Zanima me možemo li nekako smanjiti simptome stresa koje je dijete doživjelo i je li mogao ovaj događaj naštetiti djetetu trajno? Treba li ga odvesti pedijatru? Inače dosad ni sekunde nije bio bez roditeljskog nadzora i vjerujem da je probudivši se sam u mračnoj sobi doživio veliki šok. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>vjerujem da Vas je promjena u ponašanju Vaše bebe zabrinula i da ste se i uplašili kada ju niste mogli umiriti načinima kako ste inače uspijevali. Vaša beba se trenutno nalazi u razdoblju intenzivnog psiho-fizičkog razvoja koji također može biti uzrok intenzivnijim i drugačijim reakcijama od onih s kojima ste se do sada susreli. U takvim situacijama najviše što možete ponuditi Vašoj bebi je ono što iz navedenog radite odlično, a to je Vaša ljubav i briga o njegovim potrebama. Pod tim se svakako ne smatra da biste trebali biti neprestano nerazdvojni, i nužno je da imate vremena i za sebe tijekom dana jer jedino tako ćete biti sposobni ispuniti svoju roditeljsku ulogu na poželjan način. Brinuti se o sebi i pokloniti si neko vrijeme nije uvijek lako, ali uz dobru organizaciju to bi trebalo biti izvedivo. Više o važnosti vremena za sebe možete pročitati u članku: <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/07/21/Vrijeme-za-mamu">https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/07/21/Vrijeme-za-mamu</ulink>
</para>
<para>Djeca, pogotovo dok su još malena, najviše informacija o okolini dobivaju upravo kroz neverbalnu komunikaciju, odnosno kroz Vašu boju glasa, kroz Vaš stisak, Vaš osmijeh. Ona osjete kada je Vas strah, kada ste vi zabrinuti, kada niste opušteni i u tim situacijama i djeca najčešće reagiraju strahom. Bebama u dobi u kojoj se nalazi i Vaš dječak potrebna je prisutnost roditelja i zadovoljavanje bebinih potreba, a jedno izdvojeno dugo plakanje vjerojatno je već nadoknađeno Vašom ljubavlju i brigom. Ako nekom trenutku osjetite potrebu za dodatnim savjetom ili podrškom slobodno nam se javite. Želim Vam mnogo lijepih trenutaka s Vašom bebom!</para>

Kako smanjiti simptome stresa kod petomjesečne bebe? Poštovani! Veoma sam zabrinuta jer mi se čini da je naša gotovo petomjesečna beba doživjela traumu zbog moje nepažnje. 
    Naime, bili smo na dvorišnoj obiteljskoj proslavi i u jednom trenutku otišla sam podojiti bebu u kuću u sobu. Kako je beba tijekom podoja zaspala, izašla sam iz zamračene sobe van kako bih obavila toalet. Nije me bilo 10-ak minuta i kad sam se vratila, beba je toliko neutješno plakala da su mi se oduzele noge. Nosila sam je uokolo dva sata i ništa što je inače smiri nije pomagalo. Tek je od iscrpljenosti zaspala. Tu noć nekoliko puta se budio i provjeravao gdje sam i već nekoliko dana plače neuobičajeno jako pred spavanje i noću je jako nemiran. Zanima me možemo li nekako smanjiti simptome stresa koje je dijete doživjelo i je li mogao ovaj događaj naštetiti djetetu trajno? Treba li ga odvesti pedijatru? Inače dosad ni sekunde nije bio bez roditeljskog nadzora i vjerujem da je probudivši se sam u mračnoj sobi doživio veliki šok. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru!

Draga čitateljice,
vjerujem da Vas je promjena u ponašanju Vaše bebe zabrinula i da ste se i uplašili kada ju niste mogli umiriti načinima kako ste inače uspijevali. Vaša beba se trenutno nalazi u razdoblju intenzivnog psiho-fizičkog razvoja koji također može biti uzrok intenzivnijim i drugačijim reakcijama od onih s kojima ste se do sada susreli. U takvim situacijama najviše što možete ponuditi Vašoj bebi je ono što iz navedenog radite odlično, a to je Vaša ljubav i briga o njegovim potrebama. Pod tim se svakako ne smatra da biste trebali biti neprestano nerazdvojni, i nužno je da imate vremena i za sebe tijekom dana jer jedino tako ćete biti sposobni ispuniti svoju roditeljsku ulogu na poželjan način. Brinuti se o sebi i pokloniti si neko vrijeme nije uvijek lako, ali uz dobru organizaciju to bi trebalo biti izvedivo. Više o važnosti vremena za sebe možete pročitati u članku: https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/07/21/Vrijeme-za-mamu

Djeca, pogotovo dok su još malena, najviše informacija o okolini dobivaju upravo kroz neverbalnu komunikaciju, odnosno kroz Vašu boju glasa, kroz Vaš stisak, Vaš osmijeh. Ona osjete kada je Vas strah, kada ste vi zabrinuti, kada niste opušteni i u tim situacijama i djeca najčešće reagiraju strahom. Bebama u dobi u kojoj se nalazi i Vaš dječak potrebna je prisutnost roditelja i zadovoljavanje bebinih potreba, a jedno izdvojeno dugo plakanje vjerojatno je već nadoknađeno Vašom ljubavlju i brigom. Ako nekom trenutku osjetite potrebu za dodatnim savjetom ili podrškom slobodno nam se javite. Želim Vam mnogo lijepih trenutaka s Vašom bebom! Klinfo.hr 

Kako smanjiti simptome stresa kod petomjesečne bebe?

<para>
 tjednu) pa smo njegovu prvu godinu života uglavnom proveli radeći vježbe za motoriku i odlazeći na razne kontrole. Svi nalazi su bili uredni, lijepo je jeo i spavao, motorički razvoj je bio pravilan i općenito je dobro napredovao. Nije išao u jaslice i vrtić već su ga do nedavno čuvali baka i djed koji su se prema njemu odnosili prezaštitnički, radili su sve umjesto njega i ispunjavali mu svaku želju. Rezultat toga je razmaženo, nesamostalno dijete koje je naučilo plačem dobiti što želi. Suprug i ja smo pokušavali ispraviti njegovo ponašanje, no apsolutno sam svjesna da je ono posljedica nedosljednosti (mama i tata brane, baka i djed dopuštaju, a dijete ide linijom manjeg otpora). Trenutno sam ja kod kuće sa sinom jer očekujemo prinovu i situacija se poprilično promijenila na bolje jer točno zna što smije, a što ne. Suprug i ja mu ne dajemo prostor za manipulaciju, a ispade bijesa (kojih je sve manje) ignoriramo. Puno razgovaramo s djetetom i objašnjavamo mu. Iako još uvijek slabo govori, sve razumije. Nas brine njegovo ponašanje s drugom djecom. U vrijeme kada bi trebao krenuti u vrtić će dobiti sestru pa su nam savjetovali da vrtić odgodimo za nekoliko mjeseci. U društvu baš nemamo djece pa je njegov kontakt s djecom svakodnevni odlazak na igrališta. Veseli se djeci, trčkara za njima, no čim se neko dijete njemu približi, počne vrištati. Stalno ide za djecom i želi im dati svoje autiće, no kako koje dijete uzme autić, počne histerično vrištati. Jako je usmjeren na igračke i ako netko uzme ono što on želi (a najčešće želi sve, i svoje i tuđe), počne vrištati, bacati se po podu i plakati dok se ne ispovraća. Takve burne reakcije nema kod kuće i nisam još vidjela niti jedno dijete s takvom reakcijom. Kada se smiri objasnimo mu da zbog takvog ponašanja idemo s igrališta. Već sam kaže da ide kući jer je vrištao i da je tužan zbog toga, ali svejedno se nikad ne može iskontrolirati. To traje već mjesecima i jako iscrpljuje i dijete i nas. Pitam se ima li smisla voditi ga na igralište, u igraonice i na dječje rođendane, kad baš svaki odlazak završi histerijom? S druge strane, svjesna sam da mu to ne smijem uskratiti. Zanima nas kako postupiti i kako mu pomoći jer evidentno ima problema u odnosu s drugom djecom (s odraslima bez problema ostvaruje kontakt)? Inače je umiljato i drago dijete, lako usvaja sadržaje, lijepo se zaigra igračkama, no istovremeno vrlo tvrdoglav i sa snažnim otporom prema svemu što mu se ne sviđa (pranje zubi, pijenje iz čaše, odvikavanje od pelena). Već godinu i pol ga pokušavamo odviknuti od bočice (kroz igru, razgovorom, bez pritiska), no on je u stanju cijeli dan ništa ne popiti ako voda ili sok nije u bočici. Supruga i mene zanima jesu li takva ponašanja uobičajena za trogodišnjake jer se bojimo da kod našeg sina nije stvar samo u razmaženosti i "teškom" karakteru već da je u pitanju neki dublji problem? Zahvaljujem Vam na odgovoru!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>hvala Vam na detaljnosti u opisu ponašanja Vašeg dječaka. Drago mi je čuti da iako je Vaš dječak rođen kao kasno nedonošče njegov razvoj ide normalnim putem. Navodite da ima više područja koja su Vam izazovna u svakodnevici s Vašim dječakom, no čini mi se da na nekima već i sami vidite pomake i uspjehe Vašeg uloženog truda, brižnosti i dosljednosti. Ono što mi se čini da ste najviše naglasili da Vas brine je zapravo njegovo druženje s drugom djecom i njegova upornost i otpor.</para>
<para>Kako ste i sami naveli dosljednost je iznimno važna u odgoju sve djece a posebice postaje važna kada se radi o odgoju djeteta koje je uporno. Baš je upornost karakteristika temperamenta koja često silno frustrira odrasle. Odrasli postave zahtjev djetetu, a ono, umjesto da bude poslušno, nastavi činiti svoje. Ono što popularno nazivamo tvrdoglavost, stručno bi se nazvalo upornost. Naime, temperament je genetski određen, što znači da dijete zapravo ne bira svojevoljno ponašati se „tvrdoglavo“. Upornost je odličan indikator za uspjeh u budućnosti, počevši od onog tijekom školovanja. Međutim, ako je dijete jako uporno, svađe s roditeljima mogu završiti visokim tenzijama, frustracijom, plakanjem ili vikom i često iziskuju ulaganje mnogo energije i strpljenja. Vaš dječak je još malen, te on tek treba razviti kapacitet za samokontrolu svojeg ponašanja i ne čudi što unatoč tome što i sam kaže da zna da se ne ponaša na Vama prihvatljiv način svejedno to napravi. Naime, djeca njegove dobi tek se uče nositi s emocijama koje doživljavaju a različite karakteristike temperamenta im ponekad mogu u tome otežavati. Ono na što bi bilo dobro da se fokusirate je pomaganje Vašem dječaku da naučiti kako da rješava probleme uz Vašu pomoć, odnosno, kako da naučite surađivati umjesto da se borite međusobno za moć. Potreba za moći je prirodna i svaki je pojedinac ima te je važno da mu nudite izbore kako bi on mogao sam odlučivati što želi napraviti ali u okvirima koji su Vama prihvatljivi kako bi zadovoljio svoju potrebu za moći.</para>
<para>Kako ste naveli da u parkiću ima želju družiti se s drugom djecom ali onda kada mu se netko od njih približi nastane problem svakako bi bilo dobro unaprijed ga pripremati na događaje u parkiću. Npr. možete mu reći: „Kada dođemo u parkić tamo će biti i druga djeca i možda ćeš se htjeti igrati s njima. Možda ćete htjeti međusobno razmijeniti igračke dok se igrate i to je u redu.“ Nadalje, što se tiče dijeljenja igračaka tu se možete dogovoriti oko nekoliko detalja – hoće li dijeliti sve igračke s drugom djecom ili samo neke. Ako je odabrao samo neke onda odvojite koje želi dijeliti od onih koje ne želi dijeliti. Možete mu dodatno pomoći tako da mu objasnite što može očekivati ako dijeli igračke s drugima (da će se neko vrijeme druga djeca igrati s tom igračkom ali da će mu ih nakon što se završe igrati vratiti). Ako se previše brine da će ostati bez neke igračke svakako je dobro da ograničite broj igračaka koji smije nositi sa sobom u parkić (npr. dvije igračke). Možete i reći npr: „Kada budemo trebali ići kući mama će ti reći malo prije nego što je vrijeme (5 minuta) da bi znao igru privesti kraju. Tada ćemo skupiti igračke koje su tvoje kako bismo ih ponijeli sa sobom, a tuđe igračke ćemo vratiti kome pripadaju.“ Svakako će mu pomoći ako zna što može očekivati da će se događati. Što ćete mu moći više strukturirati odlaske u parkić i druženja s djecom (da bude predvidljivo što može očekivati da će se dogoditi) to bi se trebala manje javljati anksioznost i potreba za kontrolom kada se bude našao u tim situacijama. Također, bilo bi dobro da mu granice postavljate tako da mu ponudite mogućnost izbora alternative. Kada djeca imaju mogućnost odabira ishoda ne oduzima im se osjećaj kontrole te se smanjuju potrebe za „borbom moći“ s roditeljima ili okolinom. Više o borbama moći možete pročitati u sljedećem članku: Borba za moć roditelja i djece .</para>
<para>I svakako je važno da mu date do znanja da kada se dogodi situacija koju ste opisali da se često događa – vrištanje, plakanje, bacanje, povraćanje pa odlazak kući s igrališta - da se posljedica (odlazak kući) odnosi na njegovo pretjerano vrištanje, bacanje po podu a ne kao posljedica zato što je povraćao jer to vjerojatno ne može kontrolirati niti to radi namjerno. Kako opisujete da ima jake emocionalne reakcije možda Vam sljedeći članak može olakšati postavljanje granica: <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice">https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice</ulink> .</para>
<para>Tijekom dana možete s figuricama ili lutkama proigravati situacije iz parkića – Psiću je teško čekati kada druge životinjice posude njegove igračke i onda osjeti napetost u tijelu i strah u trbuhu. Što psić može napraviti? Kako se psić može igrati s drugom djecom? Važno je da završetak priče bude sretan – usprkos što je psiću bilo teško dati svoje igračke i čekati da ih dobije natrag, pronašao je druge načine da se igra s drugom djecom. S vremenom je psiću bilo zabavno dijeliti igračke s drugom djecom.</para>
<para>Činite mi se kao jako motivirani i brižni roditelji te Vam svakako želim puno uspjeha u nadolazećem periodu kada ćete dobiti prinovu. Ako smatrate da trebate dodatne savjete ili podršku slobodno nam se javite nam u Centar Proventus gdje imamo mnogo iskustva u radu s roditeljima i djecom s ovakvim ponašanjima. Sretno!</para>

Kako stati na kraj nekontroliranim ispadima bijesa trogodišnjaka? Poštovani, majka sam dječaka koji će uskoro napuniti tri godine. Rođen je kao kasno nedonošće (u 36. 
    tjednu) pa smo njegovu prvu godinu života uglavnom proveli radeći vježbe za motoriku i odlazeći na razne kontrole. Svi nalazi su bili uredni, lijepo je jeo i spavao, motorički razvoj je bio pravilan i općenito je dobro napredovao. Nije išao u jaslice i vrtić već su ga do nedavno čuvali baka i djed koji su se prema njemu odnosili prezaštitnički, radili su sve umjesto njega i ispunjavali mu svaku želju. Rezultat toga je razmaženo, nesamostalno dijete koje je naučilo plačem dobiti što želi. Suprug i ja smo pokušavali ispraviti njegovo ponašanje, no apsolutno sam svjesna da je ono posljedica nedosljednosti (mama i tata brane, baka i djed dopuštaju, a dijete ide linijom manjeg otpora). Trenutno sam ja kod kuće sa sinom jer očekujemo prinovu i situacija se poprilično promijenila na bolje jer točno zna što smije, a što ne. Suprug i ja mu ne dajemo prostor za manipulaciju, a ispade bijesa (kojih je sve manje) ignoriramo. Puno razgovaramo s djetetom i objašnjavamo mu. Iako još uvijek slabo govori, sve razumije. Nas brine njegovo ponašanje s drugom djecom. U vrijeme kada bi trebao krenuti u vrtić će dobiti sestru pa su nam savjetovali da vrtić odgodimo za nekoliko mjeseci. U društvu baš nemamo djece pa je njegov kontakt s djecom svakodnevni odlazak na igrališta. Veseli se djeci, trčkara za njima, no čim se neko dijete njemu približi, počne vrištati. Stalno ide za djecom i želi im dati svoje autiće, no kako koje dijete uzme autić, počne histerično vrištati. Jako je usmjeren na igračke i ako netko uzme ono što on želi (a najčešće želi sve, i svoje i tuđe), počne vrištati, bacati se po podu i plakati dok se ne ispovraća. Takve burne reakcije nema kod kuće i nisam još vidjela niti jedno dijete s takvom reakcijom. Kada se smiri objasnimo mu da zbog takvog ponašanja idemo s igrališta. Već sam kaže da ide kući jer je vrištao i da je tužan zbog toga, ali svejedno se nikad ne može iskontrolirati. To traje već mjesecima i jako iscrpljuje i dijete i nas. Pitam se ima li smisla voditi ga na igralište, u igraonice i na dječje rođendane, kad baš svaki odlazak završi histerijom? S druge strane, svjesna sam da mu to ne smijem uskratiti. Zanima nas kako postupiti i kako mu pomoći jer evidentno ima problema u odnosu s drugom djecom (s odraslima bez problema ostvaruje kontakt)? Inače je umiljato i drago dijete, lako usvaja sadržaje, lijepo se zaigra igračkama, no istovremeno vrlo tvrdoglav i sa snažnim otporom prema svemu što mu se ne sviđa (pranje zubi, pijenje iz čaše, odvikavanje od pelena). Već godinu i pol ga pokušavamo odviknuti od bočice (kroz igru, razgovorom, bez pritiska), no on je u stanju cijeli dan ništa ne popiti ako voda ili sok nije u bočici. Supruga i mene zanima jesu li takva ponašanja uobičajena za trogodišnjake jer se bojimo da kod našeg sina nije stvar samo u razmaženosti i "teškom" karakteru već da je u pitanju neki dublji problem? Zahvaljujem Vam na odgovoru!

Draga čitateljice,
hvala Vam na detaljnosti u opisu ponašanja Vašeg dječaka. Drago mi je čuti da iako je Vaš dječak rođen kao kasno nedonošče njegov razvoj ide normalnim putem. Navodite da ima više područja koja su Vam izazovna u svakodnevici s Vašim dječakom, no čini mi se da na nekima već i sami vidite pomake i uspjehe Vašeg uloženog truda, brižnosti i dosljednosti. Ono što mi se čini da ste najviše naglasili da Vas brine je zapravo njegovo druženje s drugom djecom i njegova upornost i otpor.
Kako ste i sami naveli dosljednost je iznimno važna u odgoju sve djece a posebice postaje važna kada se radi o odgoju djeteta koje je uporno. Baš je upornost karakteristika temperamenta koja često silno frustrira odrasle. Odrasli postave zahtjev djetetu, a ono, umjesto da bude poslušno, nastavi činiti svoje. Ono što popularno nazivamo tvrdoglavost, stručno bi se nazvalo upornost. Naime, temperament je genetski određen, što znači da dijete zapravo ne bira svojevoljno ponašati se „tvrdoglavo“. Upornost je odličan indikator za uspjeh u budućnosti, počevši od onog tijekom školovanja. Međutim, ako je dijete jako uporno, svađe s roditeljima mogu završiti visokim tenzijama, frustracijom, plakanjem ili vikom i često iziskuju ulaganje mnogo energije i strpljenja. Vaš dječak je još malen, te on tek treba razviti kapacitet za samokontrolu svojeg ponašanja i ne čudi što unatoč tome što i sam kaže da zna da se ne ponaša na Vama prihvatljiv način svejedno to napravi. Naime, djeca njegove dobi tek se uče nositi s emocijama koje doživljavaju a različite karakteristike temperamenta im ponekad mogu u tome otežavati. Ono na što bi bilo dobro da se fokusirate je pomaganje Vašem dječaku da naučiti kako da rješava probleme uz Vašu pomoć, odnosno, kako da naučite surađivati umjesto da se borite međusobno za moć. Potreba za moći je prirodna i svaki je pojedinac ima te je važno da mu nudite izbore kako bi on mogao sam odlučivati što želi napraviti ali u okvirima koji su Vama prihvatljivi kako bi zadovoljio svoju potrebu za moći.
Kako ste naveli da u parkiću ima želju družiti se s drugom djecom ali onda kada mu se netko od njih približi nastane problem svakako bi bilo dobro unaprijed ga pripremati na događaje u parkiću. Npr. možete mu reći: „Kada dođemo u parkić tamo će biti i druga djeca i možda ćeš se htjeti igrati s njima. Možda ćete htjeti međusobno razmijeniti igračke dok se igrate i to je u redu.“ Nadalje, što se tiče dijeljenja igračaka tu se možete dogovoriti oko nekoliko detalja – hoće li dijeliti sve igračke s drugom djecom ili samo neke. Ako je odabrao samo neke onda odvojite koje želi dijeliti od onih koje ne želi dijeliti. Možete mu dodatno pomoći tako da mu objasnite što može očekivati ako dijeli igračke s drugima (da će se neko vrijeme druga djeca igrati s tom igračkom ali da će mu ih nakon što se završe igrati vratiti). Ako se previše brine da će ostati bez neke igračke svakako je dobro da ograničite broj igračaka koji smije nositi sa sobom u parkić (npr. dvije igračke). Možete i reći npr: „Kada budemo trebali ići kući mama će ti reći malo prije nego što je vrijeme (5 minuta) da bi znao igru privesti kraju. Tada ćemo skupiti igračke koje su tvoje kako bismo ih ponijeli sa sobom, a tuđe igračke ćemo vratiti kome pripadaju.“ Svakako će mu pomoći ako zna što može očekivati da će se događati. Što ćete mu moći više strukturirati odlaske u parkić i druženja s djecom (da bude predvidljivo što može očekivati da će se dogoditi) to bi se trebala manje javljati anksioznost i potreba za kontrolom kada se bude našao u tim situacijama. Također, bilo bi dobro da mu granice postavljate tako da mu ponudite mogućnost izbora alternative. Kada djeca imaju mogućnost odabira ishoda ne oduzima im se osjećaj kontrole te se smanjuju potrebe za „borbom moći“ s roditeljima ili okolinom. Više o borbama moći možete pročitati u sljedećem članku: Borba za moć roditelja i djece .
I svakako je važno da mu date do znanja da kada se dogodi situacija koju ste opisali da se često događa – vrištanje, plakanje, bacanje, povraćanje pa odlazak kući s igrališta - da se posljedica (odlazak kući) odnosi na njegovo pretjerano vrištanje, bacanje po podu a ne kao posljedica zato što je povraćao jer to vjerojatno ne može kontrolirati niti to radi namjerno. Kako opisujete da ima jake emocionalne reakcije možda Vam sljedeći članak može olakšati postavljanje granica: https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice .
Tijekom dana možete s figuricama ili lutkama proigravati situacije iz parkića – Psiću je teško čekati kada druge životinjice posude njegove igračke i onda osjeti napetost u tijelu i strah u trbuhu. Što psić može napraviti? Kako se psić može igrati s drugom djecom? Važno je da završetak priče bude sretan – usprkos što je psiću bilo teško dati svoje igračke i čekati da ih dobije natrag, pronašao je druge načine da se igra s drugom djecom. S vremenom je psiću bilo zabavno dijeliti igračke s drugom djecom.
Činite mi se kao jako motivirani i brižni roditelji te Vam svakako želim puno uspjeha u nadolazećem periodu kada ćete dobiti prinovu. Ako smatrate da trebate dodatne savjete ili podršku slobodno nam se javite nam u Centar Proventus gdje imamo mnogo iskustva u radu s roditeljima i djecom s ovakvim ponašanjima. Sretno! Klinfo.hr 

Kako stati na kraj nekontroliranim ispadima bijesa trogodišnjaka?

<para>
 Dandanas je jako uplašena u mnogim situacijama, ide u prvi razred, nauči kod kuće i kad je ispit u školi od straha sva zablokira. Ima mlađeg brata i za njim stalno strepi da mu se nešto ne dogodi, traži sigurnost uz sebe uz nekoga od starijih u blizini. Čak i kod spavanja mora biti s nekim u krevetu. Kako joj pomoći? U školi je također stalno kod učitelja i imam osjećaj da joj to smeta pri učenju. Slabo se koncentrira i stalno je kod nje prisutan strah. Možda je malo i ljubomorna na mlađeg brata. Stalno je netko od roditelja s njom i više ne znamo kako si olakšati, nama i njoj? Hvala.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>vidim da ste zabrinuti zbog plahosti Vaše djevojčice i željeli biste saznati kako bi joj dodatno mogli pomoći. Prvenstveno se brinete da njezina plašljivost ne utječe na kvalitetu njenog ali života ostalih članova obitelji.</para>
<para>Strahovi se općenito mogu pojaviti iz više razloga i često je teško točno odrediti što je uzrok. Moguće je i da Vaša djevojčica još osjeća posljedice straha od poplave kojeg ste naveli da je doživjela prije nekoliko godina. Također, moguće je i da je Vaša djevojčica osjetljivija po temperamentu te se teže prilagođava na nove situacije te stoga češće i lakše doživi strah u nepoznatim situacijama ili situacijama koje su iz nekog razloga izazovne za nju (npr. ispitivanje u školi). Temperament je nasljedan i ne može ga se promijeniti te je potrebno naučiti se nositi s njim. Naime, temperament opisuje kako dijete nešto čini, a ne što dijete čini. Drugim riječima, temperament opisuje kako se dijete ponaša. Djeca koja su osjetljivija i na prvu teže prilagodljiva u novim situacijama najčešće trebaju samo malo više vremena i podrške od okoline kako bi se uspjela opustiti. Kako bi Vaša djevojčica polako razvijala kapacitete za uspješnije nošenje s izazovnim situacijama i postala s vremenom samostalnija, važno je njegovati njezino samopoštovanje. Jačanjem pozitivne slike koju ona ima o sebi i uvjerenja da je sposobna nositi se s izazovima s kojima se susreće trebala bi se polako smanjivati potreba za konstantnim prisustvom odrasle osobe koja joj pruža sigurnost. Samopoštovanje se može njegovati na više načina a svakako je prvi korak osvještavanje Vašoj djevojčici svega onoga što ona može i uspijeva sama odraditi. Na primjer kada napiše domaću zadaću ili neki zadatak samostalno bitno je da joj izgovorite da je to ona uspjela sama napraviti – „Danas si napisala cijeli zadatak sama bez pomoći drugih!“ Više o ohrabrivanju i poticanju razvoja samopoštovanja možete pročitati na našoj stranici: <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/09/11/Kako-poticati-dijete-da-se-razvije-u-samopouzdanu-osobu">https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/09/11/Kako-poticati-dijete-da-se-razvije-u-samopouzdanu-osobu</ulink> .</para>
<para>Ono što je bitno kod nošenja sa strahom jest da djetetov strah treba doživjeti ozbiljno, ne pokušavati razuvjeriti dijete da se ne treba bojati jer osjećaj straha već postoji. Razuvjeravanjem djeteta da se nečega ne bi trebalo bojati zapravo dajemo zabranu djetetu da izrazi ono kako se osjeća. Vaša djevojčica uistinu osjeća visoku razinu napetosti kada mora u školi odgovarati i kada „zablokira“. Kada primijetite da je nesigurna i da traži sigurnost u drugim odraslim osobama prvenstveno joj treba pokazati razumijevanje. Ona sama na kognitivnoj razini zna da je to tako, ali kada je emocije straha preplave ne može si tada puno pomoći. Važno joj je poslati poruku da je razumijemo i uvažavamo njen osjećaj, primjerice „Znam da se bojiš ostati sama…“, „Baš ti je teško pokazati koliko si naučila u školi...“ te zatim izrecite utjehu – npr. kako možete doma vježbati odgovaranje naglas pred Vama da se uvježba. Tijekom dana možete s figuricama ili lutkama proigravati situaciju u školi - Patka odgovara u školi, ali odjednom osjeti napetost u tijelu i strah u trbuhu. Što patka može napraviti? Što radi učiteljica? Važno je da završetak priče bude sretan – usprkos što je patku bilo strah, odgovarala je koliko je mogla i s vremenom je uspijevala sve prepričati kao i doma i strah je nestao. Također, možete rabiti i druge metode poput crtanja straha, modeliranja straha od plastelina i sl. Dodatno o strahovima kod djece možete pročitati na <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/tjeskobna-anksiozna-djeca/">ovome linku.</ulink>
</para>
<para>Ako ćete imati pitanja ili nedoumica kako postupiti slobodno se javite za dodatne konzultacije kod nas u Centar Proventus gdje imamo puno iskustva u radu baš s ovakvim dječjim ponašanjima. Sretno!</para>

Strah od odvajanja kod 8-godišnje djevojčice zbog doživljenog šoka Djevojčica koja sada ima 8 godina prije tri godine doživjela je šok zbog poplave. 
    Dandanas je jako uplašena u mnogim situacijama, ide u prvi razred, nauči kod kuće i kad je ispit u školi od straha sva zablokira. Ima mlađeg brata i za njim stalno strepi da mu se nešto ne dogodi, traži sigurnost uz sebe uz nekoga od starijih u blizini. Čak i kod spavanja mora biti s nekim u krevetu. Kako joj pomoći? U školi je također stalno kod učitelja i imam osjećaj da joj to smeta pri učenju. Slabo se koncentrira i stalno je kod nje prisutan strah. Možda je malo i ljubomorna na mlađeg brata. Stalno je netko od roditelja s njom i više ne znamo kako si olakšati, nama i njoj? Hvala.

Draga čitateljice,
vidim da ste zabrinuti zbog plahosti Vaše djevojčice i željeli biste saznati kako bi joj dodatno mogli pomoći. Prvenstveno se brinete da njezina plašljivost ne utječe na kvalitetu njenog ali života ostalih članova obitelji.
Strahovi se općenito mogu pojaviti iz više razloga i često je teško točno odrediti što je uzrok. Moguće je i da Vaša djevojčica još osjeća posljedice straha od poplave kojeg ste naveli da je doživjela prije nekoliko godina. Također, moguće je i da je Vaša djevojčica osjetljivija po temperamentu te se teže prilagođava na nove situacije te stoga češće i lakše doživi strah u nepoznatim situacijama ili situacijama koje su iz nekog razloga izazovne za nju (npr. ispitivanje u školi). Temperament je nasljedan i ne može ga se promijeniti te je potrebno naučiti se nositi s njim. Naime, temperament opisuje kako dijete nešto čini, a ne što dijete čini. Drugim riječima, temperament opisuje kako se dijete ponaša. Djeca koja su osjetljivija i na prvu teže prilagodljiva u novim situacijama najčešće trebaju samo malo više vremena i podrške od okoline kako bi se uspjela opustiti. Kako bi Vaša djevojčica polako razvijala kapacitete za uspješnije nošenje s izazovnim situacijama i postala s vremenom samostalnija, važno je njegovati njezino samopoštovanje. Jačanjem pozitivne slike koju ona ima o sebi i uvjerenja da je sposobna nositi se s izazovima s kojima se susreće trebala bi se polako smanjivati potreba za konstantnim prisustvom odrasle osobe koja joj pruža sigurnost. Samopoštovanje se može njegovati na više načina a svakako je prvi korak osvještavanje Vašoj djevojčici svega onoga što ona može i uspijeva sama odraditi. Na primjer kada napiše domaću zadaću ili neki zadatak samostalno bitno je da joj izgovorite da je to ona uspjela sama napraviti – „Danas si napisala cijeli zadatak sama bez pomoći drugih!“ Više o ohrabrivanju i poticanju razvoja samopoštovanja možete pročitati na našoj stranici: https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/09/11/Kako-poticati-dijete-da-se-razvije-u-samopouzdanu-osobu .
Ono što je bitno kod nošenja sa strahom jest da djetetov strah treba doživjeti ozbiljno, ne pokušavati razuvjeriti dijete da se ne treba bojati jer osjećaj straha već postoji. Razuvjeravanjem djeteta da se nečega ne bi trebalo bojati zapravo dajemo zabranu djetetu da izrazi ono kako se osjeća. Vaša djevojčica uistinu osjeća visoku razinu napetosti kada mora u školi odgovarati i kada „zablokira“. Kada primijetite da je nesigurna i da traži sigurnost u drugim odraslim osobama prvenstveno joj treba pokazati razumijevanje. Ona sama na kognitivnoj razini zna da je to tako, ali kada je emocije straha preplave ne može si tada puno pomoći. Važno joj je poslati poruku da je razumijemo i uvažavamo njen osjećaj, primjerice „Znam da se bojiš ostati sama…“, „Baš ti je teško pokazati koliko si naučila u školi...“ te zatim izrecite utjehu – npr. kako možete doma vježbati odgovaranje naglas pred Vama da se uvježba. Tijekom dana možete s figuricama ili lutkama proigravati situaciju u školi - Patka odgovara u školi, ali odjednom osjeti napetost u tijelu i strah u trbuhu. Što patka može napraviti? Što radi učiteljica? Važno je da završetak priče bude sretan – usprkos što je patku bilo strah, odgovarala je koliko je mogla i s vremenom je uspijevala sve prepričati kao i doma i strah je nestao. Također, možete rabiti i druge metode poput crtanja straha, modeliranja straha od plastelina i sl. Dodatno o strahovima kod djece možete pročitati na ovome linku.

Ako ćete imati pitanja ili nedoumica kako postupiti slobodno se javite za dodatne konzultacije kod nas u Centar Proventus gdje imamo puno iskustva u radu baš s ovakvim dječjim ponašanjima. Sretno! Klinfo.hr 

Strah od odvajanja kod 8-godišnje djevojčice zbog doživljenog šoka

<para>
 Sad se odmah rasplače ako se mora odvojiti od mame. Što da radim, da je ostavim i zabavim s nečim, da ju pustim da plače što mi je teško gledati ili da zovem mamu? Bojim se da neće htjeti ni u školu. Mislim da je ona takva zato što ima vrlo čudnog tatu. Nikad nije dao da se druži s drugom djecom. Ni on nema prijatelja, s nikim se ne druži. Mama i tata nemaju dobar brak. Tata je otišao u Njemačku i rekao da se isele iz kuće. Bili su kod mene nekih pet mjeseci i bilo je sve dobro. Mama je radila, mi smo se družile i sve je bilo ok. Tata se vratio iz Njemačke i mama je odmah s djevojčicom otišla k njemu. Nemaju nikakav odnos, pričaju samo ono što moraju. Moja unuka se opet s nikim ne druži. Što da napravim? Hvala!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>razumljivo je da želite samo najbolje svojoj unuci i lijepo je da razmišljate kako joj pomoći da se nosi s napetosti koja joj se javi kada se treba odvojiti od mame. Sigurna sam da takvo ponašanje djevojčice može biti zbunjujuće jer ranije nije iskazivala strahove kod odvajanja od mame te je imala period dok ste živjeli zajedno gdje je bila posebno otvorena i slobodna u kontaktu s Vama.</para>
<para>Strah se može javiti iz više razloga i često je teško izdvojiti koji je točno uzrok pojave nekog straha. Neki strahovi su razvojnog tipa i očekivano je da se javljaju u određenoj dobi djeteta. Separacijski strah, to jest, strah od razdvajanja, karakterističan je za ranu dob i obično se smanjuje oko 2. godine djetetova života. No ponovno pojavljivanje separacijskog straha karakteristično je upravo za dob od oko 5 – 6 godina, a čini se da se tada javio i kod Vaše unuke. Djeci koja doživljavaju separacijski strah važno je da je njihova „sigurna baza“ – roditelj, negdje u blizini kako bi se mogli opustiti i normalno funkcionirati.</para>
<para>Događaje koje ste opisali da su se dogodili u nedavnom razdoblju života Vaše unuke (odlazak tate u inozemstvo, preseljenje, pa povratak tate i još jedna selidba) vjerojatno su za nju bili stresni. Naime, kako djeca u tim situacijama najčešće nemaju osjećaj kontrole nad situacijom jer ne donose ona odluke što će se dogoditi, a baš osjećaj kontrole nužan je za osjećaj sigurnosti, zna se javiti strah. Taj strah često se može iskazati kao pojačana povezanost s osobom koju djeca vide kao sigurnu bazu (u ovom slučaju s mamom). U takvim slučajevima, kada je poljuljan djetetov osjećaj sigurnosti, važno je imati razumijevanja za dijete i realno je očekivati da će odvajanje od mame opet ići postepeno i da će trebati neko vrijeme da dijete opet opušteno napušta maminu blizinu. Neovisno o tome koji je uzrok separacijskog straha djetetu tada treba osnažiti osjećaj sigurnosti. Više o tjeskobi i strahu kod djece možete pročitati na <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/tjeskobna-anksiozna-djeca/">ovome linku</ulink>.</para>
<para>Naveli ste da niste sigurni kako bi bilo najbolje da se postavite u trenutcima kada Vaša unuka pokazuje strah od razdvajanja od mame. Kada Vaša unuka doživljava strah svakako je bitno pružiti joj osjećaj sigurnosti. No, u ovakvim situacijama treba imati na umu da naš osjećaj zabrinutosti i želja da djetetu pomognemo može nekada situaciju učiniti težom. Naime, djeca su vrlo osjetljiva na neverbalnu komunikaciju i vrlo dobro razumiju i najmanje promjene u nama. To ne znači da bi trebali skrivati svoju zabrinutost kada vidite unuku kako plače, već svakako reagirati na njezine osjećaje, pružajući joj osjećaj sigurnosti. Možete unuci pomoći da se opusti tako što ćete joj verbalno reflektirati ono što ona u tom trenutku odvajanja od mame govori i osjeća, primjerice: „Znam da ti je teško dok mama odlazi.“, „Željela bi da mama još ostane i tužna si što ide.“ Zatim zastanite na trenutak i tek onda ju utješite, npr.: „Mama će se uskoro vratiti.“ ili „Ubrzo ćeš opet vidjeti mamu.“ Tješiti ju možete i neverbalno, držanjem za rukicu, glađenjem po leđima ili nošenjem. Tada je važno da mama odlučno i sigurnim glasom i stavom potvrdi Vaše riječi. Kasnije, kada se smiri i kada je mama već otišla, možete joj objasniti kako je važno da mama ode jer treba nešto obaviti i kako će opet doći. Kako bi joj mogli pružiti osjećaj sigurnosti i zaštite, važno je da se i Vi osjećate sigurno tj. da budete nježni, obzirni, ali i čvrsti u tom procesu odvajanja. Nije potrebno koristiti previše objašnjavanja jer dok je osjećaj straha intenzivan objašnjavanja ne dopiru do djeteta. Poželjno je da taj proces traje što kraće, svega u par rečenica, i da glavni dio objašnjavanja ide tek kada je djevojčica opet opuštena i kad se osjeća sigurno.</para>
<para>Što se tiče ostajanja u školi, shvaćam Vašu zabrinutost ali trenutno je škola još daleko. Kada bude vrijeme da treba krenuti u školu vjerujem da ćete pomoći Vašoj unuci da taj veliki događaj u Vašim životima bude što ugodniji za sve Vas. Sretno!</para>

Moja petogodišnja unučica je jako vezana za svoju mamu i ne želi biti sa mnom Ja sam baka petogodišnje djevojčice koja je jako vezana za mamu. Kad je imala dvije-tri godine htjela je ostati kod mene, a sad više ne želi ostati. 
    Sad se odmah rasplače ako se mora odvojiti od mame. Što da radim, da je ostavim i zabavim s nečim, da ju pustim da plače što mi je teško gledati ili da zovem mamu? Bojim se da neće htjeti ni u školu. Mislim da je ona takva zato što ima vrlo čudnog tatu. Nikad nije dao da se druži s drugom djecom. Ni on nema prijatelja, s nikim se ne druži. Mama i tata nemaju dobar brak. Tata je otišao u Njemačku i rekao da se isele iz kuće. Bili su kod mene nekih pet mjeseci i bilo je sve dobro. Mama je radila, mi smo se družile i sve je bilo ok. Tata se vratio iz Njemačke i mama je odmah s djevojčicom otišla k njemu. Nemaju nikakav odnos, pričaju samo ono što moraju. Moja unuka se opet s nikim ne druži. Što da napravim? Hvala!

Draga čitateljice,
razumljivo je da želite samo najbolje svojoj unuci i lijepo je da razmišljate kako joj pomoći da se nosi s napetosti koja joj se javi kada se treba odvojiti od mame. Sigurna sam da takvo ponašanje djevojčice može biti zbunjujuće jer ranije nije iskazivala strahove kod odvajanja od mame te je imala period dok ste živjeli zajedno gdje je bila posebno otvorena i slobodna u kontaktu s Vama.
Strah se može javiti iz više razloga i često je teško izdvojiti koji je točno uzrok pojave nekog straha. Neki strahovi su razvojnog tipa i očekivano je da se javljaju u određenoj dobi djeteta. Separacijski strah, to jest, strah od razdvajanja, karakterističan je za ranu dob i obično se smanjuje oko 2. godine djetetova života. No ponovno pojavljivanje separacijskog straha karakteristično je upravo za dob od oko 5 – 6 godina, a čini se da se tada javio i kod Vaše unuke. Djeci koja doživljavaju separacijski strah važno je da je njihova „sigurna baza“ – roditelj, negdje u blizini kako bi se mogli opustiti i normalno funkcionirati.
Događaje koje ste opisali da su se dogodili u nedavnom razdoblju života Vaše unuke (odlazak tate u inozemstvo, preseljenje, pa povratak tate i još jedna selidba) vjerojatno su za nju bili stresni. Naime, kako djeca u tim situacijama najčešće nemaju osjećaj kontrole nad situacijom jer ne donose ona odluke što će se dogoditi, a baš osjećaj kontrole nužan je za osjećaj sigurnosti, zna se javiti strah. Taj strah često se može iskazati kao pojačana povezanost s osobom koju djeca vide kao sigurnu bazu (u ovom slučaju s mamom). U takvim slučajevima, kada je poljuljan djetetov osjećaj sigurnosti, važno je imati razumijevanja za dijete i realno je očekivati da će odvajanje od mame opet ići postepeno i da će trebati neko vrijeme da dijete opet opušteno napušta maminu blizinu. Neovisno o tome koji je uzrok separacijskog straha djetetu tada treba osnažiti osjećaj sigurnosti. Više o tjeskobi i strahu kod djece možete pročitati na ovome linku.
Naveli ste da niste sigurni kako bi bilo najbolje da se postavite u trenutcima kada Vaša unuka pokazuje strah od razdvajanja od mame. Kada Vaša unuka doživljava strah svakako je bitno pružiti joj osjećaj sigurnosti. No, u ovakvim situacijama treba imati na umu da naš osjećaj zabrinutosti i želja da djetetu pomognemo može nekada situaciju učiniti težom. Naime, djeca su vrlo osjetljiva na neverbalnu komunikaciju i vrlo dobro razumiju i najmanje promjene u nama. To ne znači da bi trebali skrivati svoju zabrinutost kada vidite unuku kako plače, već svakako reagirati na njezine osjećaje, pružajući joj osjećaj sigurnosti. Možete unuci pomoći da se opusti tako što ćete joj verbalno reflektirati ono što ona u tom trenutku odvajanja od mame govori i osjeća, primjerice: „Znam da ti je teško dok mama odlazi.“, „Željela bi da mama još ostane i tužna si što ide.“ Zatim zastanite na trenutak i tek onda ju utješite, npr.: „Mama će se uskoro vratiti.“ ili „Ubrzo ćeš opet vidjeti mamu.“ Tješiti ju možete i neverbalno, držanjem za rukicu, glađenjem po leđima ili nošenjem. Tada je važno da mama odlučno i sigurnim glasom i stavom potvrdi Vaše riječi. Kasnije, kada se smiri i kada je mama već otišla, možete joj objasniti kako je važno da mama ode jer treba nešto obaviti i kako će opet doći. Kako bi joj mogli pružiti osjećaj sigurnosti i zaštite, važno je da se i Vi osjećate sigurno tj. da budete nježni, obzirni, ali i čvrsti u tom procesu odvajanja. Nije potrebno koristiti previše objašnjavanja jer dok je osjećaj straha intenzivan objašnjavanja ne dopiru do djeteta. Poželjno je da taj proces traje što kraće, svega u par rečenica, i da glavni dio objašnjavanja ide tek kada je djevojčica opet opuštena i kad se osjeća sigurno.
Što se tiče ostajanja u školi, shvaćam Vašu zabrinutost ali trenutno je škola još daleko. Kada bude vrijeme da treba krenuti u školu vjerujem da ćete pomoći Vašoj unuci da taj veliki događaj u Vašim životima bude što ugodniji za sve Vas. Sretno! Klinfo.hr 

Moja petogodišnja unučica je jako vezana za svoju mamu i ne želi biti sa mnom

<para>
 Uskoro joj je rođendan pa možete li mi dati savjet s čim i kako da nagradim takvo dijete? Ja sam majka koja ima epilepsiju i pokušam pravilno odgajati to dijete. Ne znam da li to dobro radim? Hvala!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vidim da ste brižna majka koja pokušava razumjeti svoju djevojčicu i ne sumnjam da Vas ponekad zbunjuje neraspoloženost koju opažate kod nje. Epilepsija Vam sigurno nekada otežava svakodnevne zadatke pogotovo ako je težeg oblika, no uz želju i predanost svakako sam uvjerena da odgajate svoju curicu s puno ljubavi i odgovarate na njezine potrebe i želje.</para>
<para>Kažete da Vam ponekad zna reći da ste najgora mama i sigurna sam da Vam to nije ugodno čuti. Pretpostavljam da se takve izjave javljaju kada se djevojčica iz nekog razloga neugodno osjeća (ljuto, tužno…) pa ima smanjeni kapacitet za samokontrolom. Djeca najčešće teže od odraslih izražavaju kako se osjećaju i zašto se tako osjećaju a uz to tek razvijaju kapacitete za samokontrolu. Kako biste svojoj djevojčici osvijestili da to nije način na koji bi trebala izražavati svoje nezadovoljstvo bilo bi dobro da joj postavite jasnu granicu te da joj na glas izgovorite ono što mislite da ona osjeća u tim trenutcima. Npr., kada Vam kaže da ste najgora mama možete joj reći: „Vidim da si nešto ljuta na mene. Ne znam što znači kada mi to kažeš. Pomozi mi da te razumijem.” Ili da joj kažete “Žao mi je to čuti. Pitam se što se događa da to sada misliš.” Važno je to izgovoriti na način koji pruža razumijevanje i potporu, tj. prostor za daljnju komunikaciju. Verbaliziranjem njezinih misli, ponašanja (npr. „Vidim da si mirna, kao da ti se ništa ne radi.“) i osjećaja osnažujete svoj odnos s njom i pokazujete Vašoj djevojčici da Vam je bitna.</para>
<para>S obzirom na premalo informacija vrlo je teško reći što bi mogao biti uzrok njenog neraspoloženja. Bilo bi dobro razmisliti kada je točno počela njezina neraspoloženost. Što se događalo u to vrijeme? Je li bilo kakvih promjena u njenom životu? Uz moguće uzroke iz okoline, neraspoloženost, odnosno osjećaj kao da dijete ne zna što želi niti što bi ga činilo sretnim, može biti posljedica nedostatka strukture u djetetovoj svakodnevici. Djeca trebaju predvidljivu okolini kako bi se osjećala sigurno, jer tek u okolini u kojoj se osjećaju sigurno mogu razvijati sebe kao osobu, tj. mogu istraživati što ih čini sretnima, što vole, a što ne vole raditi, što ih zanima više a što manje itd. Kroz postavljanje jasnih i dosljednih granica roditelji djeci omogućavaju da imaju predvidljivu okolinu i posljedično osjećaj sigurnosti. Granice svakako trebaju biti prikladne djetetovoj dobi te kako dijete raste treba ih prilagođavati tako da se djetetu da prostor za razvijanje odgovornosti i samokontrole. Više o načinu kako jasno postavljati granice možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/</ulink>
</para>
<para>Odraslima neke djetetove želje ili zamisli mogu biti neshvatljive i u redu je pitati za pojašnjenje, ali treba uvažiti da svatko ima pravo na svoje ideje i to je dio na koji ne trebamo pokušavati utjecati. Da bi svojoj djevojčici pokazali da neke izjave ili postupci nisu u redu, ali i da Vam je stalo do nje, ne treba željeti mijenjati njezine osjećaje koje su je dovele do toga da kaže nešto što je grubo i što ne želimo čuti, već samo dati do znanja da vidimo da joj je teško i da iz nekog razloga nije zadovoljna. Kasnije u životu susrest će se s mnoštvo takvih situacija gdje neće imati Vas da joj olakšate, i upravo zbog toga su ove situacije vrijedne, gdje se za početak s takvim emocijama susreće u sigurnoj i podržavajućoj okolini – uz Vas. Sretno!</para>

Upomoć, moja 8-osmogodišnja kćer mi govori da sam najgora mama! Poštovana! Imam 8-godišnjakinju koja je završila drugi razred s odličnim uspjehom. Stalno je neraspoložena i govori mi da sam najgora mama, ne znam zbog čega. Pokušavam joj u svemu udovoljiti. 
    Uskoro joj je rođendan pa možete li mi dati savjet s čim i kako da nagradim takvo dijete? Ja sam majka koja ima epilepsiju i pokušam pravilno odgajati to dijete. Ne znam da li to dobro radim? Hvala!

Draga mama,
vidim da ste brižna majka koja pokušava razumjeti svoju djevojčicu i ne sumnjam da Vas ponekad zbunjuje neraspoloženost koju opažate kod nje. Epilepsija Vam sigurno nekada otežava svakodnevne zadatke pogotovo ako je težeg oblika, no uz želju i predanost svakako sam uvjerena da odgajate svoju curicu s puno ljubavi i odgovarate na njezine potrebe i želje.
Kažete da Vam ponekad zna reći da ste najgora mama i sigurna sam da Vam to nije ugodno čuti. Pretpostavljam da se takve izjave javljaju kada se djevojčica iz nekog razloga neugodno osjeća (ljuto, tužno…) pa ima smanjeni kapacitet za samokontrolom. Djeca najčešće teže od odraslih izražavaju kako se osjećaju i zašto se tako osjećaju a uz to tek razvijaju kapacitete za samokontrolu. Kako biste svojoj djevojčici osvijestili da to nije način na koji bi trebala izražavati svoje nezadovoljstvo bilo bi dobro da joj postavite jasnu granicu te da joj na glas izgovorite ono što mislite da ona osjeća u tim trenutcima. Npr., kada Vam kaže da ste najgora mama možete joj reći: „Vidim da si nešto ljuta na mene. Ne znam što znači kada mi to kažeš. Pomozi mi da te razumijem.” Ili da joj kažete “Žao mi je to čuti. Pitam se što se događa da to sada misliš.” Važno je to izgovoriti na način koji pruža razumijevanje i potporu, tj. prostor za daljnju komunikaciju. Verbaliziranjem njezinih misli, ponašanja (npr. „Vidim da si mirna, kao da ti se ništa ne radi.“) i osjećaja osnažujete svoj odnos s njom i pokazujete Vašoj djevojčici da Vam je bitna.
S obzirom na premalo informacija vrlo je teško reći što bi mogao biti uzrok njenog neraspoloženja. Bilo bi dobro razmisliti kada je točno počela njezina neraspoloženost. Što se događalo u to vrijeme? Je li bilo kakvih promjena u njenom životu? Uz moguće uzroke iz okoline, neraspoloženost, odnosno osjećaj kao da dijete ne zna što želi niti što bi ga činilo sretnim, može biti posljedica nedostatka strukture u djetetovoj svakodnevici. Djeca trebaju predvidljivu okolini kako bi se osjećala sigurno, jer tek u okolini u kojoj se osjećaju sigurno mogu razvijati sebe kao osobu, tj. mogu istraživati što ih čini sretnima, što vole, a što ne vole raditi, što ih zanima više a što manje itd. Kroz postavljanje jasnih i dosljednih granica roditelji djeci omogućavaju da imaju predvidljivu okolinu i posljedično osjećaj sigurnosti. Granice svakako trebaju biti prikladne djetetovoj dobi te kako dijete raste treba ih prilagođavati tako da se djetetu da prostor za razvijanje odgovornosti i samokontrole. Više o načinu kako jasno postavljati granice možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/

Odraslima neke djetetove želje ili zamisli mogu biti neshvatljive i u redu je pitati za pojašnjenje, ali treba uvažiti da svatko ima pravo na svoje ideje i to je dio na koji ne trebamo pokušavati utjecati. Da bi svojoj djevojčici pokazali da neke izjave ili postupci nisu u redu, ali i da Vam je stalo do nje, ne treba željeti mijenjati njezine osjećaje koje su je dovele do toga da kaže nešto što je grubo i što ne želimo čuti, već samo dati do znanja da vidimo da joj je teško i da iz nekog razloga nije zadovoljna. Kasnije u životu susrest će se s mnoštvo takvih situacija gdje neće imati Vas da joj olakšate, i upravo zbog toga su ove situacije vrijedne, gdje se za početak s takvim emocijama susreće u sigurnoj i podržavajućoj okolini – uz Vas. Sretno! Klinfo.hr 