Od tada među nama ne postoje osjećaji i “kemija.” U braku sam ostao zbog djeteta jer nisam mogao podnijeti da mi se dijete odvede. Svi znamo kakvi su ovdje zakoni i tko ima prednost. Sam sa sobom sam dogovorio da ću ostati u braku zbog djeteta do trenutka kada ono bude spremno za "scenarij" da ode i živi samnom. U inozemstvu sam već 3 godine, redovito dolazim kući kad mi se pruži prilika za provođenjem vremena s djetetom. Žena ne radi, ali ja im uredno šaljem novac kako bi imali normalan život. Ženu nisam prevario do prije godinu dana kad sam upoznao jednu rastavljenu ženu koja ima dijete od dvije i pol godine. S tom ženom sam doživio nešto što nikad prije u životu nisam. Što sad napraviti u ovoj situaciji? Trebao bi se rastati, ostaviti svoje dijete ženi jer ne znam kako bi ga ja zakonski trebao dobiti? Trebao bi otići kod druge žene i s njom i njezinim djetetom započeti novi život? Toliko sam normalan da znam da prva pomisao pada u vodu jer kako možeš ostaviti vlastito dijete i otići kod druge žene odgajati tuđe dijete. Što Vi mislite da je najpametnije za napraviti? Unaprijed hvala!
Poštovani čitatelju,
uz najbolju volju moja uloga kao stručnjaka nikako nije Vama konkretno reći što da učinite jer Vi niste ja i nitko Vam osim Vas samog ne može dati odgovor. Sva druga mišljenja su odraz njihovih karakteristika, stavova, vrijednosti, okolnosti i ne mogu se poistovjetiti s Vašom situacijom.Stoga jedino što mogu jest uz pomoć određenih komentara i pitanja (budući da je ovo jednosmjerna komunikacija) navesti Vas da sami dođete do odgovora.
Po svemu što ste u pismu napisali, stekla sam dojam da ste se zaista trudili oko djeteta kako bi mu priuštili što bolji život. I sam odlazak u Njemačku je zapravo način da pružite bolji život sinu.
Što se tiče Vaše ideje o ostanku u braku radi djeteta – sva istraživanja su nedvosmisleno pokazala da je za dijete puno bolje da su roditelji “sretno rastavljeni” nego nesretni u braku. Drugim riječima, ako su ljudi u braku nezadovoljni i osjećaju međusobnu netrpeljivost (ne moraju to uvijek biti grube riječi, nasilje itd.), tada je i dijete nesretno. Ako su roditelji rastavljeni te i dalje dobro funkcioniraju kao roditelji i rade u interesu djeteta – tada je i dijete zadovoljno.
Koje su Vaše opcije? Prije svega čini mi se da postoji jedna velika fama ukoliko se suprug rastane od žene automatski gubi sva prava da ikada više vidi dijete. Moj savjet je da stoga odete u nadležni Centar za socijalnu skrb (po mjestu stanovanja supruge i sina) i raspitate se koje su Vam opcije. Dijete koje živi s jednim roditeljem ima jednako pravo na drugog roditelja – to je u interesu djeteta, a ne mame ili tate. Ako dijete živi s mamom, ima pravo tijekom tjedna provoditi vrijeme s tatom, ima pravo na vikende s tatom, dio ljetnih i zimskih praznika. Skrb je uvijek podijeljena – osim u slučajevima kada jedan od roditelja grubo zanemaruje dijete.
Ukoliko roditelji ne žive u istoj državi, situacija se komplicira, no i dalje je rješiva: samo je potreban dogovor roditelja i sudska presuda o istome.
Hoće li Vaš sin htjeti ići u Njemačku ili ne – zaista ne znam. S obzirom na to da je trenutno više uz mamu (budući da Vi radite u Njemačkoj), da su mu tu svi prijatelji, rodbina, da je tu vjerojatno krenuo i u školu – možda to i nije najizglednija opcija. No opet ponavljam – život s jednim roditeljem ne isključuje drugoga. Ako pažljivije pogledate, on i sada živi s mamom, a Vas viđa kad god ste u prilici doći u Hrvatsku.
Da rezimiram: savjetujte se s kolegama iz Centra za socijalnu skrb, razmislite kako bi moglo funkcionirati ukoliko Vi i sin ne živite skupa i što sve možete poduzeti da cijela situacija profunkcionira. O tome ćete u jednom trenutku sigurno trebati razgovarati i sa suprugom – ukoliko do sada niste, zapravo ni ne možemo predvidjeti cijeli tijek događaja, zar ne?
Šaljem Vam podršku.