Međutim, sin je oduvijek bio živahan i priznajem vrlo težak za odgojiti. Stalno sam morala ići u školu zbog njegovog divljeg ponašanja. Suprug i ja pokušali smo s kaznama, zabranama, vikom, razgovorom. Čak smo i pokušali da sve ide svojim tokom, ali bezuspješno, postalo je još i gore. Navedeni sin počeo je krasti akohol, cigarete i ostale stvari koje mu osobno nisu potrebne. Napominjem da nikada ništa nije uzeo iz kuće u kojoj živimo. Nakon teških krađa završava u istražnom zatvoru. Redovito mu dolazimo u posjet i s njime razgovaramo. Priznaje kako je bio budala i lud te da će sve biti dobro kad izađe. Obećaje da će naći i posao. Sada kad je izašao, dolazi kući tek kasno navečer. Pokušali smo s njime razgovarati, ali bezuspješno. Jedina naša komunikacija je pozdravljanje kad izađe iz sobe. Molimo ga da sjedne s nama, ali njegov odgovor je “ne sada.” U mjesec i pol, nakon što je izašao iz zatvora, opet je počinio zločin teške krađe. Očajna sam, ne znam više kome da se obratim. Stalno se vrtimo u krug. Sin mi ima 21 godinu. Svaki put mi kaže kako me voli. Kako doprijeti do njega?

Draga nemoćna mama,

iz Vašeg pisma sam mogla osjetiti koliko Vam je teško i koliko se bezizlazno osjećate. Vjerujem da Vam nije nimalo lako i tim više mi je žao što Vam ne mogu dati jedan konkretan savjet ili brzi recept koji bi Vam pomogao u odnosu sa sinom. No ono što mogu jest pomoću pitanja Vas usmjeriti prema ishodu.

Prema Vašem pismu sam zaključila da ste Vi i suprug pokušali puno toga da utječete na sina: razgovori, kazne, zabrane, vika… Smatrate li da postoji još nešto što niste probali?

S obzirom na to da ništa nije urodilo plodom, jedini način da zapravo pomognete sinu jest taj da ovaj put zaista snosi posljedice i da se njegova odgovornost prebaci na njega. Kako? Prije svega možete postaviti uvjete: jasno reći sinu što očekujete od njega i što će se dogoditi ukoliko to ne napravi. Ako ste imali dogovor da će naći posao, da neće krasti – koja je posljedica (osim kaznene) u tom slučaju? Ne znam sudjeluje li na koji način u kućnom budžetu, obavezama i slično: no ako ne sudjeluje, je li Vam to u redu? Jeste li mu jasno dali do znanja što u tom slučaju? I u konačnici, jeste li spremni biti dosljedni i pridržavati se tih posljedica?

Nažalost, čini mi se da su posljedice jedini način da pomognete sinu. Sve drugo je medvjeđa usluga. Znam da nije lako na takav način funkcionirati s djetetom – no budite svjesni da sve drugo što ste probali nije funkcioniralo i da nije pomoglo da doprite do njega.

Zašto Vaš sin čini sve što čini – imam premalo informacija da bi o tome mogla nagađati. Neki razlog uvijek postoji. No koji god razlog bio, imajte na umu da niti jedan ne opravdava takvo ponašanje. Možemo razumjeti pozadinu nečijeg ponašanja – no to nipošto ne znači da bi to isto ponašanje trebali i tolerirati.

Hoće li se ponašanje Vašeg sina promijeniti ili ne – velikim djelom ovisi o njemu i na taj dio nemate utjecaja. Ali, možete biti sigurni da se ponašanje neće promijeniti ako i dalje nastavite činiti isto. Vaš sin je odrasla, punoljetna osoba i nažalost ako ne želi pomoć, ako odbija promjenu unatoč prilično ozbiljnim posljedicama, Vaše su ruke vezane. Možete ustrajati u tome da mu nudite podršku i pomoć, da osvijestite da su i granice koje postavljate zapravo podrška, te da budete svjesni da je za promjenu potrebna suradnja s obje strane.

Moj savjet jest da se također obratite stručnjaku za pomoć koji će Vam biti podrška u trenutnoj situaciji.