Prvu godinu je išla kod psihologinje jednom tjedno i s njome nije htjela pričati. Psihologinja je ostala u drugom stanju i zamijenila ju je druga s kojom je već od trećeg posjeta počela govoriti na moju zamolbu. Kroz cijelu godinu ide jednom tjedno na terapiju. Kad upitam psihologinju kakvu terapiju koristi, ona samo slegne ramenima i kaže da treba pričekati da malena sazrije. Došla sam na ideju da s malenom napravim listu imena s kojima želi pričati i do sada već govori s 15 osoba. Kada ide ulicom, ne obraća pozornost na druge ljude, normalno priča. Ja sam puno više radila s djetetom i dosta toga sam postigla. Dobila je dvije nove učiteljice pa su one sljedeće na listi. Postupam li ispravno? Ima moju veliku podršku i svaki put kad s nekim novim progovori jako je sretna. Trebam li nastaviti u ovom smjeru? Molim Vas savjet. Srdačan pozdrav.
Poštovana,
selektivni mutizam često zahtijeva psihološko-logopedsku podršku. Iz Vašeg upita nisam iščitala da je djevojčici potrebna podrška u jezično-govornom izražavanju već samo psihološka intervencija s ciljem smanjivanja socijalne anksioznosti. Selektivni mutizam, kao što samo ime govori, ograničava osobu u odabiru komunikacijskog partnera izvan poznatog obiteljskog kruga. Odabir osobe se vrši po nepoznatim ili teško uočljivim parametrima. Nisam sigurna koliko popis i zamolbe pomažu u smanjivanju anksioznosti. S obzirom da Vaš upit nadilazi moje kompetencije, preporučam Vam da se posavjetujete s dječjim psihologom ili psihijatrom koji su se dodatno educirali za rad s ovom skupinom djece.