Samozadovoljavanje i problemi zbližavanja s vršnjacima kod 6-godišnjakinje

Poštovani, imam šestogodišnju djevojčicu koja se samozadovoljava od prve godine, a ima i problem zbližavanja s drugom djecom na pogrešne načine.

shutterstock_1735801265.jpg

Problem samozadovoljavanja sam primijetila dok je još nosila pelene. Radila je to trljanjem o fotelju, tabure i slično, najčešće dok je provodila vrijeme kod pradjeda i prebake pa smo to nazvali "jahanje". Uz moje savjete, ali i negodovanje više to ne radi tako otvoreno. Sada je pronašla novi način i to tako da se dira po spolovilu ili nogom dok sjedi i igra se s igračkama. Počela sam je zbog toga i kažnjavati jer se cijela zacrveni i preznoji. Ne znam više na koji način da to spriječim? Muž i ja smo joj pokušavali objasniti da kad je "svrbi" piša da kaže mami pa ćemo je oprati. Bojim se da to ne počne raditi u školi. Ipak se počela pomalo sramiti pa se sada krije i od mene, ali znam da to radi jer je vruća i crvena. Molim Vas za savjete. Drugi problem je pogrešan način skretanja pažnje. Ona je jako komunikativna i društvena djevojčica, ali je zbog živahnosti uvijek radije birala društvo dječaka. Djevojčice je na neki način izbjegavaju ili je za društvo biraju mlađa djeca što je bio slučaj u vrtiću u koji je išla godinu dana prije polaska u školu. Sada je krenula u prvi razred i pažnju pokušava privući glupiranjem, pravi grimase, podiže noge dok sjedi. Sva navedeno radi samo kako bi nasmijala djecu, bez obzira na to što je učiteljica opominje zbog ponašanja. Naime, ta su djeca godinu dana išla zajedno u razred u predškolu dok je ona bila u vrtiću. Npr. jučer je za vrijeme trajanja vjeronauka, dok su se drugi molili i razgovarali za stolom, sjela na pod, dizala noge i glupirala se. Župnik je rekao da to više neće trpjeti, iako je to bio tek prvi sat upoznavanja. Primijetila sam da djevojčice uopće ne razgovaraju s njom i da joj je teško naći temu za razgovor, a da to nije trčanje ili nešto bezveze. Jako joj je teško sjediti pet minuta na jednom mjestu i koncentrirati se na razgovor. Od treće godine je vodim u igraonice jer u mom kraju uopće nema djece pa je i to možda razlog njezinog ponašanja. Ove godine su preminuli pradjed i prabaka koji su živjeli s nama, točnije u petom mjesecu, a i ja sam rodila sina u osmom mjesecu. Puno se promjena dogodilo, ali i bez obzira na te promjene, i ranije se tako ponašala. Pametna je i brzo uči, ali je spora u radu pa ne stigne sve dovršiti u školi. Ja sam učiteljica i radim već 13 godina, ali kao svaka majka pokušam pronaći opravdanje za njezino ponašanje, ali i način kako riješiti sve te probleme. Večeras smo joj muž i ja jasno dali do znanja da će za takvo ponašanje u školi biti kažnjena te biti u kutu, ali isto tako da će biti nagrađena ukoliko će se lijepo ponašati. Ne znam više gdje griješim i što bih trebala činiti? Molim Vas za savjete. Unaprijed zahvalna. Lijep pozdrav.

Draga mama,

drago mi je da ste motivirani u traženju savjeta kako bi olakšali djevojčici, ali i sebi vezano za neka ponašanja koja Vaša djevojčica ponekad pokazuje. Iz Vašeg pisma osjećam da ste brižna majka i sigurna sam da to i Vaša djevojčica osjeća pa iako ste imali puno promjena u posljednjih pola godine nisu se javile značajne promjene u njezinom ponašanju. Izdvojili ste dva ponašanja koja Vas zabrinjavaju pa ću Vam u ostatku odgovora malo više reći o dječjem samozadovoljavanju i ponuditi neke konkretne savjete kako da pomognete svojoj djevojčici u komunikaciji s vršnjacima.

Kako ste napisali Vaša je kćerka još od najranije dobi otkrila osjećaj ugode koji dobiva kroz samozadovoljavanje i čini se da je to koristila kada joj je trebalo što je sasvim normalno. Možete obratiti pažnju na razloge zbog kojih ima potrebu da se samozadovoljava – kada se javi u ranoj dobi, prije puberteta, samozadovoljavanje nije povezano sa seksualnosti već predstavlja mehanizam opuštanja kojeg djeca koriste kada su napeta, pod stresom ili im je samo potrebna utjeha. Kada utvrdite razloge zbog kojih ima potrebu za samozadovoljavanjem možete početi smišljati aktivnosti koje bi mogla raditi umjesto toga, s tim da svrha te aktivnosti mora biti ista kao i svrha samozadovoljavanja (npr. umirivanje, opuštanje, postizanje ugode...).

Iako je samozadovoljavanje kod djece odraslima često jako teška tema i općenito nešto za što se pogrešno misli da nije normalno, roditelji zapravo ne mogu niti bi trebali utjecati na to da se dijete prestane samozadovoljavati. Ono što bi bilo dobro napraviti je razgovarati s djevojčicom o tome i naglasiti da je važno da bude nježna prema sebi i da je potrebno voditi računa o higijeni. Također, kako ste i sami izrazili zabrinutost da to ne bi radila u školi za vrijeme nastave važno je da joj objasnite kako je to privatna stvar i kako se to radi kada je sama npr. u svojoj sobi ili u kupaonici. Kako je to nešto što djetetu ne možete zabraniti, a naveli ste da je djevojčica već počela pokazivati sram i da se počela skrivati od Vas, svakako bi bilo dobro da joj kažete da iako je to privatna stvar i iako ste joj do sada nekada rekli da bi Vi voljeli da ona to ne radi da ju Vi razumijete da je to njoj ugodno i da ako će imati pitanja slobodno Vas može pitati. Cilj je da Vam dijete vjeruje i da se osjeća sigurno kako bi mogla pitati prvenstveno Vas više o temama koje bi ju mogle zanimati.

Dodatno o samozadovoljavanju možete pročitati u odgovoru na sličan upit:

https://klinfo.rtl.hr/savjeti/djevojcicu-4-godine-odviknuti-samozadovoljavanja/.

Što se tiče pokušaja da Vaša djevojčica na pogrešne načine privuče pažnju druge djece u pismu ste naveli nekoliko okolnosti koje ste sami primijetili kod nje: da je inače aktivnija i više voli društvo dječaka, da Vam se čini kako ne može pronaći teme za razgovor s djevojčicama, i da u okolini u kojoj živite možda nije uspjela uvježbati povezivanje s djecom. Kako ste naveli da je inače živahnija i voli biti aktivna zapravo nije čudno što radije bira društvo dječaka. Upravo su dječaci češće živahniji od djevojčica i kroz druženje s dječacima Vaša djevojčica zadovoljava svoju potrebu za aktivnošću. Također, naveli ste kako joj je teško mirno sjediti duže vrijeme na nastavi i to je također vjerojatno povezano s njezinim temperamentom, odnosno, jednom od karakteristika temperamenta – razinom energije. Temperament je nasljedan i predstavlja skup karakteristika koje utječu na ljudsko ponašanje. Više o temperamentu možete pročitati u članku:

https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/04/Karakteristike-temperamenta.

Kao što je u članku navedeno djeca koja su visoko na dimenziji razine energije često biraju aktivnosti koje su jako dinamične i često im je teško dugo sjediti na mjestu. To je nešto u čemu im treba pomoć kako bi s vremenom mogli razviti svoje kapacitete za samoregulaciju i zadržavanje mirnoće tijekom sjedenja. Kako bi joj u tome pomogli svakako je bitno da svojoj djevojčici osigurate tijekom ostatka dana kada nije u školi dovoljno aktivnosti u kojima će imati mogućnost istrošiti svoju energiju. Npr. prije škole možete ju potaknuti da se ispleše, skače preko užeta ili nešto slično, jer ako doma ne iskoristi tu energiju tada će joj u školi biti teže mirno sjediti.

Naveli ste da ste primijetili da ne može pronaći zajedničke teme za razgovor s vršnjacima i tu joj možete pomoći tako da s njom probate odgonetnuti što se kome od njezinim prijatelja iz razreda sviđa, koji su njihovi hobiji, koje su im omiljene igre, igračke, itd. Svrha toga je da joj pomognete proširiti i osvijestiti interese njezinih prijatelja. Možda uspijete pronaći neka zajednička područja koja zanimaju Vašu djevojčicu i neke od njezinih prijatelja iz razreda. Možete joj pomoći i tako da pozovete njezine prijatelje da se igraju kod Vas kući. Svakako joj trebate davati načine i teme kako bi mogla ostvariti komunikaciju s vršnjacima kako ne bi imala potrebu da nepoželjnim ponašanjima privlači pažnju. Te načine kako bi ona mogla započeti komunikaciju umjesto nepoželjnim ponašanjima možete proigrati s njom kroz njezine igračke (figurice, plišance...). Npr. možete odigrati scenu u kojoj bi se medvjedić htio igrati s prijateljima u razredu ali ne zna kako bi im prišao i rekao čega da se igraju. Kako je igra medij kroz koji djeca najlakše uče bitno je samo da joj Vi kroz igru ponudite načine koje bi i ona mogla primijeniti u svakodnevnim situacijama.

Ako osjetite da Vam treba dodatna podrška slobodno nam se javite.

Sretno!