Moda

Ljepota 

Lifestyle 

Astro 

Ljubav i seks 

Bolja ja 

Savjetovalište

San snova 

Superstar

Darujemo

Ljubav je na selu

Kontakt

Pravila privatnosti 

Objašnjenje o kolačićima 

Uvjeti korištenja 

Bolja ja

Savjeti stručnjaka

Postroll

Preroll

<para>Htjela bi prijeći na adaptirano mlijeko, ali ne znam koje i kako. Pa ako mi vi možete reći koje mlijeko uzeti i kako početi? Kad god joj dam cicu jede, ali je jako nemirna pa ne znam je li to normalno. I ima grčeve. Molim vas za pomoć, jer ne znam što da više radim. Što se tiče moje prehrane, ništa ne jedem što bi moglo bebi izazvati grčeve. I da li mogu kuhati normalno na luku, jer do sad sam sebi kuhala bez luka, a djeci i mužu posebno, što je postalo frustrirajuće. Hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>vaše mlijeko je sigurno bolji izbor od adaptiranog, sadrži optimalan sastav i imunološke tvari koje štite bebu, što nema niti jedno adaptirano mlijeko. Bitno je samo da dijete napreduje na tjelesnoj masi. Ispuštanje vjetrova i kolike nisu neobične u ovoj životnoj dobi, a također niti to da izostaje stolica, jer dijete ne može sve probaviti iz majčinog mlijeka . Vi možete normalno jesti. Ako su kolike vrlo jake, a u obitelji je netko alergičar, eventualno možete vi pokušati prehranu bez kravljeg mlijeka i mliječnih proizvoda kroz 10 do 14 dana, da se vidi je li to umanjuje kolike. Istovremeno trebate sebi, ako budete duže na takvoj prehrani, dodati kalcij od 1 grama, kako Vi ne bi bili u manjku kalcija. Ukoliko to ne poboljšava situaciju, nastavite jesti dalje normalno.</para>

Dojena beba ima jake grčeve i probleme sa stolicom pa razmišljam prijeći na AD Imam bebu staru dva mjeseca i ima grčeve i probleme sa stolicom. Na primjer, već dva dana nema stolicu i danas je treći dan. Puno ispušta vjetrove i zbog toga plače. Htjela bi prijeći na adaptirano mlijeko, ali ne znam koje i kako. Pa ako mi vi možete reći koje mlijeko uzeti i kako početi? Kad god joj dam cicu jede, ali je jako nemirna pa ne znam je li to normalno. I ima grčeve. Molim vas za pomoć, jer ne znam što da više radim. Što se tiče moje prehrane, ništa ne jedem što bi moglo bebi izazvati grčeve. I da li mogu kuhati normalno na luku, jer do sad sam sebi kuhala bez luka, a djeci i mužu posebno, što je postalo frustrirajuće. Hvala.

Odgovor:

Poštovana,
vaše mlijeko je sigurno bolji izbor od adaptiranog, sadrži optimalan sastav i imunološke tvari koje štite bebu, što nema niti jedno adaptirano mlijeko. Bitno je samo da dijete napreduje na tjelesnoj masi. Ispuštanje vjetrova i kolike nisu neobične u ovoj životnoj dobi, a također niti to da izostaje stolica, jer dijete ne može sve probaviti iz majčinog mlijeka . Vi možete normalno jesti. Ako su kolike vrlo jake, a u obitelji je netko alergičar, eventualno možete vi pokušati prehranu bez kravljeg mlijeka i mliječnih proizvoda kroz 10 do 14 dana, da se vidi je li to umanjuje kolike. Istovremeno trebate sebi, ako budete duže na takvoj prehrani, dodati kalcij od 1 grama, kako Vi ne bi bili u manjku kalcija. Ukoliko to ne poboljšava situaciju, nastavite jesti dalje normalno. Klinfo.hr 

Dojena beba ima jake grčeve i probleme sa stolicom pa razmišljam prijeći na AD

<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>nekada u prvoj godini od pojave mensturacije, ciklusu nisu redovni, no ako to traje više mjeseci najbolje je otići dječjem ginekologu, možete u Kliniku za dječje bolesti Klaićeva.</para>

Neredovite prve menstruacije kod 14-godišnje djevojčice Djevojčica od 14 godina je prošle godine dobila mjesečnicu te se ona pojavljivala do 1. mjeseca ove godine. Od tada ništa. Molim vas za savjet kojem specijalisti ići? Odgovor:

Poštovana,
nekada u prvoj godini od pojave mensturacije, ciklusu nisu redovni, no ako to traje više mjeseci najbolje je otići dječjem ginekologu, možete u Kliniku za dječje bolesti Klaićeva. Klinfo.hr 

Neredovite prve menstruacije kod 14-godišnje djevojčice

<para>Isključivo je dojena beba. Pedijatrica je preporučila probiotik prošli tjedan te rekla da je moguće da je samo viroza ili reakcija na cjepivo. Nakon tjedan dana imam osjećaj da je stolica još sluzavija. Danas sam se opet čula s pedijatricom i ona je rekla da je to sve ok jer je na prsima, iako sam joj rekla da sad bude stolica i žućkasta, ali i dalje i smeđa, nešto manje nego prije ali i dalje je sluzavo. Vjerujem pedijatrici ali nekako imam čudan osjećaj, valjda jer dosad nije tako bilo pa me zanima i drugo mišljenje. Hvala!
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>samo promjena boje i to što je nešto sluzavija stolica ne mora biti nikakva patologija. Važno je da dijete napreduje, da ima apetit i da nema druge tegobe. Možete uvesti probiotske kapi (Lgg ili Lactobacilus reuteri) ako je eventualno neka od blažih crijevnih viroza, kako bi brže prošla.</para>

Nakon cijepljenja bebi se promijenila stolica Poštovana, dijete ima 2 i pol mjeseca, cijepio se prije 3 tjedna i od tada je krenula stolica drugačija nego inače. Prije je imao žućkastu, sada ima sluzavu-vodenastu i smeđu stolicu. Isključivo je dojena beba. Pedijatrica je preporučila probiotik prošli tjedan te rekla da je moguće da je samo viroza ili reakcija na cjepivo. Nakon tjedan dana imam osjećaj da je stolica još sluzavija. Danas sam se opet čula s pedijatricom i ona je rekla da je to sve ok jer je na prsima, iako sam joj rekla da sad bude stolica i žućkasta, ali i dalje i smeđa, nešto manje nego prije ali i dalje je sluzavo. Vjerujem pedijatrici ali nekako imam čudan osjećaj, valjda jer dosad nije tako bilo pa me zanima i drugo mišljenje. Hvala!

Odgovor:

Poštovana,
samo promjena boje i to što je nešto sluzavija stolica ne mora biti nikakva patologija. Važno je da dijete napreduje, da ima apetit i da nema druge tegobe. Možete uvesti probiotske kapi (Lgg ili Lactobacilus reuteri) ako je eventualno neka od blažih crijevnih viroza, kako bi brže prošla. Klinfo.hr 

Nakon cijepljenja bebi se promijenila stolica

<para>Sa četiri mjeseca se počeo okretati samostalno na trbuh na obje strane. S pet mjeseci se vrtio u krug na mjestu, više u lijevu, ali je mogao u obje. Sa šest mjeseci se počeo sve više zadržavati na boku, oslonjen na jednu ruku i okretao se na leđa. I onda sa sedam mjeseci počinje faza "puzanja".</para>
<para>Međutim, to njegovo puzanje je više odgurivanje nogama koje su cijele na podu, jedna rukica je ispružena s otvorenim dlanom, dok je druga savijena i kao da se prebacuje preko lakta. Ne znam kako bih objasnila, ali imam osjećaj da mu je ispružena ruka samo za ravnotežu, a sav taj posao povlačenja radi s laktom druge ruke. Uvijek je u pitanju ista ruka. Posjeo se je i nije. Sad s osam mjeseci sam ga samo jedanput vidjela gdje se sam doveo u sjedeći položaj preko boka, što mislim da je pravilno. Inače se sve češće pokušava posjest, ali mu uvijek malo fali da to doista i napravi.</para>
<para>Kada puže, gmiže, obiđe na taj svoj način cijeli stan i sve češće se podigne na koljena pa se kao ljulja naprijed nazad, ali ako ga pokušam sama staviti u taj položaj, da proba pravilno propuzat, jednostavno se odgurne, da bi se vratio na trbuh. Također zna iz tog četveronožnog položaja jednu nogu skroz ispraviti, ne dodiruje koljenom pod i osloniti ju na palac.
Ne znam smijem li ga pustiti da to i dalje tako radi ili mu taj način puzanja može štetiti, posebno rukicama, pošto uvijek ista ruka obavlja 90% posla? Postoje li neke vježbice da mu pomognem? Naš pedijatar ovdje gdje živimo ima stav da je apsolutno sve normalno, da beba radi kako može. Hvala vam puno unaprijed i lijep pozdrav.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>postoje različite varijante puzanja i ako je sve ostalo u redu, to što Vi opisujete nije patologija. No ipak, ako ste zabrinuti preporučujem da se posavjetujete s dječjim fizijatrom.</para>

Moja beba od 8 mjeseci "nepravilno" puže Poštovana, imam dječaka koji sada ima 8 mjeseci. Zanima me da li je njegov način puzanja u redu. Inače je zdrava beba, rođen u terminu i nikada nije imao probleme, posebno ne u motorici. Sa četiri mjeseca se počeo okretati samostalno na trbuh na obje strane. S pet mjeseci se vrtio u krug na mjestu, više u lijevu, ali je mogao u obje. Sa šest mjeseci se počeo sve više zadržavati na boku, oslonjen na jednu ruku i okretao se na leđa. I onda sa sedam mjeseci počinje faza "puzanja".
Međutim, to njegovo puzanje je više odgurivanje nogama koje su cijele na podu, jedna rukica je ispružena s otvorenim dlanom, dok je druga savijena i kao da se prebacuje preko lakta. Ne znam kako bih objasnila, ali imam osjećaj da mu je ispružena ruka samo za ravnotežu, a sav taj posao povlačenja radi s laktom druge ruke. Uvijek je u pitanju ista ruka. Posjeo se je i nije. Sad s osam mjeseci sam ga samo jedanput vidjela gdje se sam doveo u sjedeći položaj preko boka, što mislim da je pravilno. Inače se sve češće pokušava posjest, ali mu uvijek malo fali da to doista i napravi.
Kada puže, gmiže, obiđe na taj svoj način cijeli stan i sve češće se podigne na koljena pa se kao ljulja naprijed nazad, ali ako ga pokušam sama staviti u taj položaj, da proba pravilno propuzat, jednostavno se odgurne, da bi se vratio na trbuh. Također zna iz tog četveronožnog položaja jednu nogu skroz ispraviti, ne dodiruje koljenom pod i osloniti ju na palac.
Ne znam smijem li ga pustiti da to i dalje tako radi ili mu taj način puzanja može štetiti, posebno rukicama, pošto uvijek ista ruka obavlja 90% posla? Postoje li neke vježbice da mu pomognem? Naš pedijatar ovdje gdje živimo ima stav da je apsolutno sve normalno, da beba radi kako može. Hvala vam puno unaprijed i lijep pozdrav.

Odgovor:

Poštovana,
postoje različite varijante puzanja i ako je sve ostalo u redu, to što Vi opisujete nije patologija. No ipak, ako ste zabrinuti preporučujem da se posavjetujete s dječjim fizijatrom. Klinfo.hr 

Moja beba od 8 mjeseci "nepravilno" puže

<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovani,</para>
<para>neke djevojčice ulaze u pubertet nakon osme godine života gdje pojava dlačica može biti prvi znak i to je normalno. Preporučujem da se javite svom liječniku koji će je pregledati cijelu i vidjeti treba li Vaša kćer pregled dječjeg endokrinologa.</para>

Dlake na spolovilu kod 8,5-godišnje djevojčice Poštovani, djevojčica od 8,5 godina ima tri duge crne dlake na spolovilu. Da li je to opasno i trebam li se brinuti? Odgovor:

Poštovani,
neke djevojčice ulaze u pubertet nakon osme godine života gdje pojava dlačica može biti prvi znak i to je normalno. Preporučujem da se javite svom liječniku koji će je pregledati cijelu i vidjeti treba li Vaša kćer pregled dječjeg endokrinologa. Klinfo.hr 

Dlake na spolovilu kod 8,5-godišnje djevojčice

<para>Ja ju nosim, tapšam, ljuljam i ništa ne pomaže. Ona ne doji već smo na AD mlijeku - Aptamil, i kad pojede nju to uopće ne uspava nego i dalje plače i sisa ruku, skuplja noge, ponekad ima i vjetrove. Stolicu nema svaki dan i jako se nadima za stolicu ali joj ne ide. Čak razmišljam pokušati s drugim mlijekom jer ne znam više kako joj pomoći. Ne znam što da napravim kad tako neutješno plače. Što bi joj moglo biti?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>možete pokušati neku od formula koja ima probiotik i/ili prebiotik, a obično imaju sufiks Combiotik u imenu pa ćete vidjeti je li bolje. Stolica bi trebala biti svaki ili najdulje svaki drugi dan. Ukoliko je problem da se zaista jače napuhuje i ne može istisnuti stolicu, treba ju pogledati pedijatar.</para>

Novorođenče neutješno plače i imamo poteškoće nakon hranjenja i sa stolicom Poštovani, moja djevojčica ima 12 dana. Preko dana jako malo spava i stalno plače, neutješno i ništa ne pomaže. Znam da nije gladna jer popije i do 90 ml, podrigne i bljucka. Ja ju nosim, tapšam, ljuljam i ništa ne pomaže. Ona ne doji već smo na AD mlijeku - Aptamil, i kad pojede nju to uopće ne uspava nego i dalje plače i sisa ruku, skuplja noge, ponekad ima i vjetrove. Stolicu nema svaki dan i jako se nadima za stolicu ali joj ne ide. Čak razmišljam pokušati s drugim mlijekom jer ne znam više kako joj pomoći. Ne znam što da napravim kad tako neutješno plače. Što bi joj moglo biti?

Odgovor:

Poštovana,
možete pokušati neku od formula koja ima probiotik i/ili prebiotik, a obično imaju sufiks Combiotik u imenu pa ćete vidjeti je li bolje. Stolica bi trebala biti svaki ili najdulje svaki drugi dan. Ukoliko je problem da se zaista jače napuhuje i ne može istisnuti stolicu, treba ju pogledati pedijatar. Klinfo.hr 

Novorođenče neutješno plače i imamo poteškoće nakon hranjenja i sa stolicom

<para>Na otpusnom pismu je pisalo samo da uzima d3 kapi i patronažna kada je dolazila u posjetu također nije spomenula da se uzima d3+k1 kapi. Ja sam tek nedavno pročitala da bi dojene bebe trebale uzimati i k1 vitamin.
Da li je potrebno sada naknadno uvesti k1 vitamin ili je kasno i da li bi moglo biti nekih posljedica zbog neuzimanja? Hvala najljepša
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>nije potrebno uvoditi naknadno sada K1 vitamin, jer ga sada ima zasigurno dosta. To se daje samo u prva 3 mjeseca preventivno da se dopuni količina K vitamina koja u toj dobi nije optimalna i prevenira eventualnu sklonost za krvarenja. Beba se, kako kažete, lijepo razvija i stoga znači da je sve u redu.</para>

Trebam li dojenoj bebi uvesti K1 kapi? Poštovani, beba je napunila 4 i pol mjeseca i isključivo je dojena beba. Sasvim se fino razvija, vesela je beba, guguće i do sada nije bilo nikakvih problema. Na otpusnom pismu je pisalo samo da uzima d3 kapi i patronažna kada je dolazila u posjetu također nije spomenula da se uzima d3+k1 kapi. Ja sam tek nedavno pročitala da bi dojene bebe trebale uzimati i k1 vitamin.
Da li je potrebno sada naknadno uvesti k1 vitamin ili je kasno i da li bi moglo biti nekih posljedica zbog neuzimanja? Hvala najljepša

Odgovor:

Poštovana,
nije potrebno uvoditi naknadno sada K1 vitamin, jer ga sada ima zasigurno dosta. To se daje samo u prva 3 mjeseca preventivno da se dopuni količina K vitamina koja u toj dobi nije optimalna i prevenira eventualnu sklonost za krvarenja. Beba se, kako kažete, lijepo razvija i stoga znači da je sve u redu. Klinfo.hr 

Trebam li dojenoj bebi uvesti K1 kapi?

<para>Obično mu se trese desna rukica i brada, ali to nije uvijek nego baš u trenucima kad se jako uplaši. Nekoliko puta se dogodilo prilikom kraćeg spavanja. Kao da je beba ružno sanjala pa se nečeg uplašila, ili kod kupanja kad je jako plakala. Je li normalno da se prilikom straha beba trese. Sve ostalo je ok. Da napomenem samo da je beba rođena u terminu, apgar 9/10. Rođena je carskim rezom u 38. tjednu. Hvala i lijep pozdrav.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>najvjerojatnije se radi o benignom tremoru, no bilo bi dobro da to snimite kamerom i pokažete svom pedijatru koji će Vas prema potrebi uputiti neuropedijatru na pregled i dodatnu obradu.</para>

Beba od devet mjeseci se jako trese kad se nečeg uplaši Dobar dan, imam pitanje za vas i molim vas odgovor. Imam bebu staru 9 mjeseci. Primijetila sam da u momentima kad se uplaši, baš se jako trese. Obično mu se trese desna rukica i brada, ali to nije uvijek nego baš u trenucima kad se jako uplaši. Nekoliko puta se dogodilo prilikom kraćeg spavanja. Kao da je beba ružno sanjala pa se nečeg uplašila, ili kod kupanja kad je jako plakala. Je li normalno da se prilikom straha beba trese. Sve ostalo je ok. Da napomenem samo da je beba rođena u terminu, apgar 9/10. Rođena je carskim rezom u 38. tjednu. Hvala i lijep pozdrav.

Odgovor:

Poštovana,
najvjerojatnije se radi o benignom tremoru, no bilo bi dobro da to snimite kamerom i pokažete svom pedijatru koji će Vas prema potrebi uputiti neuropedijatru na pregled i dodatnu obradu. Klinfo.hr 

Beba od devet mjeseci se jako trese kad se nečeg uplaši

<para>Od malena je pokazivao više sklonosti prema djevojčicama i igri s njima. Kao mali igrao se sa sestrom s lutkama i zapravo nikada nije pokazivao interes za "muške igre" kao što su autići, računalne igrice i sl. U školi je izvrstan, a ide i u glazbenu školu.</para>
<para>U trećem razredu smo ga upisali na rukomet misleći kako će se tamo sprijateljiti, međutim nakon pet godina treniranja to se nije dogodilo. Od muških prijatelja iz razreda nitko ga ne zove na rođendane, samo djevojčice, i zapravo mislim da s dječacima uopće ne komunicira. I suprug i ja smo zabrinuti zbog toga. Suprug je čak vidno nervozan kada s njim počnemo pričati o tome da bi bilo dobro da pronađe nekog prijatelja sličnog sebi, ali mislim da je to rezultiralo s time da se od nas skriva i uopće ne priča o prijateljima. Inače je jako osjećan i pažljiv prema cijeloj obitelji, pogotovo prema bakama koje uvijek iznenadi nekom sitnicom (npr. kada su bolesne donese im čokoladu). Vidim da bi i on htio da ga prihvate dječaci, ali mislim da jednostavno ne zna kako im prići i pronaći nešto zajedničko s njima.</para>
<para>Uskoro će mu i rođendan i uvijek mu se jako veselio, ali ove godine je rekao da bi pozvao samo tri djevojčice, a izgovorio se time da se dva mjeseca nije čuo s prijateljima iz razreda zbog korona virusa. Jedino se meni to usudio reći dok je malo bezobrazno reagirao kada su ga tata i baka pitali koga će pozvati na rođendan.
Zabrinuta sam za njega jer se bojim da se neće "normalno" seksualno razviti ako se druži isključivo s djevojčicama. Molim vas za pomoć.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>vjerujem da ste zabrinuti i da interesi vašeg sina nisu u skladu s vašim očekivanjima ili očekivanjima ostalih odraslih u obitelji. Čini mi sa da je i vaš sin trenutno zabrinut oko toga kako istovremeno biti svoj i udovoljiti drugima te se počeo povlačiti i izbjegavati situacije u kojima bi mogao naići na osudu. Važno je razumjeti da seksualnost ni na koji način ne ovisi o tome druži li se dijete s dječacima ili djevojčicama. Bez obzira na to hoće li se vaš sin nastaviti družiti s djevojčicama, ili će se početi družiti s dječacima, njegova seksualnost će ostati ista.</para>
<para>Jedina razlika je što će se u društvu koje je on izabrao i koje njega prihvaća osjećati bolje i zadovoljnije, dok to neće biti slučaj u društvu koje ga ne prihvaća. Možda će vaš sin s vremenom naći prijatelje dječake s kojima će se osjećati dobro, ali dječaci s kojima je trenutno okružen očito nisu netko s kim može biti prijatelj. Čini se da je to obostrano i njegov zadatak nije da mijenja sebe kako bi se uklopio među njih. Kada pišete da vam se čini da se želi približiti dječacima, to i može biti točno, ali put do toga nije njegovo mijenjanje, već pronalaženje grupa dječaka s kojima će se moći povezati, i to samo ako on to želi.</para>
<para>Uz to, vaš sin ima 14 godina i izbor prijatelja i prijateljica uistinu treba biti na njemu, kao i to koga će pozvati na rođendan. Kritiziranje njegovog izbora društva i toga što se ne uklapa u muško društvo njemu šalje poruku da nije dovoljno dobar, da nešto s njim nije u redu, da se treba mijenjati, da ga roditelji ne prihvaćaju, što je sve snažan udarac za njegovo samopoštovanje.</para>
<para>Vidim da kod svog sina cijenite to što je pažljiv prema starijima i osjećajan, a istovremeno kada je takav u drugim situacijama, na primjer u društvu drugih dječaka, na to se gleda kao na problem i njegovu manu. Ovakva dvostruka mjerila prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja mogu biti vrlo zbunjujuća. Pozitivno je to što je vaš sin pažljiv prema drugima, osjećajan, odličan učenik i bavi se glazbom, a to što se zbog toga ne uklapa u dio društva, stvarno ne bi trebao biti njegov problem.</para>
<para>Jedna od najvažnijih zadaća roditeljstva je da prihvaćamo dijete i omogućimo mu da ostvari svoje potencijale. U situaciji u kojoj se nalazite, najvažnije je da vaše dijete dobije poruku da ga roditelji prihvaćaju bez obzira na to s kim se druži i koliko se uklapa među druge dječake. Osim za njega, ovo je važno i za vaš odnos i njegovo povjerenje u roditelje te spremnost da vam kaže kada ga nešto muči.</para>
<para>Nadam se da će vam ove smjernice koristiti.</para>

Naš sin (14) druži se isključivo s djevojčicama i to nas brine Poštovana, imam sina od 14 godina. Osim njega imamo i djevojčicu od 17,5 godina. Brine me sin jer se isključivo i u školi, i u slobodno vrijeme, druži s djevojčicama. Od malena je pokazivao više sklonosti prema djevojčicama i igri s njima. Kao mali igrao se sa sestrom s lutkama i zapravo nikada nije pokazivao interes za "muške igre" kao što su autići, računalne igrice i sl. U školi je izvrstan, a ide i u glazbenu školu.
U trećem razredu smo ga upisali na rukomet misleći kako će se tamo sprijateljiti, međutim nakon pet godina treniranja to se nije dogodilo. Od muških prijatelja iz razreda nitko ga ne zove na rođendane, samo djevojčice, i zapravo mislim da s dječacima uopće ne komunicira. I suprug i ja smo zabrinuti zbog toga. Suprug je čak vidno nervozan kada s njim počnemo pričati o tome da bi bilo dobro da pronađe nekog prijatelja sličnog sebi, ali mislim da je to rezultiralo s time da se od nas skriva i uopće ne priča o prijateljima. Inače je jako osjećan i pažljiv prema cijeloj obitelji, pogotovo prema bakama koje uvijek iznenadi nekom sitnicom (npr. kada su bolesne donese im čokoladu). Vidim da bi i on htio da ga prihvate dječaci, ali mislim da jednostavno ne zna kako im prići i pronaći nešto zajedničko s njima.
Uskoro će mu i rođendan i uvijek mu se jako veselio, ali ove godine je rekao da bi pozvao samo tri djevojčice, a izgovorio se time da se dva mjeseca nije čuo s prijateljima iz razreda zbog korona virusa. Jedino se meni to usudio reći dok je malo bezobrazno reagirao kada su ga tata i baka pitali koga će pozvati na rođendan.
Zabrinuta sam za njega jer se bojim da se neće "normalno" seksualno razviti ako se druži isključivo s djevojčicama. Molim vas za pomoć.

Odgovor:

Poštovana,
vjerujem da ste zabrinuti i da interesi vašeg sina nisu u skladu s vašim očekivanjima ili očekivanjima ostalih odraslih u obitelji. Čini mi sa da je i vaš sin trenutno zabrinut oko toga kako istovremeno biti svoj i udovoljiti drugima te se počeo povlačiti i izbjegavati situacije u kojima bi mogao naići na osudu. Važno je razumjeti da seksualnost ni na koji način ne ovisi o tome druži li se dijete s dječacima ili djevojčicama. Bez obzira na to hoće li se vaš sin nastaviti družiti s djevojčicama, ili će se početi družiti s dječacima, njegova seksualnost će ostati ista.
Jedina razlika je što će se u društvu koje je on izabrao i koje njega prihvaća osjećati bolje i zadovoljnije, dok to neće biti slučaj u društvu koje ga ne prihvaća. Možda će vaš sin s vremenom naći prijatelje dječake s kojima će se osjećati dobro, ali dječaci s kojima je trenutno okružen očito nisu netko s kim može biti prijatelj. Čini se da je to obostrano i njegov zadatak nije da mijenja sebe kako bi se uklopio među njih. Kada pišete da vam se čini da se želi približiti dječacima, to i može biti točno, ali put do toga nije njegovo mijenjanje, već pronalaženje grupa dječaka s kojima će se moći povezati, i to samo ako on to želi.
Uz to, vaš sin ima 14 godina i izbor prijatelja i prijateljica uistinu treba biti na njemu, kao i to koga će pozvati na rođendan. Kritiziranje njegovog izbora društva i toga što se ne uklapa u muško društvo njemu šalje poruku da nije dovoljno dobar, da nešto s njim nije u redu, da se treba mijenjati, da ga roditelji ne prihvaćaju, što je sve snažan udarac za njegovo samopoštovanje.
Vidim da kod svog sina cijenite to što je pažljiv prema starijima i osjećajan, a istovremeno kada je takav u drugim situacijama, na primjer u društvu drugih dječaka, na to se gleda kao na problem i njegovu manu. Ovakva dvostruka mjerila prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja mogu biti vrlo zbunjujuća. Pozitivno je to što je vaš sin pažljiv prema drugima, osjećajan, odličan učenik i bavi se glazbom, a to što se zbog toga ne uklapa u dio društva, stvarno ne bi trebao biti njegov problem.
Jedna od najvažnijih zadaća roditeljstva je da prihvaćamo dijete i omogućimo mu da ostvari svoje potencijale. U situaciji u kojoj se nalazite, najvažnije je da vaše dijete dobije poruku da ga roditelji prihvaćaju bez obzira na to s kim se druži i koliko se uklapa među druge dječake. Osim za njega, ovo je važno i za vaš odnos i njegovo povjerenje u roditelje te spremnost da vam kaže kada ga nešto muči.
Nadam se da će vam ove smjernice koristiti. Klinfo.hr 

Naš sin (14) druži se isključivo s djevojčicama i to nas brine

<para>I kada su se tuširali, onda sam imao neki osjećaj poput uživanja. Imao sam erekciju. Stvarno se loše osjećam zbog toga. Strah me je da sam možda homoseksualac iako sam cijeli život mislio da sam suprotno - hetero (i dalje isto mislim , ali sam nesiguran).</para>
<para>To na turniru nije bilo samo jednom već na više utakmica itd. Često imam razne homoseksualne misli. Kada sam u društvu prijatelja, isto imam svakakve misli. Inače, zanimam se za cure te me one privlače i uvijek želim ostaviti dobar dojam na njih. To me jako smeta i ne mogu prestati misliti o tome. Pričam i s roditeljima o tome. Kažu da ću s godinama znati tko sam, ali sam i dalje vrlo nesiguran. Zbunjen sam! Hvala unaprijed!
</para>
<heading4>Odgovori:</heading4>
<para>
Pozdrav,</para>
<para>vidim da te brine nesigurnost oko vlastite spolnosti i zbunjen si svojim mislima i reakcijama. Istina je da nitko osim tebe ne može otkriti tko ti se sviđa i tko te privlači, tu informaciju o sebi otkrivamo sami, netko malo prije, netko malo kasnije. Normalno je i događa se da u nekom dijelu procesa otkrivanja sebe budeš i zbunjen i nesiguran. U svakom slučaju, važno je da, i prije nego što bolje upoznaš sebe, znaš da je potpuno u redu da ti se sviđaju cure, dečki ili oboje. Napisao si da te strah da si možda homoseksualac. Vjerujem da te strah mogućnosti da otkriješ nešto novo o sebi, posebno ako je u dijelu naše okoline izloženo negativnim stavovima. To može biti zastrašujuće na početku. Ipak, najčešće se s vremenom, kako bolje upoznajemo sebe, lakše prihvaćamo sve dijelove sebe.</para>
<para>U svakom slučaju, ti za sada nisi siguran u to tko ti se zapravo sviđa i to je u redu. U psihologiji postoji nešto što zovemo produktivne i neproduktivne brige. Produktivne brige brinu o onome na što možemo utjecati i što se događa sada. Neproduktivne brige brinu o onome što bi moglo biti nekad u budućnosti ili je bilo nekad u prošlosti i na što ne možemo utjecati te troše energiju koju možemo uložiti u ono na što možemo utjecati. Kada nam se u mislima pojave neproduktivne brige koje često počinju sa „Što ako...?“, može nam pomoći prepoznati to i osvijestiti da brinemo o nečemu na što ne možemo utjecati i što nam je za sada nepoznato.</para>
<para>Na kraju, korisno je razumjeti da je spolnost složenija nego što se obično prikazuje i da su naše misli vrlo brze i aktivne i puno toga se u njima događa. Nije neobično i nema ništa loše o tome da razmišljaš o dečkima kad si s njima u društvu ili curama kada si s njima. Također, fiziološka reakcija erekcije tijekom tuširanja kakvu opisuješ je normalna, kao i interes za tuđa tijela. Vjerujem da je teško osjećati se krivo zbog nečega na što ne možeš utjecati. Nadam se da će te ove preporuke i savjeti malo umiriti i potaknuti da budeš manje strog prema sebi.</para>

Imam 13 godina i ne znam koje sam seksualne orijentacije Zdravo! Imam nepunih 13 godina i muško sam. Prije tri godine sam bio na jednom nogometnom turniru te su suigrači se poslije utakmice tuširali. Ja se nisam tuširao jer sam sramežljiv. I kada su se tuširali, onda sam imao neki osjećaj poput uživanja. Imao sam erekciju. Stvarno se loše osjećam zbog toga. Strah me je da sam možda homoseksualac iako sam cijeli život mislio da sam suprotno - hetero (i dalje isto mislim , ali sam nesiguran).
To na turniru nije bilo samo jednom već na više utakmica itd. Često imam razne homoseksualne misli. Kada sam u društvu prijatelja, isto imam svakakve misli. Inače, zanimam se za cure te me one privlače i uvijek želim ostaviti dobar dojam na njih. To me jako smeta i ne mogu prestati misliti o tome. Pričam i s roditeljima o tome. Kažu da ću s godinama znati tko sam, ali sam i dalje vrlo nesiguran. Zbunjen sam! Hvala unaprijed!

Odgovori:

Pozdrav,
vidim da te brine nesigurnost oko vlastite spolnosti i zbunjen si svojim mislima i reakcijama. Istina je da nitko osim tebe ne može otkriti tko ti se sviđa i tko te privlači, tu informaciju o sebi otkrivamo sami, netko malo prije, netko malo kasnije. Normalno je i događa se da u nekom dijelu procesa otkrivanja sebe budeš i zbunjen i nesiguran. U svakom slučaju, važno je da, i prije nego što bolje upoznaš sebe, znaš da je potpuno u redu da ti se sviđaju cure, dečki ili oboje. Napisao si da te strah da si možda homoseksualac. Vjerujem da te strah mogućnosti da otkriješ nešto novo o sebi, posebno ako je u dijelu naše okoline izloženo negativnim stavovima. To može biti zastrašujuće na početku. Ipak, najčešće se s vremenom, kako bolje upoznajemo sebe, lakše prihvaćamo sve dijelove sebe.
U svakom slučaju, ti za sada nisi siguran u to tko ti se zapravo sviđa i to je u redu. U psihologiji postoji nešto što zovemo produktivne i neproduktivne brige. Produktivne brige brinu o onome na što možemo utjecati i što se događa sada. Neproduktivne brige brinu o onome što bi moglo biti nekad u budućnosti ili je bilo nekad u prošlosti i na što ne možemo utjecati te troše energiju koju možemo uložiti u ono na što možemo utjecati. Kada nam se u mislima pojave neproduktivne brige koje često počinju sa „Što ako...?“, može nam pomoći prepoznati to i osvijestiti da brinemo o nečemu na što ne možemo utjecati i što nam je za sada nepoznato.
Na kraju, korisno je razumjeti da je spolnost složenija nego što se obično prikazuje i da su naše misli vrlo brze i aktivne i puno toga se u njima događa. Nije neobično i nema ništa loše o tome da razmišljaš o dečkima kad si s njima u društvu ili curama kada si s njima. Također, fiziološka reakcija erekcije tijekom tuširanja kakvu opisuješ je normalna, kao i interes za tuđa tijela. Vjerujem da je teško osjećati se krivo zbog nečega na što ne možeš utjecati. Nadam se da će te ove preporuke i savjeti malo umiriti i potaknuti da budeš manje strog prema sebi. Klinfo.hr 

Imam 13 godina i ne znam koje sam seksualne orijentacije

<para>Voli se igrati, ima razvijenu maštu, druželjubiv je. Nije pretjerano otvoren s drugom djecom, jer ima rođaka istog uzrasta, pa se vezao za njega, ali na kraju se ipak opusti u igri. Muž je neki dan primijetio da sin ponavlja kad mu se nešto kaže. Na primjer, ja mu kažem: To je baš lijepo, to tako treba, a onda primijećujem da on to u sebi ponovi par puta ili se veže za jednu riječ koja mu je iz nekog razloga zanimljiva pa ponovi nekoliko puta u sebi.</para>
<para>Je li to nešto simptomatično? Inače je ljutica i živac, tu je na tatu, ali brzo ga prođe. Sav je u svom svijetu, stalno nešto priča, razmišlja, igra se prodavaonice, doktora, imao je i imaginarnog prijatelja. Strah me, previše sam fokusirana na njega, jedinac je, ja sam stalno s njim, pa počnem čitati, pročitam svašta, da bi to mogao biti znak nekakvih eholalija, opsesivno kompulzivnih misli itd. Je li to neka razvojna faza kod djeteta? Imam li razloga za brigu? Ponekad mislim da ponavlja riječi da ih upamti, da je to nešto što će ga učiniti odraslijim ako upamti, da želi biti veliki.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>vidim da ste zabrinuti i da ste već dosta istraživali ponavljanje koje spominjete. Prema vašem pitanju, kada navodite da dječak „ponovi nekoliko puta sebi“, a istovremeno koliko shvaćam vi prepoznajete što govori, nisam sigurna izgovara li dječak na glas ili ne. U svakom slučaju, ponavljanje jest uobičajena faza razvoja govora i tada djeca ponavljaju kako bi usvojila riječi, ali obično završava oko treće godine.</para>
<para>Istovremeno, svako dijete i odrasla osoba ima i tako zvani „unutarnji samogovor“ koji služi usmjeravanju ponašanja, regulaciji emocija, motiviranju i slično.</para>
<para>Preporučila bih da dogovorite pregled kod logopeda kako biste provjerili koja je pozadina ponavljanja kod vašeg dječaka. Čini mi se da ćete tako najbolje umiriti svoju zabrinutost.
Želim vam sreću s daljnjim nastojanjem da bolje razumijete vaše dijete.</para>

Dječak potiho ponavlja rečenice ili pojedine riječi koje čuje Veliki pozdrav svima. Mom dječaku je 4 godine i 5 mjeseci, rođen je na carski rez, sve do sada je bilo uredno što se tiče razvoja i svega. Na mene je pomalo pedantan, osjetljiv i strašljiv. Voli se igrati, ima razvijenu maštu, druželjubiv je. Nije pretjerano otvoren s drugom djecom, jer ima rođaka istog uzrasta, pa se vezao za njega, ali na kraju se ipak opusti u igri. Muž je neki dan primijetio da sin ponavlja kad mu se nešto kaže. Na primjer, ja mu kažem: To je baš lijepo, to tako treba, a onda primijećujem da on to u sebi ponovi par puta ili se veže za jednu riječ koja mu je iz nekog razloga zanimljiva pa ponovi nekoliko puta u sebi.
Je li to nešto simptomatično? Inače je ljutica i živac, tu je na tatu, ali brzo ga prođe. Sav je u svom svijetu, stalno nešto priča, razmišlja, igra se prodavaonice, doktora, imao je i imaginarnog prijatelja. Strah me, previše sam fokusirana na njega, jedinac je, ja sam stalno s njim, pa počnem čitati, pročitam svašta, da bi to mogao biti znak nekakvih eholalija, opsesivno kompulzivnih misli itd. Je li to neka razvojna faza kod djeteta? Imam li razloga za brigu? Ponekad mislim da ponavlja riječi da ih upamti, da je to nešto što će ga učiniti odraslijim ako upamti, da želi biti veliki.

Odgovor:

Poštovana,
vidim da ste zabrinuti i da ste već dosta istraživali ponavljanje koje spominjete. Prema vašem pitanju, kada navodite da dječak „ponovi nekoliko puta sebi“, a istovremeno koliko shvaćam vi prepoznajete što govori, nisam sigurna izgovara li dječak na glas ili ne. U svakom slučaju, ponavljanje jest uobičajena faza razvoja govora i tada djeca ponavljaju kako bi usvojila riječi, ali obično završava oko treće godine.
Istovremeno, svako dijete i odrasla osoba ima i tako zvani „unutarnji samogovor“ koji služi usmjeravanju ponašanja, regulaciji emocija, motiviranju i slično.
Preporučila bih da dogovorite pregled kod logopeda kako biste provjerili koja je pozadina ponavljanja kod vašeg dječaka. Čini mi se da ćete tako najbolje umiriti svoju zabrinutost.
Želim vam sreću s daljnjim nastojanjem da bolje razumijete vaše dijete. Klinfo.hr 

Dječak potiho ponavlja rečenice ili pojedine riječi koje čuje

<para>), kao da joj odjednom mozak stane. Zagleda se u jednu tačku. Sve što se oko nje događa ona to ne čuje niti vidi. To traje nekih 5 sekundi, a poslije joj treba još toliko da se sjeti što je radila, pričala, a znalo se dogoditi i da se ne može sjetiti što je točno prije toga čula ili vidjela. U zadnje vrijeme to se događa jako često, dosta puta u toku dana.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>teško je ovako pretpostavljati uzroke povremene odsutnosti kod djeteta, jer oni mogu biti uistinu različiti. Dijete može imati teškoće s pažnjom, može biti sklono povlačenju u svijet mašte ili nešto treće. Preporučila bih da posjetite njezinog pedijatra kako biste provjerili je li potrebno obaviti neke neurološke ili druge preglede.</para>
<para>S djevojčicom možete vježbati prisutnost u sadašnjem trenutku kroz različite mindfulness vježbe. Jedan primjer je vježba u kojoj se od djeteta traži da pronađe oko sebe i imenuje 5 stvari koje može vidjeti, 4 stvari koje može dodirnuti, 3 stvari koje može čuti, 2 stvari koje može mirisati i 1 stvar koju može okusiti. Drugi primjer je usmjeravanje na disanje gdje dijete podučavamo da nekoliko puta duboko udahne i pri tome zamisli da mu je trbuh balon koji se napuhuje kada udiše zrak, a ispuhuje kada ga izdiše. Također, kada djevojčica „odluta“, najbolje ju je samo nježno dozvati i vratiti pažnju na ono što je radila.</para>
<para>Za konkretnija rješenja bilo bi važno imati više informacija o problemu i funkcioniranju vašeg djeteta. Možete se uključiti i u savjetovanje za roditelje radi detaljnijeg razgovora o problemu, a mogućnost za to postoji i u Centru Proventus.</para>
<para>Želim vam sreću s daljnjim nastojanjem da bolje razumijete razloge povremene odsutnosti djevojčice.</para>

Kratki napadaji odsutnosti kod djevojčice od 8 godina Pozdrav, djevojčica ima 8 godina. Ide u drugi razred, odličan je učenik. Unatrag 5, 6 mjeseci počelo se događati da, bez obzira na to što radi (igra se, piše, priča... ), kao da joj odjednom mozak stane. Zagleda se u jednu tačku. Sve što se oko nje događa ona to ne čuje niti vidi. To traje nekih 5 sekundi, a poslije joj treba još toliko da se sjeti što je radila, pričala, a znalo se dogoditi i da se ne može sjetiti što je točno prije toga čula ili vidjela. U zadnje vrijeme to se događa jako često, dosta puta u toku dana.

Odgovor:

Poštovana,
teško je ovako pretpostavljati uzroke povremene odsutnosti kod djeteta, jer oni mogu biti uistinu različiti. Dijete može imati teškoće s pažnjom, može biti sklono povlačenju u svijet mašte ili nešto treće. Preporučila bih da posjetite njezinog pedijatra kako biste provjerili je li potrebno obaviti neke neurološke ili druge preglede.
S djevojčicom možete vježbati prisutnost u sadašnjem trenutku kroz različite mindfulness vježbe. Jedan primjer je vježba u kojoj se od djeteta traži da pronađe oko sebe i imenuje 5 stvari koje može vidjeti, 4 stvari koje može dodirnuti, 3 stvari koje može čuti, 2 stvari koje može mirisati i 1 stvar koju može okusiti. Drugi primjer je usmjeravanje na disanje gdje dijete podučavamo da nekoliko puta duboko udahne i pri tome zamisli da mu je trbuh balon koji se napuhuje kada udiše zrak, a ispuhuje kada ga izdiše. Također, kada djevojčica „odluta“, najbolje ju je samo nježno dozvati i vratiti pažnju na ono što je radila.
Za konkretnija rješenja bilo bi važno imati više informacija o problemu i funkcioniranju vašeg djeteta. Možete se uključiti i u savjetovanje za roditelje radi detaljnijeg razgovora o problemu, a mogućnost za to postoji i u Centru Proventus.
Želim vam sreću s daljnjim nastojanjem da bolje razumijete razloge povremene odsutnosti djevojčice. Klinfo.hr 

Kratki napadaji odsutnosti kod djevojčice od 8 godina

<para>Ljeti na +30 nosi majicu dugih rukava jer ne želi da mu itko govori što da odjene. Izgovor mu je da nije uopće vruće i da ne želi potamniti. Zatim, ne voli se družiti, a pogotovo ne s djevojčicama. Neki dan je mamina kolegica došla kod mame u posjetu i povela sa sobom kćerku. Ona i brat su se lijepo igrali i vidjela sam se smiju i da se lijepo provode, međutim istog trenutka kada je ona otišla, on je sjeo i počeo plakati jer mu je, eto, upropastila dan svojim dolaskom.</para>
<para>Prošle godine je čak i ošamario prijateljicu iz klupe, jer ga je optužila da joj je ukrao flašicu. Nije joj ukrao flašicu ali pošto je agresivan, ošamario ju je i govorio jako ružne stvari. Djevojčica se prestrašila i nije smjela ići u školu zbog njega. Uporno mu brat i ja skrećemo pažnju ali ne sluša nas, a imam osjećaj da roditelji olako shvaćaju sve ovo. Galame na njega, ali i dalje mu sve dopuštaju.</para>
<para>Jedina osoba koja ima utjecaj na njega je rođak (10 godina). Kada on dođe tad se igra i s djevojčicama i nema primjedbi. Rođak je stvarno komunikativan i on ga jedini uspije uvjeriti da se druže s drugom djecom. Nažalost živi u inozemstvu i ne može toliko pomoći. Što da učinim? Kako da promijenim njegovo ponašanje? Na roditelje se ne mogu osloniti jer jednostavno ga ne žele voditi psihologu a situaciju ne mijenjaju sami.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Pozdrav,</para>
<para>ne znam koliko imaš godina, ali stvarno je zrelo i odgovorno od tebe da brineš za brata i tražiš pomoć. Po onome što opisuješ, čini se da tvoj brat ima poteškoće s izražavanjem ljutnje te su mu nejasno postavljene granice, a uz sve, stariji oko njega imaju različito razmišljanje o tome kako treba postupati prema njemu.</para>
<para>Prvo je važno razumjeti da je rješavanje problema odgovornost tvojih roditelja i da se neće puno moći promijeniti ako se oni ne uključe. Razumijem da ti nemaš utjecaj na roditelje, ali postoji li možda neka druga odrasla osoba u tvojoj okolini s kojom možeš razgovarati i tko bi imao utjecaj na njih? To može biti netko iz šire obitelji poput bake ili djeda, strica ili ujne, a može biti i učiteljica tvoga brata.</para>
<para>Ono što ti možeš učiniti je usvojiti nekoliko komunikacijskih vještina koje mogu pomoći da se ti i brat bolje razumijete. Kada je tvoj brat ljut, najbolje je samo pokazati razumijevanje za to i reći mu „Vidim da si ljut.“ Ili „Stvarno si sad jako ljut.“. Kada smo ljuti nitko ne voli da nam se nešto objašnjava, da nam se prigovara i kritizira nas se, to tada nismo spremni čuti, a može nas samo još više naljutiti. Kada je tvoj brat smiren, možeš ga pitati što ga je naljutilo, ima li nešto što ga muči i kako mu možeš pomoći. Također, kada je smiren, možeš mu pokazati neke svoje učinkovite načine nošenja s ljutnjom ili mu pokazati da ljutnju možemo izbaciti i šaranjem po papiru, hodanjem ili stiskanjem mekane loptice.</para>
<para>U svakom slučaju je hrabro i odgovorno od tebe ovo aktivno traženje pomoći i nadam se da ćeš uspjeti uključiti još nekog odraslog iz svoje okoline tko bi mogao porazgovarati s tvojim roditeljima.</para>

Moja brat (9) jako je agresivan, a roditelji ništa ne poduzimaju Pozdrav. Pitanje nije vezano za mene, nego za mog brata. Naime, ima 9 godina i jako je agresivan. Pretpostavljam da je ovo sve zbog toga jer su ga roditelji previše razmazili i jako je tvrdoglav. Ljeti na +30 nosi majicu dugih rukava jer ne želi da mu itko govori što da odjene. Izgovor mu je da nije uopće vruće i da ne želi potamniti. Zatim, ne voli se družiti, a pogotovo ne s djevojčicama. Neki dan je mamina kolegica došla kod mame u posjetu i povela sa sobom kćerku. Ona i brat su se lijepo igrali i vidjela sam se smiju i da se lijepo provode, međutim istog trenutka kada je ona otišla, on je sjeo i počeo plakati jer mu je, eto, upropastila dan svojim dolaskom.
Prošle godine je čak i ošamario prijateljicu iz klupe, jer ga je optužila da joj je ukrao flašicu. Nije joj ukrao flašicu ali pošto je agresivan, ošamario ju je i govorio jako ružne stvari. Djevojčica se prestrašila i nije smjela ići u školu zbog njega. Uporno mu brat i ja skrećemo pažnju ali ne sluša nas, a imam osjećaj da roditelji olako shvaćaju sve ovo. Galame na njega, ali i dalje mu sve dopuštaju.
Jedina osoba koja ima utjecaj na njega je rođak (10 godina). Kada on dođe tad se igra i s djevojčicama i nema primjedbi. Rođak je stvarno komunikativan i on ga jedini uspije uvjeriti da se druže s drugom djecom. Nažalost živi u inozemstvu i ne može toliko pomoći. Što da učinim? Kako da promijenim njegovo ponašanje? Na roditelje se ne mogu osloniti jer jednostavno ga ne žele voditi psihologu a situaciju ne mijenjaju sami.

Odgovor:

Pozdrav,
ne znam koliko imaš godina, ali stvarno je zrelo i odgovorno od tebe da brineš za brata i tražiš pomoć. Po onome što opisuješ, čini se da tvoj brat ima poteškoće s izražavanjem ljutnje te su mu nejasno postavljene granice, a uz sve, stariji oko njega imaju različito razmišljanje o tome kako treba postupati prema njemu.
Prvo je važno razumjeti da je rješavanje problema odgovornost tvojih roditelja i da se neće puno moći promijeniti ako se oni ne uključe. Razumijem da ti nemaš utjecaj na roditelje, ali postoji li možda neka druga odrasla osoba u tvojoj okolini s kojom možeš razgovarati i tko bi imao utjecaj na njih? To može biti netko iz šire obitelji poput bake ili djeda, strica ili ujne, a može biti i učiteljica tvoga brata.
Ono što ti možeš učiniti je usvojiti nekoliko komunikacijskih vještina koje mogu pomoći da se ti i brat bolje razumijete. Kada je tvoj brat ljut, najbolje je samo pokazati razumijevanje za to i reći mu „Vidim da si ljut.“ Ili „Stvarno si sad jako ljut.“. Kada smo ljuti nitko ne voli da nam se nešto objašnjava, da nam se prigovara i kritizira nas se, to tada nismo spremni čuti, a može nas samo još više naljutiti. Kada je tvoj brat smiren, možeš ga pitati što ga je naljutilo, ima li nešto što ga muči i kako mu možeš pomoći. Također, kada je smiren, možeš mu pokazati neke svoje učinkovite načine nošenja s ljutnjom ili mu pokazati da ljutnju možemo izbaciti i šaranjem po papiru, hodanjem ili stiskanjem mekane loptice.
U svakom slučaju je hrabro i odgovorno od tebe ovo aktivno traženje pomoći i nadam se da ćeš uspjeti uključiti još nekog odraslog iz svoje okoline tko bi mogao porazgovarati s tvojim roditeljima. Klinfo.hr 

Moja brat (9) jako je agresivan, a roditelji ništa ne poduzimaju

<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>razlozi zadržavanja stolice mogu biti različiti i jedna mogućnost jest neugodno i bolno iskustvo, primjerice tvrde stolice, za koje se dijete boji da će se ponoviti. Iz vašeg pitanja ne vidim puno informacija o tome je li vaše dijete imalo neugodnih iskustava s obavljanjem velike nužde i kakvo je inače funkcioniranje dječaka.</para>
<para>U svakom slučaju, za rješavanje ovog problema preporučujem da potražite stručnu pomoć, posebno zato što se po dobi vašeg djeteta čini mogućim da ga muči dulje vrijeme. Potrebno je otići njegovom pedijatru kako bi se provjerilo postoji li neki fizički uzrok zadržavanja stolice i psihologu kako bi se ispitali eventualni psihološki uzroci problema te kako bi se usmjerilo vas roditelje kako dalje postupati.</para>
<para>Nadam se da ćete pronaći odgovarajući način kako pomoći i olakšati dječaku. Sretno!</para>

Moj sin (12) zadržava stolicu i strah ga je obaviti nuždu zbog bolova Moje dijete ide redovito na wc mokriti, ali stolicu zadržava, stišće i trpi. Rekao mi je da ga je strah obavljati veliku nuždu jer ga boli trbuh kada obavlja nuždu. Dijete ima 12 godina. Odgovor:

Poštovana,
razlozi zadržavanja stolice mogu biti različiti i jedna mogućnost jest neugodno i bolno iskustvo, primjerice tvrde stolice, za koje se dijete boji da će se ponoviti. Iz vašeg pitanja ne vidim puno informacija o tome je li vaše dijete imalo neugodnih iskustava s obavljanjem velike nužde i kakvo je inače funkcioniranje dječaka.
U svakom slučaju, za rješavanje ovog problema preporučujem da potražite stručnu pomoć, posebno zato što se po dobi vašeg djeteta čini mogućim da ga muči dulje vrijeme. Potrebno je otići njegovom pedijatru kako bi se provjerilo postoji li neki fizički uzrok zadržavanja stolice i psihologu kako bi se ispitali eventualni psihološki uzroci problema te kako bi se usmjerilo vas roditelje kako dalje postupati.
Nadam se da ćete pronaći odgovarajući način kako pomoći i olakšati dječaku. Sretno! Klinfo.hr 