Gotovo i ne govori, već odgovara s da ili ne, a čak i promijeni boju glasa. U školi normalno komunicira s učiteljicom i drugom djecom. Postiže sjajne rezultate što je potvrda da u školi nema tremu? Doma se također normalno ponaša, igra se i puno priča...
Ne znam koji je razlog kada negdje odemo da ignorira okolinu? Zahvaljujem na odgovoru.
Zabrinuta mama!
Odgovor:
Draga zabrinuta mama,
razlog zbog kojega se Vaše dijete drugačije ponaša u poznatoj i nepoznatoj okolini možda leži samo u temperamentu. Sve karakteristike temperamenta (ima ih devet) možemo zamisliti kao kontinuum. Jedna od njih je prilagodljivost. S jedne strane koninuuma su ljudi kojima je potrebno više vremena da se prilagode promjenama u okolini, dok su na drugoj strani kontinuuma ljudi koje se prilagode odmah. Nadalje, ako Vašem djetetu u nepoznatoj okolini treba više vremena da se prilagodi i opusti, ako je u novim situacijama sklono povlačenju, dok s druge strane u poznatoj i sigurnoj okolini funkcionira sasvim drugačije, tada je moguće da je Vaše dijete introvert.
Karakteristika introvertirane djece (ali i odraslih) jest da su povučeni, u novim kontaktima im treba više vremena da se opuste, ali odlično funkcioniraju jedan na jedan i u poznatom okruženju s bliskim ljudima. Kod njih postoji jedna sklonost ka smirenoj, opuštajućoj okolini, bez previše vanjskih podražaja, kao i povlačenje pred osobama i događajima koje ne poznaju dobro. Naime, djeca koja su dominantno introvertna svoju energiju najvećim dijelom crpe iz svog unutarnjeg svijeta misli, emocija i ideja. Sklona su razmišljanjima i preferiraju samostalne aktivnosti koje im omogućuju mir i tišinu. U druženjima najviše uživaju u odnosima „jedan na jedan“ ili u manjim grupama uglavnom bliskih prijatelja. Introvertirana djeca nisu sretna u situacijama ili aktivnostima koje ih previše stimuliraju. Osjetljiva su na gužvu, buku i previše istovremenih aktivnosti. Već od malena se mogu primijetiti razlike kod djece u tome kako reagiraju na podražaje iz okoline. Dok će neka djeca s interesom pratiti veće količine svjetla, zvukova, pokreta i ljudi, druga djeca će to izbjegavati. Jedni su dominantno introverti a drugi ekstroverti.
Ekstrovertiranost/introvertiranost je stvar nasljeđa i najvažnije je da se dijete prihvati onakvim kakvo jest.
Ne znam jeste li u ovim osobinama ličnosti prepoznali svoje dijete, no ukoliko jeste tada znajte da razloga za brigu nema sve dok Vaše dijete nema svakodnevnih problema u funkcioniranju. Savjet je da u tom slučaju pratite njezin temperament: ne “zatrpavajte” je aktivnostima, događajima ili brzim promjenama koje joj otežavaju privikavanje na novu situaciju, recite joj da je ok što joj treba vremena da se opusti u nepoznatom društvu, u svakoj novoj situaciji joj dajte potrebno vrijeme za prilagodbu bez požurivanja.
Ukoliko smatrate da se ne radi o osobini ličnosti ili Vam je potrebna potvrda, uvijek se možete obratiti stručnjaku za pomoć.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener