Nisam se mogla obuzdati, nisam se mogla smiriti, ležala sam na podu kao da me netko udara. U obitelji me svi osuđuju i već 18 godina omalovažavaju. Mama je uvijek više ugađala bratu, premda to ne želi priznati. Ponekad mi dođe da se ubijem, ali nemam hrabrosti. Stalno sam pod stresom radi škole, nemam koncentracije, loše pamtim. Često se sjetim u ovakvim situacijama kad me mama udarala radi gluposti, npr. s cijevi od usisavača, ali ne želi priznati da je to činila bez razloga. Nakon svega ovoga sam samo ležala u krevetu i gledala u prazno i plakala. Zanima me trebam li potražiti pomoć psihijatra i otići na liječenje? Mima
Draga Mima,
žao mi je zbog svega što trenutno prolaziš i iskreno vjerujem da uz pomoć stručnjaka možeš uspješno prevladati sve probleme i pomoći sama sebi.
Kako se tvoje pitanje odnosi samo na to smatram li da ti je potrebna stručna pomoć, odmah ću ti odgovoriti potvrdno. Svaki put kada osjećamo potrebu da s nekim razgovaramo, svaki put kada su problemi za nas preteški da bi se sami s njima suočavali, svaki put kada nanosimo bol sebi ili drugima – potrebno je potražiti pomoć. Vjerujem da psihoterapija može pomoći da otkrijemo uzroke svojih problema, a tek kada otkrijemo uzroke problema moguće je na njima raditi i mijenjati ih. Od stručnjaka možeš dobiti podršku, to je mjesto bez prosuđivanja i osuđivanja, mjesto na kojemu je moguće zaliječiti rane i započeti novi preiod u životu. Hrabro je odlučiti pomoći sam sebi i zatražiti pomoć stručnjaka. Šaljem ti podršku i želim ti puno sreće.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener