Prije godinu dana popravili smo jedan zubić bez ikakvih problema, no prije 6 mjeseci ju je jedan zub zabolio Uspjeli smo ga popraviti i staviti lijek, kada je lijek trebalo izvaditi i zatvoriti zub - problem, nije htjela niti na stolicu sjesti. Otada stalno hodočastimo zubaru pa barem i samo da pogledamo ordinaciju ali ona jednostavno neće ni blizu stolice. Na sam spomen zubara plače i boji se. Probali smo razgovarati, nagrade, ucjene, pa čak i na silu ali ona jednostavno neće otvoriti usta. Sve bi bilo lakše da joj se zub sada nije upalio te je popila antibiotike, no nije dala sanirati zub. Zubarica kaže da će se zub ponovo upaliti i da ga treba što hitnije sanirati. No ona ponekad vesela dođe do zubara ali pri ulasku u ordinaciju počne plakati i jednostavno toliko čvrsto drži zatvorena usta da joj nikako nije moguće otvoriti.Molim vas dajte mi savjet kako da ju oslobodim straha od zubara i dobijem na suradnju. Napominjem da odmalena redovito idemo kod zubara u ordinaciju sa starijim bratom i da je već popravljala zub.Unaprijed hvala.
Draga mama,
odlazak kod zubara djeca najčešće smatraju neugodnim iskustvom. Stoga se može javiti strah ali i anskioznost pri samoj ideji odlaska zubaru. Stoga je glavni cilj naći način kako da se vaša djevojčica uspije dovoljno opustiti da bi se prepustila zubarici. Naime, čak i da ima najbolju namjeru i uspijete ju uvjeriti da bi stvarno morala popraviti zub, ipak, ukoliko joj se javi strah, napetost, tada će u zadnji trenutak zatvoriti usta jer se neće moći opustiti.
Djevojčici možete pokušati pomoći na način da koristite njezine igračke s kojima se inače igra i uz pomoć njih joj pričate priču o djevojčici koja ide kod zubara. U priči prvo opišite neku dnevnu rutinu (npr. što bi djevojčica radila ujutro prije nego što idete kod zubara), pri tome naglasite pozitivne i ugodne događaje, zatim u srednjem djelu priče pričajte o samom dolasku kod tete zubarke (kako će ju pozdraviti, pokazati joj gdje da sjedne…) i u zadnjem djelu pričajte o nekom ugodnom događaju koji će se dogoditi nakon što završite (npr. zajedno ćete otići u park i zabaviti se). Bitno je da ne spominjete ono na što ne možete utjecati, npr.nemojte reći da neće ništa osjetiti jer to vjerojatno nije istina. Bitno je samo da naglasite što više ugodnih stvari i da približite djevojčici tu situaciju tako da si može vizualizirati, da joj bude predvidivo i na taj način da smanji unutarnju napetost.
Također, djeca jako osjete stanja drugih osoba tako da je važno da onaj tko ju vodi zubaru bude opušten i vrlo jasan, bez nervoze i straha oko toga kako će se situacija odigrati. S obzirom da je zdravlje u pitanju jako je važno da se ova situacija riješi stoga, ukoliko ne uspjete zajedno sa zubarkom naći adekvatan način da se malenoj pomogne možete se javiti dječjem psihologu kako bi joj se pomoglo smanjiti strah i unutarnju napetost.
Sretno!
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom