Mogu joj objasniti da je stara i bolesna, ali trebam li joj pričati o tome da će možda uginuti ili da čekamo taj dan pa da onda to rješavamo? Pesek je s nama godinama i nismo nijedan dan bili bez nje. Kad se to dogodi, kako to priopćiti? Ako kažem ukratko, hoće li to biti pregrubo? Čisto sumnjam da ću moći sakriti suze, a ako vidi mene da plačem i ona će početi plakati. Suprug je rekao da bi udomio drugog peseka da joj bude lakše na što sam ja rekla da drugi pas nije zamjena za našeg psa. Nije on loše mislio, ali smatram da ne treba odmah trčati pred rudo nego pričekati nekoliko dana da se osjećaji u njoj slegnu i da shvati da je izgubila psa. Bi li joj drugi ljubimac pomogao u oporavku? Nekako mi je djetetu ružno reći da našeg peseka više nema, ali da ćemo ići po drugoga. Unaprijed hvala!
Draga mama,
žao mi je čuti da je Vaš ljubimac u posljednje vrijeme lošijeg zdravlja. Sigurno nije lako pripremati se na rastanak s onima koje volimo i koji su dio našeg života. Pohvalno je što u razdoblju koje trenutno prolazite pronalazite snagu i razmišljate kako se Vaša djevojčica nosi s promjenama koje se događaju Vašem ljubimcu. Brinete se kako će Vaša djevojčica podnijeti rastanak s njom i pitate se kako da joj to što više olakšate.
Dobro je da joj možete objasniti kako i psi stare i da su ponekad i bolesni. Možete joj polako kroz razgovor najaviti koliko psi žive i da će jednom doći trenutak da će se trebati oprostiti s njom. Ne trebate ulaziti previše u temu smrti, bitno je da Vaša curica dobije informaciju da će se to jednom dogoditi. Promišljali ste i o tome kako da joj točno to kažete kada se dogodi. Dvoumite se hoće li joj zvučati pregrubo ako joj kažete ukratko i hoće li ona zaplakati ako vidi Vas da plačete. Kod prenošenja takvih informacija zapravo nema pravila i često nas muči upravo želja da takvu jednu tužnu vijest želimo što više olakšati drugima. No to zapravo nije ono na što bi se trebali usmjeriti. Nažalost, nikada se ne možemo dovoljno pripremiti na gubitak nekoga bliskog i normalno je da se tada javi tuga. Važnije je da u tim trenutcima i sebi i svojoj djevojčici dopustite da tugujete, da izrazite tugu kroz plakanje ili pričanje o uspomenama s Vašim ljubimcem itd. Također je važno da Vi kao odrasla osoba objasnite Vašoj djevojčici da je sada i Vama i njoj teško i da Vam jako fali Vaš ljubimac i da ste jako jako tužni i da zato plačete. Ali i da će tuga s vremenom biti manja i da će Vam biti lakše. Više o osjećaju tuge i kako se nositi s njom možete pročitati u sljedećem članku: https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/08/23/Tuga-i-djeca. Iako ste zabrinuti da će ju upravo Vaša uznemirenost navesti da i ona plače nije poželjno da skrivate svoje suze niti emocije od Vaše djevojčice. Djeca jako dobro „hvataju“ neverbalne signale te je velika vjerojatnost da bi Vaša djevojčica svakako shvatila da nešto nije u redu. Ako joj ne kažete otvoreno što se događa u Vama i kako se osjećate ostavlja se prostor da ona sama nadopuni te „rupe“ prema svojoj logici. Tada djeca mogu doći do raznih zaključaka koji ne moraju biti oni realni i sigurno će i tada biti dodatno zabrinuta jer će vidjeti da Vi trenutno niste dobro, a ona ne zna zašto je to tako i koliko to može trajati. Vaša djevojčica također puno uči o izražavanju emocija opažanjem kako i Vi iskazujete svoje ili kako Vi stavljate zabrane na svoje.
Što se tiče udomljavanja drugog psa lijepo je vidjeti da želite svojoj djevojčici dati prostora kako bi mogla „srediti“ osjećaje s kojima će se nositi ali i poslati poruku o vrijednosti i cijenjenju života ljubimca. Svakako je bitno i da poštujete i svoje osjećaje i potrebe, odnosno da si uzmete dovoljno vremena kako biste u nove događaje krenuli kada ste spremni za to. Tako ćete si u startu osigurati više resursa za nove situacije i prilagodbu svih Vas na novog člana obitelji.
Ako smatrate da trebate dodatnu podršku u periodu u kojem se nalazite slobodno nam se javite.