Baka joj želi pomoći, no vidim da ne zna odakle da krene, pa vam pišem da nas uputite. Što se tiče djevojčice, vesela je, brbljiva, otvorena, voli društvo. Nažalost, prije godinu dana napustila ju je mama. Samo je otišla. Bilo je problema s mojim bratom u braku i sad eto dijete ispašta. Od djevojčice koja nije voljela slatko, sad jede sve živo što vidi pred sobom. Ne može zaspati ako nešto ne pojede i kaže da je gladna. Sklona je debljanju, a moja mama me ne želi slušati kad joj kažem da promjeni prehranu. Njezin tata joj isto kupuje gluposti za jesti jer na taj način očito pokušava popuniti prazninu, ali i to da nemaju nikakav odnos. Moj brat, njezin tata je strog, zna i vikati na nju, no fali onaj dio gdje se s djetetom razgovara. Taj dio je prešao na moju mamu, odnosno baku. Ali i ona je ponekad umorna jer inače radi, a i nije više mlada za ulogu mame. Nećakinja zna ponekad biti i tvrdoglava i naporna, kao i svako dijete. Pitala sam mamu da li ju je vodila psihologu zbog majčinog napuštanja, no ona mi kaže da ju ne treba voditi i da je u redu. S time se ne slažem i što vi mislite? Da li da ustrajem na tome da malena ide psihologu? Njena mama ju je uzela k sebi preko ljeta, božićnih praznika, a inače ju ni ne zove!Problem u učenju je taj što ona sve brzo zaboravi. Dođe iz škole, priča o tjednima, mjesecima, godini koje su učili, a drugi dan ju baka pita, a ona ne zna ništa. Matematiku jedan dan zna, drugi dan ko da nije ništa učila. I koliko god mama vježba s njom, ispada kao da ništa ne vježba. Loše čita, ružno piše, ako je riječ duža ona će ju slovkat, ali neće ju pročitati. Zna koliko je 9+4, ali se muči s 13-4. Koncentracija isto nije na nivou kako bi trebala biti.To je potvrdila učiteljica. Učiteljica ne upućuje dijete nigdje, govori da je sve u redu, ali očito nije. Školska logopedica je mamu uputila obiteljskom liječniku na ORL, ali ona je to sve već obavila jer je operirala mandule.Kome nas možete uputiti za pomoć?
Poštovana,
teškoće u učenju mogu imati više uzroka. Postoje teškoće koje pripisujemo nedovoljno razvijenim predmatematičkim i predčitalačkim aktivnostima. Jedan dio takvih teškoća spada u „početne teškoće čitanja i pisanja“ i nakon nekog vremena se prebrode, dok se dio takvih teškoća zadržava u vidu disleksije i disgrafije. Teškoće u učenju mogu biti povezane i s koncentracijom i pažnjom koja može biti površna i distraktibilna ili preduboka, jedan dan bolja, drugi lošija, ili bolja ujutro lošija popodne.
Teškoće u učenju mogu biti povezane i s lošije razvijenom radnom memorijom, lošijim vizualnim ili slušnim pamćenjem. Procjena stručnjaka dala bi odgovor na pitanje što je uzrok teškoća u učenju.
Rastava roditelja a pogotovo napuštanje majke svakako je traumatično iskustvo za svako dijete. Razumijevanje i podrška okoline sigurno su izuzetno važne djetetu koje se nađe u takvoj situaciji. Stres koji proizlazi iz takve teške situacije često rezultira smanjenom koncentracijom, povremenom odsutnošću, traženjem utjehe u hrani i sl. Pomoć psihologa svakako je korisna podrška kako djetetu tako i obitelji. Stručni tim škole (psiholog i logoped) mogao bi pružiti pomoć i podršku.