Naime, ona neprestano provjerava da li sam ja zaspala tako što me doziva, a sobe su nam jedna pored druge. Razgovaram stalno s njom, objašnjavam da je njen strah normalan i da to prolaze sva djeca i ona mene to sve razumije, ali i sama kaže da ne zna čega se točno boji. Ostavim upaljeno svjetlo na hodniku, kod mene u sobi je upaljena televizija ali ona dok god ne zaspi svako nekoliko minuta provjerava da li ja spavam dozivajući me. Uz sve to problem se pogoršava jer ona ne može zaspati dugo, a ja često od iscrpljenosti ne mogu pratiti taj ritam već zaspim, a onda je njoj ogromna panika i onda dolazi kod mene i budi me. U toj situaciji je pustim da spava pored mene jer ujutro moram na posao i ona mora u školu i moramo spavati. Pored mene zaspi odmah. Čak je počela pratiti koje emisije gledam na televiziji i ako čuje zvuk da je ta emisija završila odmah se prestraši da ću ja sada zaspati i tako smo već dugo u krugu iz kojeg ne znam izaći. Otvoreno razgovaramo i ona kaže da se njoj u sobi stvari čine udaljenije nego što jesu, točnije kao da joj je neka slika na zidu daleka, a ustvari joj je to odmah pored glave i počela je preventivno tražiti od mene da ja ne smijem zaspati prije nje. Sestra blizanka nema takvih problema i ponekad želi da njih dvije zajedno pogledaju crtić prije spavanja bez obzira na to što sam ja u svojoj sobi, ali ona to odmah odbija jer žuri u krevet prije mene. Žao mi je i jedne i druge. Čitala sam jedan Vaš odgovor i pišete da treba ostati s djetetom dok zaspi, ali to kod nas ne pali jer ona teško zaspi i to bi trajalo pola noći, a onda je ujutro iscprljena, i ona i ja smo. Ujutro se ne može probuditi na vrijeme za ići u školu, a i koncentracija joj je upitna. Hvala unaprijed.
Draga mama,
vidim da promišljate kako pomoći Vašoj djevojčici da prevlada strah i olakšati joj proces spavanja.
S obzirom na njezine godine Vaša djevojčica, kako ste i sami naveli, na umnoj razini (npr. dok priča s vama preko dana) može razumjeti da njezino ponašanje odskače od ponašanja seke blizanke i vršnjaka. Ona vjerojatno shvaća i da taj strah koji osjeća zapravo nije realan, a opet na emocionalnoj razini ona si još uvijek ne može sama pomoći osloboditi se tog neugodnog osjećaja. Strah je jedna od četiri osnovne emocije kod djece i ujedno jedan od najsnažnijih neugodnih osjećaja svim ljudima. Kao mnogi dječji strahovi, strah Vaše djevojčice vjerojatno je pretjeran, iracionalan, no bitno je sjetiti se da je ipak strah u njezinoj glavi i tijelu vrlo stvaran i upravlja njezinim ponašanjima. Budući da ovaj strah ima emocionalnu osnovu sigurno joj je u ovom procesu privikavanja na samostalno spavanje potrebna Vaša pomoć i podrška. S obzirom na njezinu dob i utjecaj koji ovakva rutina može imati na njezino samopoštovanje i sliku o sebi, bez obzira koliko Vam se to teško i iscrpljujuće trenutno činilo važno je da počne proces samostalnog spavanja.
Bilo bi dobro, što je više moguće, maknuti fokus sa spavanja. Stavljanjem fokusa na spavanje ono dobiva velik značaj kojemu je, u slučaju Vaše kćerkice, evidentno bitno udovoljiti. Micanjem fokusa sa spavanja, polako mijenjamo stav prema spavanju. To možete učiniti tako da prije spavanja imate zajedničke rituale kao što su stavljanje lutkica na spavanje, maženje, razgovor o tome što ćete sutra raditi i slično. Kako bi spavanje povezivala s nečim ugodnim, možete zajedno izabrati veselu posteljinu i pidžamicu koja joj se sviđa.
Kroz igru „Što ako, što ako…“ možete zajedno smišljati zabavna rješenja što može raditi ako odmah ne zaspi – primjerice, može brojati zamišljene ovčice, može svirati zamišljeni klavir, može u sebi pjevati najdražu pjesmicu itd. Također, možete joj ispričati vlastito iskustvo što Vi činite kada ne možete zaspati ili još bolje što se Vi činili kada ste bili djevojčica.
Kako je igra vrlo moćna tehnika, preko igre možete saznati mnogo toga i poslati brojne poruke – možete se igrati situacije u kojoj jedna lutkica ne može navečer usnuti čim legne u krevet, no na kraju shvati da je to normalno i da njezine prijateljice lutkice isto ne zaspe istu sekundu čim legnu u krevet. Svakako bilo bi poželjno da nije navečer izložena jako stimulirajućim aktivnostima (npr. TV). Uz sve ove praktične savjete važno je da u cijelom tom procesu Vi budete što opušteniji da ne osjeti Vašu napetost kako bi prije spavanja bila što opuštenija.
Ako procijenite da Vam treba dodatna podrška javite se stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu) koji će Vam pomoći u rješavanju problema sa spavanjem kod Vaše djevojčice. Sretno!