Brzo planem i onda lupam i bacam stvari po stanu. To isto je počeo raditi i moj sin od 4 godine. Čini mi se kao da ću ih uništiti. I moja majka se tako ponašala, i ne mogu vjerovati da slijedim ista ponašanja. Većinu vremena sam sama s njima. Stavljam ih u krevet, vodim u vrtić, na treninge i druženja. Nemojte mi samo savjetovati da uključim više supruga u život i obaveze jer mi se to čini nemogućim. Samo mi dajte savjet kako se kontrolirati. Stvari bacam da ne bih njih udarila. A poludim jer stalno nešto uništavaju, ili ne slušaju... Pomoć, pomoć, pomoć!
Draga čitateljice,
kontrola ljutnje je zaista jedno područje emocionalnog života koje nije lako i ne treba ga se stoga ni olako shvaćati. Potrebno je prvo ustanoviti koji su okidači Vaše ljutnje, kad se ona najlakše „razbukti“, a zatim planirati što Vam može pomoći u ublažavanju reakcije.
Ljudi često kažu „Meni je sve okidač“, međutim, to najčešće nije baš tako i potrebno je neko vrijeme pratiti svoje reakcije i poželjno je zapisivati ih. Nakon toga se može raditi na načinima ublažavanja svoje ljutnje. Jedan „brzinski“ savjet bio bi da kada osjetite da ljutnja počinje rasti, prvo kažete samoj sebi „Brojat ću od 20 do 0 u sebi. Ako i nakon toga želim reagirati, dobro, ali dok ne odbrojim, neću ništa napraviti. Za to vrijeme ću duboko disati.“
Na taj način dajete si jedno vrijeme odmaka od situacije i vrijeme za promišljanje o akciji. Ovo je samo jedan od niza savjeta koji se mogu koristiti u kontroli ljutnje, a ukoliko primjećujete da Vam postaje sve teže kontrolirati ljutnju, savjetujem Vam da potražite pomoć psihologa koji bi s Vama razradio niz planova za kontrolu ljutnje. Imati troje male djece, koliko god preslatka i divna bila, nije lako i definitivno je emocionalno iscrpljujuće. Ponekad je bolje potražiti pomoć baš dok sve još uvijek funkcionira bez većih teškoća, nego kada već „voda dođe do grla“.
Srdačan pozdrav i sretno!