Do sad sam joj bila sve, samo za mamu je pitala, mama je sve znala najbolje, mama ju je kupala, oblačila, uspavljivala, uglavnom bila mi je jako privržena. Odjednom, preko noći su se stvari izmijenile. Ne želi da ju ja kupam, da ju ja oblačim, ništa, sve mora tata. Eskiviralo je danas kada smo zajedno došli po nju u vrtić i kad je briznula u plač jer sam i ja došla. Boli me jako ta situacija i ne znam kako da se postavim i zašto je uopće do tog odbijanja došlo. Mislim da nisam promijenila ništa u svom ponašanju prema njoj. Ja jesam stroži roditelj od mojeg supruga, ali tako je otpočetka. Molim Vas za savjet. Što da radim? U čemu griješim? Razgovarala sam s njom i o trudnoći i o tome kako će dobiti bracu i da to ne mijenja maminu ljubav prema njoj.
Draga mama,
razumijem da Vas boli promjena u ponašanju Vaše djevojčice. Takva promjena u ponašanju djeteta roditeljima može jako teško pasti. No, pozivam Vas da situaciju sagledamo iz više kutova. Kažete kako je krenula ove jeseni u vrtić i to je, čini se, prošlo u redu. To znači da ste stvorili jednu dobru bazu povjerenja između sebe i djeteta te se ono osjeća dovoljno sigurno da se može odvojiti od Vas i provesti vrijeme u vrtiću.
Također, za zdrav socio-emocionalni razvoj djeteta, važno je da dijete uči vjerovati i drugim ljudima, i skroz je u redu da ona sada istražuje i razvija svoj odnos s tatom. Situacija koju opisujete, iako Vama vrlo teška, je i prirodna i normalna razvojna faza koja će trajati određeno vrijeme. To nije znak da ste uradili nešto pogrešno. Vašem ste djetetu i dalje važni i dalje Vas puno voli, i nije riječ o tomu da Vas odbacuje, nego jednostavno prolazi razvojne faze na uobičajeni način i to pokazuje onako kako u tom uzrastu zna i može. U ovoj fazi joj je potrebno jačanje i razvijanje odnosa s tatom.
Također je normalno da se takva faza javi bez obzira na to je li bilo ili ne promjena u Vašem ponašanju. Također u redu je ako je Vaš je odgojni stil stroži od suprugovog, to neće utjecati na djetetovu ljubav. Za dijete je važno da ste u odgoju dosljedni, jer to uz postavljanje granica pruža djetetu osjećaj sigurnosti.
Sedmi mjesec trudnoće i očekivanje novog bića je lijepo iskustvo ali istovremeno i emocionalno zahtjevno. Dolaskom bebe, količina vremena koju ćete imati za trogodišnjakinju će se smanjiti tako da je dobro što ste djevojčicu uključili u pripreme za dolazak brata i naglasili joj da će ona i dalje imati Vašu ljubav.
U trenucima kada traži tatu pokušajte uživati u vremenu koje ste dobili za sebe jer Vas uskoro očekuje razdoblje s manje slobodnog vremena. Također, u trenucima kada poželi Vaše društvo prihvatite, igrajte se i budite i dalje njezina mama kakvu voli i poznaje. “Tata” faza je jedna od mnogih razvojnih faza kroz koje djeca prolaze, a upravo se češće javlja kada dijete nasluti da će uskoro mama imati manji kapacitet za posvetiti joj se. Tako da je ovo razdoblje i vrijeme pripreme vaše djevojčice na nadolazeće razdoblje. Snažnijom vezanošću za tatu lakše će se nositi s time kada vidi da je mama posvećena novom malom biću u vašoj obitelji. Dodatno, ideja kako možete malenoj približiti ono što ona trenutno vjerojatno osjeća i kako to normalizirati i olakšati joj, jest da joj pročitate terapeutsku slikovnicu za djecu pod nazivom „Ovčicu je strah jer će dobiti brata“ .
Želimo Vam puno sreće i povjerenja u to da vas djevojčica jako voli i treba a da je trenutno njezino ponašanje vjerojatno odraz straha da ćete joj biti nešto nedostupniji. Na vama je da joj čak i kada vas odbija kažete da ju volite i da ste tu za nju, dodatno ukoliko njezina ponašanja postanu zaista gruba u redu joj je postaviti granicu i pokazati joj što je prihvatljiv način pokazivanja neugodne emocije.