Zato i mene stavlja u isti koš s njim, što me jako vrijeđa, a ja sam svoj život posvetila njoj. Ona je sad u Norveškoj, u srednjoj školi i vrlo je dobar učenik, ali mene krivi za razvod, a njega uvijek brani. Nekad, kad se otvori, kaže da zna da on nije dobar otac, ali dok je nazove, a to je rijetko, ona odmah mijenja mišljenje i on opet postaje u njenim očima dobar otac. Što da radim?
Draga čitateljice,
u više navrata smo već odgovarali na teška pitanja koja se pojavljuju za vrijeme i nakon razvoda. To je događaj koji jako utječe na sve uključene, a posebice na djecu. Vaša kćer je već bila dosta velika kad je razvod nastupio i vjerojatno dobro pamti sve što se događalo u to vrijeme i nakon njega.
Mnoštvo negativnih osjećaja doživljavaju svi uključeni u proces razvoda, kako Vi, tako i Vaša kćer. Prema ovome što pišete, prije svega ona je ljuta i tužna zbog cijele situacije. Međutim, kad smo tužni, lakše nam je pokazati ljutnju i bijes prema vani, nego ranjivost. I sami navodite kako ona dobro zna da on nije dovoljno uključen u njen život, ali bi ona jako to voljela i lako se „uhvati“ za svaku nit koju joj otac pruži.
Moj savjet bi Vam bio da je pustite da sama stvori mišljenje u cijeloj situaciji, a Vi ostanete majka koja je tu za nju kad god joj treba razumijevanje i rame za plakanje. Na taj način dajete joj slobodu da se izrazi i da Vam kaže možda ponekad i neugodne komentare, ali da ćete Vi svejedno ostati uvijek uz nju. Kroz odrastanje dijete/mlada osoba počinje uviđati cijelu situaciju onakvom kakva ona uistinu je. Sigurna sam da će i Vaša kćer isto doživjeti.
Do tada Vi budite ono što joj je najpotrebnije – roditelj koji je voli i uz nju je u dobrim i lošim trenucima i nikad je neće napustiti.
Srdačan pozdrav i sretno!