Za mnoge žene, jedan od najtežih trenutaka je onaj kada stanu na vagu, a brojka koja se pojavi ne odražava njihova očekivanja. U tom trenutku, sruši joj se samopouzdanje, a pogled na tu brojku postaje teži od samih kilograma. Odjednom, u glavi se javljaju najgore misli o vlastitom izgledu, kao da taj jedan podatak može izbrisati sve ono lijepo i vrijedno što žena jest.
Pojavi se želja da se sve promijeni odmah, preko noći, kao da bi brzi rezultat mogao izbrisati razočaranje koje brojka nosi. Ali promjena ne dolazi odmah. Ona traži posvećenost, vrijeme i najviše od svega, strpljenje.
Ta situacija se dogodila i meni. Pogled na vagu ostavio me razočaranu, ali umjesto da odustanem, rekla sam sebi: "U redu, vrijeme je za promjenu". Znala sam da neće biti lako, da će trebati vremena i strpljenja. No, korak po korak, dan po dan — trud se isplatio. Promjena se dogodila. Ne preko noći, već kroz tri mjeseca.
Kako sam se dovela do problema s kilogramima?
Kao dijete imala sam problema s premalom tjelesnom težinom, no s vremenom se sve izbalansiralo i došla sam do normalne kilaže. Međutim, način života i svakodnevne obaveze sve su to promijenile.
Tijekom studija kombinirala sam fakultet i posao na kojem sam sjedila osam sati dnevno. Uz to, jela sam jako puno slatkiša – osobito u stresnim situacijama.
Tada mi ništa nije moglo podići raspoloženje bolje od komadića čokolade. Uživala sam i u gaziranim pićima te hrani iz McDonald'sa, a fizička aktivnost gotovo da nije postojala jer za nju jednostavno nisam imala vremena. Taj nezdravi stil života doveo me do toga da sam u samo godinu dana dobila čak 13 kilograma. Kada sam stala na vagu i vidjela brojku, pomislila sam: "Bože, do čega sam se dovela... Nema šanse da ovo skinem, nemam vremena za treninge.
Čime sam se hranila?
Ipak, odlučila sam pokušati drugačije – promjenom prehrane i izbacivanjem svega što me dovelo do tog stanja. Već sljedeći dan potpuno sam izbacila slatkiše, kruh i "fast food" te se prebacila na zdraviju prehranu. Isprva je bilo jako teško jer ne volim povrće i nisam znala što bih jela kao zamjenu. No, brzo sam pronašla rješenje.
Umjesto peciva iz pekare koje sam svakodnevno jela za doručak, počela sam jesti zobene pahuljice u jogurtu s voćem, kukuruzne pahuljice u jogurtu (one koje se već spakirane mogu kupiti u trgovinama) ili instant zobenu kašu koju samo prelijem vrućom vodom – gotova je za par minuta.
Kod kuće bih pripremila rižine krekere ili integralni kruh s maslacem od kikirikija, ili pak omlet sa špinatom, feta sirom i rajčicama.
Ručak mi je nekad bio sinonim za masnu i nezdravu hranu, često naručenu iz fast food restorana. No, to sam zamijenila zdravijim opcijama – salatama s piletinom, kozicama, tunom ili ribljim štapićima, kao i rižom s piletinom ili morskim plodovima.
Povremeno bih pripremila i integralnu tortilju s piletinom i povrćem ili je naručila, ali bez pomfrita – samo tortilja.
Kod kuće sam često pripremala smoothije od voća, a kad bih poželjela gazirano piće, odabrala bih verziju bez šećera poput Zero Cole, koja mi nije remetila napredak.
Večeru sam planirala pažljivo – uvijek sam pazila da ne jedem iza 19 sati. Tada bih pojela nešto lagano, slično kao za doručak – kajganu s povrćem, pahuljice, a ponekad i fit verziju Čokolina bogatog proteinima, ali bez šećera.
Nakon gotovo svakog obroka pojela bih i neko voće, a ako bih osjetila želju za čokoladom, posegnula bih za proteinskom pločicom.
Postojao je i izuzetak
Naravno, imala sam i svoj "cheat day". Nedjeljom, za obiteljski ručak, jela bih ono što se pripremi – bez previše kompliciranja. Isto je vrijedilo i za rođendane, svadbe, praznike i slične prigode. No, tada bih smanjila količinu – pojela bih upola manje nego prije i kasnije eventualno nešto lagano, poput voća. Već sljedeći dan nastavila bih s planiranom prehranom kao da ništa nije bilo.
Ovakva promjena načina života u početku mi je bila izrazito teška. Nakon svakog obroka bila bih gladna. Međutim, s vremenom se moje tijelo prilagodilo i danas bez problema funkcioniram s ovakvom prehranom.
Velika promjena na vidiku
Važno je naglasiti da nisam koristila nikakve dodatke za mršavljenje poput Ozempica, niti sam vježbala – jednostavno nisam imala vremena. Isključivo sam promijenila prehranu, a rezultat je bio nevjerojatan - u tri mjeseca izgubila sam deset kilograma.
Tijekom svoje "bucmaste faze" nosila sam hlače veličine M ili broj 38, ali su me pritiskale i često bi mi trbuščić ispao van. Ako bih obukla nešto uže, izgledala bih kao da sam u sedmom mjesecu trudnoće. Uske haljine i crop top majice u tom razdoblju nisu dolazile u obzir jer su samo dodatno naglašavale ono što sam željela sakriti.
Često sam nosila i steznik kako bih prikrila trbuh – on bi sve "stisnuo" i vizualno sakrio ono što nisam željela da se vidi. Bio je to moj mali trik za situacije kada sam željela ipak odjenuti nešto usko.
Danas, s deset kilograma manje, situacija je potpuno drugačija. Ne samo da mi je trbuh postao ravan, a lice i cijelo tijelo vidno promijenjeni, već sam ostala iskreno šokirana kad sam bez problema uskočila u hlače broja 36 – bez uvlačenja trbuha, bez napora. Sad čak na svim starim hlačama moram nositi remen da mi ne spadaju. Danas sam sretna zbog ovih rezultata i sada razmišljam kako bih trebala povećati fizičku aktivnost i osjećati se samo bolje i poletnije jer se pokazalo da strpljenje donosi rezultate.
