Bolja ja
DIRLJIVA PRIČA

Lidija se suočila s rakom koji često nema simptoma: 'Preplavio me ogroman strah'

Lidija se suočila s rakom koji često nema simptoma: 'Preplavio me ogroman strah'
Svjetski dan raka jajnika, koji se obilježava 8. svibnja, podsjeća na važnost ranog prepoznavanja simptoma ove tako zvane 'tihe bolesti'. Tim povodom razgovarali smo s Lidijom Softić, čija životna priča - od odrastanja u Crikvenici do pronalaska snage za borbu - nosi snažnu poruku o upornosti i brizi za žensko zdravlje

Iza svakodnevnih simptoma koje lako zanemarimo ponekad se krije ozbiljna dijagnoza - upravo zato o zdravlju žena treba govoriti otvoreno i bez odgađanja. Rak jajnika jedan je od najpodmuklijih ginekoloških karcinoma jer često ne daje jasne znakove u ranoj fazi, a otkriva se tek kada je bolest već uznapredovala.

Povodom Svjetskog dana raka jajnika donosimo priču 45-godišnje Lidije Softić, žene čiji životni put svjedoči o snazi, upornosti i vjeri u sebe. Odrasla u radničkoj obitelji u Crikvenici, prošla je put od iscrpljujućeg posla u ugostiteljstvu do pronalaska vlastitog poziva, a danas kroz pokret, ples i rad s djecom slavi život na drugačiji način.

Lidija se suočila s rakom koji često nema simptoma: 'Preplavio me ogroman strah'

U razgovoru za Žena.hr iskreno progovara o čak dvije ginekološke dijagnoze, borbi i promjenama koje su joj zauvijek promijenile pogled na život.

Kako i kada ste saznali za dijagnozu raka jajnika?

Na ginekološke preglede odlazim redovito, od svoje 18. godine. Moja borba počela je s karcinomom vrata maternice 2015. godine, zbog čega sam dvaput operirana. Unatoč svemu, željela sam se ostvariti kao majka. Tijekom procesa potpomognute oplodnje, osjetila sam da tijelo reagira na pogrešan način jer su noge i trbuh bili puni tekućine. Slušala sam svoj unutarnji glas i inzistirala na pregledima. Nalaz je bio šokantan: metastaze na oba jajnika. Najčudnije je bilo što nije bilo vidljivog puta širenja, no stručnost bolničkog osoblja na ginekologiji dala mi je povjerenje za borbu koja je uslijedila.

Lidija se suočila s rakom koji često nema simptoma: 'Preplavio me ogroman strah'

Možete li se prisjetiti kako ste se osjećali u tom trenutku kad ste saznali? Kome ste prvo rekli? kako je reagirala vaša obitelj?

Kada sam saznala dijagnozu raka jajnika, a bilo je to prije 7 godina kad mi je bilo 38 godina, preplavio me ogroman strah. Prvo sam javila svom partneru koji mi je bio velika podrška iako je sam tugovao za ocem. Moja majka, unatoč krhkom zdravlju, bila je nevjerojatno hrabra, dok je moj stariji brat postao moja najveća stijena, neumorno istražujući svaku opciju liječenja.

Kako je išlo liječenje? Koliko je trajalo i od čega se sastojalo? 

Prošla sam šest ciklusa kemoterapije uz pametni lijek, boreći se čak i sa sjenom koja se pojavila na plućima. Docent mi objašnjava da će mi otpasti kosa. Propisana su tri ljeka: Taxlol, Platinum i Avastin. Nakon dva tjedna od početka tjedna ostajem bez kose. Kemoterapija mi je bila izuzetno teška za podnijeti. 

Nakon oporavka, prijateljica i ja smo zajedno upisale magisterij u našoj županiji. Danas radim u vrtiću. Iskrenost i radost djece su ono što me istinski ispunjava i daje mi novu svrhu.

Lidija se suočila s rakom koji često nema simptoma: 'Preplavio me ogroman strah'

Tko vam je pružio najveću podršku? S druge strane, je li bilo osoba koje su vam možda u ovim teškim trenucima okrenule leđa? Je li došlo do prekida vama važnih nekih odnosa?

Bolest je pročistila moje odnose. Dok su neki poznanici u gradu okretali glavu, uz mene su ostale moje vjerne prijateljice, kolegice iz srednje škole te krug cura s fakulteta u Rijeci. Posebno mjesto u mom oporavku ima ženska grupa podrške čija mi je pomoć i danas uvijek dostupna. U privatnom životu, partner i ja smo pokušali posvojiti dijete, no okolnosti nam nisu išle u prilog. Iako smo životno i dalje duboko povezani i tu smo jedno za drugo, fizički smo se malo udaljili. Ja sam u međuvremenu kupila svoj stan i stvorila vlastiti mir.

Lidija se suočila s rakom koji često nema simptoma: 'Preplavio me ogroman strah'

Život nakon - i s dijagnozom raka jajnika - što se sve promijenilo? Jeste li se promijenili kao osoba?

Kontrole su česte i iako mi je na početku bilo teško i naporno odlaziti na njih, prihvatila sam takav način života. Danas na život gledam iz sasvim drugog kuta. Vjera mi je postala neizostavan oslonac jer s Bogom je sve lakše. Živim realnije, hrabrije i više poštujem vlastite želje i potrebe.

Koja je vaša poruka za žene koje su saznale za ovu dijagnozu, kao i općenito za sve žene vezano za redovne kontrole i brugu o zdravlju?

Moja poruka svim ženama je da slušaju svoje tijelo. Vi ga poznajete najbolje i nemojte odustajati dok ne dobijete odgovore. Redovite kontrole spašavaju život. Svim ženama koje se suočavaju s dijagnozom poručujem da ne dopuste da ih bolest definira. Okružite se onima koji vas vole, pronađite mir u sebi i borite se, jer život je, unatoč svemu, predivan.

Iz naše mreže