Dejtanje u 40-ima sve je samo ne šarmantno, seksepilno i čarobno. Izlasci imaju svoju šprancu, izgledaju kao razgovori za posao i nema tu puno mjesta spontanosti i čaroliji koja se može razviti između dvoje ljudi. Štoviše, tih dvoje ljudi koji se nalaze u kafiću, koji je oboma na pola puta, umorni su već pri samom dolasku. Od života i od dejtanja! Susret su dogovorili odmah nakon posla, da prije 23 budu u krevetu. Vjerojatno svatko u svom, ipak, sutra se radi.
Naručuju espresso da ih digne, a tek će kasnije, ako stvar krene u pravom smjeru i ako im oboma bude ugodno, naručiti bocu vina da nazdrave nevjerojatnoj sreći da im osoba s druge strane stola u startu ne ide na živce. Ako ne bude tako, popit će nešto žestoko i razgovor privesti kraju. Ona će na putu do doma svratiti u shopping centar i kupiti si cipele za utjehu, on će otići u teretanu ili se zakačiti na igricu.
Ono što mi najviše ide na živce su pitanja, nakon što naručimo piće. Točno mogu predvidjeti kojim redom će će ih postaviti. Slobodni frajeri, za razliku od zauzetih, o kojima ću kasnije, totalno su u grču. Dolaze na spojeve kao da idu kupiti polovni automobil, skroz u strahu da ih druga strana ne zaje… i ne podvali im mačka u vreći. Skeniraju nas poput rentgena, traže nam greške i mane i jednostavno ne mogu, a da već u prvih 20 minuta ne pitaju: Zašto si sama ili kako to da nisi udana, misleći pritom u sebi - mora imati neki kvar, s obzirom da dobro izgleda.
Ta njihova nepovjerljivost i ziheraštvo toliko je odbojno da mi interes koji sam imala pri dolasku, vrlo brzo splasne. Naručujem žestu i pakiram se kući. Da se razumijemo, ne zamjeram im. Vjerojatno su se, baš poput mene, i oni opekli bezbroj puta. Ali ono što zaista ne volim i što mi, da je jedini muškarac na svijetu, ne bi bilo seksi je kukavičluk. Postoje puno bolji izrazi za to, ali su nepristojni, a nastojim biti dama. Pa, frajeru, zato i jesi sam! Nisi došao kupiti automobil ili ispuniti poreznu prijavu, nego zavesti ženu. Daj olabavi malo, pokaži se. Ne gledaj me kao da sam neka nepoznata životinja od koje se moraš braniti. Umorila sam se od takvih, kao što su se i oni umorili od mene.
Zato tvrdim da je dejtanje za oženjene frajere i udane žene. Njihova svakodevica svodi se na kuću, ženu, muža, obiteljski život. Na spoju nisu bili barem čitavo desetljeće i žude za tim da nekoga zavedu ili budu zavedeni. Da trepću okicama, fino se obuku, namirišu, pipkaju nogama pod stolom.
Ne znam zbog čega, ali magnet sam za oženjene frajere. Iz znatiželje, upuštam se u komunikaciju s njima i moram priznati da mi je vrlo zabavno gledati kako se ponašaju. Puni su entuzijazma, za razliku od slobodnih muškaraca koji su umorni od same pomisli da moraju izaći na spoj. Otkinuti s lanca! Okov je ostao na prstu, a lanac na ogradi obiteljske kuće. Oženjeni su toliko nabrijani da su spremni potegnuti u drugu državu ne bismo li popili kavu koja se već po putu pretvara u ručak i nagovor na zajednički vikend u nekom finom hotelu. Još nije ni stigao do Zagreba, vidjeli smo se dosad usput samo jednom, a uvjeren je da će me večeras odvući u krevet i da sam mu buduća ljubavnica. I oni imaju uhodanu šprancu.
Nakon nekoliko komplimenata od kojih bih trebala pasti na stražnjicu, ispipavaju moj status - jesam li mama, imam li koga, objašnjavaju (bez da ih se pita) svoj prsten, mašući mi pritom pred nosom prstenjakom s burmom. Kažu, u braku su, ali samo zbog djece. Taj brak odavna je tek slovo na papiru. Poštuju svoje žene, no strasti među njima nema. Uvijek naglase da spavaju u boravku ili drugoj sobi, da zbog posla vrlo često nisu kući i da je ustvari njihov brak prešutan dogovor u kojem svatko može imati nekoga sa strane. Kredit za kuću veže jače od zavjeta... Možeš misliti, kako bi se druga strana složila s tim otvorenim brakom… A i zbog čega misle da slobodne žene žele biti one sa strane?
Oženjeni frajeri nastupaju puno slobodnije i s puno vše samopouzdanja od onih koji su solo, jer im nije imperativ osvojiti. Ako neću ja, neka druga će. To je zakon velikih brojeva, a oni su lovci. Ovi slobodni su pod pritiskom jer žele imati nekoga, vjerojatno su frustrirani jer dugo nisu bili sa ženom, a ta frustracija izbija iz njih, baš kao što iz ovih izbija nonšalantnost i samopuzdanje. Naravno, iza toga nema ništa osim romantičnih vikenda i puno jada. I oni su, kada dođu kući, isti kao ovi prvi kada su na dejtu. Nemaju muda i boje se žene. Pokušaj ih nazvati kada su doma. Tad ćeš vidjeti što se krije iza onog frajerskog nastupa na sigurnoj udaljenosti od kuće. Naravno da nije teško potegnuti par stotina kilometara kada to znači sigurniji teritorij i puno manje šanse da ga vidi prodavačica iz kvartovskog dućana ili nedajbože punica.
Ustvari, svi oni na kraju balade ispadaju isti. Ovim prvima treba pružiti šansu. Uvijek postoje iznimke. Možda ti se posreći, jedne obične srijede, negdje na putu s posla do doma. Ovim drugima, bolje ne. Što će ti polovna roba?
Na koncu ispada da je dejtanje za udane žene i oženjene muškarce. Oni su željni leptirića u trbuhu i romantike. Udane žene žedne su pažnje i da ih netko izvede na večeru (neprestano kuhaju i peru suđe) , a oženjeni muškarci požudnih pogleda jer su već odavna navikli samo na prezirne, kako zbog čarapa koje su ostavili na pogrešnom mjestu ili zbog zaboravljene godišnjice braka ili jednostavno tako bez razloga. Stvoreni su jedni za druge. Ne moraju objašnjavati prstenje i ponavljati pravila ponašanja - bez poziva, bez posjeta, bez drame, molim!
Mi ostali, snaći ćemo se! Mogu dečka naći na planinarenju, u redu na blagajni, u mesnici, a može mi i banuti na vrata kao inkasator ili mi donijeti slavonsku pizzu koju sam naručila kad sam se razočarana vratila s još jednog spoja, bez novih cipela.
* Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju stav redakcije žena.hr