Neke cure vole starije dečke, neke dobrano stare… dok one treće glavu gube za mladićima koji još ni ne znaju tko im glavu nosi. Kažu, ljubav ne poznaje ni godine ni granice, no je li zaista tako?
Kako zajednički jezik nađu gospodin koji upravo sređuje papire za mirovinu i sav je u računanju minulog radnog staža, a popodne na putu kući iz vrtića kupi unučicu i vozi je sinu i snahi, i djevojka koja se tek zaposlila, ne zna što je radna knjižica, a ustaše su joj samo aorist od ustati (gradivo s mature još joj je svježe).
Istina, on je naočit i utreniran, prije desetak godina je napravio zube, ima sreće pa nije ćelav, tek šarmantno sijed. Zbog nje je kupio smartphone i otvorio Facebook, no Instagram mu je ipak preveliki zalogaj. Kad joj, nalakćen na ogradu francuskog prozora svog stana, odgovara na poruke, u vrućem sadržaju prepiske ljubavnika uživa i susjed kat iznad jer naš postariji pastuh ne želi nositi naočale pa su mu slova na mobitelu podešena na najveće.
Dok čeka odgovor i pokoju fotkicu, čita o afričkim šljivama, traži povoljni aranžman u Daruvarskim toplicama, na ekran mu iskače reklama pogrebnog poduzeća - akcija na grobna mjesta u Čučerju. Štrecne ga na trenutak, ali odraz u prozorskom staklu i pločice na trbušnom zidu dovoljne su da ga smire. Daleko je on još od vječnih lovišta (iako ne bi bilo loše da zakupi parcelu jer je prava lutrija pronaći grobno mjesto u Zagrebu).
No, nije lako držati korak s vrckavom i utegnutom mladom kokom koju je upoznao u gymu. Bez obzira što izgleda sasvim pristojno za svoje godine i što mu je loš kolesterol tek blago povišen, a onaj trbušni zid spomenut ranije, dostojan Facebook zida (i to na javno, a ne samo za frendove), motor je ipak nakupio kilometre i vrijeme je za sporije - za lešo meso i bistru juhu, vrkutu, tablete za tlak i odlazak na počinak nakon turske sapunice koju potajice gleda u prime timeu, a ne za kebab u gluho doba noći i pohane pileće dinosauriće za ručak (ona to voli jer je to jela kad je bila mala).
Zanemarimo li tijelo koje je mudro i zna što mu treba, mozak ovog frajera još je uvijek zelen baš kao i davnih dana kada je na ispraćaju za vojsku upoznao svoju suprugu (trpjela ga je 25 godina pa ga na koncu ipak prepustila ljubavnici koja je u tom trenutku bila aktualna). No, da se vratim na temu. Rekla bih da ovdje leži odgovor na pitanje kako funkcioniraju veze u kojima je golemi generacijski jaz, odnosno on je ocvala ruža, ona pupoljak. Ne želim generalizirati, ima tu i ljubavi, no čini mi se da je puno češće upravo ovo - frajeri ne stare (i to ne bi trebali smatrati komplimentom jer ne mislim fizički). On je u glavi vršnjak svojoj mladoj djevojci, ništa nije naučio kroz život, boji se bora i zato će, bez obzira na godinu proizvodnje, hvatati korak s njom.
Ona bi hajkala, on bi radije u toplice, ali ga sram priznati pa navlači nove, moderne gojze i vodi unutarnji razgovor sa svojim srcem koje preskače, moleći ga da izdrži uspon, a kasnije i jednu malu tableticu za libido - svim akterima na čast i na zadovoljstvo! Navečer, guta tableticu, potajice sklapa ruke i uzdiže pogled k nebu tražeći zaštitu za srce pa se prepušta čarima svoje cure. Onu drugu zaštitu nije nikada koristio. Frajeri njegovih godina ne nose kondome. Ne zbog godina, nego zbog ponosa...