Sve oči uprte u Lelekice: Što se krije iza pjesme i tetovaža koje će večeras vidjeti Europa?

Najpoznatije europsko glazbeno natjecanje i ove godine privlači milijune gledatelja pred male ekrane. Jubilarno, 70. izdanje Eurosonga održava se u Beču, u dvorani Wiener Stadthalle. Manifestacija se ove godine odvija pod sloganom “United By Music”, a procjenjuje se da će je pratiti više od sto milijuna ljudi diljem Europe i svijeta. Hrvatska će se predstaviti u prvom polufinalu, i to kao treća po redu na pozornici, što brojni obožavatelji Eurosonga smatraju povoljnom startnom pozicijom jer pjesma ostaje svježa u sjećanju publike.

Nakon dojmljive izvedbe na sinoćnjoj probi te uoči večerašnjeg nastupa grupe Lelek, hrvatskih predstavnica na Eurosongu, mnogi se pitaju o dubljem značenju njihove pjesme "Andromeda".  Također, posebnu pažnju javnosti privukle su tetovaže na licima i rukama članica grupe. Ne radi se o modernom ukrasu, već o izravnoj posveti drevnom i gotovo zaboravljenom običaju Hrvatica iz Bosne i Hercegovine poznatom kao sicanje ili bocanje. Riječ je o tradiciji koja pripovijeda priču o vjeri i neizbrisivom identitetu upisanom izravno u kožu žena koje su ga nosile.

Profimedia

Iako njegovi korijeni sežu u pretkršćanska, ilirska vremena, običaj je masovnu primjenu dobio nakon pada Bosne pod osmansku vlast 1463. godine. U tom je razdoblju sicanje postalo moćan alat za očuvanje identiteta i zaštitu od nasilne asimilacije. Glavni cilj bio je spriječiti odvođenje djece. Roditelji su tetovirali svoju djecu, nadajući se da će ih tako zaštititi od zloglasnog "danka u krvi". Još češće su se tetovirale djevojčice i mlade žene, najčešće u dobi između deset i petnaest godina.

Vidljivi kršćanski simboli, poput križa, trebali su ih učiniti "neprihvatljivima" za turske muškarce te ih tako zaštititi od otmice u hareme i prisilne udaje. Kako islam zabranjuje tetoviranje, ovi trajni biljezi bili su jasan znak pripadnosti koji se nije mogao sakriti. Proces je bio izrazito bolan; smjesa se spravljala od čađe, meda i ponekad majčinog mlijeka, a nanosila se iglom bez ikakve anestezije. "Morao si trpjeti bol. Bilo bi sve krvavo", prisjetila se Marta Šarčević, jedna od posljednjih "tetoviranih baka" iz Rame.

Neva Zganec/PIXSELL

'Andromeda' kao glas zaboravljenih žena

Upravo tu povijesnu bol i otpor Lelekice su utkale u svoju pjesmu. "Andromeda" je snažna posveta ženama koje su se borile za očuvanje dostojanstva, a stihovi poput "Da l' nas noću bude iz kolijevke krici?" aludiraju na povijesne traume i međugeneracijsku bol. Članice grupe istaknule su kako pjesma šalje univerzalnu poruku da nitko nema pravo oduzimati nekome dio identiteta.

Simbolika se proteže i na sam naziv pjesme. Andromeda je najbliža galaksija našem Mliječnom putu, a svjetlost koju danas vidimo s nje potječe iz daleke prošlosti. U kontekstu pjesme, to predstavlja metaforu za priču koja je daleka i gotovo zaboravljena, ali čija poruka i danas snažno odjekuje. Vizualni identitet, kostimi inspirirani slavenskom mitologijom i tetovaže grade most između prošlosti i sadašnjosti, slaveći unutarnju snagu i zajedništvo.

Neva Zganec/PIXSELL

Od lokalne polemike do turskog objašnjenja

Dok je u Hrvatskoj nastup izazvao podijeljene reakcije, od onih koji ga smatraju banaliziranjem svete tradicije do onih koji ga vide kao njezinu reafirmaciju, zanimljivo je promotriti kako se tema percipirala izvan naših granica. Naime, pojavile su se teze da bi pjesma mogla uvrijediti Tursku, no tamošnji su mediji pristupili temi potpuno suprotno.

Umjesto "podgrijavanja tenzija", turski portali ponudili su racionalno objašnjenje, navodeći kako pjesma ne cilja izravno Osmansko Carstvo, već koristi simboličan jezik o univerzalnim temama boli i otpora. Štoviše, objasnili su kako povijest sicanja seže i u predosmansko doba te da povezivanje tetovaža isključivo sa strahom od Osmanlija daje nepotpunu sliku. U jednom od tekstova citirali su i 71-godišnju Maru Bojić iz okolice Kaknja, koja je naglasila da se ne slaže s tvrdnjama kako je običaj uveden radi zaštite od Osmanlija: "Nekada smo imali dobre odnose s Turcima. Ove tetovaže nisu štit, nego kulturna baština i simbol katolika."

Dok se čeka njihov izlazak na pozornicu, jedno je sigurno: Lelekice u Beč donose puno više od tri minute glazbe. Večeras će stati pred eurovizijsku publiku, dok će ih iz Hrvatske s velikim zanimanjem pratiti brojni gledatelji, pitajući se imamo li ove godine ono nešto potrebno za pobjedu.

EUROSONG 2026.

Djevojke iz Leleka u izdanju kakvo još nismo vidjeli