Endometrioza je kronična bolest koja značajno utječe na kvalitetu života. Kod ove se bolesti tkiva sluznice koja oblaže maternicu, odnosno endometriji, pojavljuju na različitim mjestima u tijelu - ondje gdje se inače ne bi trebali nalaziti, odnosno bilo gdje izvan maternice, od jajnika do crijeva, a ponekad čak i u plućima.
Kažu još i kako je to bolest s mnogim licima i ponekad ju nije lako prepoznati. Pri tom, endometrioza uopće nije rijetka - od ove bolesti naime pati jedna od deset žena. U ovom trenutku više od 176 milijuna žena diljem svijeta bori se s ovom kompleksnom bolesti.
Općenito, o endometriozi se još uvijek zna malo, a još se manje javno o njoj govori, iako bi to pomoglo mnogim ženama koje su se našle u 'ringu s endo'. Zato je sedam hrabrih žena odlučilo prekinuti šutnju te su s nama podijelile svoje intimne priče o endometriozi, u nadi da će svojim iskustvom pomoći onima koje se nalaze na početku ovog izazovnog i trnovitog puta.
"Mnogi liječnici ovu bolest uopće ne doživljaju ozbiljno"
Maja iz Varaždina svjedoči kako oduvijek ima bolne i obilne menstruacije, a na endometriozu se počelo sumnjati nakon što su krenuli velik intenzivni bolovi u crijevima i želucu. Ubrzo je završila na operacijskom stolu:
"Izvedena je otvorena operacija, izvađen je jajovod i kompletno isprana trbušna šupljina. PhD nalaz potvrdio je da je riječ o endometriozi, bolesti za koju nitko u mojoj okolini tada nije znao. Preporuka je bila što prije ići na trudnoću."
Iako je morala mirovati zbog obilnih krvarenja, Maja je uspjela iznijeti čak dvije trudnoće u razmaku od 5 godina. No, tek su nakon toga počeli ozbiljni problemi:
"Poslije poroda završavam na hitnoj intenzivnoj jer počinjem povraćati krv. Dijagnoza je bila plućna embolija i uslijedila je borba za život. Izvukla sam se, ali zbog toga ne smijem piti kontracepciju. Od tada, bolovi počinju biti moja normala. Nisam znala boli li me više trbuh, zdjelica ili donji dio leđa. Dan nisam mogla započeti bez lijeka protiv bolova", priča ova 40-godišnja fizioterapeutkinja.
Maja je nažalost ubrzo ponovno morala 'pod nož'. Naime, napipala je tvrdu izraslinu na trbuhu pa se posumnjalo da se endometrioza vratila:
"Rezultat je ovog puta bila izvađena maternica, jajnici, trbušna maramica. Tijekom zahvata radi se hitni PhD jer su endo ciste izgledale ružno i suspektno na zloćudni proces. Phd potvrđuje endometriozu. Ta izraslina koju sam napipala bio je zapravo ogromni apsces koji mi se pojavio upravo zbog endometrioze. Sada, s 40 godina prvi puta živim bez bolova, doduše ušla sam u kliničku menopauzu, javljaju se drugi problemi, ali konačno živim bez bolova. U razgovoru s prijateljicama čujem da mnoge imaju slične probleme, ali nitko ne sumnja na endometriozu. Mnogi liječnici tu bolest uopće ne doživljaju ozbiljno, ne znaju je dijagnosticirati, mnoge žene su zbog nje neplodne. Kod endometrioze prvi alarm može biti povišen marker CA 125, ali mnogi liječnici ne šalju žene na tu pretragu", otkriva ova mama dvije djevojčice.
"Žene s endometriozom se osjećaju krivima, a one to nisu"
Po mom iskustvu, najveći problem endometrioze je što se otkriva tek u vrlo kasnoj i uznapredovaloj fazi u kojoj više nema „nazad“, kazala je Ana, članica grupe za podršku naziva 'Endomendometrioza i drugi ženski problemi'.
Zagrepčanka Ana je naime primjer žene koja je zbog endometrioze morala proći težak put. Kaže kako nije imala bolne menstruacije, bol je osjećala samo prilikom ovulacije, a sve je počelo naglo, jedne večeri prije 5 godina:
"Gledala sam televiziju i odjednom, ali stvarno odjednom, počela sam osjećati bol u trbuhu, koja je sličila recimo na neku upalu ili prehladu.Otišla sam ginekologici koja mi je nakon pregleda rekla da imam endometriozu, za koju tada nisam znala točno što je ni o čemu se radi. Napominjem da sam 10 mjeseci prije toga bila na ginekološkom ultrazvuku na kojem je sve bilo uredno. Nakon tog pregleda na kojem su prvi puta bile vidljive ciste na jajniku krenule su daljnje pretrage. Na ultrazvuku su se vidjela žarišta endometrioze po cijeloj potrbušici. S obzirom na to da sam željela ostvariti trudnoću, otišla u jednu privatnu polikliniku na pregled te dogovorila s doktoricom da krećem u postupak IVF-a. Tada mi nijedan od četvero doktora kod kojih sam bila na pregledu nije savjetovao operaciju, svi su savjetovali da pokušam ostvariti trudnoću", prisjetila se ova 33-godišnjakinja.
No, Anino se stanje potom nažalost pogoršalo. Čim je krenula u protokol za medicinski potpomognutu oplodnju, u sklopu čega je počela uzimati i tablete za stimulaciju jajnih stanica, počeli su nesnošljivi bolovi u trbuhu popraćeni visokom temperaturom. Hitno je otišla u bolnicu gdje je ustanovljeno da ima tekućinu razlivenu po cijeloj trbušnoj šupljini
"Odmah sam išla na hitnu operaciju, nakon koje mi je rečeno da sam imala upalu slijepog crijeva i da mi je jedna endometriotična cista pukla - i razlila se po cijeloj trbušnoj šupljini. Nisu uspjeli tom prilikom očistiti sva žarišta pa sam nakon toga otišla na pregled kod dr.Podgajskog, a on je bio prvi liječnik koji mi je zaista ulio povjerenje. On me i operirao, a dijagnoza je bila – endometrioza cijele potrbušice 4. stupnja. Dobila sam terapiju Visanne i dogovor je bio da ih pijem godinu dana te tada ponovno pokušam s trudnoćom. I dalje sam na tim tabletama jer mi jedine pomažu, a od tada nisam još pokušala ostvariti trudnoću", priča Ana, koja dodaje i kako je često nailazila na nerazumijevanje okoline:
"Najveći problem je to 'sažalijevanje' drugih. Na primjer, od strane neke prijateljice koja je rodila, koja uopće ne shvaća što mi žene s ovom bolesti prolazimo. Osim toga, dijagnostika nažalost nije dovoljno dobra za rano otkrivanje endometrioze pa od pojave bolesti do dijagnoze prođe i desetak godina… Dugo se čeka na preglede. Po meni bi u Hrvatskoj trebao postojati neki centar za endometriozu kao što je u to Njemačkoj gdje će žene s tom bolesti moći dobiti dijagnozu, liječenje, konzultacije, psihološku pomoć, a i eventualni postupak medicinski potpomognute oplodnje. Žene s endometriozom se osjećaju krivima, a one to nisu. Osjećaju se krivima kada jedu slatko, masno, jer, neke teorije kažu da je hrana odgovorna za stvaranje endometrioze. Neke žene krive svoju psihu jer neke teorije kažu da su neposloženi emocionalni odnosi 'krivac' za endometriozu. Kako god bilo, smatram da je bolest još jako neistražena, zato ju i zovu bolest 'enigma', jer s njom nema pravila, kod nekih se brzo stvaraju ciste, a isto tako brzo i povlače, kod nekih endometrioza u par mjeseci napravi potpuni kaos organizma", pojašnjava ova mlada pravnica.
"Žensko je zdravlje još uvijek tabu"
I 25-godišnja Ana Štimac iz Delnica kaže kako je oduvijek imala bolna i obilna menstrualna krvarenja, a dijagnozu endometrioze dobila je prije 3 godine, kad joj je pronađena cista na jajniku
"Kada mi je dijagnosticirana ta bolest imala sam gorko-slatki osjećaj jer za sve one trenutke kad sam mislila da pretjerujem i kada bi mi druge osobe, uglavnom muške, govorile: 'pa ne boli te tako jako'. Međutim, ostao mi je upitnik nad glavom pitajući se što me čeka u budućnosti s ovom bolesti za koju do tada nisam ni čula. U to vrijeme ocu je dijagnosticiran karcinom gušterače te sam svoju bolest i operaciju stavila u drugi plan kako bi pomogla njemu. Šest mjeseci nakon toga, cista je narasla na 7 cm te je zalijepila lijevi jajnik iza maternice. Tada sam već osjećala neprekidnu nelagodu u zdjelici te svakodnevne bolove nakon jela i pića. Konačno, u ožujku 2020. imala sam laparoskopsku operaciju gdje je izvađena cista i otklonjena ostala žarišta po abdominalnom zidu. Nakon oporavka osjećala sam se preporođeno i bez svakodnevnih bolova.
Bez obzira na sve, završila sam diplomski studij te funkcioniram solidno u svakodnevnom životu, privatno i poslovno. A razina boli koju osjećam svakodnevno mi je postala normalna", ispričala je ova mlada inženjerka brodogradnje i dodala:
"Mislim da okolina nije znala kako reagirati, pošto ni ostali nisu znali za tu bolest i kakva je. Ali, bližnji su bili uz mene i zajedno smo istraživali o endometriozi i prehrani. Ipak, primijetila sam kako bi se neki muškarci, nakon što pitaju što je endometrioza i čuju prvi dio odgovora, zgrozili i rekli da ne žele čuti detalje. Što dokazuje da je žensko zdravlje još uvijek tabu tema."
"Ti si mamina maza"
Jelena je od prvog simptoma, zakašnjele menstruacije popraćene bolovima do operacije čekala 4 godine, u međuvremenu su tablete protiv bolova postale dio njezine svakodnevice. Bolove je prijavila liječnicima, ali ju dugo nitko nije uzeo ozbiljno.
"Oduvijek su mi ginekološki pregledi bolniji pa sam znala čuti od ginekologa komentar tipa"kako ćeš ti roditi" ili "ti si mamina maza'… Nakon operacije postavljene su mi 2 dijagnoze, endometrioza pelvičnog peritoneuma i adenomioza maternice. Naravno da mi je lakše nakon operacije, simptome na mjesečnoj bazi još uvijek imam, ali uspijem izdržati bez previše tableta, mogu ipak funkcionirati i kada su 'oni dani u mjesecu'. Dugo sam imala strah da će mi se endometrioza vratiti, da ću zbog adenomioze morati odstraniti maternicu… Kako je vrijeme, prošlo sada sam sigurnija da idem dobrim putem, brinem o prehrani, gledam kad god mogu smanjiti stres,osjećam se jednostavno bolje i zadovoljnije", kazala je ova 39-godišnjakinja.
"Radi konstantnog bolovanja dala sam otkaz"
Dorotea se s endometriozom bori još od puberteta:
"Prvi simptomi su počeli s prvom menstruacijom, 3 dana u krevetu popraćeno s užasnim bolovima, temperaturom i povraćanjem. Svi su me uvjeravali da je normalno da boli dok nisam sasvim slučajno otišla kod jedne ginekologice koja mi je objasnila da je to sve samo ne normalno. Ona mi je i dijagnosticirala endometriozu. Kad sam saznala sam se osjećala kao da mi se svijet srušio, sjela sam na zid ispred ordinacije i plakala sigurno pola sata. Kad sam počela čitati o tome, samo su iskakale riječi neplodnost i koliko je to usko povezano. Trebalo mi je neko vrijeme da dođem k sebi, onda sam shvatila da je to zapravo dobra stvar jer nisam luda, sve što sam proživljavala nije bilo normalno te napokon znam što mi je i mogu početi raditi nešto po tom pitanju.
Radi konstantnog bolovanja sam dala otkaz na prošlom poslu i otvorila svoju firmu. Tako da mogu reći da se moj život promijenio na bolje, primam terapiju koja mi odgovara, ostvarila sam svoj poslovni san i shvatila sam da svijet neće propasti ako uzmem pauzu od života kad mi nije dobro. Dobre dane pokušavam što više iskoristiti, a loše preživim. Prihvatila sam da je to moj život i mogu reći da se dosta dobro nosim s time", ispričala je ova mlada žena.
"Crveno meso, mlijeko i mliječni proizvodi moraju van"
Kristina Topić Gelo, rodom iz Bosne, potvrđuje da su joj prvi simptom bile bolne menstruacije, a da je u pitanju nešto ozbiljno shvatila je kad su joj na jajnicima otkrivene velike tako zvane 'čokoladne ciste':
"U tom trenutku osjećala sam se potpuno izgubljeno. Nisam znala što da mislim. Iskreno prvi put čujem riječ 'endometrioza' i pojma nemam što me čeka. Doktor nešto priča, a ja ostala još uvijek u nekom trenutku od prije u kojem se pokušavam sastaviti i shvatiti što mi se događa. Kakva je to dijagnoza pobogu? Spominjao je tumorske markere, sepsu, operaciju. Pitao me želim li postati majka? Gledam ga i shvaćam da očito i to dolazi u pitanje i da ništa nije tako bezazleno. Toliko informacija, toliko toga, a ja stojim kao ukopana. Taj dan nikad neću zaboraviti. Tak tad sam shvatila koliko je zdravlje bitno! Operacija je bila zakazana nekih mjesec i pol nakon tog pregleda. Ciste su uspješno otklonjene. I moj strah je nestao s njima. Mislila sam, ovo je sad sve iza mene. Idemo u novi početak."
No, nažalost, dočekao ju je novi početak kakvom se nije nadala, nakon manje od 2 godine opet joj se vratila jedna velika cista - što je za 29-godišnju Kristinu značilo šok i strah:
U tom trenutku shvaćam da je endometrioza jedan začaran krug u kojem nema izlaza. Istražujem, guglam, informiram se. Otkrivam da je prehrana od iznimne važnosti kod endometrioze te da crveno meso, mlijeko i mliječni proizvodi moraju van! Teškog srca odlučujem da ću preći na veganstvo i gluten free prehranu te vidjeti hoće li biti napretka. I bum! Nakon 3.mj moje velike food promjene, cista je nestala! Bila sam iznimno sretna i ispunjena jer sam znala da se žrtva isplatila. Ostala sam na toj prehrani. Istina, tu i tamo znam 'sagriješiti' i pojesti jaja, meso ili neki kolač. Ali stanje držim pod kontrolom i puno se bolje osjećam - a to je najbitnije", zaključuje ova Software inženjerka sa stalno adresom u Njemačkoj.
"Moja borba za potomstvo i dalje traje"
Stomatologinja Šejla Dragolj endometriozu je otkrila nakon što je bezuspješno pokušavala ostati trudna. Kao prvi simptom navodi bolne menstruacije, no u početku je, kao i većina žena, mislila da je bol normalan pratioc 'tih dana' ciklusa. Od sumnje do dijagnoze prošlo je čak 5 godina. Kad je napokon saznala što je posrijedi, prvo što je osjećala bila je zbunjenost:
"Osjećala sam se neinformirano. Kao da imam neku vrlo, vrlo rijetku bolest za koju sam tada čula prvi put. A sada kada znam da 1 od 10 žena u cjelokupnoj populaciji boluje od iste, shvaćam koliko neinformirani za jednu tako, hajdemo reći, čestu bolest. Iza mene su dvije operacije s tek 32 godine, preostalo mi je 15 do 20 posto tkiva jajnika, ostala sam bez jajovoda. Moja borba za potomstvo i dalje traje pute IVF-a."
Život joj se, kaže ova 33-godišnjakinja, od tada zauvijek promijenio:
"Ja, od kada imam endometriozu, sve planiram. Izlazak s prijateljicama, godišnje odmore i slično. Sve u skladu s 'onim danima u mjesecu'. Pijem mnogo lijekova protiv bolova. Promijenila sam stil života i način ishrane. Istražujem svoju bolest, širim svijest o njoj, i tako će, mislim biti dok sam živa ", kazala je Šejla koja je otvorila Instagram profil naziva 'endometriozasamja' kako bi pisala o svom stanju i svemu sto prati ovu bolest.
Naime, kao i sve druge naše sugovornice, Šejla smatra kako se o endometriozi ne govori dovoljno. Zato se odlučila posvetiti širenju svijesti o ovom velikom zdravstvenom problemu žena i tako pomoći svim onima koje prolaze ili će tek proći isto što i ona.