Marina Sesar Zubak, jedna je od onih žena koje nisu dopustile da ih dijagnoza maligne bolesti povuče na dno. Čak i ako se neke dane osjeća kao da se našla tamo, ona uvijek nađe način kako se vratiti na površinu - o čemu svjedoče njezine objave na Instagramu. Umjesto u samosažalijevanje odlučila je svoju energiju usmjeriti u nešto dobro i korisno - krenula je pisati. Cilj ove Pink cancer mame, kako joj je Instagram nadimak, pomoći je svima onima koje su tek krenule njezinim stopama:
"Nakon nekog vremena osjetila sam da mi se previše toga vrzma po glavi i da mi treba rasterećenje, a kako sam i sama puno googlala i tražila odgovore za svoju dijagnozu, odlučila sam to prenijeti na mjesto gdje će biti od koristi ženama koje se nađu u istoj situaciji. Bilo je to baš ono što sam zamislila. Osim što sam osjetila unutarnje rasterećenje, upoznala sam puno divnih žena koje su mi i danas bliske. Isto tako javljalo mi se, a i danas mi se javlja, mnogo žena kojima moje riječi pomažu da se nose sa svime što dijagnoza donosi. Tako su me kontaktirale brojne žene s pitanjima o tome gdje i kako započeti, o terapijama i sličnim korisnim savjetima ili su jednostavno željele razgovarati - tražile podršku. Time ispunjavam ono što sam željela i nije mi žao što pojedine trenutke i situacije iz svog života iznosim javno, jer netko i to treba", kazala je ova 47-godišnjakinja koja je za dijagnozu saznala na redovnom pregledu ultrazvukom.
Prisjetila se tog trenutka koji joj je zauvijek promijenio život:
"Nije trebalo dugo da liječnik sondu zadrži na jednom mjestu, odmah sam prestala disati, očito ne bez razloga, jer je uslijedila rečenica 'Gospođo, imate tumor'. Osjećaji su se miješali u sekundama, najprije šok, a onda pomisao da je to, da ću umrijeti. Smrt je vjerojatno prvo na što svaki onkološki pacijent pomisli nakon saznanja dijagnoze. Trebalo je nekoliko dana da se saberem i kažem sama sebi, to je sad to, krećemo u borbu."
Sve već otprilike znamo kako se radi samopregled i koliko je važan, a također smo čule i da su redoviti posjeti liječniku često presudni.
No, osim ako same nismo iskusile što je rak dojke i što sve donosi - bilo na svojoj koži ili da je oboljela žena neka osoba iz našeg bliskog kruga, vrlo je vjerojatno da ponekad nećemo znati razlikovati jesu li informacije koje do nas dođu točne ili su rezultat "pokvarenog telefona". Na pogrešne informacije i krive stavove vezane za ovaj karcinom upozorava i Marina:
"Najčešća zabluda je u mišljenju da rak se događa nekom drugom. Ne događa! Svaka deseta žena u Hrvatskoj obolijeva od raka dojke i zato su preventivni pregledi najbolje što možemo napraviti za sebe. Mišljenja poput, 'ako odem sigurno ćemo nešto naći', su zabluda sama po sebi, jer ako nešto i ima bolja da se nađe prije, izlječenje je vjerojatnije" , pojašnjava ova majka dvoje djece i dodaje kako i u samom odnosu spram pacijentica često isplivaju razne predrasude okoline:
"Zablude oko raka dojke nalaze se u savjetima i frazama koje najčešće dobivamo, posebno na samom početku dijagnoze. Najčešća je 'budi pozitivna'. Samim prihvaćanjem bolesti i kretanjem u borbu s podstanarom pokazujemo da smo pozitivne i da ne odustajemo, ne treba nam to posebno naglašavati. Sljedeća je: 'samo hrabro'. Za suočavanje s bolešću i za borbu potrebna je hrabrost i volja, znači da je to od samog početka tu. Kad se zbrojimo od prvotnog šoka, od saznanja da imamo nešto u sebi čemu nije mjesto tu, hrabro nastupamo dalje. Savjeti o prehrani su posebna priča, svatko ima svoj, svatko misli da je njegov baš najbolji, ipak mislim da sami možemo procijeniti, uz savjete onkologa i onkoloških nutricionista što je najbolje za naš organizam", kaže ova Zagrepčanka te dodaje:
"Najveća zabluda je da nam treba sažaljenje, da smo dijagnozom spali među otpisane. Baš naprotiv, ono što nam treba je rečenica 'tu sam za tebe', pomoć za vrijeme terapija ili jednostavno zagrljaj koji ponekad govori više od riječi. Rak ne znači konačnost, bilo bi lijepo da se to u našem mentalitetu prihvati kao nešto što te na neko vrijeme izbaci iz kolosijeka, ali nije kraj."
Marina je tijekom cijelog procesa, od dana kada je čula loše vijesti, imala podršku svoje divne obitelji. Za onkološke je pacijente podrška od presudne važnosti na svakom koraku njihova puta:
"Podrška je jako važna, ne samo puke fraze i riječi 'bit će sve u redu', nego stvarna podrška. Bio to samo poziv i pitanje 'kako si', poziv na kavu, vožnja na terapiju ili jednostavno iskreni prijateljski zagrljaj - to je ono što se broji. Podrška obitelji i bližnjih je ono što me održava i zahvalna sam na tome što je imam", zaključuje ova izvanredna žena.
U mjesecu smo ružičaste vrpce u kojem je rak dojke česta tema u javnosti, ali i tijekom godine se o ovoj vrti raka mnogo govori. Unatoč tome, i dalje količina znanja o ovoj sve učestalijoj bolesti nije dovoljna. Tako se u svakoj čekaonici mogu čuti stalno iste pogrešne informacije koje pacijentice, buduće i sadašnje, prenose jedna drugoj - vrijeme je da tome stanemo na kraj.
Zahvaljujući snažnim ženama kao što je Marina koje otvoreno govore o svojoj bolesti i procesu liječenja, rak dojke i sve ono što s njim dolazi u paketu više nije tabu - srećom da ima onih odvažnih među nama, jer znajne je moć koje spašava živote.